SEARCH

Pretražite zakone, komentare, pitanja i odgovore te druge sadržaje sa online platforme

Propisi - Zakonski akti, Federacija BiH, Privredno pravo

U generalnu pretragu upišite naziv traženog dokumenta. Da biste suzili pretragu, koristite ponuđene opcije



Naslov Teritorija Objavljeno u Datum objave Preuzmi PDF Izmjene i dopune
Zakon o zaštiti okoliša FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 15/21 24.02.2021 zaštita okoliša,okoliš Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 83 (2) До дана примјене одредбе из члана 5. став (3) овог закона правна лица која испуњавају критерије за разврставање у категорију микро правних лица сматрају се малим правним лицима. Члан 134. (Друштва за ревизију) Друштва за ревизију у року од шест мјесеци од ступања на снагу овог закона дужна су усагласити пословање и испунити услове из члана 2. став (1) тачка п) и члана 58. овог закона. Члан 135. (Правна лица и подузетници регистровани за пружање књиговодствених и рачуноводствених услуга) (1) Правна лица која су регистрована за пружање књиговодствених и рачуноводствених услуга дужна су да се упишу у Регистар правних лица за пружање књиговодствених и рачуноводствених услуга који води Министарство, у року од шест мјесеци од дана ступања на снагу овог закона. (2) Подузетници регистровани за пружање књиговодстве- них и рачуноводствених услуга дужни су да Министар- ству доставе копије рјешења надлежног органа јединице локалне самоуправе ради уписа у Регистар подузетника за пружање књиговодствених и рачу- новодствених услуга који води Министарство, у року од шест мјесеци од дана ступања на снагу овог закона. Члан 136. (Професионална тијела) (1) Савез рачуновођа, ревизора и финансијских радника Федерације Босне и Херцеговине - Савез рачуновођа, ревизора и финансијских дјелатника Федерације Босне и Херцеговине, регистрован код Федералног министарства правде под регистарским бројем 669 од 14. маја 2003. године сматра се професионалним тијелом у смислу овог закона, под условом да испуњава критерије утврђене овим законом и Законом о ревизији и рачуноводству Босне и Херцеговине. (2) Ревизорска комора Федерације Босне и Херцеговине регистрована код Федералног министарства правде под регистарским бројем 1216 од 05.01.2011. године сматра се професионалним тијелом у смислу овог закона, под условом да испуњава критерије утврђене овим законом. (3) Професионално тијело из става (1) овог члана дужно је да усклади постојеће акте и донесе нове акте у складу са одредбама овог закона, као и да успостави Регистар лиценцираних цертифицираних рачуновођа из члана 121. став (5) овог закона, у року од шест мјесеца од дана ступања на снагу овог закона. (4) Професионално тијело из става (2) овог члана дужно је да усклади постојеће акте и донесе нове акте у складу са одредбама овог закона у року од шест мјесеца од дана ступања на снагу овог закона. (5) Професионална тијела из ст. (1) и (2) ће у року од 6 мјесеци од дана ступања на снагу овог закона усагласити међусобна права и обавезе у погледу: а) организације професионалног усавршавања лиценцираних овлаштених ревизора те праћења и издавања увјерења о едукацији у вези са чланом 61. став (7) Закона; б) плаћања чланарине лиценцираних овлаштених ревизора; ц) предлагања чланова Комисије за рачуноводство и ревизију БиХ; д) рјешавања и других питања усмјерених на развој и унапређење рачуноводства и ревизије. Члан 137. (Доношење подзаконских аката) У року од шест мјесеци од ступања на снагу овог закона министар ће донијети: а) Правилнике којима се прописује Контни оквир и садржај рачуна у контном оквиру за сва правна лица (члан 17. став (8) овог закона); б) Упутство којим се дају смјернице за примјену МСФИ за МСП (члан 26. став (3) овог закона); ц) Правилнике о вођењу регистара из члана 35. став (1) овог закона; д) Правилник о садржају и форми финансијских извјештаја (члан 39. став (3) овог закона), е) Правилник о условима и правилима консолида- ције финансијских извјештаја (члан 41. став (9) овог закона), ф) Правилник о условима и начину издавања и одузимања лиценци овлаштеним ревизорима и друштвима за ревизију (члан 59. став (6) и члан 62. став (7) овог закона). Члан 138. (Примјена раније донесених подзаконских аката) До доношења подзаконских аката на основу овлаштења из овог закона, примјењиват ће се подзаконски акти донесени на основу закона који престаје да важи ступањем на снагу овог закона. Члан 139. (Престанак важења) Ступањем на снагу овог закона престаје да важи Закон о рачуноводству и ревизији у Федерацији Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", број 83/09). Члан 140. (Ступање на снагу) Овај закон ступа на снагу осмог дана од дана објављивања у "Службеним новинама Федерације БиХ". Предсједaвaјући Предстaвничког домa Пaрлaментa Федерaције БиХ Мирсад Заимовић, с. р. Предсједaвaјући Дома народа Пaрлaментa Федерaције БиХ Томислав Мартиновић, с. р. 306 Na osnovu člana IV.B.7 a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OKOLIŠA Proglašava se Zakon o zaštiti okoliša, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 24.9.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 28.01.2021. godine. Broj 01-02-1-110-01/21 18. februara 2021. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA POGLAVLJE I OPŠTE ODREDBE Član 1. (Predmet i cilj zakona) (1) Ovim Zakonom (u daljem tekstu: Zakon) uređuju se: a) načela zaštite okoliša; Broj 15 - Strana 84 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. b) zaštita komponenti okoliša; c) nadležnost u oblasti zaštite okoliša; d) informisanje i obrazovanje o okolišu; e) pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša; f) planiranje zaštite okoliša; g) strateška procjena uticaja na okoliš; h) uspostavljanje standarda kvaliteta okoliša; i) procjena uticaja na okoliš; j) okolinska dozvola; k) sprječavanje nesreća velikih razmjera; l) finansiranje zaštite okoliša; m) građanska odgovornost za štetu u okolišu; n) sistem eko-označavanja i upravljanja okolišem; o) međuentitetska saradnja u oblasti zaštite okoliša; p) upravni i inspekcijski nadzor i r) prekršajne odredbe. (2) Ciljevi ovog Zakona su: a) smanjeno korištenje, sprječavanje opterećivanja i zagađenje okoliša, sprječavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnova oštećenog okoliša; b) poboljšanje uslova okoliša, zaštita ljudskog zdravlja, uključujući pravo na zdrav život; c) očuvanje i zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav način privređivanja kojim se osigurava obnova resursa; d) usklađenost socijalnih, ekonomskih i drugih interesa Federacije BiH sa zahtjevima za zaštitu okoliša; e) ostvarivanje i unaprjeđenje međunarodne saradnje u zaštiti okoliša; f) animacija javnosti i učešće javnosti u djelatnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša; g) koordiniranje privrede i integrisanje socijalnog i ekonomskog razvoja u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša, i h) uspostavljanje i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša. (3) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba roda. Član 2. (Primjena zakona) Odredbe ovog Zakona odnose se na: a) sve komponenete okoliša (zrak, vodu, tlo, svijet biljaka, životinja i gljiva, pejzaž, izgrađeni okoliš); b) sve vidove aktivnosti kojima je svrha korištenje i opterećivanje prirodnih resursa, odnosno djelovanje na okoliš koje znači opasnost od zagađenja tokom trajanja te aktivnosti, ili imaju negativan uticaj na okoliš (poput buke, vibracija, radijacije, izuzimajući nuklearnu radijaciju, otpad, svjetlosno zagađenje, itd.); c) prava i odgovornosti pravnih i fizičkih lica koje obavljaju aktivnosti utvrđene zakonom; d) zadatke u području okoliša koji proizilaze iz međunarodnih konvencija. Član 3. (Pravo na okoliš) Svako lice ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ljudsko pravo te je opšta dužnost zaštiti i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša su Federacija Bosne i Hercegovine, kantoni i jedinice lokalne samouprave u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima. Član 4. (Pojmovi i definicije) U smislu ovoga zakona, sljedeći pojmovi imaju slijedeće značenje: - "biota" - predstavlja skup svih bioloških (živih) organizama u biotičkoj sredini; - "biotička sredina" - je sistem u kojem, pored fizičkih i hemijskih zakonitosti, vladaju i specifične biološke zakonitosti; - "emisija" - znači ispuštanje u okoliš supstanci, jedinjenja, organizama ili mikroorganizama koji su posljedica ljudskih aktivnosti i, kao i vibracija, toplote, mirisa, buke ili svjetlosti koje proizvodi jedan ili više izvora u postrojenju i ispušta u zrak, vodu, tlo; - "granične vrijednosti emisija"- masa ili energija izražena u vidu specifičnih parametara, koncentracije ili nivoa emisija, koje neće biti prekoračene tokom određenog ili određenih vremenskih perioda; - "Imisija" – kvalitet komponenti okoliša (zrak, voda, tlo) koja se izražava kao prosječna vrijednost u određenom vremenu i prostoru; - "informacije o okolišu" - svaka informacija u pisanoj, vizuelnoj, verbalnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju okoliša, odnosno o komponentama okoliša; - "investitor" - nosioc zahvata odnosno projekta u okolišu; - "izvještaj o nultom stanju" - podaci o vrsti i količini emisija sa ciljem utvrđivanja i procjene glavnih uticaja na okoliš prilikom prvog podnošenja zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole; - "izvještaj o strateškoj procjeni" - dokument koji se prilaže uz određeni plan, program ili strategiju i sadrži identifikaciju, opis i procjenu mogućih znatnih uticaja na okoliš zbog realizacije plana, programa ili strategije, kao i varijante razmatrane i usvojene na osnovu ciljeva i prostornog obuhvata plana, programa ili strategije; - "javnost" - jedno ili više fizičkih ili pravnih lica, njihova udruženja, organizacije ili grupe; - "korištenje okoliša" - aktivnost koja izaziva promjene u okolišu, njegovim korištenjem u potpunosti ili nekom njegovom komponentom kao prirodnim resursom ili ispuštajući supstance, odnosno energiju u okoliš ili komponentu okoliša, u skladu sa propisima koji regulišu područje zaštite okoliša; - "mjerenje i osmatranje" - postupci kojima se identifikuju indikatori za praćenje stanja okoliša; - "mjere otklanjanja" - svako djelovanje za smirivanje stanja ili privremene mjere za ponovno uspostavljanje prvobitnog stanja, sanaciju ili obnovu oštećenih prirodnih dobara, ili osiguranje ekvivalentne alternative tim dobrima; - "mjere sprječavanja" - sve mjere poduzete kao odgovor na događaj, radnju ili nedjelovanje koji su izazvali prijeteću opasnost od štete u okolišu, radi sprječavanja ili svođenja te štete na najmanju mjeru; - "najbolje raspoložive tehnike" - najefikasniji i najnapredniji stepen razvoja aktivnosti i njihovog načina rada koji ukazuje na praktičnu pogodnost primjena određenih tehnologija za osiguranje graničnih vrijednosti emisija u cilju sprječavanja i tamo gdje to nije izvodljivo, smanjenje emisija u okoliš. Najbolje raspoložive tehnike podrazumijevaju i tehnologiju koja se primjenjuje i način na koji se Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 85 postrojenje projektuje, gradi, održava, koristi i stavlja van upotrebe; - "nesreća većih razmjera" - pojava emisije većih razmjera, požara ili eksplozije uslijed nekontrolisanih promjena nastalih tokom rada postrojenja koje znače neposrednu ili odloženu ozbiljnu opasnost po zdravlje ljudi ili okoliš, u ili izvan postrojenja, a koja uključuje jednu ili više opasnih supstanci; - "održivi razvoj" je razvoj društva, koji kao osnovne kriterije uključuje, ekološku, ekonomsku i sociokulturnu održivost, i koji sa ciljem unaprjeđenja kvaliteta života i zadovoljavanja potreba današnje generacije uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih generacija te omogućava dugoročno očuvanje kvaliteta okoliša, georaznolikosti, bioraznolikosti i pejzaža; - "okoliš" - je prirodno okruženje ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, gljiva i organizama i njihovih zajednica, koje omogućava njihovo postojanje i njihov dalji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljište, energija, te materijalna dobra i kulturno naslijeđe kao dio okruženja kojeg je izgradio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja; - "okolinska dozvola" – rješenje kojim se propisuju mjere i uslovi zaštite okoliša tokom izgradnje i rada određenog pogona ili postrojenja, koja se izdaje na osnovu provedenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako je propisano odredbama ovoga Zakona; - "obnavljanje"- uključujući "prirodno obnavljanje" - u slučaju vode, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa vraćanje oštećenih prirodnih dobara i/ili oštećenih funkcija u početno stanje, a u slučaju štete nanesene zemljištu, otklanjanje svakog znatnog rizika od nepovoljnog uticaja na zdravlje ljudi; - "zagađenje" - podrazumjeva direktno ili indirektno uvođenje, kao posljedicu ljudske djelatnosti, supstanci, vibracija, toplote, mirisa, ili buke u zrak, vodu ili tlo koje mogu biti štetne po zdravlje čovjeka ili imovinu, ili kvalitet života u okolišu kao i svaki poremećaj količine određenih hemijskih ili bioloških supstancii ili fizikčkih osobina u odnosu na prirodne vrijednosti; - "zagađivač" - svako fizičko ili pravno lice koje posrednim ili neposrednim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izaziva zagađenje okoliša; - "zagađujuća supstanca" - supstanca ili više supstanci koje zbog svojih osobina, količine i unošenja u okoliš, odnosno u pojedine komponente okoliša mogu štetno uticati na zdravlje ljudi, biljni ili životinjski svijet, svijet gljiva, odnosno bioraznolikost i pejzažnu raznolikost; - "opasnost" - unutrašnje svojstvo opasnih materija ili fizička situacija koja može izazvati štetu po ljudsko zdravlje i okoliš kao i stvarna mogućnost da će u bliskoj budućnosti doći do štete u okolišu; - "opasna supstanca" - supstanca, mješavina supstanci ili preparat koji je prisutan kao proizvod, nusproizvod, talog ili međuproizvod, uključujući i one supstance za koje je osnovano očekivati da bi mogle nastati u slučaju nesreće; - "opšta obavezujuća pravila" - su pravila koja sadrže granične vrijednosti emisije ili druge mjere i tehnike na nivou djelatnosti, i koja su donesena kako bi se pomoću njih direktno utvrdili uslovi (mjere i tehnike) okolinske dozvole; - "opterećivanje okoliša" - emisija supstanci ili energije u okoliš; - "operater" - pravno ili fizičko lice koja u skladu sa posebnim propisom obavlja ili nadzire privrednu aktivnost na osnovu dozvole, drugog odobrenja, upisa u registar ili u drugu javnu evidenciju, uključujući upravljanje radom ili nadzor postrojenja ili na koju je preneseno ovlaštenje donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcionisanju postrojenja; - "plan aktivnosti" - plan prilagođavanja postojećih pogona i postrojenja koji sadrži ciljeve, mjere i uslove koji moraju zadovoljiti nove standarde zaštite okoliša, u utvrđenom roku; - "pogoni i postrojenja" - jedna ili više tehničkih jedinica u kojima se vrše djelatnosti koje mogu imati negativne uticaje na okoliš ili mogu biti prisutne opasne supstance; - "postojeći pogoni i postrojenja" - pogon i postrojenje koje je u radu, uključujući i probni rad, ili je bilo u radu, a ima mogućnost ponovnog pokretanja rada, i koje je izgrađeno na osnovu odobrenja za građenje; - "praćenje stanja" - praćenje promjena u okolišu na osnovu Federalne liste indikatora za praćenje okoliša; - "prirodni resurs" - komponenta prirodnog okoliša, odnosno sastavni dio prirodnog okoliša, koji se može koristiti da bi se zadovoljile potrebe društva, izuzimajući vještački okoliš; - "procjena uticaja na okoliš" - identifikacija, opis i odgovarajuća procjena u odnosu na svaki pojedinačan slučaj, u skladu odredbama ovog Zakona, direktan i indirektan uticaj nekog projekta na slijedeće elemente i faktore: 1. ljude, biljni, životinjski svijet i gljive; 2. zemljište, vodu, zrak, klimu i pejzaž; 3. materijalna dobra i kulturno naslijeđe; 4. međudjelovanje faktora navedenih u prethodnim tačkama. - "promjena u radu" - promjena u prirodi, funkcionisanju ili proširenje pogona, postrojenja, objekta i aktivnosti u određenoj djelatnosti koje bi moglo imati posljedice po okoliš; - "nivoi emisije povezane sa najboljim raspoloživim tehnikama" - su nivoi industrijskih emisija koji su postignuti u normalnim uslovima rada koristeći najbolju raspoloživu tehniku ili kombinaciju najboljih raspoloživih tehnika; - "rizik po okoliš" - potencijalni i stvarni efekat pogona i postrojenja na ljudsko zdravlje i okoliš uzimajući u obzir nivo i vrste emisija, osjetljivost lokalnog okoliša i rizik od nesreća; - "sanacija" - skup mjera i aktivnosti kojima se uspostavlja stanje okoliša koje je bilo prije nastanka štete, odnosno zagađenja okoliša uključujući uređenje prostora, revitalizaciju i rekultivaciju; - "komponente okoliša" - zemljište, zrak, vode, tlo, biosfera, kao i izgrađeni okoliš nastao kao posljedica djelovanja ljudskog faktora i sastavni je dio okoliša; - "skladištenje" - odlaganje radi čuvanja na sigurnome mjestu ili držanja na skladištu; - "standard kvaliteta okoliša" - propisani zahtjevi koji se moraju ispuniti u određenom vremenskom periodu, u određenoj sredini ili određenom dijelu; - "strategija, plan ili program" - je dokument koji se priprema i/ili usvaja na federalnom ili kantonalnom nivou, ili nivou jedinica lokalne samouprave, ili koji Broj 15 - Strana 86 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. je pripremljen za donošenje kroz zakonodavnu proceduru te koji je uređen zakonom ili provedbenim propisom; - "strateška procjena uticaja na okoliš" - sistemski proces vrjednovanja okolinskih posljedica predloženih planova i programa, uključujući i zdravlje, koji se sastoji od određivanja obima izvještaja o strateškoj procjeni i njegovoj pripremi, uz osiguranje javnih rasprava i konsultacija, kako bi se još u ranoj fazi donošenja odluka uz ekonomska i društvena uključila i okolinska razmatranja; - "strateška studija" - u postupku strateške procjene izrađuje se strateška studija. Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju očekivani znatni efekti na okoliš koje može izazvati provođenje strategije, plana ili programa i opcije zaštite okoliša koji uzimaju u obzir ciljeve i obim te strategije, plana ili programa; - "svjetlosno zagađenje" - emisija svjetlosti iz vještačkih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i izaziva osjećaj blještanja, ugrožava sigurnost u saobraćaju zbog bliještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog pejzaža; - "šteta" - u smislu odgovornosti za štetu izazvanu u okolišu znači mjerljiv štetni efekat, odnosno promjenu na prirodnim dobrima ili neposredan ili posredan mjerljivi poremećaj u funkcionisanju prirodnih dobara; - "šteta u okolišu" - svaka šteta nanesena zaštićenim biljnim i/ili životinjskim vrstama i njihovim staništima, vodama, moru, tlu i zemljinoj kamenoj kori; - "tehnička uputstva" - predstavljanju referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama nastao kao rezultat razmjene podataka za utvrđene djelatnosti; - "tehnika u nastajanju" - je nova tehnika za industrijsku aktivnost koja bi, ako se komercijalno razvije, mogla pružiti viši opšti nivo zaštite okoliša ili bar jednak nivo zaštite okoliša, uz veće uštede troškova od postojećih najboljih raspoloživih tehnika; - "tlo" - znači gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Tlo se sastoji od čestica minerala, organskih supstanci, vode, zraka i živih organizama; - "osnovni izvještaj" - izvještaj o stanju voda, zraka i tla koji su zagađeni opasnim supstancama povezanim sa djelatnošću operatera; - "troškovi" - troškovi opravdani potrebom osiguranja dobrog i efikasnog provođenja ovog Zakona uključujući troškove procjene štete u okolišu, procjenu opasnosti od štete, alternativnih mjera, kao i administrativne i zakonske troškove, troškove izvršenja, troškove prikupljanja podataka i druge opšte troškove te troškove praćenja i nadzora; - "supstance" - su hemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobijeni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz proizvodnog postupka uključujući radioaktivne supstance i genetski modifikovane mikroorganizme i genetski modifikovane organizme. U odredbama ovoga Zakona koje se odnose na okolinsku dozvolu, supstance su hemijski elementi i njihovi spojevi, osim: 1. radioaktivnih supstanci određenih posebnim propisom kojim se utvrđuju osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti od opasnosti od ionizirajućeg zračenja; 2. genetski modifikovanih mikroorganizama koji su određeni posebnim propisom o kontroliranoj upotrebi genetski modifikovanih mikroorganizama; 3. genetski modifikovanih organizama koji su određeni posebnim propisom kojim se uređuje namjerno ispuštanje genetski modifikovanih organizama u okoliš; - "udruženja za zaštitu okoliša" - udruženja koja su se svojim statutima i u svom polju djelovanja opredijelila za rad i promovisanje u oblasti zaštite okoliša; - "uticaj na okoliš" - znači bilo koji efekat na okoliš, uključujući ljudsko zdravlje, floru, faunu, biološku raznolikost, tlo, klimu, vode, zrak, pejzaže, prirodna područja, materijalna dobra, kulturno nasljeđe i uzajamno djelovanje ovih faktora; - "vodni akt" - podrazumijeva prethodnu vodnu saglasnost ili vodnu saglasnost ili vodnu dozvolu u skladu sa Zakonom o vodama; - "zainteresovana strana" - javnost na koju utiče ili bi moglo uticati odlučivanje o okolišu ili ima interes o odlučivanju o okolišu; udruženja građana koja djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju sve uslove u skladu sa ovim Zakonom, smatraće se zainteresovanom; - "zainteresovani organ"- organ javne uprave nadležan za davanje mišljenja u toku upravnog postupka, odnosno organ uprave ili organ jedinice lokalne samouprave koji može biti zainteresovan za planirani projekat, odnosno procjenu njegovog uticaja na okoliš i zdravlje; - "zaštita okoliša" - sve odgovarajuće djelatnosti i mjere kojima je cilj prevencija od opasnosti štete ili zagađenja okoliša, smanjenje ili odstranjivanje štete koja je nastala i povratak na stanje prije izazvane štete; - "zemljište" - obuhvata fizički prostor: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u obimu koji utiče na mogućnost njegovog korištenja, te rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka, kao i društveno – ekonomske parametre, i - "znatna promjena" - promjena u radu pogona i postrojenja koja može imati znatan negativan uticaj po ljude i okoliš. Znatnom promjenom smatra se i bilo koja promjena ili proširenje postrojenja koje odgovara kriterijima/pragovima navedenim u provedbenim propisima. POGLAVLJE II NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA Član 5. (Načelo održivog razvoja) Održivi razvoj u oblasti okoliša podrazumijeva: a) očuvanje komnponenti okoliša i jačanje njihovih ekoloških funkcija; b) da emisije polutanata ne prelaze kapacitet zraka, vode i tla i njihovu sposobnost apsorpcije i samoprečišćavanja, i Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 87 c) stalno očuvanje biološkog diverziteta, ljudskog zdravlja, te kvaliteta zraka, vode i tla prema standardima koji su uvijek dovoljni za život ljudi, biljnog i životinjskog svijeta. Član 6. (Načelo opreza i prevencije) (1) Pri postojanju prijetnje od nepopravljive štete po okoliš, nedostatak pune naučne podloge ne odgađa uvođenja mjera opreza i sprječavanja dalje degradacije okoliša. (2) Upotreba okoliša organizuje se i obavlja na način koji: a) rezultira najnižim mogućim stepenom opterećenja i upotrebe okoliša; b) sprječava zagađenja okoliša i c) sprječava štetu po okoliš. (3) Pri upotrebi resursa (sirovina i materijala) mora se poštovati načelo opreza, tj. pažljivo upravljati i ekonomično koristiti komponente okoliša, te svesti na najmanju moguću mjeru nastajanje otpada primjenom recikaže i/ili ponovne upotrebe prirodnih i vještačkih materijala. (4) U cilju prevencije degradacije pri upotrebi okoliša primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike. Korisnik okoliša koji predstavlja opasnost po okoliš ili izazove štetu po okoliš dužan je opasnost za nastanak štete svesti na nivo dozvoljen graničnim vrijednostima. (5) Ukoliko je šteta nastala kao posljedica dosadašnjih djelatnosti korisnika, korisnik je dužan otkloniti i popraviti nastalu štetu u okolišu. Član 7. (Načelo zamjene) (1) Svaku postojeću djelatnost koja ima štetne posljedice po okoliš, potrebno je prilagoditi propisanim ograničenjima u pogledu obima uticaja na okoliš. Prilagođavanje djelatnosti obavlja se i u slučaju da su troškovi prilagođavanja veći od vrijednosti koje treba zaštititi. (2) Odredba stava (1) ovoga člana primjenjuje se pri upotrebi proizvoda, dijelova postrojenja, opreme i primjene proizvodnih procesa uz obavezno ograničavanje zagađenja okoliša na izvoru. Član 8. (Načelo integralnog pristupa) (1) Zahtjevi za visokim nivoom zaštite okoliša i poboljšanjem kvaliteta okoliša sastavni su dio svih politika kojima je cilj razvoj okoliša, a osiguravaju se u skladu sa načelom održivog razvoja. (2) Svrha načela integralnog pristupa je sprječavanje ili svođenje na najmanju moguću mjeru rizika od štete po okoliš u cijelosti. (3) Načelo integralnog pristupa obuhvata: a) uzimanje u obzir cijelog životnog ciklusa materijala i proizvoda; b) predviđanje posljedica u svim komponentama okoliša kao rezultata djelovanja materijala i djelatnosti (novih i postojećih); c) svođenje nastanka otpada i štetnog djelovanja otpada na najmanju moguću mjeru; d) primjenjivanje opštih metoda za procjenu i poređenje problema u okolišu; i e) komplementarnu primjenu mjera u odnosu na posljedice, poput kvalitativnih ciljeva zaštite okoliša i mjera usmjerenih prema izvorima kada su u pitanju emisije. Član 9. (Načelo saradnje i podjele odgovornosti) (1) Održivi razvoj u području okoliša postiže se saradnjom i zajedničkim djelovanjem svih subjekata u cilju zaštite okoliša. (2) Provođenje ciljeva vezanih za okoliš ostvaruje se saradnjom i koordinacijom u Federaciji BiH, međuentitetskom saradnjom i saradnjom sa Brčko Distriktom BiH, bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim sporazumima o zaštiti okoliša, kao i pružanjem informacija i pomoći u vezi zaštite okoliša, a naročito u odnosima sa susjednim zemljama. Član 10. (Načelo učešća javnosti i pristup informacijama) (1) Pitanja zaštite okoliša ostvaruju se putem učešća javnosti. Svaki pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na okoliš, a kojim raspolažu organi uprave i upravne organizacije, uključujući i informacije o opasnim supstancama i djelatnostima u njihovim zajednicama kao i mogućnost učešća u donošenju odluka. (2) Organi koji donose propise i tijela nadležna za zaštitu okoliša su dužni pomagati i razvijati svijest javnosti, kao i poticati učešće u odlučivanju, omogućujući dostupnost informacija široj javnosti. (3) Javnost ima pravo učestvovati u postupcima koji se vode na zahtjev operatera i investitora u skladu sa odredbama ovog Zakona ili drugim propisima. (4) Sa ciljem postizanja obeštećenja ili pravne zaštite svaka zainteresovana strana ima pravo na zaštitu u upravnim i sudskim postupcima. (5) Svaki pojedinac ima pravo na jednak pristup informacijama o okolišu bez obzira na pol, dob, vjersku i rasnu pripadnost. Član 11. (Načelo zagađivač plaća) (1) Zagađivač plaća troškove nadzora i prevencije od zagađenja, kao i nadoknadu za štetu učinjenu okolišu bez obzira jesu li troškovi nastali uslijed nametanja odgovornosti zbog emisija zagađenja, naknada utvrđenih odgovarajućim financijskim instrumentima ili kao obaveza utvrđena propisom o smanjivanju zagađenja okoliša. (2) Zagađivač, iz stava (1) ovog člana, je odgovoran za sve djelatnosti koje imaju uticaj na okoliš u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima. POGLAVLJE III ZAŠTITA KOMPONENTI OKOLIŠA Član 12. (Integrirana zaštita komponenti okoliša) (1) Komponente okoliša moraju biti zaštićene pojedinačno i u sklopu ostalih komponenti okoliša, uzevši u obzir njihove međuzavisne odnose. U skladu sa tim utvrđuje se i način opterećivanja i korištenja komponenti okoliša. (2) Zaštita komponenti okoliša podrazumijeva zaštitu kvaliteta, kvantiteta i njihovih zaliha, kao i očuvanje prirodnih procesa unutar komponenti i njihove prirodne ravnoteže. (3) Posebnim propisima uređuju se pojedina područja zaštite i očuvanja komponenti okoliša i zaštite od uticaja koji znače opasnost po okoliš. Član 13. (Očuvanje tla) (1) Očuvanje tla obuhvata površinu i slojeve ispod površine zemlje, formacije stijena i minerala kao i njihove prirodne i prijelazne oblike i procese. Broj 15 - Strana 88 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. (2) Očuvanje tla obuhvata očuvanje proizvodnosti, strukture, ravnoteže vode i zraka, te biota tla. (3) Na površini ili ispod površine zemlje mogu se obavljati takve vrste djelatnosti i odlagati supstance koje ne zagađuje ili ne oštećuju kvantitet iznad propisanih graničnih vrijednosti, kvaliteta, materijalne procese tla i komponente okoliša. (4) Tokom i prije provođenja projekata (izgradnje, eksploatiranja ruda, itd.), mora se osigurati odgovarajuće razdvajanje, deponovanje i zaštita površinskog sloja tla kao i zaštita i korištenje poljoprivrednog i šumskog zemljišta. (5) Nakon završetka djelatnosti koje uključuju upotrebu tla, korisnik osigurava obnovu područja prema projektu rekultivacije. (6) Korisnik osigurava obnovu i ponovni razvoj područja tokom korištenja okoliša, tamo gdje postoje uslovi i ukoliko je to utvrđeno posebnim propisima ili odlukom nadležnog organa. (7) Zaštita tla definisana je posebnim propisima koji regulišu oblast poljoprivrednog, šumskog i ostalog tla u Federaciji BiH. Član 14. (Zaštita voda) (1) Zaštita voda obuhvata očuvanje površinskih, podzemnih, prijelaznih i priobalnih voda, zaliha vode, regulisanje kvaliteta i kvantiteta vode, zaštitu riječnih korita, vodnog dobra, vodnih i za vodu vezanih ekosistema, obalnih područja kopnenih voda i akvafera. (2) Zaštita voda se provodi kroz opšte zabrane i ograničenja, obavezu odvođenja i tretmana otpadnih voda, kontrolu poštovanja propisanih graničnih vrijednosti za ispuštanje otpadnih voda, postizanje dobrog stanja voda i standarda kvaliteta okoliša za vode, upravljanje incidentnim situacijama, osiguranje uslova za postizanje ekološki prihvatljivog protoka i uspostavljanje zaštićenih područja. (3) Zaštita mora i obalnog područja od zagađenja podrazumijeva: upravljanje obalnim područjem, morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okolišem na osnovu ekosistemskog pristupa, smanjenje ili uklanjanje zagađenja, odnosno opterećenja u morskom i obalnom okolišu, očuvanje zaštićenih i ekološko značajnih područja u moru i obalnom području, zaštita, očuvanje i obnavljanje morskih resursa te strukture i funkcije morskih i obalnih ekosistema, sistemsko praćenje i nadzor morskih i obalnih ekosistema, na osnovu ekosistemskog pristupa. (4) Zaštita i upravljanje obalnim područjem obuhvata mjere zaštite obalnih ekosistema i održivo i integrirano upravljanje obalnim resursima te koordinativne aktivnosti vezane za unaprijeđenje usaglašavanja djelatnosti svih subjekata nadležnih za obalna područja primjenjujući pristup integrisanog upravljanja obalnim područjem. (5) Zaštita voda definisana je posebnim propisom koji reguliše oblast voda u Federaciji BiH. Član 15. (Zaštita zraka) (1) Zaštita zraka obuhvata očuvanje atmosfere u cijelini, sa svim njenim procesima, očuvanje njene strukture i klimatskih obilježja. (2) Zrak mora biti zaštićen od opterećenja svih vještačkih uticaja koji se vrše na zrak ili na druge komponente okoliša putem transmisija radiokativnih, tekućih, gasovitih ili krutih supstanci ukoliko postoji opasnost od štetnog uticaja na kvalitet zraka ili štetnog odražavanja na ljudsko zdravlje. (3) Kada se planira uvođenje aktivnosti i uspostavljanje postrojenja, kao i proizvodnja i korištenje proizvoda potrebno je poduzeti mjere kako bi nivo zagađujućih supstanci zraka bio sveden na najmanju moguću mjeru. (4) Planiranje zaštite zraka, izvori emisija, zaštita zraka, nadzor, učešće javnosti i finansiranje zaštite zraka propisani su posebnim propisom koji reguliše zaštitu zraka u Federaciji BiH. Član 16. (Očuvanje i korištenje biosfere) (1) Očuvanje biosfere obuhvata zaštitu živih organizama, njihovih zajednica i staništa, uzimajući u obzir i očuvanje prirodnih procesa unutra njihovih staništa i prirodne ravnoteže uz osiguravanje održivosti ekosistema. (2) Korištenje biosfere ne može se obavljati na način koji narušava prirodne procese i uslove bioraznolikosti i znači opasnost za njenu održivost. (3) Zaštita i korištenje biosfere, vrši se na osnovu ovog Zakona i posebnog propisa koji reguliše zaštitu prirode u Federaciji BiH.. Član 17. (Očuvanje izgrađenog okoliša) (1) Prostornim planom određuju se zone građenja na određenim lokacijama zavisno od stepena opterećenja okoliša i svrhe izgradnje unutra pojedinih dijelova na određenim lokacijama. (2) Obavljanje djelatnosti u pojedinim zonama, sa različitim nivoima zaštite područja, dozvoljeno je na način utvrđen posebnim propisima u skladu sa prirodom opterećivanja okoliša i ovim zakonom. (3) Zelene površine unutar jedinica lokalne samouprave uređuju se na način utvrđen Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH i akata lokalne samouprave o komunalnom redu. Član 18. (Zaštita od štetnih uticaja opasnih supstanci i tehnologija) (1) Zaštita od štetnih uticaja opasnih supstanci obuhvata zaštitu od upotrebe svih prirodnih i vještačkih supstanci koje koriste, proizvode ili dijele korisnici okoliša tokom provođenja djelatnosti, a koje su po svom kvantitetu ili karakteristikama, eksplozivne, zapaljive, radioaktivne, toksične, podložne koroziji, izazivaju infekcije, ekotoksične, mutagene, kancerogene, iritirajuće ili mogu izazvati takav uticaj u kontaktu sa drugim supstancama. (2) Tokom upravljanja opasnim supstancama ili tokom upotrebe, uključujući i eksploataciju, odnosno ekstrakciju, skladištenje, transport, proizvodnju, izradu i primjenu ili kada se primjenjuju opasne tehnologije, moraju se poduzeti sve potrebne zaštitne i sigurnosne mjere kojima se rizik od opasnosti po okoliš svodi na najniži stepen ili se eliminiše mogućnost takvih opasnosti u skladu sa posebnim propisima. (3) Pri primjeni tehnologija koje mogu značiti opasnost po okoliš mora se odrediti zaštitno područje ili udaljenost, u skladu sa prirodom izvora opasnosti, kako bi se smanjio rizik od opasnosti po okoliš. Član 19. (Zaštita od štetnog uticaja otpada) (1) Zaštita od štetnog uticaja otpada na okoliš obuhvata zaštitu od svih vrsta supstanci, proizvoda, uključujući ambalažu i materijal za pakiranje tih supstancii, odnosno sve vrste proizvoda koji se odlažu ili za koje se planira da će biti odloženi. (2) Posjednik otpada dužan je poduzeti odgovarajuće mjere upravljanja otpadom i druge mjere zbrinjavanja otpada koje su propisane propisom o upravljanju otpadom u Federaciji BiH, te osigurati osnovne mjere u cilju sprječavanja Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 89 stvaranja otpada, recikliranja i tretiranja otpada za ponovnu upotrebu, kao i moguće korištenje otpada za stvaranje energije te sigurno odlaganje. Član 20. (Zaštita od buke i vibracija) (1) Zaštita od buke i vibracija u okolišu obuhvata zaštitu od svih vrsta vještački proizvedenih emisija koje izazivaju opterećenje nepoželjnom, neprijatnom bukom i vibracijama, koje mogu ugroziti zdravlje ili na njega štetno uticati. (2) Radi zaštite od buke i vibracija potrebno je primjenjivati tehničke i organizacijske metode koje potiču: a) smanjivanje stvaranja emisija buke i vibracija, odnosno izvora koji stvaraju buku i vibracije; b) smanjivanje opterećenja, odnosno sprječavanje povećanja opterećenja bukom i vibracijama; c) naknadnu zaštitu u onim sredinama koje su pod stalnim opterećenjem iznad utvrđenih standarda. (3) Zaštita od buke i vibracija definirana je ovim Zakonom i posebnim propisima o zaštiti od buke i vibracija u Federaciji BiH. Član 21. (Zaštita od štetnih radijacijskih i svjetlosnih uticaja) (1) Zaštita okoliša od radijacijskih uticaja obuhvata zaštitu od vještački proizvedene i prirodne jonizacije, nejonizirajuće radijacije i termalne radijacije svih vrsta u skladu sa zakonima i drugim propisima. (2) Svjetlosno zagađenje je promjena nivoa prirodne svjetlosti u noćnim uslovima prouzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem. (3) Zaštita od svjetlosnog zagađenja obuhvata mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti, te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja. (4) Nadležno federalno ministarstvo podzakonskim aktima reguliše mjere zaštite od svjetlosnog zagađenja koje proizilaze iz ovog člana. POGLAVLJE IV NADLEŽNOST Član 22. (Nadležnost federalnog i kantonalnih ministarstava) Nadležnosti po pitanju okoliša ostvaruju se na nivou Federacije BiH i kantona. Član 23. (Nadležnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma) Federalno ministarstvo okoliša i turizma (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo): a) planira, predlaže i provodi strateške dokumente, politike, finansijske planove i programe iz područja zaštite okoliša, te programe i propise u oblasti prevencije, sanacije i razvoja zaštite okoliša; b) prati, analizira i ocjenjuje stanje okoliša i provođenje zaštite okoliša, kao i iskustva stečena u području zaštite, korištenja i razvoja okoliša; c) uspostavlja i upravlja sistemom izvještavanja i informisanja o okolišu u Federaciji BiH; d) izdaje okolinske dozvole iz svoje nadležnosti u skladu sa odredbama ovoga Zakona i drugih propisa; e) vodi registar o zagađivačima i zagađenjima svih komponenti okoliša koji je dostupan javnosti; f) organizuje aktivnosti kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih posljedica po okoliš; g) učestvuje sa drugim nadležnim organima u izradi programa i planova za upotrebu prirodnih resursa, izradi i ostvarivanju posebnog plana i kvalifikacijskog sistema i rješava po žalbama na rješenja kantonalnih ministarstava donesenih na osnovu federalnog zakona i drugih federalnih propisa i obavlja druge poslove i zadatke zaštite okoliša iz nadležnosti Federacije BiH; h) pruža potrebnu pomoć nadležnim državnim organima u provođenju međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela i sarađuje sa nadležnim ministarstvom Republike Srpske, nadležnim organom Brčko Distrikta BiH i institucijama BiH. Član 24. (Nadležnost kantonalnog ministarstva nadležnog za okoliš) Kantonalno ministarstvo nadležno za okoliš (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo): a) izrađuje nacrte propisa i planskih dokumenata iz područja zaštite okoliša, koji su usklađeni sa federalnim propisima, strategijama i drugim planskim dokumentima iz ove oblasti; b) analizira i ocjenjuje stanje okoliša i djelatnosti zaštite okoliša razmjenom iskustava stečenih u području zaštite i korištenja okoliša; c) obavlja poslove i zadatke utvrđene federalnim zakonom i drugim federalnim propisima; d) uspostavlja i upravlja sistemom informisanja o okolišu u kantonu; e) izdaje dozvole iz svoje nadležnosti; f) organizuje poslove kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih posljedica po okoliš; g) obavlja nadzor nad provođenjem kantonalnih propisa i planskih dokumenata iz područja zaštite okoliša; h) uspostavlja i provodi sistem zabrane kretanja motornih vozila određenih eko kategorija kada se procijeni da je to nužna mjera u zaštiti okoliša; i) obavlja i druge poslove utvrđene kantonalnim propisom. Član 25. (Savjetodavno vijeće za okoliš) (1) Savjetodavno vijeće za okoliš (u daljem tekstu: Savjetodavno vijeće) osniva se radi pružanja naučne i stručne podrške Federalnom ministru okoliša i turizma (u daljem tekstu: Federalni ministar) i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije BiH) u području zaštite okoliša. (2) Savjetodavno vijeće ima konsultativnu i savjetodavnu ulogu, a čini ga sljedećih 18 članova vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova: a) predstavnik iz Federalnog ministarstva, koji je ujedno i predsjedavajući, b) po jedan predstavnik iz svakog kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša, c) sekretar Odbora za prostorno uređenje, stambenokomunalnu politiku, ekologiju i turizam Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, d) sekretar Odbora za prostorno uređenje, ekologiju i stambeno-komunalne poslove Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, e) Predsjednik Saveza opština i gradova Federacije BiH, f) predstavnik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. g) dva predstavnika udruženja za zaštitu okoliša koje imenuje mreža Aarhus centara u BiH, na osnovu pisane saglasnosti najmanje pet udruženja građana koja promovišu zaštitu okoliša registrirovanih na području Federacije BiH. Broj 15 - Strana 90 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. h) predstavnik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH. (3) U slučaju potrebe, na sjednice Vijeća mogu se pozvati i predstavnici udruženja poslodavaca i određenih grana industrije, u zavisnosti od dnevnog reda. Pozvani predstavnici mogu davati prijedloge i sugestije, ali nemaju pravo glasa pri odlučivanju. (4) Savjetodavno vijeće vrši usaglašavanje strategijskih planskih i programskih dokumenata iz člana 44. ovog Zakona i politika u oblasti okoliša. Savjetodavno vijeće razmatra i pitanja međukantonalne saradnje i koordinacije iz područja zaštite okoliša.. (5) Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada Federacije BiH na period od četiri godine. (6) Na prijedlog Federalnog ministra, Savjetodavno vijeće donosi poslovnik o svom radu, na svojoj prvoj konstituirajućoj sjednici. Poslovnikom će se definisati metod rada i odlučivanja Vijeća, kao i druga pitanja od važnosti za rad Vijeća. Član 26. (Akti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite okoliša) Parlament Federacije BiH u oblаsti zаštite okoliša usvаjа strаtegiju zаštite okoliša i druge plаnove neophodne zа očuvаnje interesа zаštite okoliša i procjenjuje njihovo izvršаvаnje svаke dvije godine nа osnovu realizacije strategije zaštite okoliša. Član 27. (Uloga pravosuđa u zaštiti okoliša) U slučaju izazvane štete ili postojanju opasnosti od štete po okoliš, primjenjuju se odredbe Krivičnog zakona Federacije BiH, Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH i drugih propisa koji su na snazi u Federaciji BiH. POGLAVLJE V INFORMISANJE I OBRAZOVANJE O OKOLIŠU Član 28. (Sistem informiranja o okolišu i prikupljanje informacija) (1) Federalno ministarstvo dužno je uspostaviti sistem informisanja o okolišu i naložiti praćenje stanja okoliša, aktivnosti mjerenja, prikupljanja, obrade i evidentiranja podataka o okolišu kao i omogućiti da svi podaci koji se prikupljaju budu dostupni. (2) Sistem informisanja se formira i organizuje, tako da se: a) utvrđuju kvantitativne i kvalitativne promjene stanja okoliša te zajedničke procjene uz primjenu socijalnih i ekonomskih pokazatelja i sa stajališta uticaja na zdravlje stanovništva; b) utvrđuju uzroci uticaja na okoliš, uključujući i detaljne prikaze potrebne za određivanje uzročno-posljedične veze u odnosu na štetu; c) predviđaju opasnosti po okoliš; d) predlaže provođenje potrebnih mjera u cilju zaštite okoliša; e) koristi u svrhu planiranja. (3) Federalne Agencije za vodu, Federalni hidrometeorološki zavod, Federalni zavod za agropedologiju, Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, Federalni zavod za statistiku, Federalni zavod za geologiju i druge federalne upravne organizacije i kantoni, dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje odgovarajućih podataka i informacija, osobito o korištenju i opterećenju okoliša, iz svoje nadležnosti. (4) Način prikupljanja i dostavljanja podataka detaljnije je definisan članom 129. ovog Zakona. (5) Kantonalno ministarstvo dužno je dostaviti podatke koji su neophodni za rad sistema informisanja o okolišu na zakonom propisani način. (6) Sva pitanja u vezi sa vrstom podataka, načinom i rokovima za prikupljanja podataka i informisanja o okolišu, biće regulisana podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH. Član 29. (Mjerenja opterećenja i korištenja okoliša) Korisnici okoliša dužni su obavljati mjerenja opterećenja i upotrebe okoliša koja su posljedica njihovih djelatnosti na način utvrđen posebnim propisima, potvrđivati ih i evidentirati i omogućiti nadležnim organima pristup tim podacima. Nadležni organ ove informacije objavljuje na svojoj internet stranici radi informisanja javnosti. Član 30. (Upis podataka o okolišu u druge registre) (1) Utvrđeno činjenično stanje, obim i priroda stalne štete po okoliš, utvrđeni odlukom nadležnog organa ili suda, evidentiraju se kao privremeni upis u katastru nekretnina. (2) Federalno ili kantonalno ministarstvo po službenoj dužnosti zahtjeva upis podataka u slučaju kada je odgovornost utvrđena od suda. (3) Izmjena činjeničnog stanja, stepena prirode zagađenja okoliša, osnov je upisu podataka koji se obavlja na zahtjev vlasnika nekretnine, Federalnog ili kantonalnog ministarstva ili suda. Član 31. (Istraživanje okoliša i tehnički razvoj) (1) Odgovornost za zaštitu okoliša unaprjeđuje se kroz razvoj nauke i tehnologije, organizovanjem naučnih istraživanja i tehničkog razvoja, objavljivanjem nalaza, kao i praktičnom primjenom domaćih i međunarodnih istraživačkih radova. (2) Studija usmjerena na istraživanje stanja okoliša i razvoja zaštite okoliša predmet je prioritetne podrške nadležnih organa i institucija. Federalni ministar okoliša i turizma i kantonalni ministar za zaštitu okoliša dužan je, u saradnji sa ministrom nadležnim za obrazovanje i nauku, koordinirati podršku i procjenu naučnih istraživanja u području okoliša. Član 32. (Obrazovanje o okolišu) (1) Svaki građanin ima pravo sticati i unaprijeđivati znanje o okolišu. (2) Federalno ministarstvo je dužno sarađivati sa organima uprave i ministarstvima nadležnim za okoliš i obrazovanje u cilju osiguranja stručnog obrazovanja o okolišu. (3) Federalno ministarstvo u saradnji sa nadležnim ministarstvima iz oblasti obrazovanja učestvuje u izradi godišnjih programa edukacije o zaštiti okoliša u cilju obrazovanja i podizanja svijesti javnosti u području zaštite okoliša. (4) Programi obrazovanja o zaštiti okoliša uključuju se u nastavne i vannastavne programe. (5) Federalno ministarstvo organizuje obuku zainteresovanih pravnih lica koje se bave pitanjima zaštite okoliša. (6) Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša će u skladu sa mogućnostima u svojim budžetima osigurati sredstva za obrazovanje i promociju o zaštiti okoliša. Član 33. (Instruisanje i obuka javnosti o okolišu) (1) Federalni i kantonalni organi uprave odgovorni su za provođenje aktivnosti utvrđene u čl. 31. i 32. ovog Zakona putem institucija za instruiranje i obuku javnosti, u saradnji Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 91 sa udruženjima za zaštitu okoliša i stručnim organizacijama koje angažuju. (2) Opštinske službe za upravu mogu provoditi aktivnosti utvrđene u čl. 31. i 32. ovog Zakona. (3) Federalni, kantonalni organi uprave i opštinske službe za upravu pružaju podršku institucijama obrazovanja, vjerskim zajednicama, naučnim institucijama, stručnim organizacijama i udruženjima kako bi mogli efektivnije provoditi svoje aktivnosti obrazovanja i obuke iz područja zaštite okoliša. POGLAVLJE VI PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU I UČEŠĆE JAVNOSTI Član 34. (Registar o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari) (1) Federalno ministarstvo vodi elektronske registre o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari koji predstavljaju osnov za izvještavanje u skladu sa zakonskim obavezama i međunarodnim ugovorima, uključujući one koji proizilaze iz Kijevskog protokola i Arhuske konvencije o pristupu informacijama. (2) Elektronski registar sadrži podatke o pogonima i postrojenjima iz federalne i kantonalne nadležnosti koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš, a naročito: a) naziv i adresu operatera i lokaciju pogona i postrojenja; b) vrstu djelatnosti, sažet opis djelatnosti i tehnološkog procesa; c) podatke o godišnjoj količini ispuštene zagađujuće supstance u okoliš, količini opasnih supstanci prisutnih u pogonu i postrojenju ili proslijeđenih za daljnji tretman van lokacije pogona i postrojenja ili u drugu državu, količinama komunalnog otpada i upotrebi resursa i energije, a naročito vode, električne energije, druge energije i drugih resursa, d) podatke koji se odnose na izdate dozvole pogonu ili postrojenju, promjene u radu i sl., i e) podatke o inspekcijskom nadzoru, aktivnostima i poduzetim mjerama. (3) Operatori su dužni unijeti podatke u elektronski registar. (4) Federalni ministar provedbenim propisom utvrđuje vrstu podataka, način i rokove za njihovo dostavljanje i izvještavanje. (5) Elektronski registri o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari dostupni su javnosti putem internet stranice Federalnog ministarstva. (6) Svako lice može tražiti uvid u elektronski registar i davanje podataka iz elektronskog registra. (7) Ovlašteno lice u nadležnom kantonalnom ministarstvu, inspektori za zaštitu okoliša i ovlaštene osobe u referentnim centrima za verifikaciju imaju direktan pristup elektronskom registru. Član 35. (Pružanje informacija o zaštiti okoliša) (1) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva pružaju informacije o okolišu na transparentan način. (2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva koriste štampane i elektronske medije za dostavljanje informacija široj javnosti. (3) U slučaju neposredne opasnosti po ljudsko zdravlje ili okoliš Federalni ministar ili kantonalni ministar za zaštitu okoliša predstavnicima javnosti hitno dostavlja sve podatke koje posjeduje i koji bi javnosti mogli omogućiti poduzimanje mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete koja proizlazi iz određene opasnosti. Član 36. (Informacije o okolišu i javnost) Informacije o okolišu uključuju sve informacije u pisanom, vizuelnom, usmenom, audio, elektronskom ili drugom obliku o: a) stanju komponenti okoliša, pejzažu i prirodnoj lokaciji, biološkom diverzitetu i njegovim komponentama, uključujući genetički modifikovane organizme i interakciju između tih komponenti; b) supstancama, energiji, buci i radijaciji, te aktivnostima i mjerama, uključujući administrativne mjere, okolinske sporazume, politike, zakonodavstvo, planove i programe, koji se odnose na komponente okoliša u okviru tačke a) ovog člana, isplativosti i drugih ekonomskih analiza i pretpostavki koje se koriste u odlučivanju po pitanju okoliša; c) stanju ljudskog zdravlja i sigurnosti, uslovima ljudskog življenja, kulturnim lokacijama i graditeljskim strukturama, onoliko koliko su one pod uticajem ili mogu biti pod uticajem stanja komponenti okoliša, te putem tih komponenti pod uticajem faktora, aktivnosti ili mjera iz tačke b) ovog člana. Član 37. (Zabrana diskriminisanja) (1) U skladu sa odredbama ovog Zakona javnost ima pristup informacijama, mogućnost učešća u odlučivanju i zaštitu prava pred upravnim i sudskim organima po pitanjima zaštite okoliša bez diskriminisanja na osnovu državljanstva, nacionalnosti ili mjesta stanovanja i u slučaju pravnih lica bez diskriminisanja na osnovu njihovog mjesta upisa ili centra djelatnosti. (2) Zloupotreba pravnih sredstava (pokretanje parnice, plaćanje odštete ili pokretanje građanskog krivičnog, prekršajnog ili radno-pravnog postupka) radi kažnjavanja, progona ili uznemiravanja lica koja su ostvarivala svoja prava na učešće javnosti smatrat će se nezakonitim. Član 38. (Pristup informacijama o okolišu) (1) Na zahtjev za pristup informacijama u vezi okoliša, Federalno ministarstvo, kantonalna ministarstva i drugi organi uprave i pravna lica koja vrše javna ovlaštenja, a posjeduju informaciju o okolišu, osiguravaju da takve informacije budu dostupne javnosti. (2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva informaciju daju u pisanom obliku. Informacija može biti data i u drugom obliku uz navođenje razloga za takvim oblikom ili u slučaju njene dostupnosti javnosti u drugom obliku. (3) Informacije o okolišu iz stava (1) ovoga člana se stavljaju na raspolaganje što je prije moguće, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva osim u slučajevima kada sadržaj i složenost datih informacija opravdava produženje ovoga roka do jednog mjeseca. (4) Podnosioc zahtjeva biće obavješten o svakom produženju datog roka i razlozima toga produženja. (5) Troškove izdavanja i umnožavanja traženih informacija snosi podnosiocj zahtjeva osim prvih deset strana, u standardnom formatu, koje se ne naplaćuju. Član 39. (Odbijanje zahtjeva za davanje informacija o okolišu) (1) Zahtjev za davanje informacija o okolišu se odbija ukoliko: a) organ uprave ne posjeduje tražene informacije o okolišu; b) zahtjev je nerazumljiv ili formulisan suviše uopšteno i Broj 15 - Strana 92 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. c) zahtjev se tiče materijala u fazi pripreme ili unutrašnje komunikacije organa uprave gdje je takvo izuzimanje od davanja informacije predviđeno nekim drugim zakonom, uzimajući u obzir narušavanje opšteg interesa davanjem informacije. (2) Zahtjev za informacije o okolišu može biti odbijen ukoliko bi davanje informacija imalo štetan uticaj na: a) međunarodne odnose, odbranu ili opštu sigurnost; b) tok pravde, pravo lica na pravedno suđenje i mogućnost organa uprave u provođenju krivičnog ili disciplinskog postupka; c) povjerljivost informacija koje se odnose na trgovinu i industriju, ukoliko je povjerljivost informacije utvrđena posebnim propisom u cilju zaštite ekonomskih interesa, izuzev informacija o emisijama koje su relevantne za zaštitu okoliša. d) prava intelektualnog vlasništva; e) povjerljivost ličnih podataka i/ili dokumente koji se odnose na fizička lica u slučaju da ta lica nisu dala saglasnost za otkrivanje datih informacija javnosti, ukoliko je to utvrđeno posebnim propisom; f) interese trećeg lica koje je osiguralo tražene informacije, a da to nije bilo obavezno i ukoliko to lice nije dalo saglasnost za otkrivanje datog materijala, i g) okoliš na koji se informacije odnose, poput mjesta uzgoja rijetkih vrsta. (3) Rješenje o odbijanju zahtjeva za davanje informacija iz st. (1) i (2) ovog člana dostavlja se podnosocu zahtjeva najkasnije u roku od 15 dana. (4) Ukoliko organ uprave ne posjeduje tražene informacije dužan je u roku od 8 dana od dana prijema zahtjeva proslijediti zahtjev organu uprave za koji se smatra da bi mogao imati tražene informacije i o istome obavijestiti podnosioca zahtjeva. (5) Rješenje sadrži razloge odbijanja zahtjeva i pruža informacije o raspoloživim pravnim sredstvima u skladu sa članom 42. ovog Zakona. Član 40. (Učešće javnosti u postupku donošenja odluka) (1) Federalno i kantonalno ministarstvo osiguravaju učešće javnosti u odlučivanju kod vođenja svih postupaka koji se tiču donošenja odluka o okolišu. (2) Federalno ministarstvo osigurava učešće javnosti i u odlučivanju za: a) projekte kod kojih se vrši prethodna procjena i/ili procjena uticaja na okoliš, u obliku javne rasprave; b) sva postojeća postrojenja i nova postrojenja za koja nije potrebna procjena uticaja na okoliš, u obliku javnog uvida i c) prestanak rada, zatvaranje ili rušenje pogona i postrojenja, u obliku javne rasprave. (3) Odredbe ovoga člana ne primjenjuju se u slučaju donošenja odluka o djelatnostima koje služe za obranu i sigurnost. (4) Nakon pokretanja upravnog postupka, nadležno ministarstvo obavještava javnost o: a) zahtjevu za procjenu uticaja na okoliš, zahtjevu za izdavanje okolinske dozvole i predloženim djelatnostima i tehnologijama podnosioca zahtjeva; b) načinu učešća javnosti (javna rasprava ili javni uvid); c) mjestu na kojem se može izvršiti uvid u dokumentaciju; d) informacijama o okolišu koje su relevantne za predložene aktivnosti; e) rok za podnošenje primjedbi, prijedloga, mišljenja i pitanja. (5) Javnost će biti obavještena putem pisanih sredstava javnog informisanja i internet stranice nadležnog ministarstva u pisanoj formi o vremenu održavanja javne rasprave, postupka izvođenja dokaza, te o mogućnosti dostavljanja dokaza i činjenica od uticaja na rješavanje u predmetnom postupku. (6) Javnost može, u roku od 30 dana od dana objavljivanja informacije dostaviti u pisanom obliku primjedbe, informacije, analize, ili mišljenja koje smatra bitnim za rješavanje u predmetnom postupku. (7) Rezultati učešća javnosti uzimaju se u obzir pri donošenju odluke, o čemu se informiše javnost putem internet stranice nadležnog ministarstva, dok se zainteresovane strane koje su dostavile svoje komentare u toku postupka učešća javnosti obavještavaju u pisanoj formi u rokovima koji važe za podnosioca zahtjeva. (8) Javna rasprava će se održati i za pogone i postrojenja iz kantonalne nadležnosti, ukoliko su u pitanju djelatnosti opasne po okoliš u skladu sa članom 116. ovog Zakona, ili kada se djelatnost obavlja na osjetljivoj lokaciji. Član 41. (Informacije koje se daju na zahtjev) (1) Federalno i kantonalno ministarstvo na zahtjev javnosti, u roku od 15 dana, dostavlja informacije o okolišu ili ih čini javno dostupnim putem internet stranice ministarstva o čemu podnosioca zahtjeva obavještava u pisanom obliku. (2) Uvid se odnosi na: a) opis lokacije, fizičkih i tehničkih karakteristika predložene djelatnosti uključujući procjenu očekivanih rezidija/taloga i emisija; b) opis znatnih uticaja predložene djelatnosti po okoliš; c) opis mjera predviđenih za sprječavanje i/ili smanjenje uticaja uključujući emisije; d) netehnički rezime; e) prikaz osnovnih alternativnih rješenja f) izvještaji i stručna mišljenja i g) Studija uticaja na okoliš. Član 42. (Pravo žalbe) (1) Predstavnici javnosti koji su učestvovali kao stranka u prvostepenom postupku imaju pravo uložiti žalbu protiv akata donesenih u upravnom postupku ili pokrenuti upravni spor, ako nema drugostepenog organa. (2) Podnosioc zahtjeva za pristup informacijama čiji zahtjev nije razmatran, odbijen ili na koji je nepotpuno ili djelimično odgovoreno od strane nadležnog organa, ima pravo pokrenuti postupak pred drugostepenim organom ili pokrenuti upravni spor. Član 43. (Pristup pravosuđu) Predstavnici javnosti pored prava učešća u postupcima izdavanja dozvola i procjene uticaja na okoliš imaju pravo pokrenuti postupak zaštite svojih prava pred nadležnim sudom. POGLAVLJE VII PLANIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA Član 44. (Sistemi okolinskog planiranja) Ključni planski i programski dokumenti u oblasti zaštite okoliša u Federaciji BiH su: a) Strategija razvoja BiH i Federacije BiH, uključujući njihove implementacione dokumente, b) Federalna strategija zaštite okoliša i Akcijski plan zaštite okoliša sa pripadajućim implementacionim dokumentima, Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 93 c) Kantonalni plan zaštite okoliša okoliša sa pripadajućim implementacionim dokumentima, d) Planovi razvoja jedinica lokalne samouprave, uključujući njihove implementacione dokumente, e) Drugi planski i programski dokumenti u skladu sa posebnim federalnim propisom koji definiše razvojno planiranje i upravljanje razvojem. Član 45. (Planiranje i izvještavanje) (1) Planiranje zaštite okoliša u Federaciji BiH se usklađuje sa planskim dokumentima višeg nivoa kao i međunarodno preuzetim obavezama BiH te sa socijalnim i ekonomskim razvojnim programima, međunarodnim programima razvoja i dokumentima prostornog uređenja. (2) Federalno ministarstvo podnosi Vladi Federacije BiH izvještaj o provođenju Federalne strategije zaštite okoliša svake dvije godine radi razmatranja, usvajanja i dostavljanja Parlamentu Federacije BiH. (3) Izvještaj iz stava (2) ovog člana mora biti dostupan na internet stranicama resornih ministarstava. (4) U procesu planiranja zaštite okoliša na nivou kantona i na nivou Federacije BiH osigurava se učešće javnosti. Član 46. (Federalna strategija zaštite okoliša) (1) Federalnom strategijom zaštite okoliša se utvrđuju ciljevi i prioriteti zaštite okoliša u Federaciji BiH, način njihova ostvarivanja, finansijski i institucionalni okvir za implementaciju, monitoring, evaluaciju i izvještavanje. (2) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se kantonalnim ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave, Savjetodavnom vijeću i zainteresovanoj javnosti radi obavljanja konsultacija i davanja mišljenja, primjedbi i sugestija. (3) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se institucijama na nivou BiH, Međuentitetskom tijelu za okoliš, kao i vladama Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH radi davanja mišljenja. (4) Mišljenja, primjedbe i sugestije na prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavljaju se u roku od 30 dana od prijema prijedloga. (5) Parlament Federacije BiH, na prijedlog Vlade Federacije BiH, donosi Federalnu strategiju zaštite okoliša za period od najmanje 7 (sedam) godina. Član 47. (Kantonalni plan zaštite okoliša) (1) Kantonalni plan zaštite okoliša utvrđuje ciljeve i prioritete zaštite okoliša, način njihova ostvarivanja, finansijski i institucionalni okvir za implementaciju, monitoring, evaluaciju i izvještavanje. (2) U procesu izrade kantonalnog plana, resorna kantonalna ministarstva uključuju nadležne federalne institucije, druge kantonalne institucije i jedinice lokalne samouprave, u skladu sa načelom otvorenog mehanizma koordinacije. (3) Kantoni donose kantonalne planove zaštite okoliša, koji su usklađeni sa Federalnom strategijom zaštite okoliša. (4) Kantonalni plan zaštite okoliša donosi skupština kantona na prijedlog vlade kantona. (5) Vlada kantona može kantonalnoj skupštini predložiti usvajanje Federalne strategije zaštite okoliša kao kantonalnog strateškog okvira za zaštitu okoliša. (6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, kantonalne vlade i institucije izrađuju sve dokumente koji su neophodni za implementaciju Federalne strategije za zaštitu okoliša i izvještavanje. (7) Prijedlog kantonalnog plana zaštite okoliša dostavlja se Federalnom ministarstvu, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Savjetodavnom vijeću, jedinicama lokalne samouprave i drugim subjektima radi davanja mišljenja, primjedbi i sugestija. (8) Ciljevi sprječavanja zagađenja okoliša i ograničavanja posljedica zagađenja uzimaju se u obzir pri izradi prostornih planova i pri donošenju odluka u skladu sa propisom kojim se uređuje prostorno uređenje, posebno prilikom određivanja lokacija za nova postrojenja, utvrđivanja promjena nastalih na postojećim postrojenjima i planiranja novih građevina kao što su saobraćajnice, javne površine i stambena naselja. POGLAVLJE VIII STRATEŠKA PROCJENA UTICAJA Član 48. (Strateška procjena uticaja na okoliš) (1) Strateška procjena uticaja na okoliš (u daljem tekstu: strateška procjena) je postupak kojim se procjenjuju mogući znatni uticaji na okoliš koji bi mogli nastati provođenjem strategije, plana i programa. Time se omogućava da se odluke o prihvatanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih znatnih uticaja koje bi strategija, plan i program svojom provođenjem mogli imati na okoliš, a nosiocima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka. (2) Strateška procjena obavezno se provodi za strategije, planove i programe u slijedećim oblastima: prostornog planiranja ili upotrebe zemljišta, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, lovstva, energetike, industrije, saobraćaja, upravljanja otpadom, upravljanja vodama, telekomunikacija, turizma, očuvanja prirodnih staništa biljnog i životinjskog svijeta, kojima se uspostavlja okvir za odobravanje budućih razvojnih projekata. (3) Osnov strateške procjene čini strategija, plan ili program kojim se utvrđuje obim za razvoj određenog sektora, odnosno njegove karakteristike, ciljevi i prostorni obuhvat. Član 49. (Strategije, planovi i programi koji ne podliježu strateškoj procjeni) Strateškoj procjeni ne podliježu strategije, planovi i programi koji služe isključivo za potrebe odbrane i civilne zaštite, proglašenja vanrednog stanja, zaštite i spašavanja, planova upravljanja poplavnim rizikom te finansijske i budžetske strategije. Član 50. (Faze u postupku strateške procjene) (1) Strateška procjena provodi se u sljedećim fazama: a) Faza utvrđivanja obima i sadržaja strateške studije. b) Faza ocjene strateške studije od strane stručne komisije (u daljem tekstu: komisija za stratešku procjenu). c) Faza konsultacija na nacrt strategije, plana i programa i stratešku studiju koja obuhvata: - učešće zainteresiranih organa i organizacija; - učešće javnosti; - konsultacije sa zainteresovanim organima, organizacijima i javnosti drugog entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, ili druge zemlje, ukoliko izvršenje plana, programa ili strategije može imati uticaj na okoliš drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge zemlje i Broj 15 - Strana 94 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. - izvještaj o rezultatima učešća zainteresovanih organa i organizacija i javnosti. d) Faza ocjene nacrta strategije, plana i programa i strateške studije koja podrazumijeva izdavanje mišljenja Federalnog ministarstva o nacrtu strategije, plana i programa, koja uzima u obzir rezultate ocjene strateške studije od strane stručne komisije, konsultacija sa organima i organizacijama, te sa javnosti i naročito konsultacije vođene sa predstavnicima drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države. e) Usvajanje izvještaja organa nadležnog za pripremu strategije, plana i programa. (2) Konsultacije sa predstavnicima druge države, kao i procedure dobijanja i davanja mišljenja u tom smislu, se vode putem institucija Bosne i Hercegovine nadležnih za vanjsku politiku i okoliš i implementaciju Konvencije o procjeni uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu. Član 51. (Nadležnost za provođenje strateške procjene) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je prije započinjanja postupka, pribaviti mišljenje nadležnog ministarstva za okoliš o obimu i sadržaju strateške procjene. Član 52. (Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije) Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije detaljno se reguliše podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH. Član 53. (Način provođenja strateške procjene) (1) Strateška procjena se provodi tokom izrade nacrta strategije, plana ili programa, prije utvrđivanja konačnog prijedloga strategije, plana ili programa i upućivanja u postupak donošenja strategije, plana ili programa, na način propisan ovim Zakonom i uredbom iz člana 52. ovog Zakona. (2) U postupku strateške procjene osigurava se informisanje i učešće javnosti na način propisan ovim Zakonom. (3) Iznimno od st. (1) i (2) ovog člana, postupak provedbe strateške procjene, te postupak informiranja i učešća javnosti koji se provodi tokom izrade dokumenata prostornog uređenja, provodi se u ranoj fazi izrade tog plana u skladu sa posebnim propisom. Član 54. (Izrada strateške studije) (1) U postupku strateške procjene izrađuje se strateška studija. (2) Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju očekivani značajni uticaji na okoliš koje može uzrokovati provođenje strategije, plana ili programa i razumnih opcija vezanih za zaštitu okoliša koje uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat te strategije, plana ili programa. (3) Strateška studija je stručna podloga koja se prilaže uz strategiju, plan ili program i čini njen sastavni dio. Član 55. (Organ nadležan za izbor nositelja izrade strateške studije) (1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa odlučuje o izboru nosioca izrade strateške studije, po postupku utvrđenom zakonom o javnim nabavkama. (2) Nosioc izrade strateške studije je pravni subjekt sa liste nosoca izrade Studije Federalnog ministarstva u skladu sa članom 73. ovog zakona. (3) Pravna lica koja su učestvovala u izradi strategije, plana ili programa, ne mogu biti angažovani na izradi strateške studije. Član 56. (Komisija za ocjenu strateške studije) (1) Ocjenu strateške studije vrši komisija za ocjenu strateške studije koju imenuje nadležno ministarstvo. (2) Troškove rada komisije za ocjenu strateške studije snosi organ nadležan za pripremu strategije, plana i programa. (3) Rad komisije za stratešku procjenu i naknada za rad komisije utvrđuju se podzakonskim aktom iz člana 52. ovog zakona. Član 57. (Pribavljanje mišljenja zainteresiranih organa uprave i upravnih organizacija) (1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je dostaviti zainteresovanim organima uprave i upravnim organizacijama na mišljenje strategiju, plan ili program i stratešku studiju. (2) Zainteresovani organi uprave i upravne organizacije dužni su dostaviti mišljenje u roku od 30 dana od dana prijema strategije, plana ili programa i strateške studije. (3) Ako se mišljenje ne dostavi u roku iz stava (2) ovog člana smatra se da nema primjedbi na dostavljenu stratešku studiju. Član 58. (Učešće javnosti u postupku strateške procjene) (1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa osigurava učešće javnosti u postupku razmatranja nacrta strategije, plana ili programa i strateške studije, prije dostavljanja nacrta strategije, plana ili programa i srateške studije nadležnom ministarstvu na mišljenje. (2) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa obavještava javnost o načinu i rokovima za vršenje uvida u nacrt strategije, plana ili programa i starteške studije i o načinu i rokovima za dostavljanje mišljenja, kao i o vremenu i mjestu održavanja javne rasprave u postupku kojim se uređuje donošenje strategije, plana ili programa i strateške studije. (3) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u roku od 30 dana od dana završetka javne rasprave, izrađuje izvještaj o učešću zainteresovanih organa, organizacija i javnosti, koji se objavljuje na internet stranici organa iz stava (1) ovog člana. (4) Izvještaj iz stava (3) ovog člana sadrži obrazloženje o svim prihvaćenim ili neprihvaćenim mišljenjima i čini sastavni dio strategije, plana ili programa. Član 59. (Pribavljanje mišljenja entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države) (1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u slučaju da strateška studija utvrdi da realizacija strategije, plana ili programa može imati značajan uticaj na okoliš drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države ili ako drugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga država čiji okoliš može biti znatno ugrožen to zatraži, dužan je osigurati da u postupku učešća zainteresovanih organa i organizacija i javnosti, entitetu, Brčko Distriktu BiH ili drugoj državi dostavi na mišljenje sljedeće informacije: a) opis strategije, plana ili programa zajedno sa svim dostupnim informacijama o njihovim mogućim uticajima; b) opis u kojem je sažeto izneseno kako su pitanja okoliša uključena u strategiju, plan ili program i kako Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 95 se izvještaj o okolišu, mišljenja i rezultati uzimaju u obzir; c) u kojem roku i na koji način drugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga država može saopštiti svoje mišljenje. (2) Rezultate konsultacija i pribavljenog mišljenja zainteresovanih organa i organizacija i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države, Federalno ministarstvo uzima u obzir prilikom davanja mišljenja o prijedlogu strategije, plana ili programa i o tome sačinjava poseban dio mišljenja. Član 60. (Ocjena strateške studije) (1) Postupak strateške procjene završava ocjenom strateške studije od strane komisije za ocjenu strateške studije. (2) Ocjena strateške studije sadrži načine na koji pitanja zaštite okoliša treba da budu integrisana u strategiju, plan ili program. Član 61. (Mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša) Nadležno ministarstvo za zaštitu okoliša u roku od 30 dana od dostavljene ocjene komisije za stratešku studiju daje mišljenje, uzimajući u obzir interese zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja okoliša, naročito: a) stepen uticaja provođenja strategije, plana ili programa na okoliš, cijeneći svaki mogući pojedinačni uticaj, kao i kumulativni uticaj na području koje je obuhvaćeno planom, programom ili strategijom; b) mjere i aktivnosti koje se trebaju poduzeti da bi se negativan uticaj realizacije plana, programa ili strategije umanjio ili izbjegao kao i razumne alternative zasnovane na ciljevima i geografskom domašaju strategije, plana i programa; c) izvještaj o provedenim konsultacijama sa nadležnim organima i organizacijama i javnosti; d) izvještaj o provedenim konsultacijama sa nadležnim organima i organizacijama i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH i druge države i e) način na koji se predviđa praćenje uticaja na okoliš realizacije plana, programa ili strategije, te mjere koje će se poduzeti ako pri njihovoj realizaciji bude uočen veći negativan uticaj na okoliš nego što je to predviđeno ili očekivano. Član 62. (Usklađivanje sa mišljenjem ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša) Prije utvrđivanja prijedloga strategije, plana ili programa organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je uzeti u obzir mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša na dostavljeni nacrt strategije, plana ili programa. U skladu sa mišljenjem, organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa vrši usklađivanje strategije, plana ili programa sa interesima zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja okoliša. Član 63. (Sredstva za stratešku procjenu) Sredstva za stratešku procjenu, kada se ti postupci provode za plan i program koji se donose na federalnom nivou, osiguravaju se iz sredstava federalnog budžeta i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. POGLAVLJE IX PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ Član 64. (Procjena uticaja na okoliš) (1) Procjena uticaja na okoliš (u daljem tekstu: procjena uticaja) obuhvata identifikaciju, opis, procjenu, direktan i indirektan uticaj projekata na: a) ljude, biljni i životinjski svijet i svijet gljiva; b) tlo, vodu, zrak, klimu i pejzaž; c) materijalna dobra i kulturno naslijeđe i d) međudjelovanje faktora navedenih u tč. a) do c) ovog stava. (2) Procjeni uticaja na okoliš ne podliježu projekti koji služe isključivo za odbrambene svrhe ili projekti čija je jedina svrha odgovor na civilna vanredna stanja. Član 65. (Nadležnost u procjeni uticaja na okoliš) (1) Federalno ministarstvo provodi postupak procjene uticaja na okoliš. (2) U postupak procjene uticaja uključuju se zainteresovane strane, nadležni organi, udruženja građana i zainteresovana javnost. Član 66. (Predmet procjene uticaja na okoliš) Za projekte koji mogu imati znatan uticaj na okoliš obzirom na njihovu prirodu, veličinu ili lokaciju, provodi se procjena uticaja na okoliš i pribavlja rješenje o odobravanju studije o procjeni uticaja na okoliš (u daljem tekstu: rješenje o odobravanju studije) u skladu sa ovim Zakonom. Član 67. (Faze procjene uticaja na okoliš) Procjena uticaja provodi se u dvije faze a) postupak prethodne procjene uticaja, u kojem se odlučuje o: 1) potrebi provođenja procjene uticaja, 2) obimu procjene uticaja, ako je provođenje procjene uticaja obavezno, i b) izrada studije o procjeni uticaja na okoliš Član 68. (Projekti za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš) (1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim se određuju: a) projekti za koje se obavezno provodi procjena uticaja i b) projekti za koje o obavezi provođenja procjene uticaja odlučuje nadležno ministarstvo na osnovu kriterija u pojedinim slučajevima o obavezi provođenja procjene uticaja i o obimu procjene uticaja. (2) Osim projekata utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana, procjena uticaja na okoliš potrebna je i za: a) znatne promjene na projektima, utvrđene članom 95. ovog Zakona, pri čemu promjena projekta dostiže propisane pragove utvrđene propisom iz stava 1. ovog člana, b) projekte čiji rast proizvodnje, upotreba energije, upotreba vode, korištenje prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od prvobitno utvrđenih vrijednosti, i c) prestanak rada, rušenje i zatvaranje objekata iz stava (1) ovog člana i pogoni i postrojenja koji podliježu obavezi pribavljanja okolinske dozvole, u skladu sa podzakonskim aktom iz stava (1) člana 83. ovog Zakona. Broj 15 - Strana 96 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. Član 69. (Pokretanje postupka za prethodnu procjenu uticaja na okoliš) (1) Postupak za prethodnu procjenu uticaja na okoliš pokreće se zahtjevom koji podnosioc zahtjeva podnosi nadležnom ministarstvu (u daljem tekstu: zahtjev za prethodnu procjenu uticaja). (2) Zahtjev za prethodnu procjenu uticaja sadrži: a) opis projekta, uključujući podatke o njegovoj namjeni i veličini, b) izvod iz prostorno-planskog akta; c) podaci o vrsti i količini materijala koji će biti korišteni, te vrsti i količini emisija, d) opis mogućih uticaja projekta na okoliš u toku njegove izgradnje, u toku njegovog rada ili eksploatacije i u fazi prestanka rada, e) opis osnovnih i pomoćnih sirovina i ostalih izvora energije, f) opis okoliša na području pod uticajem projekta, g) kratak pregled alternativnih rješenja sa obzirom na uticaje na okoliš, h) informacije o mogućim teškoćama na koje je naišao podnosioc zahtjeva pri prikupljanju podataka, i i) netehnički rezime informacija iz stava (2) ovog člana. (3) Opisi iz stava (2) ovog člana daju se stručnim tehničkim jezikom, sa tekstualnim, numeričkim i grafičkim podacima, a netehnički rezime netehničkim jezikom, na način koji je pogodan za informisanje nadležnih organa, organizacija i zainteresovane javnosti. (4) Izradu prethodne procjene uticaja na okoliš, podnosioc zahtjeva povjerava pravnom licu iz stava (2) člana 73. ovog Zakona. (5) Federalno ministarstvo može zahtijevati od podnosioca zahtjeva dodatne informacije o projektu koje su mu potrebne za donošenje odluke o obavezi izrade i obima studije o procjeni uticaja na okoliš. Član 70. (Obavezni uvid za prethodnu procjenu uticaja na okoliš) (1) U postupku razmatranja i odlučivanja o zahtjevu za prethodnu procjenu uticaja, Federalno ministarstvo je obavezno da dostavi kopiju zahtjeva i osigura besplatan uvid u priložena dokumenta radi pribavljanja mišljenja sljedećim subjektima: a) nadležnom organu uprave u kantonu i jedinici lokalne samouprave na čijem se području projekat izvodi, b) organima uprave i organizacijama nadležnim za zaštitu komponenti okoliša, koji izvođenjem projekta mogu biti izloženi njegovom znatnom uticaju, i to: 1) nadležnim za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa, 2) nadležnim za zaštitu zdravlja, 3) drugim zainteresovanim stranama, c) organu nadležnom za zaštitu okoliša drugog entiteta i Brčko Distrikta, ako je riječ o projektu sa znatnim uticajem na okoliš drugog entiteta ili Brčko Distrikta, ili druge države, u skladu sa ovim Zakonom, d) zainteresovanoj javnosti (2) Subjekti iz stava (1) ovog člana daju mišljenje Federalnom ministarstvu u vezi sa zahtjevom i priloženoj dokumentaciji, u roku od 30 dana od dana prijema kopije zahtjeva u pisanoj formi. (3) Federalno ministarstvo će prilikom donošenja odluke uzeti u obzir dostavljena mišljenja subjekata iz stava (1) ovog člana. Član 71. (Rješenje o prethodnoj procjeni uticaja na okoliš) (1) O zahtjevu za prethodnu procjenu uticaja, Federalno ministarstvo odlučuje rješenjem. (2) Rješenjem se utvrđuje da na osnovu prethodne procjene uticaja na okoliš nije potrebno dalje provođenje procjene uticaja, ili se utvrđuje da je obavezno provođenje procjene uticaja na okoliš, te se određuje obaveza izrade studije o procjeni uticaja na okoliš (u daljem tekstu: Studija), obim i sadržaj Studije. Član 72. (Provođenje procjene uticaja na okoliš) (1) Obim Studije određuje se prema specifičnim karakteristikama pojedinog projekta i kriterijima određenim u posebnom propisu iz člana 68. stav (1) ovog Zakona. (2) Prilikom donošenja rješenja o procjeni uticaja na okoliš, Federalno ministarstvo je dužno da razmotri i uzme u obzir blagovremeno primljena mišljenja iz člana 70. ovog Zakona. (3) Rješenje iz stava (2) ovog člana donosi se u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva. (4) Federalno ministarstvo u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja o procjeni uticaja na okoliš, navedeno rješenje postavlja na internet stranicu Federalnog ministarstva. Član 73. (Nosioci izrade Studije i elektronski registar) (1) Nakon dobijanja rješenja o procjeni uticaja na okoliš, podnosioc zahtjeva je obavezan da ugovori izradu Studije kod ovlaštenog nosioca izrade Studije. (2) Federalni ministar posebnim propisom utvrđuje uslove za: a) davanje ovlaštenja nosiocima izrade Studije, b) način i kriterije koje moraju ispunjavati nosioci izrade Studije, c) visinu naknade za troškove izdavanja ovlaštenja nosiocima izrade Studija. (3) Federalno ministarstvo vodi elektronski registar nosioca izrade Studije kojima je izdato ovlaštenje iz stava (2) alineja (a) ovog člana, a koji je javnosti dostupan putem internet stranice. (4) Ministarstva i drugi organi i organizacije sa nadležnostima i odgovornostima ili javnim ovlaštenjima u oblasti zaštite okoliša moraju omogućiti pristup podacima koji su potrebni za izradu Studije ako njima raspolažu. Član 74. (Sadržaj Studije) (1) Federalni ministar donosi propis kojim se utvrđuje sadržaj Studije. (2) Pored sadržaja utvrđenih u propisu iz stava (1) ovog člana Studija sadrži i poseban dio, u kojem se daje kratak pregled dostavljenih mišljenja zainteresovanih strana u postupku prethodne procjene uticaja na okoliš i obrazloženje za primljena mišljenja koja su uzeta u obzir prilikom izrade Studije. (3) Ukoliko se radi o projektu za koji je potrebno pribavljanje okolinske dozvole u skladu sa ovim Zakonom i podzakonskim aktima, Studija sadrži i Plan upravljanja otpadom koji se izrađuje u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom. (4) Studija sadrži posebni dio koji se odnosi na mogući uticaj projekta na okoliš drugog entiteta ili Brčko Distrikta ili prekogranični uticaj u skladu sa ovim zakonom. Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 97 Član 75. (Način dostavljanja Studije i obavještavanje javnosti) (1) Podnosioc zahtjeva dostavlja Federalnom ministarstvu po jedan primjerak Studije u pisanoj i elektronskoj formi u roku od 30 dana od dana prijema Studije od nosioca izrade studije. Na zahtjev voditelja postupka, podnosioc zahtjeva dostavlja dodatni broj primjeraka Studije. (2) Federalno ministarstvo je obavezno da u roku od 15 dana od dana prijema Studije, dostavi elektronsku kopiju Studije zainteresiranim organima i zainteresiranoj javnosti i objavi Studiju na internet stranici. Član 76. (Javna rasprava) (1) U postupku ocjene Studije Federalno ministarstvo obavještava i poziva javnost na javnu raspravu o Studiji na način propisan članom 40. ovog Zakona. (2) Poziv za javnu raspravu se dostavlja najmanje 15 dana prije dana održavanja javne rasprave. (3) Sugestije i primjedbe javnosti dostavljaju se Federalnom ministarstvu u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana održavanja javne rasprave. Član 77. (Postupak javne rasprave) (1) Federalno ministarstvo organizuje javnu raspravu o projektu u prostoru koji je najbliži lokaciji datog projekta. (2) Nadležno ministarstvo priprema zapisnik sa javne rasprave u roku od 7 dana od dana održavanja javne rasprave. Član 78. (Stručna komisija) (1) Ocjenu Studije vrši stručna komisija za ocjenu Studije (daljem u tekstu: stručna komisija) koju imenuje Federalni ministar. (2) Sastav komisije, naknade kao i druga pitanja vezana za rad stručne komisije propisuje federalni ministar provedbenim propisom. (3) Naknada za ocjenu Studije obuhvata naknadu za rad unutrašnjih i vanjskih pravnih, tehničkih i drugih stručnjaka i sve ostale troškove koje može imati Federalno ministarstvo ili drugi učesnici u postupku procjene uticaja na okoliš. (4) Stručna komisija vrši ocjenu Studije u roku od 30 dana od dana održavanja javne rasprave. (5) Studija koja sadrži nedostatke vraća se podnosiocu zahtjeva na doradu u skladu sa primjedbama stručne komisije i dostavljenim primjedbama zainteresiranih organa i javnosti. (6) Podnosioc zahtjeva je dužan u roku od 30 dana dostaviti potrebne izmjene/dopune studije uticaja nakon čega ministarstvo obavještava zainteresovanu javnost o izmjenama/dopunama koje je podnosioc dostavio. (7) Studija može biti vraćena samo jednom radi dorade. Ako dopunjena Studija ne bude odobrena, novi zahtjev, sa novom Studijom, može biti podnesen najranije u periodu od šest mjeseci od dana uručenja rješenja podnosiocu zahtjeva. Član 79. (Odobravanje Studije) (1) Federalno ministarstvo rješenjem odobrava Studiju u roku od 60 dana od završetka postupka ocjene Studije. (2) Studija neće biti odobrena ukoliko: a) se utvrdi da bi projekt mogao izazvati znatno zagađivanje okoliša ili u znatnoj mjeri ugroziti okoliš, b) projekt nije u skladu sa Federalnom strategijom zaštite okoliša i Akcionim planom zaštite okoliša i c) projekt nije u skladu sa međunarodnim obavezama države po pitanju zaštite okoliša. (3) Rješenje o odobravanju ili odbijanju Studije dostavlja se podnosiocu zahtjeva i zainteresovanim stranama iz člana 75. stav (2) ovog Zakona. (4) Dostavljanje rješenja iz stava (3) ovog člana vrši se u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i objavljuje na internet stranici Federalnog ministarstva. (5) U slučaju prekograničnog uticaja Federalno ministarstvo će proslijediti rješenje drugom entitetu/državi na koju projekt može imati uticaj. (6) Rješenje o odobravanju Studije prestaje da važi ukoliko podnosioc zahtjeva ne pribavi odobrenje za građenje u roku od 3 godine od dana prijema rješenja. Član 80. (Troškovi nastali u postupku procjene uticaja na okoliš) Troškove obavještavanja i omogućavanja učešća javnosti u postupcima procjene uticaja, troškove naknade za rad stručne komisije i sve ostale troškove u postupku procjene uticaja na okoliš snosi podnosioc zahtjeva. Član 81. (Vjerovatnoća prekograničnih uticaja na okoliš susjednih država, Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH) (1) Pravila koja se odnose na procjenu uticaja na okoliš u kontekstu prekograničnih uticaja primjenjuju se i kada postoji obaveza po međunarodnim ugovorima, bilateralnim sporazumima ili iz drugih razloga. (2) Kada nosioc izrade Studije sazna da će projekat vjerovatno imati značajan uticaj na okoliš druge države ili drugi entitet, dužan je izraditi posebno poglavlje u Studiji o procjeni uticaja na okoliš sa podacima o mogućim uticajima na okoliš druge države. Studija se dostavlja drugoj državi ili entitetu ili Distriktu Brčko BiH, sa informacijom o vremenu i mjestu održavanja javne rasprave. (3) Na javnoj raspravi omogućava se učešće javnosti iz države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH na koje projekat može imati uticaja. (4) Federalno ministarstvo, putem Institucija Bosne i Hercegovine, nakon održane javne rasprave provodi konsultacije sa predstavnicima države na koju projekat može imati uticaja. (5) Nakon zaprimanja informacije o projektu koji se odvija u drugoj državi, entitetu ili Brčko Distriktu BiH, a koji može imati značajne posljedice po okoliš na teritoriju Federacije, Federalno ministarstvo poduzima aktivnosti u cilju učešća nadležnih organa i javnosti u procjeni prekograničnih uticaja na okoliš. (6) Federalno ministarstvo dostavlja mišljenja, sugestije i primjedbe organa uprave i javnosti nadležnim organima države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH iz koje potiču prekogranični uticaji na okoliš i obavlja konsultacije sa predstavnicima države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH iz koje potiču uticaji na okoliš. (7) Troškove izrade posebnih poglavlja Studije iz st. (2) i (4) ovog člana snosi podnosioc zahtjeva. (8) Detalji o postupcima za projekte sa mogućim međuentitetskim uticajem mogu biti određeni sporazumom među entitetima koji se zaključuje uz konsultiranje Međuentitetskog tijela za okoliš. (9) Postupanja koja se odnose na prekogranični i međuentitetski uticaj na okoliš susjednih država, Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH, definiše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH. Broj 15 - Strana 98 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. POGLAVLJE X IZDAVANJE OКOLINSKIH DOZVOLA Član 82. (Cilj i svrha izdavanja okolinske dozvole) (1) Okolinska dozvola izdaje se u cilju kompletne zaštite okoliša osiguravajući mjere za sprječavanje i smanjenje industrijskih emisija u zrak, vodu, tlo, smanjenje uticaja na stanovništvo, biljni i životinjski svijet i sprječavanje stvaranja otpada i buke kako bi se ostvario visoki nivo zaštite okoliša kao cjeline. (2) Okolinska dozvola se izdaje i u slučaju znatne promjene u radu pogona i postrojenja. (3) Okolinska dozvola se ne izdaje za istraživačke aktivnosti, razvojne aktivnosti ili za testiranje novih proizvoda i procesa. (4) Za istraživačke aktivnosti iz stava 3. ovog člana, obavezna je procjena uticaja na okoliš. (5) Federalno ministarstvo izdaje okolinsku dozvolu na rok od pet godina. Član 83. (Nadležnost za izdavanje okolinske dozvole) (1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim utvrđuje pogone i postrojenja koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ukoliko imaju okolinsku dozvolu izdatu u skladu sa odredbama ovog Zakona. (2) Federalno ministarstvo nadležno je za izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenja iznad pragova utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana. (3) Kantonalno ministarstvo nadležno je za pogone i postrojenja ispod pragova utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana. Član 84. (Opšte obaveze operatera u vezi sa zaštitom okoliša) (1) U svrhu kompletne zaštite okoliša od štetnih uticaja djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju, operater je obavezan osigurati da pogoni i postrojenja budu izgrađeni i funkcioniraju tako da se: a) ne ugrožava zdravlje ljudi, ostvaruje povoljno stanje flore i faune, ne dovede do gubitka staništa koji se nalaze na području uticaja postrojenja ili okoliša zbog emisija supstanci, buke, mirisa, vibracija ili toplote, saobraćaja ili od postrojenja; b) poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za sprječavanje zagađenja i ne prouzrokuju zagađenje iznad graničnih emisija; c) izbjegava stvaranje otpada, njegova količina svodi na najmanju moguću mjeru, stvoreni otpad ponovo koristi, reciklira ili odlaže na način da se izbjegne i smanji negativan uticaj na okoliš; d) efikasno koriste energetski i prirodni resursi; e) poduzmu mjere za sprječavanje nesreća i ograničavanje njihovih posljedica, i f) poduzmu mjere nakon prestanka rada postrojenja za izbjegavanje rizika od zagađenja i za povrat lokacije na kojoj se nalazi postrojenje u zakonom propisano stanje okoliša. (2) Zahtjevi dati u stavu (1) ovoga člana predstavljaju opšte obaveze operatera koje se trebaju ispuniti tokom izgradnje, rada, održavanja i prestanka rada pogona i postrojenja. (3) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebno pribavljanje okolinske dozvole, nadležni će organ pri izdavanju potrebnih dozvola uzeti u obzir ispunjenje zahtjeva iz stava (1) ovoga člana. Član 85. (Objedinjavanje okolinske dozvole) (1) Jedan zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, može se predati za više pogona i postrojenja na istoj lokaciji kada njima upravlja isti operater. (2) Izuzetno, zahtjev može podnijeti više operatera, ako je pogon ili postrojenje tehnološka cjelina koju čini više dijelova postrojenja kojima upravljaju različiti operateri. (3) U slučaju iz stava (2) ovog člana okolinskom dozvolom se utvrđuju obaveze i odgovornosti svakog operatera posebno, te se okolinska dozvola dostavlja svim operaterima. (4) Ako se okolinska dozvola izdaje za pogone ili postrojenja iz stava (1) ovog člana, svako postrojenje mora ispunjavati uslove propisane ovim Zakonom. (5) U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog člana, nadležni organ za izdavanje okolinske dozvole je Federalno ministarstvo. Član 86. (Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole) (1) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu u jednom primjerku u pisanoj formi i jednom primjerku na elektronskom mediju za pohranu podataka. (2) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole sadrži: a) podatke o podnosiocu zahtjeva: naziv i sjedište operatera ili investitora, ID broj, ime odgovornog lica, broj telefona i e-mail adresu; b) lokaciju pogona i postrojenja; c) uvjerenje nadležne porezne uprave da nema neizmirenih novčanih obaveza za kazne izrečene zbog učinjenih prekršaja u oblasti okoliša. (3) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana prilaže se dokumentacija koja sadrži slijedeće podatke: a) opis pogona i postrojenja (plan, opis pogona i postrojenja, tehnički opis rada, kapacitet postrojenja itd.); b) opis osnovnih i pomoćnih sirovina, ostalih materija i energije koja se koristi ili koju proizvodi pogon i postrojenje; c) opis stanja lokacije pogona i postrojenja; d) opis izvora emisija, priroda i količine emisija iz pogona i postrojenja u okoliš (zrak, voda, tlo) tj. izvještaj o nultom stanju, kao i identifikacije znatnih uticaja na okoliš; e) opis predloženih mjera, tehnologija i drugih tehnika za sprječavanje ili ukoliko to nije moguće, smanjenje emisija iz postrojenja; f) opis mjera za spriječavanje produkcije otpada kao i za povrat korisnog materijala iz otpada koji producira postrojenje; g) opis ostalih mjera radi usklađivanja sa osnovnim obavezama operatera, posebno mjera nakon zatvaranja ili rušenja postrojenja; h) opis planiranih mjera za smanjenje emisija i opis planiranog monitoringa; i) izvod iz planskog akta j) pravomoćni vodni akt; k) netehnički rezime l) idejni projekat; m) plan upravljanja otpadom; n) Izvještaj o stanju sigurnosti i/ili Plan za sprječavanje nesreća većih razmjera, ukoliko se radi o pogonu ili postrojenju koje može izazvati nesreću većih razmjera. (4) U slučaju kada se za novi pogon i postrojenje ili znatnu promjenu postojećeg postrojenja provodi procjena uticaja, sve relevantne informacije prikupljene u postupku procjene Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 99 uticaja prilažu se uz zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, uključujući Studiju i rješenje o odobravanju Studije. (5) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole izrađuje pravno lice registrirano za tu djelatnost. Član 87. (Procedura po prijemu zahtjeva za okolinsku dozvolu) (1) Ukoliko zahtjev ne sadrži propisane podatke ili dokumentaciju iz člana 86. nadležno ministarstvo će zatražiti od podnosioca zahtjeva da dostavi podatke ili dokumentaciju koji nedostaju. (2) Ako podnosiocj zahtjeva ne dostavi tražene podatke ili dokumentaciju u određenom roku, nadležno ministarstvo će bez odgađanja donijeti zaključak o odbacivanju zahtjeva. (3) Sve procesne radnje koje nisu regulisane ovim Zakonom, provodit će se u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku. Član 88. (Učešće javnosti) (1) Nadležno ministarstvo obavještava javnost, zainteresovsne strane i jedinicu lokalne samouprave o podnesenom zahtjevu za izdavanje okolinske dozvole objavom u najmanje jednim od dnevnih novina na području Federacije BiH, o trošku podnosioca zahtjeva te na internet stranici ministarstva. (2) Jedinica lokalne samouprave obavještava mjesne zajednice u svom sastavu, udruženja građana, javnost i zainteresovane strane o podnesenom zahtjevu iz stava (1) ovog člana. (3) Nadležno ministarstvo i jedinica lokalne samuprave će osigurati zaintresovanim stranama besplatan uvid u zahtjev za okolinsku dozvolu i priloženu dokumentaciju. (4) Zainteresovane strane mogu, u roku od 30 dana od dana objavljivanja obavještenja iz stava (1) ovog člana, dostaviti nadležnom ministarstvu mišljenje o zahtjevu i priloženoj dokumentaciji u pisanoj formi. (5) Nacrt rješenja o izdavanju okolinske dozvole, objavljuje se na internet stranici nadležnog ministarstva. (6) Rok za dostavu sugestija i mišljenja javnosti na nacrt rješenja je 8 dana od dana objave. Član 89. (Izdavanje okolinske dozvole) (1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole donosi rješenje o izdavanju okolinske dozvole u roku od 90 dana od dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole. (2) Okolinska dozvola sadrži: a) granične vrijednosti emisija za zagađujuće supstance zasnovane na važećim propisima ili najboljim raspoloživim tehnikama, po svakoj emisijskoj tački; b) mjere za zaštitu zraka, tla, voda, biljnog i životinjskog svijeta; c) mjere za upravljanje otpadom koji proizvodi pogon i postrojenje; d) mjere zaštite od buke i vibracija; e) mjere za sprječavanje ili minimiziranje prekograničnog zagađenja; f) sistem praćenje emisija uz određivanje metodologije i učestalosti mjerenja; g) uslovi i mjere za sprečavanje nesreća većih razmjera; h) mjere sanacije nakon prestanka rada postrojenja; i) mjere vezane za uslove rada u vanrednim situacijama. (3) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one koje su utvrđene posebnim propisima kojima su regulisane granične vrijednosti emisija, u okolinsku dozvolu se unose dodatne ili strožije mjere da bi se postigao standard kvaliteta okoliša. (4) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one koje su ostvarive primjenom najboljih raspoloživih tehnika, u okolinsku dozvolu se uključuju dodatne ili strožije mjere (npr. ograničenje radnih sati, manje zagađujućih goriva, itd). (5) Sve mjere iz stava (2) ovog člana obavezno sadrže rokove za realizaciju. Član 90. (Dostava okolinske dozvole i pravo na žalbu) (1) Rješenje o okolinskoj dozvoli koje je u nadležnosti Federalnog ministarstva dostavlja se podnosiocu zahtjeva, nadležnoj inspekciji zaštite okoliša, kantonalnom ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša, lokalnoj samoupravi zainteresovanim organima i zainteresovanoj javnosti koja je učestvovala u postupku. (2) Rješenje iz nadležnosti kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša dostavlja se podnosiocu zahtjeva, kantonalnoj inspekciji zaštite okoliša i organu jedinice lokalne samouprave, zainteresovanim organima i zainteresovanoj javnosti koja je učestvovala u postupku. (3) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. (4) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana, dopuštena je žalba, koja se podnosi Federalnom ministarstvu kao drugostepenom organu. (5) Nadležno ministarstvo u roku od osam dana od dana donošenja rješenja o okolinskoj dozvoli, objavljuje rješenje o izdavanju okolinske dozvole na svojoj internet stranici. Član 91. (Obaveze operatera nakon pribavljene okolinske dozvole) (1) Operater je dužan da provodi praćenje emisija i uticaja koje izazivaju pogon, i postrojenje. (2) Operater je dužan osigurati provjeru usklađenosti rada pogona i postrojenja u skladu sa rokovima, mjerama i praćenjem navedenim u okolinskoj dozvoli. (3) Operater je dužan dostavljati nadležnom ministarstvu za okoliš izvještaje o izvršenom mjerenju emisija u zrak, godišnji izvještaj o vrstama, količini i načinu zbrinjavanja otpada, izvještaj o monitoringu buke i ostalo propisano okolinskom dozvolom. (4) Operater je dužan sanirati nedostatke utvrđene prilikom nadzora rada pogona i postrojenja, bez odlaganja. (5) Operater dostavlja nadležnom ministarstvu izvještaj o postupanju po osnovu izvršenog inspekcijskog nadzora i poduzetim sanacijskim mjerama koje su naložene u slučaju utvrđenih nedostataka. (6) Operater je dužan osigurati odgovarajuće održavanje pogona i postrojenja, kao i redovnu kontrolu nad radom tehničkih uređaja. (7) U slučaju nesreća koje vode prekoračenju graničnih vrijednosti emisija, operater je dužan bez odlaganje poduzeti sanacijske mjere sa ciljem ponovnog uspostavljanja usklađenosti sa okolinskom dozvolom i propisima. (8) Ukoliko nesreća može prouzrokovati ozbiljnu prijetnju po ljudsko zdravlje ili okoliš operater je dužan smanjiti ili privremeno obustaviti rad pogona i postrojenja. Član 92. (Odbijanje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole) (1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole će odbiti zahtjev za izdavanje iste ukoliko zahtjev nije blagovremeno upotpunjen ili sadrži netačne podatke koji su od uticaja za izdavanje okolinske dozvole. Broj 15 - Strana 100 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. (2) Nadležno ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje okolinske dozvole ukoliko isti nije u skladu sa pravnim, okolinskim i zdravstvenim standardima. (3) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole odbija se i u slučaju kada podnosioc zahtjeva ima neizmirene novčane kazne izrečene u skladu sa čl. 141. do 146. ovog Zakona. (4) Rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole dostavlja se podnosiocu zahtjeva u roku od 7 dana od dana donošenja rješenja i o tome obavještava nadležni inspekcijski organ. Član 93. (Obnova okolinske dozvole) (1) Ministarstvo nadležno za izdavanje okolinske dozvole svakih pet godina vrši obnovu okolinske dozvole. (2) Operater je dužan nadležnom ministarstvu podnijeti zahtjev za obnovu okolinske dozvole u skladu sa članom 86. ovog Zakona. (3) Zahtjev za obnovu okolinske dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu 90 dana prije isteka važenja prethodne dozvole. (4) Operater uz zahtjev za obnovu okolinske dozvole, pored identifikacijskih podataka, adrese, kontakt telefona i e-mail adrese, dostavlja: a) pravomoćni vodni akt, ako nije završena izgradnja pogona ili postrojenja, b) pravomoćnu građevinsku ili upotrebnu dozvolu ukoliko pogon ili postrojenje nije pušteno u rad. (5) Nakon analize svih prikupljenih informacija iz st. (3) i (4) ovog člana i informacija iz izvještaja iz st. (3) i (5) člana 91. ovog Zakona, nadležno ministarstvo: a) u roku od 60 dana izdaje okolinsku dozvolu, ili b) odbija zahtjev za izdavanje okolinske dozvole. (6) Javnost se obavještava o pokretanju postupka obnove okolinske dozvole u rokovima i na način propisan članom 40. ovog Zakona. (7) U slučaju da operater ne podnese zahtjev za obnovu okolinske dozvole u skladu sa stavom 3. ovog člana, nadležno ministarstvo obavještava inspektora zaštite okoliša. Član 94. (Ponovno razmatranje i izmjene okolinske dozvole) (1) Nadležno ministarstvo ponovno razmatra, revidira uslove definisane u okolinskoj dozvoli i vrši izmjenu okolinske dozvole: a) ako zagađenje koje stvara pogon i postrojenje prelazi granične vrijednosti utvrđene u okolinskoj dozvoli; b) ako je došlo do znatnih promjena u najboljim raspoloživim tehnikama koje omogućavaju znatno smanjenje emisija; ili c) ako sigurnost odvijanja rada i djelatnosti zahtijeva upotrebu drugih tehnologija. (2) Nadležno ministarstvo može na zahtjev nadležne inspekcije za okoliš i zainteresovanih strana koji žive na području rada pogona i postrojenja koje može imati negativan uticaj i ugrožavati ili predstavljati opasnost po okoliš i zdravlje, ponovo razmatriti okolinsku dozvolu. (3) Ukoliko bi izmjene pogona i postrojenja radi prilagođavanja zahtjevima u području zaštite okoliša prouzrokovale promjene pogona i postrojenja, nadležno ministarstvo nalaže operateru izradu plana prilagođavanja sa mjerama i rokovima dostizanja najboljih raspoloživih tehnika i usklađivanje sa odredbama provedbenih propisa. (4) Javnost se obavještava o ponovnom razmatranju i izmjeni okolinske dozvole u rokovima i na način propisan članom 40. ovog Zakona. Član 95. (Promjena u radu) (1) Ukoliko operater pogona i postrojenja tokom trajanja važenja izdate okolinske dozvole planira promjenu prirode ili funkcionisanja postrojenja ili proširenje postrojenja koje može uticati na okoliš, dužan je da o tome u pisanoj formi obavijesti nadležni organ za izdavanje okolinske dozvole. (2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana sadrži podatke o postojećem i planiranom dijelu pogona i postrojenja, a ovi podaci će uključivati idejni projekat i druga propratna dokumenta koja su važna za utvrđivanje. (3) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole će pregledati zahtjev i utvrditi da li proizvodnja, upotreba energije, korištenje vode, korištenje prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od utvrđenih vrijednosti. (4) Ukoliko su potrebni dodatni podaci da bi se odredilo da je promjena znatna, nadležno ministarstvo će zatražiti od operatora da ih dostavi. (5) Nadležno ministarstvo će u roku od 30 dana od dana dobijanja potrebnih podataka odlučiti o tome da li je predložena promjena znatna. (6) Ukoliko je promjena identifikovana kao znatna, nadležno ministarstvo će o tome obavijestiti operatera i pozvati ga da podnese novi zahtjev za izdavanje okolinske dozvole koji će sadržavati podatke o postojećem i planiranom dijelu pogona i postrojenja. (7) Postupak izdavanja okolinske dozvole iz stava (6) ovog člana vrši se u skladu sa odredbama ovog Zakona kojim je propisan postupak izdavanja okolinske dozvole. Član 96. (Prestanak rada) (1) Kada pogon i postrojenje koje posjeduje okolinsku dozvolu prestane sa radom, operater je dužan da o tome obavijesti nadležno ministarstvo u pisanoj formi. (2) Operater pogona i postrojenja ili stečajni upravnik obavještava nadležno ministarstvo o pokrenutom stečajnom postupku i mogućnosti provođenja mjera i monitoringa navedenih u okolinskoj dozvoli. (3) Nakon što nadležno ministarstvo utvrdi da su ispunjeni uvslovi iz stava (1) ovog člana izdaje rješenje o prestanku važenja okolinske dozvole te će u skladu sa zakonom obavijestiti zainteresovanu javnost o donesenom Rješenju. Član 97. (Prestanak važenja okolinske dozvole) (1) Okolinska dozvola prestaje važiti ukoliko: a) operater to zahtijeva; b) ukoliko se utvrdi da operater nije obavijestio nadležni organ o znatnim promjenama na pogonu i postrojenju; c) operater prestane da ispunjava uslove i mjere koji su utvrđeni dozvolom; d) u toku kontrole nadležni inspektor utvrdi da operater ne ispunjava obaveze iz okolinske dozvole utvrđene na osnovu odobrenog Plana aktivnosti; e) utvrdi se da je operater dobio okolinsku dozvolu na osnovu lažnog predstavljanja ili krivotvorene dokumentacije; f) izgrađeni pogoni i postrojenje za koje se izdaje okolinska dozvola ne radi duže od dvije godine; g) operater ne vrši monitoring i ne dostavlja izvještaje o mjerenjima u roku utvrđenom u okolinskoj dozvoli; h) operater ne unosi podatke u elektronski registar o postrojenjima i zagađenjima; i) operater ne postupi po nalogu inspektora nadležnog za okoliš prema zapisniku o izvršenim inspekcijama, i j) pokrenuta je likvidacija pogona i postrojenja. Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 101 (2) Ako se ispuni jedan ili više uslova iz stava (1) ovog člana, nadležno ministarstvo donosi rješenje o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli, koje dostavlja operateru, nadležnoj inspekciji i organima nadležnim za vode i prostorno uređenje i građenje. (3) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli koje donosi Federalno ministarstvo može se pokrenuti upravni spor. (4) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja koje donosi kantonalno ministarstvo žalba se može podnijeti Federalnom ministarstvu. (5) Podnošenje žalbe i pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje rješenja. (6) Rješenjem o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli utvrđuje se obaveza i nosioc izvršenja mjera sanacije za pogon i postrojenje i lokaciju poslije prestanka aktivnosti, kako bi se izbjegao rizik po okoliš, zdravlje ljudi i materijalna dobra. Član 98. (Postojeći pogoni i postrojenja) Postojeći pogoni i postrojenja, koji nemaju okolinsku dozvolu iako su obveznici pribavljanja iste, prilikom izdavanja okolinske dozvole tretirat će se kao nova postrojenja i morati će ispuniti sve zakonom propisane zahtjeve i biti usklađeni sa najboljim raspoloživim tehnikama. Član 99. (Granične vrijednosti emisija) Granične vrijednosti emisija su propisane i sadržane u okolinskoj dozvoli, zasnovane na propisima kojim se definišu granične vrijednosti emisija, a koji se usaglašavaju sa najboljim raspoloživim tehnikama (BAT). Član 100. (Najbolje raspoložive tehnike) (1) Najbolje raspoložive tehnike se utvrđuju u formi tehničkih uputstava. (2) Federalni ministar donosi propis kojim se definišu djelatnosti za koje se utvrđuju najbolje raspoložive tehnike, odnos sa referentnim dokumentima za najbolje raspoložive tehnike i primjena drugih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama, kriterijima za određivanje najboljih raspoloživih tehnika, sadržaju tehničkih uputstava o najboljim raspoloživim tehnikama i donošenju odluka i načinu rada radnih grupa za izradu i ažuriranje tehničkih uputstava o najboljim raspoloživim tehnikama. (3) Tehnička uputstva pripremaju radne grupe za najbolje raspoložive tehnike, čije članove imenuje Federalni ministar. (4) Novi pogoni i postrojenja od samog početka izgradnje i puštanja u rad moraju zadovoljavati uslove navedene u najboljim raspoloživim tehnikama, dok se postojećim pogonima i postrojenjima određuje vremenski rok za postizanje uslova. (5) Za djelatnosti za koje nisu definirane najbolje raspoložive tehnike u skladu sa stavom (2) ovog člana, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike EU. (6) Sve informacije o razvoju tehničkih uputstava su dostupne javnosti. Član 101. (Registar okolinskih dozvola) (1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinskih dozvola uspostavlja i vodi Registar izdatih okolinskih dozvola. (2) Kantonalna ministarstva dostavljaju Federalnom ministarstvu godišnji izvještaj o izdatim dozvolama za pogone i postrojenja iz njihove nadležnosti. (3) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja Registra izdatih okolinskih dozvola. POGLAVLJE XI SPRJEČAVANJE NESREĆA VELIKIH RAZMJERA Član 102. (Sprječavanje i nadzor nesreća velikih razmjera) (1) Operater pogona i postrojenja, uključujući skladišta koji mogu izazvati nesreće većih razmjera, zbog prisutnosti opasnih supstanci u količinama iznad količina navedenih u provedbenom propisu, koji donosi Federalni ministar, dužan je da: a) dostavi ministarstvu podatke o svim prijetećim opasnostima od štete u okolišu ili o sumnji na takvu prijeteću opasnost; b) poduzme potrebne mjere sprječavanja; c) traži uputstva o potrebnim mjerama sprječavanja koje treba poduzeti. (2) Operater je dužan u bilo koje vrijeme ministarstvu i nadležnom inspektoratu prezentirati dokaz o poduzetim mjerama. (3) Ukoliko ministarstvo ne može utvrditi operatera ili operater ne snosi odgovornost u skladu sa članom 117. ovog Zakona, ministarstvo poduzima potrebne mjere. Član 103. (Nadležnost za pogone i postrojenja kod kojih postoji opasnost od nesreća većih razmjera) Za pogone i postrojenja iz stava (1), član 102 ovog Zakona, nadležno je Federalno ministarstvo. Član 104. (Obaveze operatera pogona ili postrojenja koje može izazvati nesreće većih razmjera) (1) Operater pogona i postrojenja ili skladišta iz stava (1) člana 102. ovog zakona, dužno je da Federalnom ministarstvu dostavi obavještenje sa sljedećim podacima: a) ime odgovornog lica i punu adresu pogona, b) registrovano mjesto poslovanja pogona i postrojenja, sa punom adresom, c) informacije o prisutnim opasnim supstancama ili kategorija supstanci u pogonu i postrojenju ili skladištu, d) količinu i fizički oblik opasnih supstanci u pogonu i postrojenju ili skladištu, e) opis pogona i postrojenja i skladišnog prostora, i f) neposredno okruženje pogona i postrojenja ili skladišta koji mogu prouzrokovati veću nesreću ili pogoršati njene posljedice. (2) Podaci iz stava (1) ovog člana dostavljaju se Federalnom ministarstvu uz zahtjev za izdavanje okolinske dozvole. (3) U slučaju znatnog povećanja u količini ili znatne promjene u prirodi ili fizičkom obliku prisutne opasne supstance ili svake promjene postupka u kojem se upotrebljava opasna supstanca, promjene u radu pogona i postrojenja ili uređaja koja bi mogla znatno uticati na opasnost od velikih razmjera ili trajnog zatvaranja postrojenja, operater obavještava Federalno ministarstvo o promjeni stanja. Član 105. (Informisanje o nesrećama većih razmjera) (1) Operater pogona i postrojenja dužan je u što kraćem roku obavijestiti Centar za obavještavanje i uzbunjivanje Civilne zaštite, a potom i Federalno ministarstvo o nesreći većih razmjera, te dostaviti podatke o: a) okolnostima nesreće; b) opasnim supstancama koje su prisutne; c) procjeni uticaja nesreće na ljude i okoliš, i Broj 15 - Strana 102 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. d) poduzetim hitnim mjerama. (2) Operater je dužan obavijestiti ministarstvo o poduzetim mjerama za ublažavanje posljedica nesreće i sprječavanje pojave novih nesreća. (3) Ukoliko operater zaprimi dodatne podatke u vezi sa nesrećom dužan ih je dostaviti Federalnom ministarstvu. (4) Fizička ili pravna lica imaju pravo iznijeti ministarstvu sve primjedbe koje se odnose na slučajeve štete u okolišu ili opasnost od štete koje su im poznate, kao i zahtijevati da Federalno ministarstvo djeluje na osnovu ovog Zakona: a) koje su pogođene ili će vjerovatno biti pogođene štetom u okolišu; b) koje imaju dovoljan interes u pogledu donošenja odluka o okolišu koje se odnose na štetu ili, alternativno c) koje se pozivaju na povredu prava. Član 106. (Plan sprječavanja nesreća većih razmjera) (1) Operater pogona i postrojenja iz stava (1), član 102. ovog Zakona, dužan je pripremiti Plan sprječavanja nesreća većih razmjera (u daljem tekstu: Plan) i osigurati provođenje Plana kojim se postiže visok nivo zaštite ljudi i okoliša putem odgovarajućih sredstava, struktura i sistema upravljanja, organizacije i kadrova, identifikacije i procjene opasnosti, nadzora rada, planiranja interventnih mjera i provođenja monitoringa pogona i postrojenja. (2) Operater je dužan izvršiti procjenu stanja sigurnosti za nove pogone i postrojenja u roku od najmanje tri mjeseca prije početka gradnje, odnosno za postojeće pogone i postrojenja u roku od najmanje šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (3) Plan za postrojenja iz stava (1) ovog člana, uključujući i skladišta dostavlja se nadležnoj inspekciji i Federalnom ministarstvu uz zahtjev za izdavanje dozvole. Član 107. (Izvještaj o stanju sigurnosti) (1) Za pogone i postrojenja u kojima su prisutne opasne supstance u količinama navedenim u provedbenom propisu iz stav (1), član 102. ovog zakona, operater je dužan sačiniti Izvještaj o stanju sigurnosti iz kojeg se vidi da su: a) plan sprječavanja nesreća većih razmjera i sistemi sigurnosnog upravljanja za njegovo provođenje započeli provođenje; b) rizici pojave većih nesreća identifikovani i poduzete neophodne mjere za identifikovanje takvih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica; c) odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključene u projektovanje, građenje, funkcionisanje i održavanje pogona i postrojenja, i d) napravljeni unutrašnji i planovi intervencija koji pružaju informacije za donošenje vanjskog plana. (2) Operater obavlja reviziju Izvještaja o stanju sigurnosti najmanje svake tri godine. (3) Na zahtjev ministarstva ili samoinicijativno, operater obavlja izmjenu Izvještaja o stanju sigurnosti sa obrazloženjem za novonastalo činjenično stanje i nove tehnologije u vezi sa pitanjem sigurnosti. (4) Izvještaj o stanju sigurnosti za postojeće pogone i postrojenja se dostavlja ministarstvu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (5) Izvještaj o stanju sigurnosti pogona i postrojenja je dostupan javnosti na internet stranici Federalnog ministarstva. Član 108. (Promjene u radu postrojenja) (1) U slučaju promjena u radu pogona i postrojenja ili količini opasnih supstanci koje mogu da rezultiraju pojavom nesreća većih razmjera operater je dužan preispitati i ukoliko je neophodno, ažurirati Plan. (2) U slučaju prestanka rada pogona ili postrojenja, navedenih u provedbenim propisima iz stava (2) člana 83. i stava (1) člana 102. ovog Zakona, operater je dužan pisanim putem informisati nadležni organ o ispunjavanju uslova predviđenih okolinskom dozvolom koji se odnose na mjere poduzete nakon što je postrojenje prestalo sa radom. Član 109. (Postupak prestanka rada) (1) Po konačnom obustavljanju aktivnosti u pogonu postrojenju za koje je izdata okolinska dozvola, operater putem ovlaštenih subjekata vrši procjenu stanja kontaminacije tla i podzemnih voda opasnim supstancama koje su se koristile i/ili proizvodile u postrojenju ili ispuštale iz postrojenja. (2) Kada je postrojenje uzrokovalo znatno zagađenje tla ili podzemnih voda opasnim supstancama u poređenju sa stanjem utvrđenim izvještajem o nultom stanju, operater je dužan poduzeti potrebne mjere za rješavanje tog stanja, kako bi se lokacija vratila u prvobitno stanje. (3) Nakon konačnog obustavljanja aktivnosti u postrojenju i u slučaju kada kontaminacija tla i podzemnih voda na lokaciji predstavlja znatnu prijetnju ljudskom zdravlju ili okolišu kao rezultat aktivnosti koje je obavljao operater i uzimajući u obzir uslove lokacije postrojenja utvrđene početnim stanjem, operater je dužan poduzeti potrebne radnje usmjerene na uklanjanje, kontrolu, ograničavanje ili smanjenje opasnih supstanci tako da lokacija, uzimajući u obzir njeno trenutno i buduće korištenje, ne predstavlja rizik. (4) Federalno ministarstvo će učiniti dostupnim javnosti, putem svoje internet stranice, informacije o mjerama poduzetim od strane operatera nakon konačnog obustavljanja aktivnosti u skladu sa ovim članom. Član 110. (Informacija o sigurnosnim mjerama) (1) Operater je dužan dostaviti informaciju o sigurnosnim mjerama Federalnom ministarstvu, pravnim i fizičkim licima na koje može uticati nesreća većih razmjera, koju izaziva pogon i postrojenje. (2) Informacija o sigurnosnim mjerama se ponovo razmatra svake treće godine, ili se ažurira u slučaju promjena u radu pogona ili postrojenja u roku od šest mjeseci nakon izvršene promjene. (3) Informacija iz stava (1) ovog člana je dostupna javnosti putem internet stranice Federalnog ministarstva. Član 111. (Registar nesreća većih razmjera) (1) Na osnovu podnesenih informacija o sigurnosnim mjerama Federalno ministarstvo vodi i ažurira registar nesreća većih razmjera pogona i postrojenja. (2) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja Registra nesreća većih razmjera. Član 112. (Domino učinak) (1) Na osnovu Izvještaja o stanju sigurnosti, Federalno ministarstvo dužno je identifikovati pogone i postrojenja ili grupe pogona i postrojenja u kojima postoji mogućnost pojave posljedica izazvanih nesrećom većih razmjera ili može biti povećana zbog lokacije ili blizine takvih pogona i postrojenja, te izvršiti identifikaciju opasnih supstanci. Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 103 (2) Federalno ministarstvo će provedbenim propisom iz stava (1) člana 102. ovog Zakona definisati sadržaj Izvještaja o stanju sigurnosti, sadržaj Informacije o sigurnosnim mjerama i sadržaj unutarnjih i vanjskih planova intervencije. (3) Federalno ministarstvo je dužno osigurati razmjenu informacija o identificiranju pogona i postrojenja što će omogućiti operaterima da pri izradi Plana sprečavanja nesreća većih razmjera, uzmu u obzir ukupan rizik i mogućnosti pojave nesreća većih razmjera. (4) Operateri pogona i postrojenja iz stava (1) ovoga člana dužni su sarađivati na informisanju javnosti i dostavljanju informacija Federalnom ministarstvu radi pripreme vanjskih planova intervencije. Član 113. (Unutrašnji i vanjski planovi intervencije) (1) Operater je dužan izraditi unutrašnji plan intervencije sa sadržanim mjerama koje će se poduzeti u slučaju nesreće većih razmjera i dostaviti ga Federalnoj upravi civilne zaštite radi izrade vanjskih planova intervencije za mjere koje će se poduzeti izvan pogona i postrojenja. (2) Cilj izrade planova intervencije je: a) kontrolisanje nesreća na način da se njihove posljedice svedu na najmanju moguću mjeru i ograniči se njihov štetan uticaj na ljude, okoliš i imovinu; b) primjenjivanje mjera koje su neophodne za zaštitu ljudi i okoliša od uticaja nesreća većih razmjera; c) prijenos neophodnih informacija javnosti i nadležnim službama i organima koje se nalaze u datom području, i d) omogućavanje revitalizacije i čišćenje okoliša nakon nesreća većih razmjera. (3) Kod izrade unutrašnjih i vanjskih planova mora se navesti udaljenost između pogona i postrojenja i stambenih područja, javnih mjesta i područja posebne prirodne osjetljivosti ili interesa. (4) Unutrašnji i vanjski planovi intervencija moraju biti primijenjeni bez odlaganja u slučaju nesreća većih razmjera ili u slučaju pojave nekontrolisanog incidenta, koji bi mogao dovesti do nesreće većih razmjera. (5) Planovi moraju biti razmotreni, provjereni, i ukoliko je neophodno, promijenjeni i revidirani od operatera ili nadležnog organa u roku od šest mjeseci, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo u radu pogona i postrojenja, u planovima intervencije ili u novim tehnološkim rješenjima. POGLAVLJE XII FINANSIRANJE ŠTETA U OKOLIŠU I ODGOVORNOST ZA ŠTETU U OKOLIŠU Član 114. (Fond za zaštitu okoliša) Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH je osnovan posebnim zakonom sa ciljem unapređenja razvoja ekonomske organizacije povoljne po okoliš, spriječavanja štete po okoliš, provođenja mjera za otklanjanje nastale štete u okolišu; očuvanja zaštićenih prirodnih područja; motivisanja i unaprjeđenja korištenja najboljih raspoloživih tehnika ili alternativnih rješenja povoljnih za zaštitu okoliša; unaprijeđenje i razvoj svijesti javnosti o zaštiti okoliša i istraživanje okoliša. Član 115. (Utvrđivanje odgovornosti za štetu u okolišu) (1) Pravna i fizička lica dužna su da u obavljanju svoje aktivnosti osiguraju zaštitu okoliša i to: a) primjenom i provođenjem propisa o zaštiti okolišu, b) održivom upotrebom prirodnih resursa, dobara i energije, c) uvođenjem energetski efikasnijih tehnologija i korištenjem obnovljivih prirodnih resursa, d) upotrebom proizvoda, procesa, tehnologija i prakse koji manje ugrožavaju okoliš, e) poduzimanjem mjera prevencije ili otklanjanja posljedica ugrožavanja i štete po okoliš, f) vođenjem evidencije o potrošnji sirovina i energije, ispuštanju zagađujućih supstanci i energije, klasifikaciji, karakteristikama i količinama otpada, g) kontrolom aktivnosti i rada postrojenja koji mogu predstavljati rizik ili prouzrokovati opasnost po okoliš i zdravlje ljudi, h) drugim mjerama u skladu sa ovim Zakonom. (2) Mjere zaštite okoliša iz stava (1) ovog člana pravno i fizičko lice obavlja samostalno ili preko ovlaštenog pravnog lica. Član 116. (Odgovornost za djelatnosti opasne po okoliš) (1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš odgovoran je za štetu nanesenu tom djelatnošću ljudima, imovini i okolišu. (2) Mogućnost da djelatnost opasna po okoliš prouzrokuje štetu se procjenjuje na osnovu načina rada, korištenih postrojenja, vrste i koncentracije supstanci koje se upotrebljavaju ili nastaju tom aktivnošću, korištenja genetički modificiranih organizama ili mikroorganizama, meteoroloških uslova kao i vremena i mjesta nastanka štete. (3) Pogoni i postrojenja kao što su rudnici, nalazišta mineralnih ulja ili rafinerije, postrojenja za snabdijevanjem gasom i topljenje metala, termoelektrane, koksne peći, postrojenja za proizvodnju i obradu metala i minerala, hemijska postrojenja, postrojenja za tretman, termičku obradu i skladištenje otpada, postrojenja za tretman otpadnih voda, klaonice, bojaonice i kožare, postrojenja za proizvodnju papira, brane i hidroenergetska infrastruktura, gasovodi ili naftovodi i skladišta tekućih atmosferskih gasova predstavljaju opasnost po okoliš zbog načina na koji se njima upravlja, zbog materijala koje koriste ili djelatnosti koja se u njima obavlja. (4) Ukoliko više operatera zajedno obavlja djelatnost opasnu po okoliš odgovornost snose zajednički. (5) Za remedijaciju lokacije na kojima je pogon i postrojenje prestao sa radom ili djelatnost trajno zaustavljena, odgovornost snosi posljednji operater. Član 117. (Izuzeci od odgovornosti) (1) Operater nije odgovoran za štetu uzrokovanu: a) ratom; b) prirodnom nepogodom ili drugom višom silom; c) od strane trećeg lica čija je namjera nanošenje štete; ili d) zbog provođenja posebnih naredbi i mjera nadležnih organa koje su uticale na nastanak štete. (2) Operater se oslobađa odgovornosti za štetu ukoliko dokaže da je primijenio odgovarajuće mjere zaštite kako bi spriječio ili ublažio štetu. Član 118. (Pravo na informisanje) Pravno ili fizičko lice koje smatra da je pretrpilo štetu usljed obavljanja djelatnosti opasnom po okoliš može uvijek zahtijevati informacije o okolnostima koje su od uticaja na dokazivanje da je data djelatnost prouzrokovala štetu. Član 119. (Finansijske garancije) (1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš dužan je putem osiguranja ili izdvajanjem novčanog iznosa za Broj 15 - Strana 104 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. posebne namjene osigurati sredstva za naknadu štete nastale u okolišu. (2) Operater cjelokupnom svojom imovinom garantuje za naknadu štete. Član 120. (Šteta nanesena okolišu opasnom djelatnosti) (1) Ukoliko opasna djelatnost nanosi štetu okolišu operater je dužan nadoknaditi troškove procjene štete i troškove mjera za vraćanje u stanje koje je bilo neposredno prije nastanka štete ili ublažavanje štete nanesene okolišu kao i naknadu za štetu nanesenu licima i imovini koja je prouzrokovana opasnom djelatnosti. (2) Troškove iz stava (1) ovog člana snosi operater čija je djelatnost nanijela štetu. (3) Odredbe ovog člana se ne primjenjuju na djelatnosti čija je glavna svrha državna odbrana ili međunarodna sigurnost niti na djelatnost čija je jedina svrha zaštita od prirodnih katastrofa. Član 121. (Naknada za izazvanu štetu po okoliš) (1) Ukoliko se šteta nanesena okolišu ne može sanirati odgovarajućim mjerama, lice koje je prouzrokovalo štetu odgovorno je za nadoknadu štete u visini vrijednosti uništenog dobra. (2) Visina naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra. Ukoliko se ta vrijednost ne može utvrditi uobičajenim ekonomskim metodama, sud će utvrditi visinu štete po principu jednakosti uzimajući u obzir potrebne troškove sanacije, stepen individualne odgovornosti i korist stečenu nanošenjem štete okolišu. (3) Federacija BiH zadržava pravo na naknadu štete ukoliko nema drugih lica koje imaju to pravo. Član 122. (Primjena posebnih propisa) Na sva pitanja o odgovornosti za štetu nanesenu okolišu koja nisu posebno uređena ovim zakonom primjenjuju se opšta pravila Zakona o obligacionim odnosima i drugih posebnih propisa. POGLAVLJE XIII SISTEM EKO-OZNAČAVANJA I SISTEM OKOLINSKOG UPRAVLJANJA I NEZAVISNOG OCJENJIVANJA (EMAS) Član 123. (Sistem Eko-označavanja) (1) Sistem dodjele eko-oznaka uspostavlja se radi promovisanja izrade, proizvodnje, marketinga i upotrebe proizvoda sa smanjenim uticajem na okoliš u odnosu na ukupan period trajanja tog proizvoda, te radi bolje informisanosti potrošača o uticaju proizvoda na okoliš. (2) Eko-oznaka je amblem koji se utvrđuje provedbenim propisom iz stava (4) ovog člana i dodjeljuje se proizvodima i uslugama. (3) Uticaji na okoliš se utvrđuju na osnovu ispitivanja uzajamnog djelovanja proizvoda sa okolišem, uključujući korištenje energije i prirodnih resursa, u odnosu na ukupan životni ciklus proizvoda. Sistem dodjele eko-oznaka mora biti u skladu sa postojećim i novonastalim zdravstvenim, sigurnosnim i okolišnim zahtjevima. (4) Federalni ministar provedbenim propisom propisuje sistem i postupak dodjele eko-oznaka, organe nadležne za upravljanje sistemom eko-oznaka, od izbora grupe proizvoda i njihovog ekološkog kriterija do dodjele ekooznake i zaključivanja ugovora koji se odnosi na uslove za upotrebu oznake, na način koji omogućava dobrovoljno učešće pravnih i fizičkih lica čiji proizvodi i usluge ispunjavaju zahtjeve ovoga sistema. Član 124. (Sistem okolinskog upravljanja i nezavisnog ocjenjivanja - EMAS) (1) Pravna i fizička lica u Federaciji BiH mogu dobrovoljno učestvovati u sistemu upravljanja zaštitom okoliša (EMAS), koji je na nivou Europske unije osnovan sa ciljem ocjene i poboljšanja djelovanja pravnih i fizičkih lica na okoliš i pružanja odgovarajućih informacija javnosti i zainteresovanim stranama. (2) Cilj sistema iz stava (1) ovog člana je promovisanje kontinuiranih poboljšanja u djelovanju organizacija na okoliš: a) uspostavljanjem i provođenjem sistema upravljanja od organizacija, b) sistemskom, objektivnom i periodičnom ocjenom djelovanja sistema upravljanja okolišem, c) prikupljanjem informacija o unaprjeđivanju u oblasti zaštite okoliša, d) pružanjem informacija o djelovanju na okoliš te omogućavanjem razmjene informacija sa javnošću i zainteresovanim stranama i e) aktivnim učestvovanjem zaposlenih u organizaciji na uspostavljanju i provođenju sistema upravljanja okolišem, (3) Postupak za podnošenje zahtjeva za registrovanje, visinu naknade, sadržaj i način vođenja registra, razlog za odbijanje upisa, privremeno ili trajno brisanje iz registra, edukaciju i promovisanje sistema EMAS, te druga pitanja, određuju se posebnim propisom koji donosi Federalni ministar. (4) Između organa i organizacija koji zastupaju određene interese, grupa potencijalnih zagađivača ili pojedinačnih zagađivača i nadležnih organa mogu se zaključiti dobrovoljni sporazumi. (5) Zaključivanje dobrovoljnih sporazuma između organa koji zastupaju određene interese, grupa potencijalnih zagađivača ili pojedinačnih zagađivača i nadležnih organa uređuje se posebnim propisima kako bi se zadovoljili okolinski zahtjevi na okolinski prihvatljiv i ekonomski efikasan način. (6) Da bi se zaključio dobrovoljni sporazum potrebno je da se: - uspostavi proces konsultacija u kojem bi zainteresovane strane mogle dati svoje sugestije o nacrtu sporazuma; - zaključi ugovor koji je obavezujući i može obuhvatiti sankcije koje su primjenjive u slučaju nepoštovanja ugovora; - konkretni ciljevi ugovora izraze brojčanim vrijednostima; - uspostave prijelazni ciljevi i definiše rok radi postizanja postepenog pristupa i - definiše monitoring. (7) Sporazum se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH". POGLAVLJE XIV MEĐUENTITETSKA SARADNJA Član 125. (Međuentitetsko tijelo za okoliš) (1) Međuentitetsko tijelo za okoliš uspostavlja se odlukama Vlade Federacije BiH, Vlade Republike Srpske i Vlade Brčko Distrikta BiH. (2) Međuentitetsko tijelo za okoliš ima četiri člana iz Republike Srpske, četiri člana iz Federacije BiH i dva člana iz Brčko Distrikta BiH vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova. Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 105 (3) O održavanju sjednica Međuentitetskog tijela, u cilju koordinacije i saradnje, redovno se obavještava Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. (4) Međuentitetsko tijelo za okoliš sastaje se najmanje šest puta godišnje i donosi odluke na osnovu konzenzusa. (5) Organizacija i način rada Međuentitetskog tijela za okoliš utvrđuje se usaglašenim odlukama entitetskih vlada. (6) Nadležni organi i druge službe organa uprave, upravne organizacije iz oba entiteta dužni su osigurati administrativnu podršku Međuentitetskom tijelu za okoliš, provoditi odluke Međuentitetskog tijela za okoliš u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim entitetskim propisima. Član 126. (Nadležnost međuentiteskog tijela za okoliš) (1) Međuentitetsko tijelo za okoliš se bavi svim pitanjima iz području okoliša koja zahtijevaju usaglašen pristup entiteta, kao i drugim pitanjima koja su prenesena na Međuentitetsko tijelo za okoliš od entiteta, ovim zakonom, entitetskim i drugim propisima, a naročito pitanja: a) međunarodnih sporazuma i programa u području zaštite okoliša; b) koordiniranje primjene i donošenja zakona i drugih propisa; c) koordiniranja praćenja provođenja standarda i procedura za zaštitu okoliša; d) davanja preporuka za uspostavljanje usuglašenih standarda kvaliteta okoliša na nivou entiteta; e) koordiniranje entitetskih akcijskih planova i drugih programa i planova u području zaštite okoliša; f) koordiniranje praćenja i sistema informisanja; g) prikupljanje i razmjena informacija i h) međuentitetsko tijelo razmatra i pitanja inicirana od strane kantona u vezi sa pograničnim negativnim uticajem pogona i postrojenja. (2) Međuentitetsko tijelo za okoliš pruža stručnu pomoć nadležnim entitetskim ministarstvima. (3) Međuentitetsko tijelo za okoliš je dužno osigurati da su interesi oba entiteta, Brčko Distrikta BiH i Bosne i Hercegovine uzeti u obzir pri planiranju i realizaciji projekata koji mogu imati odgovarajući međusobni uticaj na okoliš, kako unutar Bosne i Hercegovine tj. između entiteta i Brčko Distrikta BiH, tako i u prekograničnom kontekstu. Član 127. (Saradnja sa Federalnim ministarstvom) Članovi Međuentitetskog tijela za okoliš iz Federacije BiH, poslije svake održane sjednice, podnose izvještaj Federalnom ministarstvu. POGLAVLJE XV PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA Član 128. (Nadležnost za praćenje stanja okoliša) (1) Poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu u skladu sa članom 28. ovog zakona, radi osiguravanja i praćenja provođenja politike zaštite okoliša i održivog razvoja obavlja Federalno ministarstvo za zaštitu okoliša u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša. (2) Praćenje stanja okoliša obuhvata naročito: a) uspostavu, razvoj, vođenje i koordinaciju jedinstvenog informacionog sistema zaštite okoliša u Federaciji BiH, b) praćenje i objedinjavanje podataka i /ili informacija o okolišu, c) vođenje odgovarajućih baza podataka o okolišu te upis u registar sistema za ekološko upravljanje i nezavisno ocjenjivanje EMAS, d) praćenje i izvještavanje o uticaju okoliša na zdravlje, u saradnji sa Federalnim zavodom za zdravstvo, e) obavljanje stručno-savjetodavnih poslova pri određivanju sadržaja, metodologije i načina praćenja stanja okoliša i vođenja jedinstvenog informacionog sistema zaštite okoliša, f) pripremu podataka za izradu dokumenata i izvještaja u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvojem, g) izradu stručnih podloga za pripremu, odnosno saradnju na pripremi, dokumenata održivog razvoja i zaštite okoliša te izvještaja koji se daju u vezi provođenja tih dokumenata, h) izradu Izvještaja o stanju okoliša, i) izradu Federalne liste indikatora za praćenje stanja okoliša, j) saradnju sa federalnim i kantonalnim ministarstvima i organima nadležnim za zaštitu okoliša, jedinicama lokalne samouprave, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima i drugim licima, međunarodnim tijelima putem nadležnih institucija BiH, institucijama i udruženjima na izradi i realizaciji projekata i programa zaštite okoliša, k) učešće u provođenju međunarodnih ugovora, sporazuma, projekata i programa iz područja zaštite okoliša i izvještavanje prema preuzetima obavezama, l) osiguravanje uslova za pristup informacijama o okolišu, kojima raspolaže i koje nadzire. (3) Federalna lista indikatora iz stava (2) ovoga člana izrađuje se na osnovu posebnih propisa i međunarodnih ugovora, vodeći računa o specifičnim zahtjevima za zaštitu okoliša. Federalna lista indikatora redovno se ažurira i objavljuje na internet stranici. (4) Federalni organi nadležni za oblast upravljanja vodama, meteorologiju, pedologiju, geologiju, zaštitu prirode, statistiku i druge upravne organizacije dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje odgovarajućih podataka i informacija, posebno o korištenju i opterećenju okoliša iz svoje nadležnosti i dostaviti ih Federalnom ministarstvu. Član 129. (Obim praćenja stanja okoliša) (1) Praćenje stanja okoliša je sistemsko praćenje kvalieta okoliša, odnosno promjena stanja okoliša i njegovih komponenti. (2) Praćenje stanja okoliša obuhvata: a) praćenje stanja imisija odnosno kvaliteta zraka, voda, mora, tla, biljnog i životinjskog svijeta, te iskorištavanja mineralnih sirovina, b) praćenje zagađenja okoliša odnosno emisija u okoliš, c) praćenje uticaja zagađivanja okoliša na zdravlje ljudi, d) praćenje proizvodnje otpada i upravljanja otpadom, e) praćenje uticaja važnih gospodarskih sektora na komponente okoliša, f) praćenje stanja očuvanosti prirode, g) praćenje drugih pojava koje utiču na stanje okoliša. (3) Praćenje stanja okoliša provodi se za područja utvrđena dokumentom u skladu sa strateškom procjenom, za zahvate za koje je to određeno procjenom uticaja zahvata na okoliš, za sve pogone i postrojenja za koja je to određeno okolinskom dozvolom, te za područja na kojima je došlo do zagađivanja okoliša ako zagađivač nije poznat. (4) Vrstu emisija, imisija, prirodnih i drugih pojava koje su predmet praćenja, metodologiju uzimanja uzoraka i mjerenja, rokove za dostavljanje podataka nadležnim Broj 15 - Strana 106 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. ministarstvima i upravnim organima, način redovnog obavještavanja javnosti, uslove u pogledu stručne osposobljenosti i tehničke opremljenosti ovlaštenika koji obavlja praćenje stanja okoliša, odnosno zagađivanja okoliša, bliže propisuje Federalni ministar pravilnikom. (5) Nosioc zahvata, operater i upravni organi iz člana 28. ovog Zakona obavljaju praćenje stanja okoliša i obavezni su podatke o mjerenjima emisija i imisija dostavljati nadležnom organu u skladu sa članom 128. ovog Zakona, u pisanom i/ili elektronskom obliku. (6) Nadležna tijela ovlaštena za poslove praćenja stanja okoliša u skladu sa st. (2) i (3) ovoga člana dužni su podatke redovno dostavljati u sistem informisanja o okolišu iz člana 28. ovog Zakona. Član 130. (Obaveze operatera u pogledu praćenja stanja okoliša) (1) Za zahvate za koje je u postupku procjene uticaja na okoliš utvrđena obaveza praćenja stanja okoliša operater je obavezan pratiti stanje okoliša na način da: a) putem stručnih i za to osposobljenih lica provodi mjerenja emisija i vodi o tome propisane registre, b) putem stručnih i za to osposobljenih lica provodi mjerenja imisija, odnosno učestvuje u mjerenju imisija, prema udjelu svoga zahvata u zagađenju okoliša, c) učestvuje u praćenju prirodnih i drugih pojava koje su posljedica zagađivanja okoliša. (2) Podatke iz registra iz stava (1) tačke a) ovoga člana operater obavezan je dostavljati nadležnom ministarstvu na propisanim obrascima i u propisanim periodima odnosno rokovima. (3) Operater je, za postrojenje za koje je to određeno okolinskom dozvolom obavezan pratiti stanje okoliša na način da: a) osigura mjerenje emisija iz postrojenja, b) osigura nadziranje uticaja emisija na okoliš i o tome vodi propisani registar, c) osigura mjerenje imisija, odnosno učešće u mjerenju imisija prema udjelu u zagađivanju okoliša postrojenja kojim obavlja djelatnost i o tome vodi propisani registar. (4) Podatke iz registra iz stava (3) tč. b) i c) ovoga člana operater je obavezan dostavljati na propisanim obrascima i u propisanim periodima odnosno rokovima Fedealnom ministarstvu. (5) Operater je odgovoran za tačnost podataka koje dostavlja. (6) Operater je obavezan osigurati finansijska sredstva za praćenje stanja okoliša koje je dužan provoditi u skladu sa ovim Zakonom. Član 131. (Analize podataka o praćenju stanja okoliša) (1) Analizu podataka o emisijama i imisijama te analizu izvještaja o provođenju praćenja stanja okoliša, odnosno zagađenosti okoliša provodi Federalno ministarstvo u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša Federacije BiH, odnosno sa upravnim organizacijama i tijelima javne vlasti nadležnim za pojedinu komponentu okoliša odnosno opterećenje. (2) Sredstva za provjeru podataka o emisijama i imisijama te analizu izvještaja o provođenju praćenja stanja okoliša iz stava (1) ovoga člana osiguravaju se u federalnom budžetu. (3) Federalno ministarstvo može radi provjere i poređenja dostavljenih podataka o izmjerenim emisijama i imisijama, odnosno o izvršenim mjerenjima u tu svrhu osigurati praćenje zagađenosti okoliša, odnosno mjerenje emisija i/ili imisija. POGLAVLJE XVI UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR Član 132. (Upravni nadzor) Nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši Federalno ministarstvo. Član 133. (Inspekcijski nadzor) (1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog Zakona i drugih propisa donesenih na osnovu njega vrše inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalne uprave za inspekcijske poslove. (2) Inspekcijski nadzor nad poštovanjem uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećih propisa vrši nadležni inspekcijski organ na nivou vlasti organa koji je donio dozvolu. (3) Nadležni inspektori u vršenju inspekcijskog nadzora postupaju po odredbama ovog Zakona i propisom koji reguliše oblast inspekcijskog nadzora u Federaciji BiH i drugim zakonskim i provedbenim propisima. (4) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebna okolinska dozvola, inspekcijski nadzor provodi mjesno nadležni inspektor nadležan za poslove zaštite okoliša i urbanizma. Član 134. (Plan inspekcijske kontrole poštovanja mjera i uslova propisanih okolinskom dozvolom) (1) Plan inspekcijske kontrole podrazumijeva poštovanje uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećim propisima, te uključuje slijedeće: a) opštu ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštovanjem uslova, mjera i monitoringa propisanih okolinskom dozvolom; b) opštu ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštovanjem uslova, mjera i monitoringa propisanih rješenjem o odobrenju Studije; c) geografsko područje koje pokriva plan inspekcijske kontrole; d) registar postrojenja obuhvaćenih planom; e) postupak za izradu programa rutinskih inspekcija i poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom; f) postupak nerutinskih inspekcija poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom; g) gdje je potrebno, odredbe o saradnji između različitih inspekcijskih tijela. (2) Plan inspekcije poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećih propisa se redovno ažurira. (3) Na osnovu inspekcija, nadležni inspektorat redovno priprema programe rutinskih inspekcija poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećih propisa koji uključuju i učestalost posjeta lokacijama za različite vrste postrojenja. Član 135. (Učestalost inspekcijskog nadzora) (1) Period između dva izvršena nadzora na lokaciji se zasniva na ocjeni rizika po okoliš koje predstavljaju predmetni pogoni i postrojenja. (2) Period iz stava (1) ovog člana ne smije prelaziti šest mjeseci za postrojenja za koja je izdata okolinska dozvola, a koja prema izvještaju o stanju sigurnosti predstavljaju najviši rizik. (3) U slučaju da se prilikom inspekcije utvrdi neusklađenost sa mjerama propisanim okolinskom dozvolom, nadležni Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 107 inspektor će dati rok za izvršenje mjere i nakon isteka roka za izvršenje, obaviti ponovni nadzor. (4) Kada kršenje uslova iz dozvola predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje ili postoji opasnost izazivanja incidentne situacije u okolišu, nadležni organ za provođenje inspekcijskog nadzora će narediti obustavljanje rada dok se ne osigura usklađenost. (5) O kršenju uslova propisanih dozvolom u skladu sa ovim članom, nadležni organ za provođenje inspekcijskog nadzora će obavijestiti organ koji je izdao predmetnu okolinsku dozvolu, u roku od sedam dana. Član 136. (Vanredne inspekcije) Vanredne okolinske inspekcije se vrše prilikom istraživanja okolinskih nesreća, incidenata, žalbi i prigovora u vezi zagađenja okoliša. Član 137. (Ovlaštenja nadležne inspekcije) (1) Nadležni inspektori imaju pravo na nesmetan pristup svim prostorijama, radnim područjima i postrojenjima radi provođenja kontrole na licu mjesta. Inspektori mogu kontrolisati sve dokumente, uređaje i materijale koji se nalaze u postrojenjima, uzimati uzorke i naložiti mjerenja, odnosno vršiti kontrolu nad svim mjestima gdje postoji mogućnost ugrožavanja okoliša. (2) Pravno lice čiji rad podliježe nadzoru dužno je omogućiti provođenje inspekcijskog nadzora, dati na uvid potrebnu dokumentaciju i pružiti sve potrebne podatke i obavještenja. (3) O izvršenom nadzoru i utvrđenom stanju inspektor je dužan da sačini zapisnik. (4) Ukoliko nadležni inspektor utvrdi da rezultati izvršenih mjerenja ne odgovaraju činjeničnom stanju ima pravo da uzorke pošalje akreditovanim ispitnim tijelima i laboratorijama za obavljanje ispitivanja ili referentnim centrima ovlaštenim od strane Vlade za pojedine komponente okoliša. (5) Ukoliko se tokom ispitivanja utvrdi da izvršena mjerenja ne odgovaraju činjeničnom stanju, troškove naknadnih mjerenja snosi operater. Član 138. (Pristup zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru) (1) Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru za pogone i postrojenja za koja se izdaje okolinska dozvola mora biti dostupan operateru pogona i postrojenja nad kojim je izvršen inspekcijski nadzor i dostavlja se nadležnom ministarstvu koje je izdalo okolinsku dozvolu. (2) Zapisnik iz stava (1) ovog člana mora biti dostupan javnosti, putem internet stranice nadležnog inspektorata u roku od osam dana od dana izvršenog inspekcijskog nadzora. Član 139. (Godišnji izvještaj) (1) Inspekcija izrađuje godišnji izvještaj o radu. (2) Sadržaj izvještaja iz stava (1) ovog člana obuhvata: a) podatke i informacije o provođenju plana i programa rada; b) podatke i informacije o poduzetim mjerama radi primjene propisa iz nadležnosti inspektorata, c) zajednički izvještaj o provedenim koordiniranim inspekcijskim nadzorima i o drugim aktivnostima u okviru uzajamne saradnje sa drugim inspekcijama u području zaštite okoliša i d) prijedloge za unaprjeđenje inspekcijskog nadzora u području okoliša i stanja zaštite okoliša. (3) Godišnji izvještaj iz stava (1) ovoga člana inspektor podnosi nadležnom ministarstvu za zaštitu okoliša i biće dostupan javnosti putem internet stranice Inspektorata i ministarstva. Član 140. (Ovlaštenja inspektora) (1) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propis donesen na osnovu njega, inspektor ima pravo i obavezu bez odgađanja: a) rješenjem narediti mjere za njihovo otklanjanje i rok; b) izdati prekršajni nalog u skladu sa posebnim zakonom; c) donijeti rješenje o zabrani rada pogona i postrojenja, odnosno pravnog lica koja obavlja djelatnost, ukoliko utvrđene nepravilnosti nisu otklonjene u datom roku; d) podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tijelu zbog krivičnog djela i e) poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje koje je ovlašten poduzeti i izvršiti na osnovu ovoga Zakona i/ili posebnog propisa. (2) U slučaju ponovljenog kršenja propisa ili u slučaju ozbiljne opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš koja se ne može riješiti drugim mjerama, inspektor zaštite okoliša će zatražiti od nadležnog ministarstva da poništi izdatu okolinsku dozvolu. (3) Na rješenje federalnog inspektora može se uložiti žalba Federalnom ministarstvu. (4) Na rješenje kantonalnog inspektora žalba se podnosi direktoru Federalne uprave za inspekcijske poslove. (5) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. (6) Na rješenje federalnog inspektora za vode, žalba se podnosi Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. POGLAVLJE XVII PREKRŠAJNE ODREDBE Član 141. (Novčane kazne) (1) Novčanom kaznom od 20.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako: a) a) ne ispunjava obaveze nakon pribavljene okolinske dozvole u skladu sa članom 91. ovog zakona; b) ne poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za sprječavanje zagađenja preko graničnih vrijednosti emisija (član 84.); c) ne osigura mjerenje emisija i imisija u skladu sa članm 130. ovog zakona; d) dostavlja netačne odnosno neistinite podatke nadležnom tijelu (član 130.); e) ne osigura financijska sredstva za praćenje stanja okoliša u skladu sa ovim zakonom (član 130. stav (6)); f) ne izradi program prilagođavanja u skladu sa članom 94. stav (3) ovog zakona; g) ne obavijesti Federalno ministarstvo o svakoj promjeni u radu postrojenja (član 95.); h) u postrojenju u kojem su prisutne ili će biti prisutne opasne supstance ne poduzme preventivne mjere nužne za smanjenje rizika nastanka i sprječavanje nastanka velikih nesreća te mjere za ograničavanje uticaja velikih nesreća na ljude, materijalna dobra i okoliš (član 102. stav (3)); i) ne izvijesti o okolnostima nesreće, opasnim supstancma i poduzetim mjerama (član 105.); Broj 15 - Strana 108 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 2. 2021. j) ne dostavlja podatke Federalnom ministarstvu i Civilnoj zaštiti i ne dobije saglasnost na Plan (član 106.); k) utvrdi prisutnost velikih količina opasnih supstanci, a ne izradi Izvještaj o stanju sigurnosti (član 107.); l) ne izradi unutrašnji plan intervencije u skladu sa obavezom iz člana 113.; m) ne dostavi u registar zagađivanja okoliša vjerodostojne, tačne i ažurne podatke u propisanom roku (član 34. stav (4)). (2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako: a) obavlja stručne poslove zaštite okoliša, a ne ispunjava uslove propisane ovim Zakonom, odnosno posebnim propisom (član 73. stav (1)); b) započne obavljati stručne poslove zaštite okoliša bez dobijene saglasnosti Ministarstva za obavljanje tih poslova (član 73. stav (2)); c) obavlja stručne poslove zaštite okoliša u svojstvu nosioca izrade Studije, u istom postupku u kojem je investitor/operater (član 73.); d) se utvrdi da se radi o povezanim društvima od kojih je jedno nosilac izrade Studije, a drugo podnosilac zahtjeva. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 KM. (4) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i fizičko lice – obrt, novčanom kaznom od 500,00 KM do 10.000,00 KM. (5) Posebno će se za prekršaj kazniti odgovorno lice kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM ukoliko ne obavijesti Federalno ministarstvo o prestanku rada postrojenja (član 95.). Član 142. (Posebne novčane kazne) (1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako: a) ne ishodi okolišnu dozvolu u skladu sa ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na osnovu zakona (čl. 82. i 93.); b) ne postupi u skladu sa odredbom člana 104. stav (3) ovoga Zakona; c) ne poduzme potrebne mjere za vraćanje lokacije u prvobitno stanje nakon prestanka rada pogona i postrojenja. (član 109. st. (2) i (3)); d) svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izazove opasnost za okoliš, odnosno zagađivanje okoliša, a bez odgađanja ne poduzme mjere sprječavanja odnosno mjere otklanjanja u skladu sa ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na osnovu zakona (član 115.). (2) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana kaznit će se fizičko lice novčanom kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM. (3) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM. Član 143. (Onemogućavanje rada inspektora) (1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako onemogući obavljanje pregleda inspektora, odnosno inspektora nadležnog prema posebnom zakonu ili ne dostavi u određenom roku na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu u provođenju nadzora. (2) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM fizičko lice. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.5000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu. Član 144. (Prekršaj za nepoštovanje provedbenih propisa) (1) Nepoštovanje obaveza određenih provedbenim propisima iz člana 146. ovoga Zakona te neispunjenje tih obaveza u utvrđenom roku i na propisani način smatra se prekršajem u smislu ovoga Zakona. (2) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana pravno lice će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu iz stava 2) ovoga člana novčanom kaznom od 500,00 KM do 3.000,00 KM. (4) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i fizičko lice - obrtnik novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM. Član 145. (Rok zastare za prekršaje) Za prekršaje propisane ovim Zakonom prekršajni postupak ne može biti pokrenut kada protekne pet godine od dana kada je prekršaj izvršen. POGLAVLJE XVIII PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 146. (Donošenje provedbenih propisa) (1) Federalno ministarstvo će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona predložiti Vladi Federacije BiH članove Savjetodavnog vijeća iz člana 25. ovog zakona. (2) Federalni ministar donosi propise iz čl. 34., 73., 74., 78., 100., 101., 102., 111.,123., 124., i 129. ovog zakona u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog Zakona. (3) Vlada Federacije BiH donosi propise iz čl. 28., 52, 68., 81. i 83. ovog zakona u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog zakona. (4) Kantonalna ministarstva nadležna za zaštitu okoliša dužna su uskladiti kantonalne propise iz oblasti zaštite okoliša sa ovim zakonom u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog zakona. (5) Provedbeni propisi koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona primjenjivati će se i dalje ako njihove odredbe nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. (6) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, biti će okončani u skladu sa odredbama propisa koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog zakona. (7) Kantonalni ekološki akcioni planovi i lokalni ekološki akcioni planovi ostaju na snazi i primjenjuju se do isteka roka za koji su doneseni. Istekom roka, okolinsko planiranje se vrši u skladu sa propisom koji reguliše strateško planiranje i upravljanje razvojem u Federaciji BiH. Član 147. (Primjena postojećih propisa) Odredbe posebnih zakona i provedbenih propisa kojima se uređuju pitanja zaštite okoliša koji nisu u suprotnosti sa ovim zakonom nastavljaju se primjenjivati. Srijeda, 24. 2. 2021. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 15 - Strana 109 Član 148. (Prestanak važenja Zakona o zaštiti okoliša) Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/03 i 38/09). Član 149. (Stupanje na snagu) Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mirsad Zaimović, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, s. r. Temeljem članka IV.B.7 a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OKOLIŠA Proglašava se Zakon o zaštiti okoliša, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 24.9.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 28.01.2021. godine. Broj 01-02-1-110-01/21 18. veljače 2021. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (Predmet i cilj zakona) (1) Ovim Zakonom (u daljem tekstu: Zakon) uređuju se: a) načela zaštite okoliša; b) zaštita sastavnicaokoliša; c) nadležnost u oblasti zaštite okoliša; d) informiranje i obrazovanje o okolišu; e) pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša; f) planiranje zaštite okoliša; g) strateška procjena utjecaja na okoliš; h) uspostava standarda kvalitete okoliša; i) procjena utjecaja na okoliš; j) okolišna dozvola; k) sprječavanje nesreća velikih razmjera; l) financiranje zaštite okoliša; m) građanska odgovornost za štetu u okolišu; n) sustav eko-označavanja i upravljanja okolišem; o) međuentitetska suradnja u oblasti zaštite okoliša; p) upravni i inspekcijski nadzor i r) prekršajne odredbe. (2) Ciljevi ovog Zakona su: a) smanjeno korištenje, sprječavanje opterećivanja i zagađenje okoliša, sprječavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnova oštećenog okoliša; b) poboljšanje uvjeta okoliša, zaštita ljudskog zdravlja, uključujući pravo na zdrav život; c) očuvanje i zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav način gospodarenja kojim se osigurava obnova resursa; d) usklađenost socijalnih, ekonomskih i drugih interesa Federacije BiH sa zahtjevima za zaštitu okoliša; e) ostvarivanje i unaprjeđenje međunarodne suradnje u zaštiti okoliša; f) animacija javnosti i učešće javnosti u djelatnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša; g) koordiniranje gospodarstva i integriranje socijalnog i ekonomskog razvoja sukladno zahtjevima zaštite okoliša, i h) uspostavljanje i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša. (3) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba roda. Članak 2. (Primjena zakona) Odredbe ovog Zakona odnose se na: a) sve sastavnice okoliša (zrak, vodu, tlo, svijet biljaka, životinja i gljiva, krajobraz, izgrađeni okoliš); b) sve vidove aktivnosti kojima je svrha korištenje i opterećivanje prirodnih resursa, odnosno djelovanje na okoliš koje znači opasnost od onečišćenjatijekom trajanja te aktivnosti, ili imaju negativan utjecaj na okoliš (poput buke, vibracija, radijacije, izuzimajući nuklearnu radijaciju, otpad, svjetlosno onečišćenje, itd.); c) prava i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju aktivnosti utvrđene zakonom; d) zadatke u području okoliša koji proizilaze iz međunarodnih konvencija. Članak 3. (Pravo na okoliš) Svaka osoba ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ljudsko pravo te je opća dužnost zaštiti i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša su Federacija Bosne i Hercegovine, kantoni i jedinice lokalne samouprave u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima. Članak 4. (Pojmovi i definicije) U smislu ovoga zakona, slijedeći pojmovi imaju slijedeće značenje: - "biota" - predstavlja skup svih bioloških (živih) organizama u biotičkoj sredini; - "biotička sredina" - je sustav u kojem, pored fizičkih i kemijskih zakonitosti, vladaju i specifične biološke zakonitosti; - "emisija" - znači ispuštanje u okoliš supstanci, spojeva, organizama ili mikroorganizama koji su posljedica ljudskih aktivnosti i, kao i vibracija, topline, mirisa, buke ili svjetlosti koje proizvodi jedan ili više izvora u postrojenju i ispušta u zrak, vodu, tlo; - "granične vrijednosti emisija" - masa ili energija izražena u vidu specifičnih parametara, koncentracije ili razine emisija, koje neće biti prekoračene tijekom određenog ili određenih vremenskih perioda; - "Imisija" - kvalitet sastavnica okoliša (zrak, voda, tlo) koja se izražava kao prosječna vrijednost u određenom vremenu i prostoru; - "informacije o okolišu" - svaka informacija u pisanoj, vizuelnoj, verbalnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju okoliša, odnosno o komponentama okoliša; - "investitor" - nositelj zahvata odnosno projekta u okolišu; - "izvješće o nultom stanju" - podaci o vrsti i količini emisija sa ciljem utvrđivanja i procjene glavnih
Zakon o hemikalijama FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 77/20 23.10.2020 hemikalije,zakon Петак, 23. 10. 2020. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 77 - Страна 11 q) услови за увоз и извоз хемикалија (члан 38. став 5.), r) услови за стављање детерџента на тржиште (члан 42. став 3.), s) висина накнада које се односе на хемикалије (чл. 28, 31, 38. и 48.). Члан 59. (Примјена других прописа) До доношења прописа из члана 58. овог закона, примјењиваће се прописи донесени на основу Закона о промету отрова ("Службени лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94), Закона о превозу опасних материја ("Службени лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94), Закона о здравственој исправности живежних намирница и предмета опште употребе ("Службени лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94), као и Листа отрова чији се промет дозвољава ("Службене новине Федерације БиХ", број 50/08), Правилник о хигијенско техничким условима које морају испуњавати прометници отровима ("Службене лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94 и "Службене новине Федерације БиХ", број 60/07), Одлука Владе Федерације Босне и Херцеговине о забрани односно ограничењу увоза, производње и употребе одређених опасних индустријских хемикалија у Федерацији Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", број 52/16) и Одлука Владе Федерације Босне и Херцеговине о поступку утврђивања услова за промет и употребу отрова пред Федералним министарством здравства ("Службене новине Федерације БиХ", број 66/16), уколико нису у супротности са овим законом. Члан 60. (Престанак важења других прописа) Ступањем на снагу овог закона престаје да важи Закон о промету отрова ("Службени лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94), и Закон о здравственој исправности живежних намирница и предмета опште употребе ("Службени лист РБиХ", бр. 2/92 и 13/94), у дијелу који се односи на детерџенте, као средства за одржавање чистоће. Члан 61. (Ступање на снагу) Овај закон ступа на снагу осмог дана од дана објављивања у "Службеним новинама Федерације БиХ". Предсједавајући Представничког дома Парламента Федерације БиХ Томислав Мартиновић, с. р. Предсједавајући Дома народа Парламента Федерације БиХ Мирсад Заимовић, с. р. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O HEMIKALIJAMA Proglašava se Zakon o hemikalijama, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 24.09.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 01.10.2020. godine. Broj 01-02-1-428-01/20 21. oktobra 2020. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O HEMIKALIJAMA I - OSNOVNE ODREDBE Član 1. (Predmet) Ovim zakonom uređuje se klasifikacija, obilježavanje i pakovanje hemikalija; sigurnosno-tehnički list; obavljanje djelatnosti sa hemikalijama; Integralni inventar hemikalija; ograničenja i zabrane hemikalija; uslovi za uvoz i izvoz hemikalija; stavljanje deterdženata na tržište; integrisano upravljanje hemikalijama; nadzor i druga pitanja od značaja za sigurno upravljanje hemikalijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Član 2. (Načela i nadležni organ) (1) Ovaj zakon zasniva se na načelu da proizvođač, uvoznik ili dalji korisnik treba da osiguraju da proizvode, stavljaju na tržište ili koriste supstance koje nemaju štetno dejstvo na zdravlje ljudi i životnu sredinu. (2) Odredbe ovog zakona zasnovane su na načelu predostrožnosti. (3) Ovim zakonom ostvaruju se pretpostavke za implementaciju Globalno harmonizovanog sistema klasifikacije i obilježavanja hemikalija Ujedinjenih nacija, Roterdamske konvencije o proceduri davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja za određene opasne hemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (u daljem tekstu: Roterdamska konvencija) i drugih međunarodnih sporazuma i inicijativa koje imaju za cilj sigurno upravljanje hemikalijama. (4) Nadležni organ u pogledu ovog zakona je Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Član 3. (Definicije izraza) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje: 1) hemikalija označava supstancu i smjesu koja sadrži supstancu; 2) supstanca označava hemijski element i njegova jedinjena u prirodnom stanju ili dobijena u proizvodnom procesu, uključujući aditive potrebne za očuvanje njegove stabilnosti i nečistoće koje proizilaze iz primjenjenog procesa, a isključujući rastvarač koji se može izdvojiti bez uticaja na stabilnost supstance ili promjenu njenog sastava; 3) smjesa označava mješavinu ili rastvor dvije ili više supstanci; 4) proizvod označava predmet kojem je tokom proizvodnje dat određeni oblik, površina ili dizajn koji određuju njegovu funkciju više nego njegov hemijski sastav; 5) opasna hemikalija označava hemikaliju koja je razvrstana u najmanje jednu od klasa opasnosti; 6) rukovanje označava proizvodnju, preradu, pakovanje, skladištenje, stavljanje na tržište, transport, prodaju i upotrebu hemikalija ili bilo koju drugu aktivnost pri kojoj se koriste hemikalije; 7) upotreba označava obradu, formulisanje, potrošnju, skladištenje, čuvanje, preradu, punjenje u posude, prenos iz jedne posude u drugu, miješanje, proizvodnju proizvoda ili bilo koju drugu upotrebu; 8) proizvodnja označava proizvodnju ili ekstrakciju supstance u prirodnome obliku; 9) proizvođač označava svako fizičko ili pravno lice sa sjedištem u Federaciji koje proizvodi supstancu, a koje Број 77 - Страна 12 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Петак, 23. 10. 2020. svoju djelatnost obavlja u skladu sa propisima o privrednim društvima, o registraciji poslovnih subjekata ili propisima o obrtu i srodnim djelatnostima; 10) uvoz označava fizički unos na teritorij Federacije; 11) uvoznik označava svako fizičko ili pravno lice sa sjedištem u Federaciji koje je odgovorno za uvoz hemikalija, a koje svoju djelatnost obavlja u skladu sa propisima o privrednim društvima, o registraciji poslovnih subjekata ili propisima o obrtu i srodnim djelatnostima; 12) stavljanje na tržište označava snabdijevanje ili činjenje dostupnim hemikalije trećem licu na teritoriji Federacije, bilo uz naknadu ili bez naknade, pri čemu se i uvoz smatra stavljanjem na tržište; 13) dalji korisnik označava svako fizičko ili pravno lice, kao i lice koje obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt sa sjedištem u Federaciji, osim proizvođača i uvoznika, koja koristi supstancu samu ili sadržanu u smjesi u industrijske ili profesionalne svrhe, uključujući i lice koje vrši ponovni uvoz, pri čemu se distributer i potrošač ne smatraju daljim korisnikom; 14) distributer označava svako fizičko i pravno lice sa sjedištem u Federaciji, uključujući i prodavca na malo, koje skladišti i stavlja na tržište hemikalije; 15) subjekti u lancu snabdijevanja označava sve proizvođače i uvoznike i dalje korisnike u lancu snabdijevanja; 16) snabdjevač hemikalije označava proizvođača, uvoznika, daljeg korisnika ili distributera koji stavlja hemikaliju na tržište; 17) snabdjevač proizvoda označava svakog proizvođača ili uvoznika proizvoda, distributera ili drugog aktera u lancu snabdijevanja koji stavlja proizvod na tržište; 18) primalac supstance ili smjese označava daljeg korisnika ili distributera kojem se isporučuje supstanca ili smjesa; 19) naučno istraživanje i razvoj označava svako naučno eksperimentisanje, analiziranje ili istraživanje hemikalija koje se provodi pod kontrolisanim uslovima u obimu manjem od jedne tone godišnje; 20) istraživanje i razvoj proizvoda i procesa označava svaki naučni razvoj koji se odnosi na razvoj proizvoda ili dalji razvoj supstance, same, u smjesama ili u proizvodima, u svrhu čega se koriste pilot-postrojenja ili probne proizvodnje za razvoj proizvodnog procesa i/ili ispitivanje oblasti primjene supstance; 21) scenario izloženosti označava skup uslova, uključujući operativne uslove i mjere upravljanja rizikom, koji opisuju kako se supstanca proizvodi ili upotrebljava za vrijeme svog životnog ciklusa i kako proizvođač ili uvoznik kontrolišu, ili preporučuju daljim korisnicima kako da kontrolišu izloženost ljudi i životne sredine. Scenario izloženosti može pokrivati specifičan proces ili upotrebu, ili više procesa ili upotreba, zavisno od slučaja; 22) ograničenje označava svaki uslov za zabranu proizvodnje, upotrebe ili stavljanja na tržište; 23) hemijski naziv prema IUPAC nomenklaturi jeste naziv hemikalije identifikovan u nomenklaturi Međunarodne unije za čistu i primjenjenu hemiju (engl. International Union of Pure and Applied Chemistry – IUPAC); 24) globalno harmonizovani sistem (eng. Globally Harmonised System) (u daljnjem tekstu: GHS sistem) označava globalno harmonizovani sistem Ujedinjenih nacija za klasifikaciju i obilježavanje hemikalija; 25) postupak prethodnog obavještenja je postupak prema kojem se hemikalije koje su zabranjene ili strogo ograničene u državi izvoznici, smiju izvoziti samo ako se o tome prethodno obavijesti država uvoznica; 26) postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja (engl. Prior Informed Consent) (u daljnjem tekstu: PIC) je postupak prema kojem se hemikalije koje su zabranjene ili strogo ograničene u državi izvoznici, smiju izvoziti samo ako se o tome prethodno obavijesti država uvoznica i ona da saglasnost za uvoz predmetne hemikalije; 27) deterdžent označava supstancu ili smjesu koja sadrži sapune, odnosno druge surfaktante i koristi se za pranje i čišćenje. U deterdžente spadaju i pomoćne smjese za pranje (pretpranje, ispiranje ili izbjeljivanje odjeće i kućnog tekstila), omekšivači rublja, smjese za druga čišćenja i slično; 28) surfaktant označava bilo koju organsku supstancu ili smjesu koja se koristi u deterdžentima, a koja ima površinski aktivna svojstva, i koja sadrži jednu ili više hidrofilnih i hidrofobnih grupa koje su sposobne da smanje površinski napon vode formirajući raširen ili adsorbujući monosloj na dodiru voda-vazduh i stvore emulziju odnosno mikroemulziju, odnosno micele, kao i da se adsorbuju na dodiru voda – čvrsta površina; 29) primarna biorazgradljivost jeste strukturna promjena (transformacija) surfaktanta pod dejstvom mikroorganizama čime se gubi njegova površinski aktivna sposobnost zbog razgradnje njegove strukture; 30) potpuna aerobna biorazgradljivost jeste takav nivo biorazgradljivosti da se surfaktant uz pomoć mikroorganizama u prisustvu kiseonika potpuno razgradi na ugljen dioksid, vodu i mineralne soli (mineralizacija); 31) pranje označava čišćenje veša i tekstila, posuđa i ostalih tvrdih površina; 32) čišćenje označava proces kojim se nepoželjne naslage uklanjaju sa podloge ili iz podloge i prevode u stanje rastvora ili disperzije. Član 4. (Zabrana diskriminacije) (1) Zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog porijekla, prilikom obavljanja radnji na osnovu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) Izrazi koji imaju rodno značenje, a koji se koriste u ovom zakonu i propisima koji se donose na osnovu ovog zakona, obuhvataju na jednak način muški i ženski rod, bez obzira da li se koriste u muškom ili ženskom rodu. Član 5. (Opšti izuzeci od primjene ovog zakona) (1) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na: a) radioaktivne hemikalije, b) hemikalije koje se nalaze pod nadzorom carine koje su privremeno uskladištene u carinskom skladištu ili slobodnim zonama radi ponovnog izvoza, ili su u tranzitu, pod uslovom da se ne vrši njihova prerada ili obrada, c) neizolovane međuproizvode, d) prevoz opasnih materija. (2) Otpad koji je regulisan propisima o upravljanju otpadom ne smatra se supstancom, smjesom ili proizvodom u smislu ovog zakona. Петак, 23. 10. 2020. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 77 - Страна 13 (3) Izuzetno, odredbe ovog zakona se ne primjenjuju na određene hemikalije kada je to neophodno u odbrambene svrhe. Član 6. (Posebni izuzeci od primjene ovog zakona) (1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na klasifikaciju, obilježavanje i pakovanje hemikalija ne primjenjuju se na hemikalije: a) koje se koriste za naučno istraživanje i razvoj i koje se ne stavljaju na tržište, ukoliko se koriste pod kontrolisanim uslovima gdje je smanjena izloženost, i b) koje se u finalnom obliku stavljaju na tržište kao: - lijekovi i medicinska sredstva koja se koriste u humanoj i veterinarskoj medicini, - kozmetički proizvodi i - hrana i hrana za životinje, aditivi za hranu i hranu za životinje, arome i dodaci za životinje. (2) Odredbe ovog zakona koje se odnose na sigurnosno-tehnički list ne primjenjuju se na smjese u gotovom obliku kako slijedi: a) lijekovi i medicinska sredstva koja se koriste u humanoj i veterinarskoj medicini, b) kozmetički proizvodi i c) hrana i hrana za životinje, aditivi za hranu i hranu za životinje, arome i dodaci za životinje. (3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na upis hemikalija u Inventar hemikalija ne primjenjuju se na supstance koje se u finalnom obliku stavljaju na tržište kao: a) biocidi, b) sredstva za zaštitu bilja, c) lijekovi i medicinska sredstva koja se koriste u humanoj i veterinarskoj medicini, d) kozmetički proizvodi i e) hrana i hrana za životinje, aditivi za hranu i hranu za životinje, arome i dodaci za životinje. (4) Odredbe ovog zakona koje se odnose na uvoz i izvoz hemikalija ne primjenjuju se na: a) opojne droge i psihotropne supstance, kao i njihove prekursore, b) hemijsko oružje i prekursore za hemijsko oružje, c) hranu i hranu za životinje, kao aditive za hranu i hranu za životinje, d) genetski modifikovane organizme, e) lijekove i medicinska sredstva koja se koriste u humanoj i veterinarskoj medicini i f) hemikalije koje se koriste za naučno istraživanje i razvoj u količini koja neće uticati štetno na zdravlje ljudi i životnu sredinu, a koja ne prelazi 10 kg na godišnjem nivou. II - KLASIFIKACIJA, OBILJEŽAVANJE I PAKOVANJE HEMIKALIJA Član 7. (Klasifikacija, obilježavanje i pakovanje) (1) Proizvođač i uvoznik koji stavlja hemikaliju na tržište dužan je da izvrši klasifikaciju, obilježavanje i pakovanje u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona. (2) Postupak klasifikacije, obilježavanja i pakovanja hemikalija vrši se u skladu sa GHS sistemom, na način na koji je taj sistem primjenjen u Evropskoj uniji (u daljnjem tekstu: EU). Član 8. (Postupak klasifikacije) (1) Na osnovu procjene opasnosti hemikalije i na osnovu utvrđenih kriterija vrši se klasifikacija hemikalije u određene klase opasnosti prema njihovim fizičkim svojstvima, svojstvima koja utiču na zdravlje ljudi, kao i svojstvima koja utiču na životnu sredinu. (2) Federalni ministar zdravstva (u daljnjem tekstu: ministar) posebnim propisom uređuje klasifikaciju, obilježavanje i pakovanje hemikalija. (3) Propis iz stava (2) ovog člana obuhvata utvrđivanje klasa opasnosti, kriterija za klasifikaciju hemikalija, postupak klasifikacije, obilježavanje, pakovanje i oglašavanje hemikalija. Član 9. (Spisak klasifikovanih supstanci) (1) Spisak klasifikovanih supstanci sadrži usaglašenu klasifikaciju i obilježavanje za određene opasne supstance. (2) Za supstancu koja je navedena na Spisku klasifikovanih supstanci nije potrebno provoditi postupak klasifikacije za klase opasnosti koje su obuhvaćene tim Spiskom. (3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, ako supstanca navedena na Spisku klasifikovanih supstanci potpada pod neku od klasa opasnosti koje nisu obuhvaćene tim Spiskom, potrebno je provesti postupak klasifikacije u skladu sa ovim zakonom. (4) Ako se supstanca ne nalazi na Spisku klasifikovanih supstanci, klasifikacija te supstance vrši se na osnovu analize postojećih podataka o svojstvima te supstance, odnosno na osnovu rezultata novih ispitivanja njenih svojstava i upoređivanja tih podataka, odnosno rezultata sa utvrđenim kriterijima za klasifikaciju hemikalije u određene klase opasnosti. (5) Ministar donosi Spisak klasifikovanih supstanci iz stava (1) ovog člana i isti se redovno ažurira u cilju usklađivanja sa Usaglašenom klasifikacijom i obilježavanjem za određene opasne supstance u EU. (6) Spisak klasifikovanih supstanci objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". Član 10. (Metode ispitivanja) (1) Nova ispitivanja hemikalija u postupku klasifikacije hemikalije vrše se po propisanim metodama. (2) Toksikološka i ekotoksikološka ispitivanja provode se u laboratorijama koje primjenjuju načela dobre laboratorijske prakse. (3) Ministar posebnim propisom uređuje metode ispitivanja hemikalija. Član 11. (Dobra laboratorijska praksa) (1) Dobra laboratorijska praksa (u daljnjem tekstu: DLP) predstavlja sistem kvaliteta koji se odnosi na organizacijske postupke i uslove pod kojima se ispitivanja, u vezi sa zdravljem ljudi i životne sredine planiraju, obavljaju, nadgledaju, bilježe, arhiviraju i prikazuju. (2) Ministar posebnim propisom uređuje načela DLP. (3) Ministar posebnim propisom uređuje nadzor i provjeru načela DLP. Član 12. (Obilježavanje i pakovanje) (1) Proizvođač i uvoznik opasnih hemikalija, dužan je da osigura obilježavanje opasnosti i pakovanje hemikalija na način propisan ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona. (2) Na obilježavanje hemikalija, osim odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, primjenjuju se i odredbe propisa o zaštiti potrošača. (3) Obilježavanje na pakovanju mora biti na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH). Број 77 - Страна 14 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Петак, 23. 10. 2020. Član 13. (Oglašavanje) Svako oglašavanje hemikalije koja je klasifikovana kao opasna mora da ukaže na odgovarajuću klasu ili kategoriju opasnosti. Član 14. (Čuvanje podataka o klasifikaciji i obilježavanju) (1) Snabdjevač hemikalije dužan je da prikuplja i čuva sve podatke o opasnim hemikalijama koji se odnose na klasifikaciju i obilježavanje, kao i druge podatke koji su mu potrebni u svrhu provedbe odredbi ovog zakona najmanje deset godina nakon posljednje proizvodnje ili stavljanja na tržište i upotrebe hemikalije. (2) Na zahtjev Ministarstva snabdjevač je dužan dostaviti podatke iz stava (1) ovog člana. (3) Ako je snabdjevač hemikalije prestao sa radom ili je svoje poslove ili dio svojih poslova ustupio trećem licu, obaveza čuvanja podataka prelazi na to lice. III - SIGURNOSNO-TEHNIČKI LIST Član 15. (Sigurnosno-tehnički list) (1) Snabdjevač hemikalije obavezan je da pruži primaocu hemikalije sigurnosno-tehnički list (eng. Safety data sheet) (u daljnjem tekstu: STL) izrađen u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona. (2) STL se dostavlja: a) ako hemikalija ispunjava kriterije za klasifikaciju kao opasna u skladu sa ovim zakonom, ili b) ako je supstanca perzistentna, bioakumulativna i toksična (u daljnjem tekstu: PBT) ili veoma perzistentna i veoma bioakumulativna (u daljnjem tekstu: vPvB), ili c) ako je supstanca uvrštena u spisak supstanci koje su kandidati za uključivanje na Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci iz člana 35. stav (3) ovog zakona iz razloga različitih od onih koji su navedeni u tač. a) i b) ovog stava. (3) Ako je izrađen izvještaj o sigurnosti hemikalije, informacije navedene u STL treba da odgovaraju informacijama iz toga izvještaja, a scenario izloženosti treba da bude naveden u aneksu STL. (4) Snabdjevač je dužan na zahtjev primaoca osigurati primaocu STL za smjesu kada ona nije razvrstana kao opasna ako sadrži: a) najmanje jednu supstancu klasifikovanu kao opasnu po ljudsko zdravlje i životnu sredinu u koncentraciji koja je veća ili jednaka od 1% od mase smjese koja nije u gasovitom stanju, odnosno koja je veća ili jednaka od 0,2% od zapremine smjese koja je u gasovitom stanju; ili b) najmanje jednu supstancu koja je klasifikovana kao kancerogena kategorije 2 ili toksična po reprodukciju kategorije 1A, 1B i 2, senzibilizator kože kategorije 1, senzibilizator respiratornih organa kategorije 1, ili ima efekte na laktaciju ili preko laktacije, ili ispunjava kriterije za identifikaciju kao PBT ili vPvB, ili je uvrštena u spisak supstanci koje su kandidati za uključivanje na Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci iz člana 35. stav (3) ovog zakona iz razloga različitih od onih koji su navedeni u tački a) ovog stava, u koncentraciji koja je veća ili jednaka od 0,1% po masi smjese koja nije u gasovitom stanju; ili c) supstancu za koju su propisane maksimalno dozvoljene koncentracije u radnoj sredini u Federaciji. (5) Ministar posebnim propisom uređuje kriterije za identifikaciju supstanci kao PBT ili vPvB. Član 16. (Dostavljanje STL) (1) Kada je za opasne hemikalije ili smjese koje se nude ili prodaju u opštoj upotrebi pruženo dovoljno informacija kako bi korisnici mogli preduzeti potrebne mjere za zaštitu zdravlja ljudi i zaštitu životne sredine, STL se ne mora dostaviti, osim ako to zatraži dalji korisnik ili distributer. (2) STL se dostavlja na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u BiH. (3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, STL može biti napisan na nekom od stranih jezika, ukoliko se hemikalija stavlja na tržište u količini manjoj od 50 kg na godišnjem nivou za laboratorijsku upotrebu, pod uslovom da je STL izrađen u skladu sa ovim zakonom i pod uslovom da su osnovne informacije o hemikaliji navedene na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u BiH. (4) STL se pruža bez naknade, u pisanoj ili u elektronskoj formi, prilikom prve isporuke hemikalije. (5) Poslodavac je dužan da radnicima osigura STL za hemikaliju kojom rukuju i kojoj mogu biti izloženi tokom rada, te da osigura mjere koje proizlaze iz njegovog sadržaja. Član 17. (Izmjene i dopune STL) (1) Snabdjevač, koji je u obavezi da uradi STL, dužan je bez odlaganja da vrši izmjene i dopune sadržaja STL u skladu sa novim saznanjima o hemikaliji, naročito o saznanjima koja mogu uticati na mjere za upravljanje rizikom, odnosno novim informacijama o opasnostima od hemikalije, kao i zakonskim odlukama u vezi s ograničenjem ili zabranom proizvodnje, stavljanjem na tržište ili upotrebom hemikalije. (2) Izmijenjen i dopunjen STL snabdjevač je dužan dostaviti svakom distributeru ili daljem korisniku u lancu snabdijevanja kojem je hemikalija isporučena u prethodnih 12 mjeseci. (3) Izmijenjen i dopunjen STL mora da sadrži napomenu: "revidiran" i datum kada su izvršene izmjene, odnosno dopune. (4) Ministar posebnim propisom uređuje sadržaj STL. Član 18. (Alternativni hemijski naziv supstance) Alternativni hemijski naziv supstance može da se upotrijebi u STL ili prilikom obilježavanja na ambalaži opasne supstance sadržane u smjesi samo ukoliko je taj naziv odobrila Evropske agencija za hemikalije. Član 19. (Izvještaj o sigurnosti hemikalije) (1) Izvještaj o sigurnosti hemikalije je dokument o procjeni sigurnosti hemikalije i mjerama za smanjenje i kontrolu rizika. (2) Radi sačinjavanja izvještaja o sigurnosti hemikalije vrši se procjena sigurnosti hemikalije. (3) Na osnovu procjene sigurnosti hemikalije utvrđuju se mjere za smanjenje i kontrolu rizika koji predstavlja supstanca. Član 20. (Procjena sigurnosti hemikalije) (1) Procjena sigurnosti hemikalije podrazumijeva procjenu opasnosti supstanci po ljude i životnu sredinu i procjenu da li supstanca ispunjava kriterije za identifikaciju kao PBT ili vPvB. (2) U skladu sa utvrđenim stepenom opasnosti prilikom procjene opasnosti, vrši se i procjena izloženosti ljudi i Петак, 23. 10. 2020. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 77 - Страна 15 životne sredine toj supstanci i karakterizacija rizika za supstancu. (3) Ministar posebnim propisom uređuje način procjene sigurnosti hemikalije i sadržaj izvještaja o sigurnosti hemikalije. IV - OBAVLJANJE DJELATNOSTI SA HEMIKALIJAMA Član 21. (Proizvodnja) Proizvođač koji se bavi proizvodnjom hemikalija dužan je da osigura odgovarajuće uslove prostora, opreme i kadra kako bi takvu djelatnost obavljao bez štetnog uticaja na zdravlje ljudi i životnu sredinu u skladu sa posebnim propisima. Član 22. (Skladištenje) (1) Lice koje rukuje hemikalijom obavezno je da skladišti hemikaliju tako da ta hemikalija ne ugrožava zdravlje ljudi ili životnu sredinu. (2) Lice koje rukuje hemikalijom dužno je da sakuplja, skladišti i sigurno odlaže ostatke hemikalija i ambalažu od tih hemikalija u skladu sa propisima o upravljanju otpadom. Član 23. (Maloprodaja) Opasna hemikalija koja se stavlja na tržište kao proizvod namijenjen širokoj potrošnji može da se prodaje u maloprodajnim objektima u kojima su osigurani posebni uslovi za promet i skladištenje tih hemikalija. Član 24. (Uslovi za obavljanje djelatnosti) (1) Proizvodnja hemikalija, te njihovo skladištenje u svrhu proizvodnje hemikalija ili prodaje na veliko, nije dozvoljeno u stambenim objektima. (2) Ministar posebnim propisom uređuje uslove za obavljanje djelatnosti sa hemikalijama. Član 25. (Savjetnik za hemikalije) (1) Proizvođač i uvoznik hemikalije dužni su da imenuju lice koje je zaduženo za pravilno upravljanje hemikalijama (u daljnjem tekstu: savjetnik za hemikalije). (2) Savjetnik za hemikalije je lice koje ima visoku stručnu spremu i dodatnu edukaciju o hemikalijama kojima upravlja. (3) Savjetnik za hemikalije kod proizvođača i uvoznika može biti u stalnom radnom odnosu, ili povremeno angažovan, zavisno od vrste i obima registrovane proizvodnje, odnosno od vrste i obima registrovanog uvoza hemikalija. (4) Savjetnik je dužan da pruži preporuke o pravilnom upravljanju hemikalijama svakom primaocu supstance i smjese u lancu snabdijevanja. (5) Ministar posebnim propisom uređuje program dodatne edukacije za savjetnika za hemikalije. Član 26. (Zaštita na radu) Poslodavac je dužan da osigura radniku potrebna znanja o hemikalijama, shodno vrsti poslova koje radnik obavlja, a u skladu sa propisima o sigurnosti i zdravlju na radu. Član 27. (Evidencije o hemikalijama) (1) Proizvođač i uvoznik hemikalija obavezan je da vodi evidencije o hemikalijama. (2) Izvještaj o proizvodnji i stavljanju na tržište hemikalija na godišnjem nivou, proizvođač i uvoznik dužni su dostaviti Ministarstvu najkasnije do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu. (3) Ministar posebnim propisom uređuje sadržaj evidencija o hemikalijama i način godišnjeg izvještavanja. Član 28. (Upis u Registar proizvođača i uvoznika hemikalija) (1) Proizvođač i uvoznik hemikalija dužan je da svoju djelatnost, prije početka proizvodnje i uvoza hemikalija, prijavi Ministarstvu, pri čemu odgovara za tačnost, cjelovitost i istinitost podataka podnesenih u prijavi Ministarstvu. (2) Na osnovu podnesene prijave djelatnosti iz stava (1) ovog člana, Ministarstvo vrši upis u Registar proizvođača i uvoznika hemikalija (u daljem tekstu: Registar). (3) O izvršenom upisu izdaje se uvjerenje. (4) Za upis u Registar proizvođač i uvoznik plaća naknadu. (5) Ministarstvo vodi Registar u elektronskoj formi, a izvod iz Registra se objavljuje na internet stranici Ministarstva. (6) Ministar posebnim propisom uređuje Registar proizvođača i uvoznika hemikalija. (7) Propis iz stava (6) ovog člana obuhvata sadržaj Registra, način upisa i izdavanje uvjerenja o upisu proizvođača i uvoznika u Registar. V - INTEGRALNI INVENTAR HEMIKALIJA Član 29. (Integralni inventar hemikalija) (1) Integralni inventar hemikalija koje se nalaze na tržištu Federacije vodi Ministarstvo, a sastoji se od Inventara hemikalija, Inventara biocida i podataka o sredstvima za zaštitu bilja. (2) Podatke za Inventar hemikalija osigurava proizvođač i uvoznik hemikalija na osnovu odredbi ovog zakona. (3) Podatke za Inventar biocida osigurava proizvođač i uvoznik biocida na osnovu propisa o biocidima. (4) Podatke o sredstvima za zaštitu bilja Ministarstvu dostavlja organ nadležan za stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja na osnovu posebnih propisa. (5) Integralni inventar hemikalija vodi se kao elektronska baza podataka. (6) Ministar posebnim propisom uređuje Integralni inventar hemikalija. (7) Propis iz stava (6) ovog člana obuhvata sadržaj i način vođenja Integralnog inventara hemikalija, te način dostavljanja podataka za potrebe vođenja ovog inventara. (8) Podaci iz Integralnog inventara hemikalija će biti dostupni svim zainteresovanim subjektima na njihov zahtjev, a u skladu sa ovim zakonom. Član 30. (Inventar hemikalija) (1) Proizvođač ili uvoznik hemikalije koja se proizvodi ili uvozi u Federaciju u količini iznad propisane donje granice na godišnjem nivou dužan je tu hemikaliju da upiše u Inventar hemikalija, koji vodi Ministarstvo. (2) Ministar posebnim propisom uređuje Inventar hemikalija. (3) Propis iz stava (2) ovog člana obuhvata uslove za upis u Inventar hemikalija, način vođenja Inventara hemikalija, utvrđivanje donje granice za uvoz ili proizvodnju hemikalije iznad koje se hemikalija upisuje u Inventar hemikalija, hemikalije koje se ne upisuju u Inventar hemikalija, kao i proizvode za koje je obavezan upis u Inventar hemikalija. Član 31. (Upis u Inventar hemikalija) (1) Proizvođač ili uvoznik hemikalije ili proizvoda dužan je, prije otpočinjanja proizvodnje ili uvoza, da podnese zahtjev Ministarstvu za upis hemikalije u Inventar hemikalija. (2) U svrhu upisa u Inventar hemikalija, u zavisnosti od opasnosti koju predstavljaju, hemikalije podliježu prijavi, registraciji ili autorizaciji. Број 77 - Страна 16 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Петак, 23. 10. 2020. (3) Ministarstvo vrši procjenu potpunosti prijave hemikalije u roku od 60 dana od dana podnošenja prijave, na osnovu čega izdaje potvrda o upisu i Inventar hemikalija. (4) Ministarstvo vrši procjenu potpunosti zahtjeva za registraciju ili autorizaciju hemikalije, te na osnovu evaluacije dostavljenih podataka, donosi rješenje o upisu hemikalije u Inventar hemikalija u roku od 90 dana od dana donošenja potpunog zahtjeva, ili donosi rješenje kojim se zahtjev odbija. (5) Rokovi iz st. (3) i (4) ovog člana prestaju teći kada Ministarstvo od podnosioca zahtjeva za upis hemikalije u Inventar hemikalija zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Ministarstva. (6) Na postupak izdavanja potvrde iz stava (3) i donošenja rješenja iz stava (4) ovog člana shodno se primjenjuju propisi o upravnom postupku. (7) Proizvođač ili uvoznik hemikalije ili proizvoda odgovara za tačnost, cjelovitost i istinitost podataka dostavljenih u postupku upisa u Inventar hemikalija. (8) Za upis u Inventar hemikalija, prema proceduri prijave, registracije ili autorizacije proizvođač i uvoznik plaća naknadu. Član 32. (Saglasnost inostranog proizvođača, odnosno snabdjevača hemikalije) (1) Uvoznik hemikalije u postupku upisa hemikalije u Inventar hemikalije dužan je osigurati saglasnost inostranog proizvođača, odnosno snabdjevača hemikalije za upis te hemikalije u Inventar hemikalija. (2) Povjerljive podatke koji su potrebni za upis hemikalija u Inventar hemikalija inostrani proizvođač, odnosno snabdjevač hemikalije može da dostavi direktno Ministarstvu ili putem uvoznika. Član 33. (Slobodno stavljanje na tržište hemikalija) Stavljanje na tržište hemikalija koje su upisane u Inventar hemikalija je slobodno, osim ukoliko se hemikalija nalazi na posebnom režimu uvoza kada je potrebno pribaviti dozvolu u skladu sa posebnim propisima. VI - OGRANIČENJA I ZABRANE HEMIKALIJA Član 34. (Ograničenja i zabrane hemikalija) (1) Za hemikalije koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu propisuju se ograničenja i zabrane proizvodnje, stavljanja na tržište i upotrebu (u daljnjem tekstu: ograničenja i zabrane). (2) Ograničenja i zabrane odnose se na zabranjene, odnosno dozvoljene načine upotrebe hemikalije i definišu druge uslove, koji se odnose na proizvodnju, stavljanje na tržište i upotrebu supstanci, kao i smjese i proizvoda koji sadrže tu supstancu. (3) Ministar posebnim propisom uređuje ograničenja i zabrane hemikalija. Član 35. (Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci) (1) Radi osiguranja kontrole rizika od posebno zabrinjavajućih supstanci i osiguranja zamjene tih supstanci odgovarajućim sigurnijim alternativama, ministar posebnim propisom utvrđuje Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci. (2) Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". (3) Ministarstvo objavljuje na svojoj internet stranici i Spisak supstanci koje su kandidati za uključivanje u Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci (u daljnjem tekstu: Kandidatski spisak). (4) Spiskovi iz st. (1) i (3) ovog člana redovno se ažuriraju. Član 36. (Upis posebno zabrinjavajuće supstance u Inventar hemikalija) Prlikom upisa posebno zabrinjavajuće supstance u Inventar hemikalija, proizvođač ili uvoznik dužan je da osigura podatke o načinu upotrebe supstance, o mogućim alternativnim supstancama i tehnologijama, njihovim opasnostima i rizicima po zdravlje ljudi i životnu sredinu, te podatke o tehničkoj i socio-ekonomskoj opravdanosti zamjene supstance manje opasnom. Član 37. (Informacije o sigurnoj upotrebi proizvoda) (1) Snabdjevač proizvoda koji sadrži posebno zabrinjavajuću supstancu ili supstancu sa Kandidatskog spiska u koncentraciji većoj 0,1%, dužan je da svakom drugom distributeru ili daljem korisniku u lancu snabdjevanja dostavi informacije dovoljne za sigurnu upotrebu tog proizvoda, a najmanje naziv te supstance. (2) Snabdjevač proizvoda iz stava (1) ovog člana dužan je da bez naknade, na zahtjev potrošača, dostavi informacije iz stava (1) ovog člana. VII - USLOVI ZA UVOZ I IZVOZ HEMIKALIJA Član 38. (Postupak prethodnog obavještenja, odnosno postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja) (1) U cilju unapređenja saradnje i podjele odgovornosti u međunarodnoj trgovini opasnim hemikalijama, u skladu sa Roterdamskom konvencijom, za uvoz i izvoz određene supstance za koju je utvrđeno ograničenje ili zabrana proizvodnje, stavljanja na tržište i upotrebe, kao i određene smjese i proizvoda, koji sadrže tu supstancu, provodi se postupak prethodnog obavještenja, odnosno postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja. (2) Za provođenje postupka prethodnog obavještenja, odnosno postupka davanja saglasnosti na osnovu postupka prethodnog obavještenja, izvoznik hemikalije podnosi zahtjev Ministarstvu. (3) O provedenim postupcima iz stava (2) ovog člana Ministarstvo izdaje potvrdu, odnosno saglasnost podnosiocu zahtjeva. (4) Za provođenje postupaka iz stava (2) ovog člana, podnosilac zahtjeva plaća naknadu. (5) Ministar posebnim propisom uređuje uslove za uvoz i izvoz hemikalija. Član 39. (Saradnja sa imenovanim tijelom BiH za implementaciju Roterdamske konvencije) Provođenje postupaka iz člana 38. ovog zakona, te provođenje potrebnih procedura prilikom uvoza hemikalija za koje je propisan postupak prethodnog obavještenja, odnosno postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja, vrši se u saradnji sa imenovanim tijelom BiH za implementaciju Roterdamske konvencije u BiH. VIII - STAVLJANJE DETERDŽENTA NA TRŽIŠTE Član 40. (Stavljanje deterdženta na tržište) (1) Deterdžent se može staviti na tržište ako surfaktant sadržan u tom deterdžentu ispunjava kriterije potpune aerobne biorazgradljivosti i ako druge hemikalije sadržane u deterdžentu ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom. Петак, 23. 10. 2020. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 77 - Страна 17 (2) Stavljanje na tržište deterdženta koji sadrži surfaktant, koji ne ispunjava uslove iz stava (1) ovog člana, može da se odobri za industrijsku i institucionalnu upotrebu pod uslovom da surfaktant koji je sadržan u tom deterdžentu ispunjava kriterije primarne biorazgradljivosti i druge propisane uslove. Član 41. (Upis deterdženta u Inventar hemikalija) (1) Proizvođač ili uvoznik koji stavlja deterdžent na tržište dužan je da izvrši upis deterdženta u Inventar hemikalija u skladu sa ovim zakonom. (2) Kada se u Inventar hemikalija upisuje deterdžent za industrijsku i institucionalnu upotrebu, podnosilac zahtjeva dostavlja i tehnički dosije o surfaktantu. (3) Ministarstvo, u postupku iz stava (2) ovog člana, razmatra tehnički dosije o surfaktantu, odlučuje o upisu deterdženta u Inventar hemikalija i odobravanju za industrijsku i institucionalnu upotrebu. Član 42. (Obilježavanje deterdženta i spisak podataka o sastavu deterdženta) (1) Pored obaveza koje se odnose na klasifikaciju, pakovanje i obilježavanje, u skladu sa ovim zakonom, proizvođač i uvoznik koji stavlja deterdžent na tržište obavezan je da taj deterdžent obilježi i u skladu sa posebnim zahtjevima o obilježavanju deterdženata. (2) Proizvođač i uvoznik koji stavlja deterdžent na tržište, a koji je namijenjen opštoj upotrebi, dužan je da izradi Spisak podataka o sastavu deterdženta i da taj spisak ovjeri od strane odgovornog lica. (3) Ministar posebnim propisom uređuje uslove za stavljanje deterdženta na tržište. IX - INTEGRISANO UPRAVLJANJE HEMIKALIJAMA Član 43. (Zajedničko radno tijelo) (1) Da bi se osiguralo adekvatno upravljanje hemikalijama, Vlada Federacije Bosne i Hercegovina (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) osniva Zajedničko radno tijelo za integrisano upravljanje hemikalijama (u daljnjem tekstu: Zajedničko radno tijelo), pri čijem imenovanju je potrebno voditi računa o ravnopravnoj zastupljenosti oba pola. (2) Zajedničko radno tijelo osniva se od predstavnika federalnih ministarstava nadležnih za pitanja zdravstva; poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva; okoliša i turizma; rada; unutrašnjih poslova; industrije, energetike i rudarstva; trgovine i poduzetništva i predstavnika Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Zajedničko radno tijelo može pozivati na sastanke predstavnike privrednih subjekata, naučno-istraživačkih institucija i predstavnike drugih organizacija i institucija, u cilju konsultovanja i razmjene informacija neophodnih za adekvatno upravljanje hemikalijama. (3) Za potrebe Zajedničkog radnog tijela Ministarstvo vrši stručne i administrativno-tehničke poslove. Član 44. (Strategija hemijske sigurnosti Federacije) (1) Parlament Federacije, na prijedlog Vlade Federacije, donosi Strategiju hemijske sigurnosti Federacije, u cilju efikasnog i transparentnog provođenja politike na polju sigurnog upravljanja hemikalijama, zaštite zdravlja građana i zaštite životne sredine. (2) Strategija hemijske sigurnosti Federacije stvara pretpostavke za adekvatno upravljanje hemikalijama u svim fazama životnog ciklusa od proizvodnje do odlaganja, čime se doprinosi održivom razvoju, pri čemu se ostvaruju načela međunarodnog upravljanja hemikalijama. (3) Strategiju hemijske sigurnosti Federacije priprema Ministarstvo, u saradnji sa Zajedničkim radnim tijelom imenovanim u skladu sa članom 43. ovog zakona. Član 45. (Pravno lice nadležno za kontrolu trovanja) (1) Ministarstvo dostavlja podatke iz Integralnog inventara hemikalija pravnom licu nadležnom za kontrolu trovanja, radi provedbe preventivnih mjera i mjera liječenja, naročito u hitnim slučajevima. (2) U hitnim slučajevima pravno lice iz stava (1) ovog člana podatke o sigurnosti hemikalije može da zatraži i od lica koje je stavilo hemikaliju na tržište. (3) Podatke iz st. (1) i (2) ovog člana pravno lice nadležno za kontrolu trovanja može da koristi samo u cilju utvrđenom u stavu (1) ovog člana, i u druge svrhe se ne mogu koristiti. (4) Podatke o provedbi preventivnih mjera i mjera liječenja, pravno lice nadležno za kontrolu trovanja dostavlja zdravstvenim ustanovama koje vrše zbrinjavanje otrovanih lica. (5) Pravno lice nadležno za kontrolu trovanja dužno je da vodi evidenciju o trovanjima hemikalijama, koja se dostavlja Ministarstvu na zahtjev. X - POSEBNE ODREDBE Član 46. (Podaci koji su obavezno dostupni javnosti) (1) Ministarstvo osigurava mehanizme kojima se određeni podaci dobijeni u postupku upisa u Inventar hemikalija čine dostupnim javnosti. (2) Podaci koji su obavezno dostupni javnosti odnose se naročito na: a) hemijski naziv prema IUPAC nomenklaturi za opasnu supstancu i opasnu supstancu sadržanu u smjesi ili proizvodu, b) trgovački naziv hemikalije, c) klasifikaciju i obilježavanje hemikalije, d) podatke o fizičkim i hemijskim svojstvima hemikalije, e) rezultate toksikoloških i ekotoksikoloških ispitivanja, f) podatke o izvedenom nivou izloženosti bez efekta (engl. Derived no-effect level - DNEL) i predviđenoj koncentraciji bez efekta (engl. Predicted no-effect concentration - PNEC), g) uputsvo za sigurno rukovanje, h) analitičke metode za identifikaciju opasne supstance u slučaju njenog ispuštanja u životnu sredinu i za određivanje direktne izloženosti ljudi. Član 47. (Podaci koji ne smiju biti dostupni javnosti) (1) Podaci koji ne smiju biti dostupni javnosti, u svrhu zaštite komercijalnih interesa vlasnika podataka, a koje Ministarstvo čuva kao poslovnu tajnu su: a) podaci o tačnom sastavu smjese; b) precizni podaci o namjeni i načinu primjene supstance; c) precizni podaci o količinama hemikalije proizvedene i stavljene na tržište; d) odnos između proizvođača ili uvoznika i njihovih distributera i daljih korisnika. (2) U hitnim slučajevima, ukoliko ministar procijeni da je to neophodno u cilju zaštite ljudi i životne sredine, podaci iz stava (1) ovog člana mogu se učiniti javno dostupnim. Број 77 - Страна 18 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Петак, 23. 10. 2020. Član 48. (Dodatni zahtjevi za obilježavanjem povjerljivosti određenih podataka) (1) Pored podataka iz člana 47. ovog zakona koji ne smiju biti dostupni javnosti, lice koje dostavlja podatke u skladu sa ovim zakonom može tražiti obilježavanje i drugih podataka kao povjerljivih, uz dostavljanje obrazloženja u smislu da bi javno objavljivanje tih podataka prouzrokovalo štetu vlasniku podataka. (2) Ministar, na osnovu procjene opravdanosti zahtjeva za obilježavanje određenim stepenom povjerljivosti podataka iz stava (1) ovog člana, donosi rješenje o odobravanju zahtjeva ili odbija zahtjev sa obrazloženjem. (3) Za procjenu opravdanosti zahtjeva iz stava (2) ovog člana plaća se naknada. Član 49. (Utvrđivanje naknada u postupku sa hemikalijama) Ministar posebnim propisom određuje visinu naknada iz čl. 28, 31, 38. i 48. ovog zakona, koje su prihod Budžeta Federacije. XI - NADZOR Član 50. (Nadzor nad primjenom zakona) (1) Nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona obavlja Federalna uprava za inspekcijske poslove putem federalnih sanitarnih inspektora za nadzor nad otrovima. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, a koji se odnose na maloprodaju, pored inspektora iz stava (1) ovog člana obavljaju i kantonalni sanitarni inspektori. Član 51. (Prava i dužnosti inspektora) (1) U obavljanju inspekcijskog nadzora ovlašteni inspektor ima pravo i dužnost da: a) zabrani proizvodnju, stavljanje na tržište i upotrebu hemikalija te, po potrebi, naredi da se one unište ako utvrdi da uslijed njihovog djelovanja mogu nastati štetne posljedice po zdravlje ljudi ili na životnu sredinu; b) zabrani proizvodnju i stavljanje na tržište hemikalija koje nisu upisane u Registar proizvođača i uvoznika hemikalija; c) zabrani stavljanje na tržište hemikalija koje nisu upisane u Inventar hemikalija; d) zabrani stavljanje na tržište i upotrebu hemikalija koje nisu klasifikovane, pakovane i obilježene u skladu sa ovim zakonom; e) naredi uklanjanje nedostataka u vezi sa proizvodnjom, stavljanjem na tržište ili upotrebom hemikalija ako takvi nedostaci predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili opasnost po životnu sredinu; f) naredi preduzimanje mjera za koje je ovlašten ovim zakonom i drugim propisima, i g) naredi da se u određenom roku otklone nedostaci i nepravilnosti utvrđeni inspekcijskim pregledom. (2) Inspektor upravne mjere iz stava (1) ovog člana nalaže rješenjem, u skladu sa propisima o inspekcijama Federacije i propisima o upravnom postupku. (3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana dozvoljena je žalba i podnosi se Ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja. (4) Žalba iz stava (3) ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja. Član 52. (Obaveza omogućavanja nadzora) Pravna lica, kao i lice koja obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt, obavezni su omogućiti inspektoru obavljanje nadzora i staviti na raspolaganje potrebnu dokumentaciju u svrhu provedbe nadzora, staviti na raspolaganje potrebnu količinu uzoraka radi utvrđivanja usklađenosti sadržaja hemikalije ili proizvoda sa uslovima propisanim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, te pružiti druge potrebne podatke i obavještenja. Član 53. (Obaveza izvještavanja Ministarstva o izvršenim inspekcijama) Radi praćenja stanja i preduzimanja adekvatnih mjera iz oblasti upravljanja hemikalijama, Federalna uprava za inspekcijske poslove obavezna je da dostavlja Ministarstvu izvještaje o nalazima i rezultatima izvršenih inspekcija u oblasti hemikalija, kao i da razmjenjuje informacije u skladu sa propisima o inspekcijama u Federaciji. XII - KAZNENE ODREDBE Član 54. (Prekršaji snabdjevača hemikalija i proizvoda) (1) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 KM kazniće se za prekršaj snabdjevač hemikalija i proizvoda ako: 1) oglašava hemikaliju suprotno odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 13.), 2) ne čuva podatke koji se odnose na klasifikaciju i obilježavanje hemikalija na način i u roku koji je propisan ovim zakonom (član 14. stav 1.), 3) ne pruži primaocu hemikalije STL izrađen u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 15. stav 1.), 4) ne dostavi STL na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u BiH (član 16. stav 2.), 5) ne osigura STL radnicima za hemikaliju kojom rukuju ili kojoj mogu biti izloženi tokom rada (član 16. stav 5.), 6) ne izvrši izmjene i dopune STL u skladu sa novim saznanjima (član 17. stav 1.), 7) ne dostavi izmijenjen i dopunjen STL svakom distributeru ili daljem korisniku u lancu snabdijevanja (član 17. stav 2.), 8) ne navede napomenu "revidiran" i datum kada su izvršene izmjene, odnosno dopune u izmijenjenom i dopunjenom STL (član 17. stav 3.), 9) ne skladišti hemikaliju u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 22.), 10) vrši maloprodaju opasne hemikalije u maloprodajnim objektima u kojima nisu osigurani posebni uslovi za promet i skladištenje hemikalija (član 23.), 11) proizvodi, stavlja na tržište ili upotrebljava hemikaliju za koju je propisano ograničenje ili zabrana suprotno uslovima definisanim u tom ograničenju ili zabrani (član 34. stav 1.), 12) stavi na tržište posebno zabrinjavajuću supstancu koja se nalazi na Spisku posebno zabrinjavajućih supstanci suprotno odredbama ovog zakona (član 35.), 13) ne podnese Ministarstvu zahtjev za provođenje postupka prethodnog obavještenja, odnosno postupka davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja za hemikaliju za koju je ovaj postupak propisan u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 38. stav 2.), Петак, 23. 10. 2020. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 77 - Страна 19 14) proizvodi ili stavlja na tržište deterdžent koji sadrži surfaktant koji ne ispunjava uslove biorazgradljivosti propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 40.), 15) ne dostavi podatke o hemikaliji u hitnim slučajevima kada je to zatražilo pravno lice nadležno za kontrolu trovanja (član 45. stav 2.). (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana snabdjevaču se može, uz izrečenu novčanu kaznu, izreći i zaštitna mjera zabrane vršenja određene djelatnosti u trajanju do šest mjeseci. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice uposleno kod snabdjevača novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 KM. (4) Izuzetno, ukoliko snabdjevač hemikalije djelatnost obavlja kao samostalnu poslovnu djelatnost – obrt, za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 1.500 do 15.000 KM. Član 55. (Prekršaji proizvođača ili uvoznika hemikalije) (1) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 KM kazniće se za prekršaj proizvođač ili uvoznik hemikalije ako: 1) proizvodi ili stavlja na tržište opasnu hemikaliju koja nije klasifikovana, pakovana i označena u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 7. stav 1); 2) ne osigura obilježavanje opasnosti i pakovanje hemikalija u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 12.), 3) proizvodi hemikaliju u neodgovarajućim uslovima koji dovode do štetnog uticaja na zdravlje ljudi i životnu sredinu (član 21.), 4) ne imenuje savjetnika za hemikalije (član 25. stav 1.), 5) ne vodi evidencije o hemikalijama u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 27. stav 1.), 6) ne dostavi Ministarstvu izvještaj o proizvodnji i stavljanju na tržište hemikalija na godišnjem nivou u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona (član 27. stav 2.), 7) ne dostavi Ministarstvu prijavu o obavljanju djelatnosti sa hemikalijama radi upisa u Registar (član 28. stav 1.), 8) proizvodi ili stavlja na tržište hemikaliju koja nije upisana u Inventar hemikalija (član 30. stav 1.), 9) ne podnese zahtjev Ministarstvu, prije otpočinjanja proizvodnje ili uvoza, za upis hemikalije u Inventar hemikalija (član 31. stav 1.), 10) prilikom upisa posebno zabrinjavajuće supstance u Inventar hemikalija, ne osigura podatke o načinu upotrebe supstance, o mogućim alternativnim supstancama i tehnologijama, njihovim opasnostima i rizicima po zdravlje ljudi i životnu sredinu, te tehničke i socio-ekonomske podatke o opravdanosti zamjene supstanci manje opasnom (član 36.), 11) za proizvod koji sadrži posebno zabrinjavajuću supstancu ili supstancu sa Kandidatskog spiska u koncentraciji većoj 0,1%, svakom drugome distributeru ili daljem korisniku u lancu snabdijevanja, ne dostavi informacije dovoljne za sigurnu upotrebu tog proizvoda, a najmanje naziv te supstance (član 37.), 12) proizvodi ili stavlja na tržište deterdžent koji nije upisan u Inventar hemikalija (član 41. stav 1.), 13) ne klasifikuje, pakuje i obilježi deterdžent u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, te ne obilježi deterdžent u skladu sa posebnim zahtjevima o obilježevanju deterdženata (član 42. stav 1.), 14) ne izradi spisak podataka o sastavu deterdženta (član 42. stav 2.). (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana proizvođaču ili uvozniku hemikalije može se, uz izrečenu novčanu kaznu, izreći i zaštitna mjera zabrane vršenja određene djelatnosti u trajanju do šest mjeseci. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice proizvođača ili uvoznika hemikalije novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 KM. (4) Izuzetno, ukoliko proizvođač ili uvoznik hemikalije djelatnost obavlja kao samostalnu poslovnu djelatnost - obrt, za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 1.500 do 15.000 KM. XIII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 56. (Prelazni rokovi) (1) Proizvođač i uvoznik koji stavlja na tržište hemikaliju dužan je da klasifikuje, pakuje i obilježi tu hemikaliju u skladu sa čl. 7, 8, 9. i 12. ovog zakona u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu propisa kojim se uređuje klasifikacija, obilježavanje i pakovanje hemikalija, a koji se donosi na osnovu člana 8. stav (2) ovog zakona. (2) Proizvođač ili uvoznik hemikalije dužan je da podnese Ministarstvu prijavu djelatnosti proizvodnje i stavljanja na tražište hemikalije u skladu sa članom 28. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa kojim se uređuje Registar proizvođača i uvoznika hemikalija, a koji se donosi na osnovu člana 28. stav (6) ovog zakona. (3) Proizvođač ili uvoznik hemikalije dužan je da podnese Ministarstvu prijavu za upis hemikalije u Inventar hemikalija u skladu sa čl. 30. i 31. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa kojim se uređuje Inventar hemikalija, a koji se donosi na osnovu člana 30. stav (2) ovog zakona. (4) Proizvođač ili uvoznik hemikalije dužan je da osigura savjetnika za hemikalije u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu propisa kojim se uređuje program dodatne edukacije za savjetnika za hemikalije, a koji se donosi na osnovu člana 25. stav (4) ovog zakona. (5) Proizvođač ili uvoznik koji stavlja deterdžent na tržište dužan je izvršiti upis u Inventar hemikalija u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa kojim se uređuju uslovi za stavljanje deterdženata na tržište, a koji se donosi na osnovu člana 42. stav (3) ovog zakona. (6) Postupci započeti pred Ministarstvom prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji se odnose na zahtjev za klasifikaciju i obilježavanje otrova završit će se u skladu sa Zakonom o prometu otrova ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) i propisima donesenim na osnovu tog Zakona. Član 57. (Prelazni rokovi) (1) Vlada Federacije će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona imenovati Zajedničko radno tijelo u skladu sa članom 43. ovog zakona. (2) Zajedničko radno tijelo će sačiniti Prijedlog Strategije hemijske sigurnosti Federacije u roku od 12 mjeseci od dana imenovanja. Član 58. (Provedbeni propisi) U roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar će donijeti provedbene propise na osnovu ovog zakona kojima se reguliše sljedeće: Број 77 - Страна 20 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Петак, 23. 10. 2020. a) klasifikacija, pakovanje i obilježavanje hemikalija (član 8. stav 2.), b) Spisak klasifikovanih supstanci (član 9. stav 5.), c) metode ispitivanja hemikalija (član 10. stav 3.), d) načela dobre laboratorijske prakse (član 11. stav 2.), e) nadzor i provjera načela dobre laboratorijske prakse (član 11. stav 3.), f) kriteriji za identifikaciju supstanci kao PBT ili vPvB (član 15. stav 5.), g) sadržaj sigurnosno-tehničkog lista (član 17. stav 4.), h) način procjene sigurnosti hemikalije i sadržaj izvještaja o sigurnosti hemikalije (član 20. stav 3.), i) uslovi za obavljanje djelatnosti sa hemikalijama (član 24. stav 2.), j) program dodatne edukacije za savjetnika za hemikalije (član 25. stav 5.). k) sadržaj evidencija o hemikalijama i način godišnjeg izvještavanja (član 27. stav 3.), l) Registar proizvođača i uvoznika hemikalija (član 28. stav 6.), m) Integralni inventar hemikalija (član 29. stav 6.), n) Inventar hemikalija (član 30. stav 2.), o) ograničenja i zabrane hemikalija (član 34. stav 3.), p) Spisak posebno zabrinjavajućih supstanci (član 35. stav 1.), q) uslovi za uvoz i izvoz hemikalija (član 38. stav 5.), r) uslovi za stavljanje deterdženta na tržište (član 42. stav 3.), s) visina naknada koje se odnose na hemikalije (čl. 28, 31, 38. i 48.). Član 59. (Primjena drugih propisa) Do donošenja propisa iz člana 58. ovog zakona, primjenjivaće se propisi doneseni na osnovu Zakona o prometu otrova ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), Zakona o prevozu opasnih materija ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), Zakona o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opšte upotrebe ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), kao i Lista otrova čiji se promet dozvoljava ("Službene novine Federacije BiH", broj 50/08), Pravilnik o higijensko tehničkim uslovima koje moraju ispunjavati prometnici otrovima ("Službene list RBiH", br. 2/92 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 60/07), Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o zabrani odnosno ograničenju uvoza, proizvodnje i upotrebe određenih opasnih industrijskih hemikalija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/16) i Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o postupku utvrđivanja uslova za promet i upotrebu otrova pred Federalnim ministarstvom zdravstva ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/16), ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. Član 60. (Prestanak važenja drugih propisa) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prometu otrova ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), i Zakon o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opšte upotrebe ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), u dijelu koji se odnosi na deterdžente, kao sredstva za održavanje čistoće. Član 61. (Stupanje na snagu) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mirsad Zaimović, s. r. Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O KEMIKALIJAMA Proglašava se Zakon o kemikalijama, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 24.9.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 1.10.2020. godine. Broj 01-02-1-428-01/20 21. listopada 2020. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O KEMIKALIJAMA I - TEMELJNE ODREDBE Članak 1. (Predmet) Ovim zakonom uređuje se razvrstavanje, označivanje i pakiranje; sigurnosno-tehnički list; obavljanje djelatnosti sa kemikalijama; Integralni inventar kemikalija; ograničenja i zabrane kemikalija; uvjeti za uvoz i izvoz kemikalija; stavljanje deterdženata na tržište; integrirano upravljanje kemikalijama; nadzor i druga pitanja od značaja za sigurno upravljanje kemikalijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Članak 2. (Načela i nadležni organ) (1) Ovaj zakon zasniva se na načelu da proizvođač, uvoznik ili dalji korisnik treba da osiguraju da proizvode, stavljaju na tržište ili koriste tvari koje nemaju štetno dejstvo na zdravlje ljudi i životnu sredinu. (2) Odredbe ovog zakona zasnovane su na načelu predostrožnosti. (3) Ovim zakonom ostvaruju se pretpostavke za implementaciju Globalno harmoniziranog sustava razvrstavanja i označivanja kemikalija Ujedinjenih nacija, Roterdamske konvencije o proceduri davanja suglasnosti na temelju prethodnog obavještenja za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (u daljem tekstu: Roterdamska konvencija) i drugih međunarodnih sporazuma i inicijativa koje imaju za cilj sigurno upravljanje kemikalijama. (4) Nadležni organ glede ovog zakona je Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak 3. (Definicije izraza) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje: 1) kemikalija označava tvar i smjesu koja sadrži tvar; 2) tvar označava kemijski element i njegova jedinjena u prirodnom stanju ili dobijena u proizvodnom procesu, uključujući aditive potrebne za očuvanje njegove stabilnosti i nečistoće koje proizilaze iz primjenjenog procesa, a isključujući rastvarač koji se može izdvojiti bez utjecaja na stabilnost tvari ili promjenu njenog sastava; 3) smjesa označava mješavinu ili rastvor dvije ili više tvari; 4) proizvod označava predmet kojem je tijekom proizvodnje dat određeni oblik, površina ili dizajn koji
Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 57/20 19.08.2020 saobraćaj,osiguranje Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 3 Članak 2. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mirsad Zaimović, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, v. r. На основу члана IV.В.7. а)(IV) Устава Федерације Босне и Херцеговине, доносим УКАЗ О ПРОГЛАШЕЊУ ЗАКОНА О ИЗМЈЕНИ ЗАКОНА О ИЗМИРЕЊУ ОБАВЕЗА ПО ОСНОВУ РАЧУНА СТАРЕ ДЕВИЗНЕ ШТЕДЊЕ У ФЕДЕРАЦИЈИ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Проглашава се Закон о измјени Закона о измирењу обавеза по основу рачуна старе девизне штедње у Федерацији Босне и Херцеговине, који је усвојио Парламент Федерације Босне и Херцеговине на сједници Представничког дома од 29.01.2020. године и на сједници Дома народа од 29.07.2020. године. Број 01-02-1-324-01/20 11. aвгуста 2020. године Сарајево Предсједник Маринко Чавара, с. р. ЗАКОН О ИЗМЈЕНИ ЗАКОНА О ИЗМИРЕЊУ ОБАВЕЗА ПО ОСНОВУ РАЧУНА СТАРЕ ДЕВИЗНЕ ШТЕДЊЕ У ФЕДЕРАЦИЈИ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Члан 1. У Закону о измирењу обавеза по основу рачуна старе девизне штедње у Федерацији Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", бр. 62/09, 42/11, 91/13 и 101/16) у члану 1. став (1) ријечи: "31.12.2018." замјењују се ријечима: "31.12.2022.". Члан 2. Овај закон ступа на снагу наредног дана од дана објављивања у "Службеним новинама Федерације БиХ". Предсједавајући Представничког дома Парламента Федерације БиХ Мирсад Заимовић, с. р. Предсједавајући Дома народа Парламента Федерације БиХ Томислав Мартиновић, с. р. 1236 Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O OBAVEZNIM OSIGURANJIMA U SAOBRAĆAJU Proglašava se Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 20.11.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 29.07.2020. godine. Broj 01-02-1-334-01/20 11. augusta 2020. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O OBAVEZNIM OSIGURANJIMA U SAOBRAĆAJU POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Član 1. (Opće odredbe) Ovim zakonom uređuju se obavezna osiguranja u saobraćaju. Član 2. (Obavezno osiguranje u saobraćaju) (1) Obavezna osiguranja u saobraćaju su: a) osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, osim putnika u zračnom saobraćaju, b) osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima (u daljem tekstu: osiguranje od autoodgovornosti), c) osiguranje vlasnika zrakoplova od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima i putnicima i d) osiguranje vlasnika plovila na motorni pogon od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima. (2) Odredbe ovog zakona ne odnose se na prijevozna sredstva Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. (3) Za naknadu štete koja je nastala upotrebom prijevoznog sredstva iz stava (2) ovog člana garantira Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: BiH). Član 3. (Pojmovi) (1) Pojedini pojmovi, u smislu ovog zakona, imaju sljedeće značenje: a) štetni događaj je osigurani slučaj u kojem je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva; b) osiguranik je lice čija se odgovornost pokriva u skladu s odredbama ovog zakona; c) odgovorno društvo za osiguranje je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, kojim je prouzrokovana šteta, zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima; d) prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, plovilo na motorni pogon i drugo prijevozno sredstvo za koje postoji obaveza registrovanja u skladu sa posebnim zakonima; e) korisnik prijevoznog sredstva je fizičko ili pravno lice koje voljom vlasnika koristi prijevozno sredstvo; f) vozač je lice koje upravlja prijevoznim sredstvom; g) neovlaštenim vozačem, u smislu ovog zakona, smatra se lice koje je u vrijeme štetnog događaja koristilo vozilo bez saglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena kao vozač, nije ni član njegovog domaćinstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed; h) vozilo je svako motorno vozilo namijenjeno za saobraćaj na kopnu koje se kreće snagom vlastitog motora, ali se ne kreće po šinama, i svako priključno vozilo, priključeno ili ne, koje podliježe obavezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati potvrdu o registraciji; i) otuđeno vozilo je vozilo kod kojeg je promijenjeno vlasništvo; j) registracija vozila predstavlja evidenciju vozila koja se obavlja upisom određenih podataka o vozilu i vlasniku u evidenciji o registrovanim vozilima; k) saobraćajna nesreća je događaj u kome je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva; l) oštećeno lice je lice koje ima pravo na naknadu štete u skladu s ovim zakonom; Broj 57 - Strana 4 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. m) tarifa osiguranja je cijena osiguranja koju osiguravač formira prema riziku koji uzima u pokriće; n) premija osiguranja je novčani iznos koji ugovarač osiguranja plaća osiguravaču na osnovu sklopljenog ugovora o osiguranju; o) cjenovnik osiguranja je skup svih tarifa osiguranja; p) osigurana suma je iznos do kojega se pokriva odgovornost osiguranika, posebno za štete na stvarima, a posebno za štete na osobama i predstavlja maksimalnu obavezu društva za osiguranje po jednom štetnom događaju; r) zelena karta osiguranja je međunarodna karta osiguranja od autoodgovornosti koju izdaje Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Biro zelene karte BiH); s) evropski izvještaj je izvještaj o saobraćajnoj nesreći koji se koristi kod svih saobraćajnih nesreća, a koji je urađen u skladu s modelоm koji je izdao Evropski komitet osiguranja (Comitie Europeen des Assurancesc EA); t) područje država članica Sistema zelene karte je područje država potpisnica lnternih pravila (Kretskog sporazuma); u) lnterna pravila predstavljaju sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih biroa osiguranja država članica Sistema zelene karte; v) Multilateralni sporazum je sporazum između nacionalnih biroa osiguranja država članica Evropskog ekonomskog prostora i drugih pridruženih država, po kojem se službena registarska tablica države članice u kojoj se vozilo uobičajeno nalazi smatra dokaz o postojanju valjanog osiguranja od autoodgovornosti za štete prouzrokovane upotrebom vozila; z) teritorija na kojoj se vozilo uobičajeno nalazi označava teritoriju države: 1) čiju registarsku tablicu vozilo nosi, bez obzira na to da li su tablice trajne ili privremene, 2) u kojoj su izdate tablice osiguranja ili znak prepoznavanja, sličan registarskoj tablici koju vozilo nosi, u slučaju kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna, 3) u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište, u slučajevima kada za određeni tip vozila nisu potrebne registarske tablice, tablice osiguranja ili neki drugi znak prepoznavanja sličan registarskoj tablici, 4) u kojoj se štetni događaj desio, a vozilo kojim je prouzrokovana šteta nema nikakvu registarsku tablicu ili nema odgovarajuću registarsku tablicu. aa) Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zaštitni fond) je pravno lice osnovano Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05), nadležno da u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) pokriva štete koje ne mogu biti nadoknađene obaveznim osiguranjem, bb) Biro zelene karte BiH je profesionalno udruženje društava za osiguranje u BiH, osnovano u skladu sa Preporukom broj 5, koju je 25. januara 1949. godine usvojio Potkomitet za cestovni prijevoz Komiteta za kopneni prijevoz Komisije za privredu Ujedinjenih nacija za Evropu, cc) ECAA sporazum (engl. European Common Aviation Area Agreement) je multilateralni sporazum o uspostavljanju Evropskog zajedničkog zračnog prostora; dd) Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu je međunarodni sporazum, potpisan u Čikagu 7. decembra 1944. godine, koji sadrži pravila o zračnom prostoru, registraciji zrakoplova, zrakoplovnoj sigurnosti, kao i ostala pravila država potpisnica u vezi sa zračnim saobraćajem - Čikaška konvencija; ee) let zrakoplova u odnosu na: 1) putnika i ručnu prtljagu - vrijeme prijevoza putnika zrakoplovom, uključujući njihovo ukrcavanje i iskrcavanje, 2) teret i predatu prtljagu - vrijeme prijevoza tereta i prtljage od trenutka predaje tereta ili prtljage avioprijevozniku do trenutka njihove isporuke ovlaštenom primaocu, 3) treća lica - upotrebu zrakoplova od trenutka davanja snage motorima u svrhu voženja po površini zemlje ili stvarnog polijetanja do trenutka kada je zrakoplov na površini zemlje, a njegovi motori su potpuno zaustavljeni, kao i kretanje zrakoplova pomoću vozila za vuču ili guranje, odnosno pomoću sila koje su tipične za pogon ili uzgon zrakoplova, posebno zračnim strujama, ff) najviša dopuštena masa zrakoplova pri uzlijetanju (engl. Maximum Take Off Mass - u daljem tekstu: MTOM) je najviša dopuštena masa zrakoplova pri uzlijetanju koja odgovara odobrenoj masi specifičnoj za svaki tip zrakoplova i koja je utvrđena u uvjerenju o plovidbenosti zrakoplova; gg) specijalna prava vučenja (engl. Special Drawing Rights - u daljem tekstu: SDR) je obračunska jedinica koju određuje Međunarodni monetarni fond; hh) Okvirni kriteriji za utvrđivanje visine odštete (u daljem tekstu: kriteriji) predstavljaju sistem naknada za nanesenu štetu koji omogućava određivanje novčane vrijednosti za tjelesne ozljede, smrt ili imovinski gubitak kao posljedice tjelesne ozljede ili smrti nanesene trećim fizičkim licima u saobraćajnoj nesreći. Kriteriji trebaju omogućiti ravnopravnost i jednakost oštećenih lica prilikom ostvarivanja prava na novčanu naknadu uz istovremeno uvažavanje načela individualizacije i osobitosti svakog pojedinog slučaja. (2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba spola. Član 4. (Primjena drugih zakona) (1) Na ugovore o obaveznom osiguranju u saobraćaju primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju obligacioni odnosi, ako ovim zakonom nije utvrđeno drugačije. (2) Na poslovanje i obavljanje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje koja su dobila dozvolu za obavljanje vrste osiguranja iz člana 2. ovog zakona primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje, ako ovim zakonom nije utvrđeno drugačije. (3) U pogledu zaštite osobnih podataka primjenjuju se odredbe propisa kojima se određuje zaštita osobnih podataka, ako ovim Zakonom nije utvrđeno drugačije. Član 5. (Obaveza sklapanja ugovora i obnove osiguranja) (1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranja iz člana 2. stava (1) tač. b), c) i d) ovog Zakona, prije nego što Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 5 prijevozno sredstvo počne upotrebljavati u saobraćaju, sklopiti ugovor o obaveznom osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u saobraćaju. (2) Ako prijevozno sredstvo podliježe obavezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati potvrdu o registraciji, organ nadležan za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrovati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema ovom zakonu obavezno i platio u cijelosti premiju osiguranja po toj polici. (3) Ako je prijevozno sredstvo, u skladu sa propisima o registraciji, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovog zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva. Član 6. (Suosigurana lica) Osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima pokrivene su i štete koje prouzrokuje korisnik prijevoznog sredstva upotrebom tog prijevoznog sredstva. Član 7. (Obaveze vozača) (1) Vozač je obavezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u saobraćaju imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obaveznom osiguranju koji mora predočiti na zahtjev ovlaštenog službenog lica. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, vozač zrakoplova dužan je prije polijetanja zrakoplova dati na uvid policu osiguranja ili drugi dokaz o zaključenim ugovorima o obaveznim osiguranjima, na zahtjev ovlaštenog službenog lica. (3) Vozač je obavezan, u slučaju saobraćajne nesreće, lične podatke i podatke o osiguranjima dati svim učesnicima saobraćajne nesreće, koji na osnovu tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve. Član 8. (Obaveza dostavljanja podataka o saobraćajnoj nesreći) Organi ovlašteni za nadzor u saobraćaju i pravosudni organi te drugi organi koji vode postupak u povodu saobraćajne nesreće, odnosno koji raspolažu podacima vezanim uz saobraćajnu nesreću (zdravstvene ustanove, zavodi koji obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog ili invalidskog osiguranja i drugi organi) na zahtjev dostavit će društvu za osiguranje, Zaštitnom fondu i osobi iz Republike Srpske (u daljem tekstu: RS) koja obavlja funkciju zaštitnog fonda, te Birou zelene karte u BiH podatke i dokumentaciju o saobraćajnoj nesreći potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva. Član 9. (Ugovor o obaveznom osiguranju) (1) Društvo za osiguranje dužno je zaključiti ugovor o obaveznom osiguranju u skladu s ovim zakonom, uslovima osiguranja, tarifama i cjenovnicima osiguranja. (2) Društvo za osiguranje dužno je upoznati ugovarača osiguranja, odnosno osiguranika s uslovima osiguranja, koji su sastavni dio ugovora o obaveznom osiguranju, prije zaključivanja ugovora o obaveznom osiguranju i uručiti ih ugovaraču osiguranja, odnosno osiguraniku. (3) Društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o obaveznom osiguranju ako osiguranik prihvata uslove pod kojima društvo za osiguranje obavlja tu vrstu osiguranja. (4) Društvo za osiguranje odgovara za štetu do visine osiguranih svota propisanih ovim zakonom ili do visine ugovorenih osiguranih svota kada su veće od propisanih. (5) Obaveza društva za osiguranje iz ugovora o obaveznom osiguranju počinje istekom 24-tog sata dana koji je u polici osiguranja naveden kao početak osiguranja, ako drugačije nije ugovoreno. Obaveza društva za osiguranje iz ugovora o obaveznom osiguranju prestaje istekom 24-tog sata dana koji je u polici osiguranja naveden kao dan isteka trajanja osiguranja. (6) Ako ugovor o obaveznom osiguranju prestane važiti prije isteka osiguranog perioda, prekid police ne može se izvršiti dok se ne dostavi potvrda od nadležnog organa za registraciju vozila da je vozilo odjavljeno. (7) Ugovor o obaveznom osiguranju sačinjava se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH. Član 10. (Teritorijalno važenje ugovora o obaveznom osiguranju) (1) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. stava (1) tačka d) ovog zakona pokriva štete nastale na teritoriji BiH. (2) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. stava (1) tač. a) i b) ovog zakona pokriva štete nastale na teritoriji BiH, kao i na teritoriji država članica Sistema zelene karte. (3) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. stava (1) tačke b) ovog zakona pokriva i štete nastale na teritoriji država potpisnica Multilateralnog sporazuma, u slučaju kada je s BiH potpisan Multilateralni sporazum. Član 11. (Uslovi osiguranja i tarife premija osiguranja) (1) Društvo za osiguranje koje obavlja vrste osiguranja iz člana 2. ovog zakona dužno je propisati uslove osiguranja od autoodgovornosti, kao i uslove osiguranja i tarife premija za vrste obaveznih osiguranja iz člana 2. stava (1) tač. a), c) i d) ovog zakona i dostaviti ih Agenciji za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) najkasnije osam dana od dana donošenja. (2) Agencija donosi zajedničku tarifu premija i propisuje uslove za osiguranje od autoodgovornosti, koji ostaju na snazi do kraja oktobra 2022. godine. (3) Najkasnije 90 dana prije isteka roka iz stava (2) ovog člana, društvo za osiguranje dužno je Agenciji dostaviti, radi davanja saglasnosti, vlastitu tarifu premija i cjenovnik za osiguranje od autoodgovornosti, koji ostaju na snazi do kraja oktobra 2025. godine. (4) Agencija izdaje saglasnost iz stava (3) ovog člana ako su tarifa premija i cjenovnik u skladu sa propisima o osiguranju, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke. (5) Agencija donosi smjernice koje su društva za osiguranje dužna primjenjivati u izračunavanju tarife premija iz stava (3) ovog člana. (6) Danom prestanka važenja zajedničke tarife premija i cjenovika za osiguranje od autoodgovornosti iz stava (2) ovog člana društvo za osiguranje stiče pravo na primjenu vlastite tarife premija i cjenovnika za osiguranje od autoodgovornosti iz stava (3) ovog člana za koju je dobilo prethodnu saglasnost Agencije. (7) Saglasnost Agencije iz stava (3) ovog člana prestaje važiti istekom roka iz stava (3) ovog člana, nakon tog roka prestaje obaveza društva za osiguranje da pribavlja prethodnu saglasnost Agencije na tarifu premija i cjenovnik za osiguranje od autoodgovornosti. (8) Uz tarifu premija iz st. (1), (3) i (7) ovog člana društvo za osiguranje dužno je Agenciji dostavljati i: a) tehničke osnove koje upotrebljava pri utvrđivanju tarifa premija, b) pozitivno mišljenje ovlaštenog aktuara o adekvatnosti tehničkih osnova i premija koje se izračunavaju za rizike koji se preuzimaju u osiguranju, te o njihovoj Broj 57 - Strana 6 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. mogućnosti za trajno ispunjavanje svih obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju, uključujući i formiranje dovoljnih tehničkih rezervi za osiguranje. (9) Agencija je nadležna da kao mjere nadzora nalaže izmjene, odnosno dopune uslova osiguranja i tarifa premija ukoliko utvrdi da oni nisu usaglašeni s ovim zakonom, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke. (10) Društvo za osiguranje dužno je uslove osiguranja iz stava (1) ovog člana, koji su dostavljeni Agenciji u okviru obaveze obavještavanja, učiniti javno dostupnim. (11) Obavezno osiguranje od autodgovornosti može se zaključiti na razdoblje kraće od godine dana samo u skladu s uslovima i tarifi premije osiguranja iz stava (1) ovog člana. Član 12. (Pravo oštećenog lica na neposredno podnošenje odštetnog zahtjeva) (1) Oštećeno lice može podnijeti odštetni zahtjev, po osnovu osiguranja iz člana 2. stava (1) ovog zakona, neposredno odgovornom društvu za osiguranje. (2) Ako oštećeno lice podnese odštetni zahtjev neposredno odgovornom društvu za osiguranje, u odgovoru na takav zahtjev, ovo društvo ne može isticati prigovore koje bi, na osnovu zakona ili ugovora o obaveznom osiguranju, moglo isticati prema licu čija je odgovornost osigurana, zbog nepostupanja u skladu sa zakonom ili ugovorom o obaveznom osiguranju. Član 13. (Prikupljanje dokumenata i dokaza u cilju rješavanja odštetnih zahtjeva) (1) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je utvrditi pravni osnov i visinu odštetnog zahtjeva u roku od 30 dana od dana kompletiranja zahtjeva, uz dostavljanje obrazložene ponude, isplatiti utvrđenu naknadu u daljem roku od 14 dana. (2) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je, u svrhu obrade i rješavanja odštetnog zahtjeva, poduzeti sve radnje s ciljem prikupljanja dokumenata i dokaza na osnovu kojih se utvrđuje odgovornost društva za osiguranje i visina odštete. (3) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je oštećeno lice koje podnese odštetni zahtjev, bez odgode, pismeno obavijestiti o svim dokumentima i dokazima koje je obavezno podnijeti, u cilju rješavanja odštetnog zahtjeva. (4) Odgovorno društvo za osiguranje je, pored dokumenata iz stava (3) ovog člana, ovlašteno zahtijevati i dodatne dokumente radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja, utvrđivanja pravnog osnova i visine odštete, odnosno radi isplate, ali ne i dokaze koji nemaju utjecaja na postupak rješavanja odštetnog zahtjeva ili koje oštećeno lice nije u mogućnosti pribaviti zbog zakonskih ograničenja. (5) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svog osiguranika izdati potvrdu o toku osiguranja i eventualno zaprimljenim štetama iz osnova osiguranja od autoodgovornosti. (6) Potvrda iz stava (5) ovog člana izdaje se za period od pet prethodnih godina ugovornog odnosa (uzimajući u obzir i informaciju o prekidu osiguranja), a društvo za osiguranje dužno je potvrdu izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. (7) Agencija će propisati pravila postupanja u rješavanju odštetnih zahtjeva i standarde u komunikaciji društva s trećim oštećenim licima. Član 14. (Obrazložena ponuda i osnovan odgovor) (1) Obrazložena ponuda iz člana 13. stava (1) ovog zakona najmanje sadrži: a) pravni osnov odštetnog zahtjeva, b) visinu odštete, c) obrazloženje obračuna visine odštete. (2) Ako se nisu stekli uslovi za davanje obrazložene ponude iz člana 13. stava (1) ovog zakona, društvo za osiguranje dužno je, u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenom licu uputiti osnovani odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina odštete sporne. (3) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je isplatiti iznos naknade štete u roku iz člana 13. stava (1) ovog zakona. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa odštete, odgovorno društvo za osiguranje je oštećenom licu dužno isplatiti iznos nespornog iznosa naknade odštete kao avans u roku propisanim članom 13. stav (1) ovog zakona. (4) U obrazloženoj ponudi i osnovanom odgovoru, društvo za osiguranje dužno je oštećeno lice uputiti na pravo ulaganja prigovora društvu za osiguranje, kao i na pravo podnošenja tužbe. Ako je tužba podnesena protiv društva za osiguranje prije isteka roka iz člana 13. stava (1) ovog zakona smatra se preuranjenom. (5) Rok za podnošenje prigovora društvu za osiguranje ne može biti kraći od 15 dana od dana kada je oštećeno lice primilo obrazloženu ponudu ili obrazloženi odgovor društva za osiguranje. (6) Rok za rješavanje prigovora je 15 dana od dana podnošenja prigovora oštećenog lica. (7) Oštećeno lice ima pravo, uz iznos odštete, i na zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana nakon isteka roka za isplatu štete iz člana 13. stava (1) ovog zakona. (8) U postupku mirnog rješavanja odštetnog zahtjeva u društvu za osiguranje, odgovorno društvo za osiguranje nije dužno nadoknaditi troškove pravnog i bilo kakvog drugog zastupanja oštećenom licu. (9) Oštećeno lice ima pravo podnijeti prigovor Ombudsmenu u osiguranju na odluku društva za osiguranje po podnesenom prigovoru, radi daljeg vansudskog rješavanja spora nastalog povodom odštetnog zahtjeva. Član 15. (Ništavne odredbe obrazložene ponude) Ništavne su odredbe obrazložene ponude, odgovora ili sporazuma o vansudskom poravnanju kojima se: a) određuju duži rokovi od rokova propisanih ovim zakonom, b) uslovljava isplata odštete potpisivanjem sporazuma o vansudskom poravnanju, ili c) određuje da se oštećeno lice odriče zakonskih prava. Član 16. (Subrogacijski zahtjevi društva za osiguranje) Društvo za osiguranje koje je, po osnovu ugovora o obaveznom osiguranju, nadoknadilo štetu oštećenom licu ima pravo tražiti povrat isplaćenih iznosa, stvarnih i opravdanih troškova od osiguranika, odnosno odgovornog lica samo u slučajevima propisanim ovim zakonom. Član 17. (Obaveza prikupljanja podataka) (1) Društvo za osiguranje dužno je prikupljati, obrađivati i čuvati lične i druge podatke, te formirati i voditi bazu podataka o: a) ugovorima o osiguranju (osiguranicima, osiguranim prijevoznim sredstvima i slično), b) štetnim događajima, c) procijenjenim, obrađenim i riješenim štetama. (2) Podaci iz stava (1) ovog člana prikupljaju se, obrađuju, čuvaju i koriste, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita ličnih podataka i propisima o načinu prikupljanja, čuvanja i dostavljanja podataka iz oblasti osiguranja, propisanih ovim zakonom. Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 7 (3) Podaci iz stava (1) ovog člana čuvaju se sedam godina po isteku ugovora o obaveznom osiguranju, odnosno po okončanju postupka naknade štete. (4) Podatke iz stava (1) ovog člana mogu koristiti bez naknade i oštećena lica prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva društvu za osiguranje. (5) Agencija propisuje sadržaj podataka iz stava (1) ovog člana, kao i način njihovog prikupljanja, čuvanja i rokove dostavljanja podataka. POGLAVLJE II. OSIGURANJE PUTNIKA U JAVNOM PRIJEVOZU OD POSLJEDICA NESRETNOG SLUČAJA Član 18. (Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju) (1) Vlasnik prijevoznog sredstva koje se koristi za javni prijevoz putnika, odnosno prijevoznik, dužan je zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja, osim za putnike u zračnom saobraćaju. (2) Ugovor iz stava (1) ovog člana dužni su zaključiti vlasnici: a) autobusa kojima se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom, međuentitetskom i međunarodnom linijskom i vanlinijskom saobraćaju, b) taksi vozila, c) rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem, d) šinskih vozila za prijevoz putnika, e) svih vrsta pomorskih, jezerskih i riječnih plovila, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, uključujući i krstarenja i prijevoz turista ili koja se iznajmljuju s najmanje jednim članom posade, f) svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu prevoze putnici u javnom prijevozu, u skladu sa svojom djelatnošću. (3) Vlasnik prijevoznog sredstva odnosno prijevoznik dužan je, kod podnošenja zahtjeva za izdavanja licence za prijevoz putnika u javnom prijevozu nadležnom organu dostaviti dokaz o zaključenom ugovoru iz stava (1) ovog člana. Isto osiguranje je dužan obnavljati za vrijeme trajanja licence. (4) Vlasnik prijevoznog sredstva, odnosno prijevoznik dužan je na vidnom mjestu u prijevoznom sredstvu naznačiti podatke o zaključenom ugovoru iz stava (1) ovog člana, a naročito naziv društva za osiguranje. Član 19. (Putnici u prijevoznom sredstvu) Putnicima se smatraju lica koja se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira na to jesu li već kupila voznu kartu ili su to lica koja imaju pravo na besplatnu vožnju, kao i lica koja se nalaze u krugu stanice, pristaništa ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim lica kojima je mjesto rada prijevozno sredstvo. Član 20. (Obaveza društva za osiguranje i osigurana svota) (1) Obavezu društva za osiguranje po osnovu ugovora iz člana 18. stava (1) ovog zakona predstavljaju osigurane sume na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena veća osigurana suma. (2) Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz stava (1) ovog člana za prijevozno sredstvo iz člana 18. stava (2) tač. a) do f) ovog zakona po jednom putniku iznosi: a) za slučaj smrti 9.000,00 KM, b) za slučaj trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) 18.000,00 KM, c) za slučaj stvarnih i nužnih troškova liječenja 4.500,00 KM. Član 21. (Pravo na naknadu štete) (1) Putnik kojeg zadesi nesretni slučaj, odnosno lice određeno ugovorom o osiguranju kao korisnik osiguranja u slučaju smrti putnika (u daljem tekstu: korisnik osiguranja) ima pravo zahtijevati od društva za osiguranje, s kojim je zaključen ugovor o osiguranju iz člana 18. stava (1) ovog zakona, da izvrši isplatu u skladu s tim ugovorom. (2) Pravo na osiguranu sumu iz člana 20. stava (2) ovog zakona ima putnik, odnosno korisnik osiguranja nezavisno od toga da li ima pravo na naknadu na osnovu odgovornosti vlasnika prijevoznog sredstva za štetu prouzrokovanu trećim licima. (3) Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju iz člana 18. stava (1) ovog zakona, a nastupio je nesretni slučaj, lice iz stava (1) ovog člana može zahtijevati isplatu od Zaštitnog fonda u skladu sa člankom 20. stav (2) ovog zakona. (4) Prava iz stava (3) ovog člana ne kumuliraju se s pravima na naknadu štete koja je prouzrokovana upotrebom nepoznatog vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti. POGLAVLJE III. OSIGURANJE VLASNIKA VOZILA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE PROUZROKOVANE TREĆIM LICIMA Odjeljak A. Opće odredbe Član 22. (Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti i kvalitativni obim pokrića) (1) Vlasnik vozila dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od autoodgovornosti za štetu koju upotrebom vozila prouzrokuje trećim licima zbog smrti, tjelesne povrede, narušavanja zdravlja (u daljem tekstu: šteta na licima), uništenja ili oštećenja stvari (u daljem tekstu: šteta na stvarima). (2) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti pokriva odgovornost vlasnika, odnosno korisnika vozila prema trećim licima koje imaju zahtjev za naknadu štete koju mu isti prouzrokuju, u skladu s odredbama propisa kojima se uređuju obavezni odnosi. (3) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivene su i štete na licima i štete na stvarima putnika u vozilu kojim je prouzrokovana šteta. (4) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivene su štete nastale od vozila koja podliježu obavezi registracije, te su, u skladu sa propisima kojima se uređuje registracija vozila, obavezna imati saobraćajnu dozvolu, odnosno potvrdu o registraciji. (5) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena je i šteta na licima i šteta na stvarima koju pretrpe pješaci, biciklisti i drugi nemotorizovani učesnici saobraćajne nesreće. (6) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena je i šteta koja je pričinjena trećem licu uslijed pada stvari s vozila. (7) U slučaju da su vozilo i priključno vozilo vlasništvo osiguranika čija je odgovornost osigurana kod različitih društava za osiguranje, društva za osiguranje solidarno odgovaraju za štetu i oštećeno lice može podnijeti odštetni zahtjev bilo kojem od njih. Član 23. (Sporazum između društava za osiguranje) (1) Društva za osiguranje mogu zaključiti sporazum u skladu s kojim odštetni zahtjev oštećenog lica po osnovu osiguranja Broj 57 - Strana 8 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. od autoodgovornosti može, u ime odgovornog društva za osiguranje, obrađivati i isplaćivati društvo za osiguranje kod kojeg je oštećeno lice zaključilo ugovor o osiguranju od autoodgovornosti. (2) Sporazum iz stava (1) ovog člana ne utječe na prava koja oštećeno lice ima neposredno prema odgovornom društvu za osiguranje iz člana 12. i člana 14. stava (4) ovog zakona. (3) Društvo za osiguranje koje, u skladu sa sporazumom iz stava (1) ovog člana, u ime odgovornog društva za osiguranje, obrađuje i isplaćuje odštetni zahtjev dužno je postupati u skladu sa odredbama čl. 13., 14. i 15. ovog zakona. Član 24. (Lica koja nemaju pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti) (1) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti ne pokriva odgovornost prijevoznika za stvari koje je primio na prijevoz. (2) Pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nema: a) vozač vozila kojim je prouzrokovana šteta; b) vlasnik, suvlasnik, te svaki korisnik vozila kojim je prouzrokovana šteta, koji nije bio vozač vozila čijom upotrebom je prouzrokovana šteta, i to na naknadu štete na stvarima; c) srodnik i druga fizička lica, za duševne boli zbog smrti ili tjelesne povrede vozača koji je prouzrokovao štetu; d) putnik koji je dobrovoljno ušao u vozilo kojim je prouzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač ili vozač pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, ako odgovorno društvo za osiguranje dokaže da je ta okolnost putniku trebala biti poznata; e) oštećeno lice kojem je prouzrokovana šteta zbog: 1) upotrebe vozila na sportskim priredbama koje se održavaju na putu ili dijelu puta zatvorenom za saobraćaj drugim vozačima, a kojima je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe, 2) neposrednog ili posrednog djelovanja nuklearne energije ili zračenja nastala za vrijeme prijevoza nuklearnih ili drugih radioaktivnih materijala, 3) rata, pobune ili terorističkih aktivnosti, 4) upotrebe vozila koje je bilo mobilizirano, od trenutka preuzimanja od strane nadležnih organa do trenutka vraćanja vozila vlasniku. Član 25. (Pravo društva za osiguranje na subrogaciju) (1) Društvo za osiguranje, koje je oštećenom licu nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete i stvarnih i opravdanih troškova od lica odgovornog za štetu u slučajevima ako je: a) vozač koristio vozilo u svrhu za koju nije namijenjeno, b) vozač koristio vozilo, a nije stekao odgovarajuću vozačku dozvolu, osim ako je to kandidat koji se obučava za polaganje vozačkog ispita za vozača, uz poštivanje svih propisa kojim se uređuje obuka za vozača, c) vozač koristio vozilo za vrijeme trajanja izrečenih mjera sigurnosti, odnosno zaštitnih mjera u saobraćaju (potpuna ili djelimična zabrana upravljanja vozilom i slično), d) vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad propisane granice u skladu s propisima o sigurnosti saobraćaja na cestama BiH, opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odbio je alko-test, odnosno test na prisutnost opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, e) vozač upotrebom vozila prouzrokovao štetu namjerno, f) vozač pobjegao s mjesta štetnog događaja, g) vozač počinio prekršaj u krajnjoj nepažnji u skladu s propisima o sigurnosti saobraćaja na cestama. (2) Pravo društva za osiguranje iz stava (1) ovog člana nema utjecaj na pravo oštećenog lica na naknadu štete od odgovornog društva za osiguranje. (3) U pogledu obima prava za naknadu iz stava (1) ovog člana, društvo za osiguranje koje je oštećenom licu nadoknadilo štetu ima pravo na naknadu: a) u slučajevima iz stava (1) tač.a), b), c), d) i f) ovog člana, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća u Federaciji prema posljednjim objavljenim podacima na dan isplate štete, b) u slučaju iz stava (1) tač. e) i g) ovog člana, u cijelosti. (4) Bježanjem s mjesta štetnog događaja u smislu stava (1) tačka f) ovog člana ne smatra se opravdano napuštanje mjesta štetnog događaja. Član 26. (Naknada štete prouzrokovana od neovlaštenog vozača) (1) Ako je štetu prouzrokovao neovlašteni vozač, oštećeno lice može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom društvu za osiguranje, osim u slučaju iz člana 24. stava (2) tačka d) ovog zakona. (2) Društvo za osiguranje, koje je oštećenom licu isplatilo štetu koju je prouzrokovao neovlašteni vozač, ima pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete i stvarnih i opravdanih troškova od tog neovlaštenog vozača. Član 27. (Obaveza društva za osiguranje i osigurana svota) (1) Osigurane sume na koje se obavezno ugovora osiguranje od autoodgovornosti ne mogu biti manje od iznosa: a) u slučaju štete na licima, 2.000.000,00 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih lica u istoj nesreći, b) u slučaju štete na stvarima, 400.000,00 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj odštetnih zahtjeva proizašlih iz iste nesreće. (2) Ako po jednom štetnom događaju postoji više odštetnih zahtjeva, zbog čega ukupna naknada prelazi iznose iz stava (1) ovog člana iznosi naknada se srazmjerno smanjuju. (3) Ako odgovorno društvo za osiguranje isplati podnosiocu zahtjeva iznos veći od iznosa na koji ima pravo s obzirom na srazmjerno smanjenje naknade, jer nije znalo za ostala lica koja imaju prava na naknadu, to društvo za osiguranje i dalje ima obavezu prema tim drugim licima samo do ukupnog iznosa navedenog u stavu (1) ovog člana. (4) Društvo za osiguranje odgovorno je za naknadu štete koju upotrebom vozila registrovanog u Federaciji pretrpe treća lica u RS do iznosa osiguranih suma iz stava (1) ovog člana. (5) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je štetu koja je upotrebom vozila prouzrokovana u državama članicama Sistema zelene karte, a koja je viša od iznosa iz stava (1) ovog člana, nadoknaditi do iznosa određenog propisima o obaveznom osiguranju države u kojoj je šteta nastala. Član 28. (Regresni zahtjev) (1) Društvo za osiguranje dužno je nadležnom Zavodu zdravstvenog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju u roku od 60 dana. (2) Stvarnom štetom u smislu stava (1) ovog člana smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi oštećenog lica u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju. Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 9 (3) Društvo za osiguranje nije dužno nadoknaditi troškove iz stava (2) ovog člana koje je nadležni Zavod zdravstvenog osiguranja, u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, naplatio od oštećenog lica. Odjeljak B. Okvirni kriteriji za utvrđivanje visine odštete Član 29. (Osnov za novčanu naknadu) Osnov za novčanu naknadu za materijalnu štetu i nematerijalnu štetu je postojanje povrede tjelesnog i psihičkog integriteta ili smrti nekog lica. Član 30. (Materijalna šteta) (1) Pod materijalnom štetom u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja nekog lica podrazumijeva se sva ona šteta koju je to lice imalo zbog povrede, odnosno bliski srodnik zbog smrti srodnika. (2) Naknada štete iz stava (1) ovog člana obuhvata: a) troškove liječenja i rehabilitacije; b) izgubljenu zaradu za vrijeme privremene spriječenosti za rad; c) izgubljenu zaradu u slučaju trajne djelimične ili potpune nesposobnosti za rad; d) naknadu za izgubljeno izdržavanje (novčana renta); e) troškove sahrane; f) troškove tuđe njege i pomoći. Član 31. (Troškovi liječenja i rehabilitacije) (1) Troškovi liječenja i rehabilitacije su materijalni troškovi nastali u postupku liječenja i rehabilitacije povrijeđenog lica u zdravstvenoj ustanovi, odnosno drugom obliku zdravstvene službe (privatna praksa). (2) Troškovi liječenja i rehabilitacije nadoknađuju se u visini stvarnih troškova liječenja i rehabilitacije, na osnovu računa zdravstvene ustanove uz priložen izvod o pruženim zdravstvenim uslugama i drugim troškovima na osnovu medicinske dokumentacije koju vodi zdravstvena ustanova, odnosno drugi oblik zdravstvene službe (privatna praksa), a koji su bili nužni i neophodni. (3) Ne postoji obaveza na naknadu troškova liječenja koje nije naučno dokazano odnosno troškova liječenja koje predstavlja eksperimentalni oblik liječenja. Član 32. (Naknada izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad) (1) Naknada izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad predstavlja naknadu koja pripada oštećenom koji tokom privremene spriječenosti za rad (liječenje ili bolovanje) nije bio sposoban obavljati svoje redovne radne obaveze iz radnog odnosa ili van radnog odnosa, koja je u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, te zbog toga nije ostvario zaradu koju bi inače ostvario da mu nije nanesena tjelesna ozljeda koja je dovela do privremene spriječenosti za rad. (2) Naknada iz stava (1) ovog člana određuje se na osnovu razlike između naknade zarade koju je povrijeđeni imao tokom perioda privremene spriječenosti za rad i zarade koju bi ostvario da nije došlo do štetnog događaja. (3) Naknada iz stava (2) ovog člana određuje se u jednokratnom novčanom iznosu. Član 33. (Izgubljena zarada zbog trajne djelimične ili potpune nesposobnosti za rad) (1) Izgubljena zarada zbog trajne djelimične ili potpune nesposobnosti za rad predstavlja izgubljenu zaradu u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima koja nastaje od momenta okončanja liječenja do momenta dok ta nesposobnost traje. (2) Naknada štete za izgubljenu zaradu iz stava (1) ovog člana, u slučaju trajne djelimične nesposobnosti za rad, određuje se na osnovu razlike odnosa zarade koju je oštećeni ostvarivao prije povređivanja i odnosa zarade koju oštećeni ostvaruje nakon povređivanja. (3) Naknada štete za izgubljenu zaradu iz st. (1) i (2) ovog člana određuje se u vidu mjesečne novčane rente. (4) U slučaju da su potrebe oštećenog trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, mjesečna novčana renta uvećava se za naknadu za navedenu štetu. Član 34. (Naknada za izgubljeno izdržavanje) (1) Naknada za izgubljeno izdržavanje se određuje i isplaćuje licu koje je poginuli u saobraćajnoj nesreći izdržavao ili redovno pomagao, kao onom koji je po zakonu imao pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog. (2) Iznos naknade iz stava (1) ovog člana, u vidu mjesečne novčane rente, ne može biti veći od onoga što bi oštećeni dobivao od poginulog da je ostao živ ili ako nakon smrti lica od kojeg je izdržavan ili redovno pomagan ne dobiva isti iznos od nekog drugog na osnovu penzijskih prava. (3) Za sve oblike naknade iz ovog člana postoji mogućnost izmjene iznosa (povećanjem, smanjenjem ili ukidanjem) ako se promjene okolnosti koje su uzete u obzir kod priznavanja ovog prava. Član 35. (Troškovi sahrane) (1) Troškovi sahrane su troškovi koji su neophodni kako bi se lice sahranilo u skladu sa običajima mjesta u kome se sahrana obavlja. (2) Naknada troškova iz stava (1) ovog člana određuje se u visini učinjenih stvarnih troškova, na osnovu računa za svaku vrstu troška, ali najviše do visine prosječnih cijena za svaku vrstu troška u mjestu gdje se sahrana obavlja. (3) Uz troškove sahrane oštećenim licima pripada i pravo na odštetu na ime troškova liječenja preminulog lica koji su nastali u periodu od povređivanja do njegove smrti (kada smrt nije nastupila trenutno nego u nekom vremenskom periodu nakon zadobivene tjelesne povrede). Član 36. (Troškovi tuđe njege i/ili pomoći) (1) Troškovi tuđe njege i/ili pomoći su materijalni troškovi nastali za one usluge oštećenom licu koje omogućavaju zadovoljenje njezinih osnovnih bioloških potreba (uzimanje hrane, oblačenje, održavanje lične higijene, obavljanje redovnih fizioloških potreba, kretanje s pomagalima ili bez njih) ako navedene potrebe ne može sam zadovoljiti uslijed pretrpljenih povreda. (2) Troškovi tuđe njege i/ili pomoći nadoknađuju se u visini stvarnih troškova tuđe njege i/ili pomoći, u skladu sa obimom i vremenom tuđe njege i/ili pomoći koja je neophodna oštećenom licu. (3) Troškovi tuđe njege i/ili pomoći koje pružaju stručna lica (tzv. usluge medicinskih lica – stručnih lica) van obima priznatog na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine ili pak druge institucije sličnog karaktera nadoknađuju se u visini stvarnih troškova, a najviše do prosječne neto zarade koju ostvaruju zdravstveni radnici odgovarajuće stručne spreme koji obavljaju ovu vrstu poslova u mjestu gdje se pruža tuđa njega i/ili pomoć oštećenom licu. (4) Troškovi tuđe njege i/ili pomoći iz st. (2) i (3) ovog člana umanjuju se za iznos koji oštećeno lice iz ove osnove Broj 57 - Strana 10 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. ostvaruje od nadležnih organa shodno propisima o socijalnoj zaštiti, i u uslovima kada to pravo oštećeno lice nije ostvarilo podnošenjem zahtjeva, a prema svim okolnostima slučaja to je pravo mogao ostvariti jer mu pripada. (5) Naknada na ime tuđe njege i/ili pomoći određuje se u obliku mjesečne rente za koju postoji mogućnost izmjene iznosa (povećanjem, smanjenjem ili ukidanjem) ako se promijene okolnosti koje su uzete u obzir kod priznavanja ovog prava. Član 37. (Nematerijalna šteta) (1) Nematerijalna šteta se nadoknađuje nezavisno od naknade materijalne štete. (2) Nematerijalna šteta obuhvata sljedeće vidove: a) fizička bol; b) duševna bol zbog umanjenja /smanjenja životne aktivnosti; c) pretrpljeni strah; d) duševna bol zbog naruženosti; e) duševna bol zbog smrti bliskog lica; f) duševna bol zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica. Član 38. (Fizička bol) (1) Fizička bol je subjektivno osjećanje koje se javlja kod povrijeđenog lica u momentu povređivanja i traje za vrijeme liječenja. (2) Prilikom klasifikacije fizičkih bolova (jaki, srednji ili slabi) u obzir se posebno uzima jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova kao i sve nelagodnosti tokom liječenja (nesvjestica, hospitalizacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rendgensko snimanje, broj operacija, infuzija, transfuzija, infekcije, previjanje rana, odstranjenje šavova, upotreba invalidskih kolica, bolovanje, posjećivanje ambulante, fizioterapija, trajanje rehabilitacije i sl.), opće zdravstveno stanje povrijeđenog, vrsta i karakter povreda i moguće umanjenje intenziteta bolova kroz odgovarajuću terapiju i lijekove. Kod klasifikacije odnosno fizičkih bolova, a imajući u vidu da se radi o subjektivnom osjećanju koje se javlja kod povrijeđenog u obzir će se uzimati i Evaluacijska tablica boli tzv. Julijanova ljestvica po kojoj minimalna bol, vrlo lagana bol i lagana bol se ima smatrati bolovima slabog intenziteta dok srednja bol se ima smatrati bolovima srednjeg intenziteta, a ozbiljna bol, vrlo ozbiljna bol i izuzetno ozbiljna bol bolovima jakog intenziteta. (3) Visina naknade za fizičke bolove se utvrđuje po danima i to: a) jaki bolovi – 70,00 KM b) srednji bolovi – 40,00 KM c) slabi bolovi – 10,00 KM. (4) U slučaju da se nakon okončanog liječenja utvrdi da povreda kod oštećenog lica nije dovela do umanjenja životne aktivnosti iznos novčane naknade po osnovu boli može maksimalno iznositi do 800,00 KM. Bolovi slabog intenziteta koji su trajali kraće od tri dana nisu osnov za dosuđivanje novčane naknade. Član 39. (Strah) (1) Strah je osjećaj koji je neko lice doživjelo, odnosno pretrpjelo u trenutku povređivanja koji se manifestira kao strah za život i/ili tjelesni integritet i naknadni osjećaj po doživljenom povređivanju, a koji je vezan za ishod ozdravljenja. (2) Visina naknade za pretrpljeni strah utvrđuje se prema intenzitetu i dužini trajanja pretrpljenog straha. Strah jakog odnosno veoma jakog intenziteta je posebno stanje svijesti koje trpi psihički normalna osoba kada joj je ugrožen život. (3) Visina naknade za strah se utvrđuje po danima i to: a) veoma jakog intenziteta – 70,00 KM b) jakog intenziteta – 60,00 KM c) srednjeg intenziteta – 30,00 KM d) slabog intenziteta – 5,00 KM. (4) U slučaju da se nakon okončanog liječenja utvrdi da povreda kod oštećenog lica nije dovela do umanjenja opće životne aktivnosti iznos novčane naknade po osnovu straha može maksimalno iznositi do 400,00 KM. Pretrpljeni strah lakog intenziteta koji je trajao kraće od tri dana nije osnov za dosuđivanje naknade. Član 40. (Umanjenje opće životne aktivnosti) (1) Umanjenje opće životne aktivnosti obuhvata sva trajna ograničenja u životnim aktivnostima oštećenog lica odnosno nemogućnost ili smanjenu mogućnost funkcioniranja organizma (tjelesnih, psihomotornih, senzornih ili kognitivnih funkcija) tako da lice ne može ili ograničeno može obavljati životne funkcije koje je mogao obavljati prije povređivanja, odnosno zadovoljavati zahtjeve životnih potreba u kvalitetu i kvantitetu kao lice bez oštećenja. (2) Procenat umanjenja opće životne aktivnosti iz stava (1) ovog člana se utvrđuje na osnovu medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda povrijeđenog. (3) Visina novčane naknade se određuje prema procentu umanjenja opće životne aktivnosti iz stava (2) ovog člana i u zavisnosti od godina života oštećenog na dan nastanka štetnog događaja i to: a) ako je riječ o umanjenju opće životne aktivnosti do 25% za svaki 1% umanjenja opće životne aktivnosti: 1) kod lica do 20 godina života – do 500,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 450,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 410,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 380,00 KM b) ako je riječ o umanjenju opće životne aktivnosti preko 25 do 40% za svaki 1% umanjenja opće životne aktivnosti: 1) kod lica do 20 godina života – do 550,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života –do 530,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 510,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 490,00 KM c) ako je riječ o umanjenju opće životne aktivnosti od 40 do 60% za svaki 1% umanjenja opće životne aktivnosti: 1) kod lica do 20 godina života – do 640,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 620,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 600,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 580,00 KM d) ako je riječ o umanjenju opće životne aktivnosti od 60 do 80% za svaki 1% umanjenja opće životne aktivnosti: 1) kod lica do 20 godina života – do 730,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 710,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 690,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 670,00 KM e) ako je riječ o umanjenju opće životne aktivnosti od 80 do 100% za svaki 1% umanjenja opće životne aktivnosti: 1) kod lica do 20 godina života – do 950,00 KM Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 11 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 900,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 870,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 850,00 KM. Član 41. (Naruženost) (1) Naruženost predstavlja narušavanje dotadašnjeg vanjskog izgleda ili sklada oštećenikova tijela ili dijela tijela i/ili narušavanje neke tjelesne funkcije. (2) Visina naknade za naruženost zavisi od trajnih posljedica koje se ogledaju u narušavanju dotadašnjeg izgleda i sklada tijela odnosno stepena naruženosti i starosne dobi lica, na dan nastanka štetnog događaja, i to na sljedeći način: a) ako je riječ o naruženosti izrazito jakog stepena: 1) kod lica do 20 godina života – do 9.000,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 8.900,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 8.750,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 8.500,00 KM b) ako je riječ o naruženosti jakog stepena koja je vrlo uočljiva trećim licima: 1) kod lica do 20 godina života – do 6.400,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 6.200,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 6.000,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 5.800,00 KM c) ako je riječ o naruženosti jakog stepena koja je uočljiva trećim licima, ali samo ponekad (ukućanima, na plaži i sl.): 1) kod lica do 20 godina života – do 5.450,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 5.300,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 5.000,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 4.900,00 KM d) ako je riječ o naruženosti srednjeg stepena koja je vrlo uočljiva trećim licima: 1) kod lica do 20 godina života – do 5.450,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 5.300,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 5.000,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 4.900,00 KM e) ako je riječ o naruženosti srednjeg stepena koja je uočljiva trećim licima, ali samo ponekad: 1) kod lica do 20 godina života – do 2.750,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 2.550,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 2.350,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 2.200,00 KM f) ako je riječ o naruženosti lakog stepena koja je vrlo uočljiva trećim licima: 1) kod lica do 20 godina života – do 1.350,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 1.250,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 1.150,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 1.050,00 KM g) ako je riječ o naruženosti lakog stepena koja je uočljiva trećim licima, ali samo ponekad: 1) kod lica do 20 godina života – do 630,00 KM 2) kod lica od 20 do 35 godina života – do 500,00 KM 3) kod lica od 35 do 55 godina života – do 550,00 KM 4) kod lica preko 55 godina života – do 500,00 KM. (3) Iznos naknade može biti veći ili manji u procentu do 10% od onog koji je prethodno naveden, ali samo izuzetno, kada to naročito opravdavaju vanredne, posebne i individualne okolnosti pojedinog slučaja koje se zbog svoje posebnosti nisu mogle uzeti i predvidjeti pri izradi ovih kriterija za utvrđivanje prava na odštetu (vrsta zanimanja, lokacija povreda i sl.). Član 42. (Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika) (1) Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika se izražavaju u subjektivnom osjećaju, odnosno patnji koju trpi oštećeni zbog gubitka bliskog srodnika. (2) Pravo na naknadu za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika imaju članovi njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji). (3) Naknada u slučaju smrti se priznaje i vanbračnom partneru, ako je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života. (4) Trajnija zajednica života iz stava (3) ovog člana smatra se životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku i koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. (5) Naknada u slučaju smrti se priznaje i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. (6) Trajnija zajednica života iz stava (5) ovog člana predstavlja postojanje zajedničkog domaćinstva - i trajnu emotivnu povezanost, postojanje finansijske zajednice odnosno odnos uzajamne zavisnosti koji upućuje na postojanje trajnije ekonomske životne zajednice i egzistencijalne povezanosti između umrlog i njegovih srodnika. (7) Pravo na naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka ploda odnosno začetog a nerođenog djeteta. (8) Pravo na naknadu zbog smrti roditelja ima i začeto nerođeno dijete (nasciturus) pod uslovom da se rodi živo. (9) Visina naknade zavisi od stepena srodstva i priznaje se u sljedećim iznosima: a) za slučaj smrti bračnog i vanbračnog partnera - 20.000,00 KM, b) za slučaj smrti djeteta - 20.000,00 KM, c) za slučaj gubitka ploda roditeljima - 7.000,00 KM, d) za slučaj smrti roditelja - 20.000,00 KM, e) za slučaj smrti brata ili sestre - 7.000,00 KM, f) za slučaj smrti roditelja nasciturusu - 20.000,00 KM. Član 43. (Duševna bol zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica) (1) Duševna bol zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica se izražava u subjektivnom osjećaju, odnosno patnji koju trpi oštećeni zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica. (2) Pravo na naknadu za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica imaju članovi njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji). (3) Naknada u slučaju naročito teškog invaliditeta se priznaje i vanbračnom partneru, ako između njega i povrijeđenog postoji trajnija zajednica života. (4) Trajnija zajednica života iz stava (3) ovog člana smatra se životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku i koja Broj 57 - Strana 12 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. (5) Invaliditet se smatra naročito teškim ako je postotak umanjenja opće životne aktivnosti kod oštećenog jednak ili veći od 70%. (6) Visina naknade priznaje se u sljedećim iznosima: a) za slučaj naročito teškog invaliditeta bračnog i vanbračnog druga (trajnija zajednica života) i djeteta - 20.000,00 KM b) za slučaj naročito teškog invaliditeta roditelja: 1) djetetu koje se nalazi na odgoju i izdržavanju kod roditelja - 20.000,00 KM 2) djetetu - 12.000,00 KM. Član 44. (Novčana renta) (1) Pravo na naknadu štete u vidu novčane rente uslijed smrti bliskog lica ili uslijed povrede tijela ili oštećenja zdravlja ne može se prenijeti drugom licu. (2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugome, ako je iznos naknade određen pismenim sporazumom strana ili pravosudnom sudskom odlukom. (3) Visina naknade iz čl.38. do 43. ovoga Zakona utvrđena je na bazi prosječne visine premije po polici u automobilskoj odgovornosti u visini od 300,00 KM. (4) U slučaju povećanja ili pak smanjenja cijene prosječne visine premije iz prethodnog stava ovoga člana za više od 10% visina naknade će se povećavati ili smanjivati u istovjetnom postotku. (5) Prosječnu visinu premije iz stava (3) ovoga člana će utvrđivati i objavljivati Agencija svake godine najkasnije do kraja prvog mjeseca tekuće godine s presjekom na dan 31.12. prethodne godine. Odjeljak C. Promjena vlasnika vozila, granično osiguranje i Informativni centar Član 45. (Promjena vlasnika vozila) (1) Ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, novi vlasnik vozila dužan je zaključiti ugovor o osiguranju svoje odgovornosti za upotrebu vozila na kojem je stekao vlasništvo. (2) Osiguranik koji otuđi svoje vozilo dužan je o tome obavijestiti društvo za osiguranje kod kojeg je osigurana njegova odgovornost za upotrebu vozila koje je otuđeno u roku od 30 dana od dana otuđenja vozila i postupiti u skladu sa članom 9. stav 6. ovog zakona. (3) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti zaključen s prethodnim vlasnikom prestaje da važi u trenutku kada je novi vlasnik vozila zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti na svoje ime. (4) Prestankom važenja ugovora iz stava (3) ovog člana, osiguranik, prethodni vlasnik vozila, ima pravo na povrat dijela premije za neiskorišteni period pokrića, pod uslovom da je postupio u skladu sa obavezom iz stava (2) ovog člana i u slučaju da nije bilo štete u periodu osiguranja po navedenoj polici. (5) Izuzetno od stava (3) ovog člana, ugovor o osiguranju od autoodgovornosti zaključen s prethodnim vlasnikom ostaje na snazi do isteka trajanja osiguranja, ukoliko novi vlasnik, u tom roku, nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti na svoje ime, u tom slučaju se po samom zakonu smatra da su prava i obaveze, kao i odgovornost za upotrebu vozila, preneseni na novog vlasnika vozila danom zaključenja ugovora o prijenosu vlasništva na vozilu. Član 46. (Naknada štete koja je prouzrokovana upotrebom nepoznatog vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti) Oštećeno lice kojem je na teritoriji Federacije prouzrokovana šteta upotrebom nepoznatog vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti podnosi odštetni zahtjev Zaštitnom fondu. Član 47. (Međunarodna potvrda o osiguranju od autoodgovornosti za vozila strane registracije) (1) Vozač koji je vozilom strane registracije prešao granicu BiH na teritoriji Federacije dužan je imati i, na zahtjev ovlaštenog lica u Federaciji, dati na uvid međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti važeću na teritoriji država članica Sistema zelene karte ili policu osiguranja od autoodgovornosti. (2) Međunarodnom potvrdom o osiguranju od autoodgovornosti smatra se i registarska oznaka koju nosi vozilo koje se uobičajeno nalazi na teritoriji država potpisnica Multilateralnog sporazuma, pod uslovom da je s BiH potpisan Multilateralni sporazum. Član 48. (Granično osiguranje) Vozač vozila strane registracije koji ne posjeduje međunarodnu potvrdu o osiguranju od autoodgovornosti iz člana 47. ovog zakona ne može upotrebljavati vozilo na teritoriji Federacije ako ne posjeduje policu osiguranja od autoodgovornosti, čiji period važenja ne može biti kraći od sedam niti duži od 90 dana. Član 49. (Pravo na naknadu štete) (1) Oštećeno lice kojem je u Federaciji prouzrokovana šteta upotrebom vozila strane registracije iz zemlje članice Sistema zelene karte ili zemlje potpisnice Multilateralnog sporazuma podnosi odštetni zahtjev putem Biroa zelene karte BiH. (2) Za naknadu štete koja je na teritoriji Federacije prouzrokovana upotrebom vozila strane registracije za koje vlasnik nema važeći ugovor o osiguranju od autoodgovornosti primjenjuju se odredbe člana 46. ovog zakona. (3) Zaštitni fond, pod uslovom da je BiH u režimu Multilateralnog sporazuma, te da je Zaštitni fond zaključio odgovarajuće bilateralne sporazume s nadležnim tijelima za naknadu šteta koje ne mogu biti nadoknađene obaveznim osiguranjem one države na čijoj teritoriji se vozilo uobičajeno nalazi, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete, stvarnih i opravdanih troškova od tih tijela. Član 50. (Obrazac evropskog izvještaja o saobraćajnoj nesreći) (1) Društvo za osiguranje dužno je osiguraniku, uz policu osiguranja od autoodgovornosti, uručiti primjerak Evropskog izvještaja o saobraćajnoj nesreći, koji je osiguranik dužan držati u vozilu i predočiti ovlaštenom licu na zahtjev. (2) U slučaju saobraćajne nesreće učesnici mogu ispuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Evropski izvještaj o saobraćajnoj nesreći. Evropski izvještaj o saobraćajnoj nesreći može biti korišten u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva kao dokaz nastupanja štetnog događaja, pod uslovom da je uredno i potpuno popunjen, te da su uz to priložene fotografije oštećenja na vozilima i mjesta štetnog događaja. Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 13 Član 51. (Informativni centar) (1) Informativni centar uspostavlja se u okviru Agencije, radi efikasnijeg ostvarivanja prava po odštetnim zahtjevima u slučaju šteta nastalih u saobraćajnim nesrećama upotrebom vozila. (2) Informativni centar: a) prikuplja podatke od značaja za ostvarivanje prava po odštetnim zahtjevima i vodi registar tih podataka; b) omogućava uvid u podatke iz tačke a) ovog stava; c) pruža pomoć oštećenim licima pri prikupljanju podataka iz registra iz tačke (1) ovog stava i prikupljanju podataka iz registara Informativnog centra RS, informativnih centara država članica Evropske unije i drugih država s kojima ima saradnju. (3) Registar iz stava (2) tačka a) ovog člana sadrži najmanje podatke o: a) registarskim oznakama, vrstama, markama, tipovima i brojevima šasija motornih vozila registrovanim u Federaciji; b) brojevima polica osiguranja od autoodgovornosti za vozila iz tačke (1) ovog stava; c) datumu početka i prestanka osiguravajućeg pokrića na osnovu ugovora o osiguranju od autoodgovornosti; d) nazivu i adresi sjedišta društva za osiguranje koje pruža osiguravajuće pokriće na osnovi police osiguranja iz tačke c) ovog stava; e) imenu i prezimenu, datumu i mjestu rođenja i adresi, odnosno poslovnom imenu i sjedištu osiguranika; f) izdatim zelenim kartama; g) popisu vlasnika vozila koja su izuzeta od obaveze osiguranja od autoodgovornosti, kao i nazivu organa ili tijela odgovornog za naknadu štete oštećenom licu; (4) Podaci iz stava (3) ovog člana prikupljaju se od društava za osiguranje, podružnica društava za osiguranje koje posluju u Federaciji i nadležnog organa za registraciju vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nesrećama u Federaciji. (5) Na zahtjev oštećenog lica, Informativni centar podatke iz stava (3) ovog člana zatražit će i iz Informativnog centra RS, informativnih centara država članica Evropske unije i drugih država. (6) Društvo za osiguranje i organ nadležan za evidenciju registrovanih motornih vozila u Federaciji dužni su podatke iz stava (3) ovog člana redovno dostavljati Informativnom centru. (7) Zaštita ličnih podataka iz registra podataka Informativnog centra vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita ličnih podataka. (8) Agencija će propisati sadržaj, način prikupljanja, vođenja i pristupa podacima iz registra Informativnog centra. Član 52. (Čuvanje podataka i omogućavanje uvida u podatke) (1) Podatke iz člana 51. stava (3) tač. a) do f) ovog zakona Informativni centar je dužan čuvati najmanje sedam godina od dana odjave registracije motornog vozila ili prestanka važenja police osiguranja. (2) Radi pružanja pomoći kod prikupljanja podataka iz člana 51. stava (2) tačka c), Informativni centar sarađuje s Informativnim centrom RS, informativnim centrima država članica Evropske unije i drugih država. (3) Informativni centar dužan je oštećenim licima sedam godina nakon saobraćajne nesreće iz svog ili iz registra Informativnog centra RS, informativnog centra države članice Evropske unije ili druge države s kojima ima saradnju omogućiti uvid u sljedeće podatke: a) nazivu i sjedištu odgovornog društva za osiguranje; b) broju police osiguranja društva iz tačke a) ovog stava; c) ime i prezime, odnosno naziv, te adresu ovlaštenog predstavnika za obradu odštetnih zahtjeva na osnovu osiguranja od autoodgovornosti u BiH kojeg je imenovalo društvo za osiguranje države članice Evropske unije i koji pruža osiguravajuće pokriće na osnovu police osiguranja vozila kojim je saobraćajna nesreća prouzrokovana. (4) Informativni centar, na zahtjev oštećenog lica, pribavlja podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu i prebivalištu, odnosno sjedištu vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila, ako je oštećeno lice iskazalo pravni interes za tim podacima. (5) Podatke iz stava (4) ovog člana Informativni centar prikuplja od društava za osiguranje ili od nadležnog organa za registraciju vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nesrećama u Federaciji. (6) Informativni centar pribavlja za oštećeno lice podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu, te adresi lica koje mu garantuje za štetu prouzrokovanu vozilom koje je izuzeto od obaveze zaključivanja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti. POGLAVLJE IV. OSIGURANJE VLASNIKA ZRAKOPLOVA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU PROUZROKOVANU TREĆIM LICIMA I PUTNICIMA Član 53. (Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju) (1) Vlasnik zrakoplova dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu putnicima, stvarima i trećim licima u skladu sa odredbama ovog zakona, propisima kojima se uređuje zrakoplovstvo u BiH i propisima koji važe u ECAA. (2) U postupku izdavanja dozvola kojima se odobrava obavljanje različitih komercijalnih i nekomercijalnih djelatnosti u zračnom saobraćaju, koje se izdaju u skladu sa propisima o zračnom saobraćaju, podnosilac zahtjeva dužan je nadležnom organu dostaviti dokaz o zaključenom ugovoru o obaveznom osiguranju iz člana 2. stava (1) tačka c) ovog zakona. (3) Ugovorom o obaveznom osiguranju iz stava (1) ovog člana pokrivene su: a) štete prouzrokovane trećim licima za vrijeme leta zrakoplova, b) štete koje pretrpi putnik za vrijeme leta zrakoplova, c) štete na stvarima zbog gubitka, odnosno oštećenja ličnih stvari putnika koje se nalaze u kabini zrakoplova, d) štete na stvarima zbog gubitka, odnosno oštećenja tereta i predane prtljage. (4) Ugovorom o obaveznom osiguranju iz stava (1) ovog člana nisu pokriveni putnici i članovi letačke i kabinske posade zrakoplova, koji su na dužnosti za vrijeme leta zrakoplova. (5) Putnik iz stava (1) ovog člana je svako lice koje se prevozi zrakoplovom uz saglasnost vlasnika zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su na dužnosti za vrijeme leta zrakoplova. (6) Ugovor o osiguranju iz stava (1) ovog člana ne pokriva štete iz stava (3) tač. c) i d) ovog člana ako se zrakoplov ne koristi u komercijalne svrhe. (7) Ugovorom o osiguranju iz stava (1) ovog člana pokrivene su i štete zbog rizika rata, terorističkih aktivnosti, otmice, sabotaže, nezakonitog prisvajanja zrakoplova i pobune. (8) Izuzetno od stava (7) ovog člana, ugovor o osiguranju iz stava (1) ovog člana ne pokriva štete zbog rizika rata i terorizma za: Broj 57 - Strana 14 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. a) državne zrakoplove definirane u skladu s Čikaškom konvencijom; b) zrakoplovne modele kojima MTOM iznosi do 20 kg; c) letjelice koje polijeću s nogu pilota (uključujući motorne paraglajdere i zmajeve); d) vezane balone; e) papirne zmajeve; f) padobrane (uključujući vučene padobrane); g) zrakoplove, uključujući jedrilice, kojima MTOM iznosi do 500 kg, i mikrolake zrakoplove koji se: 1) koriste u nekomercijalne svrhe ili 2) koriste za obuku vozača zrakoplova lokalno, koji ne uključuju prelazak državne granice. Član 54. (Osigurane sume) (1) Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz člana 53. stava (1) ovog zakona iznosi: a) za štete trećim licima: 1) za letjelice koje polijeću s nogu pilota 10.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u konvertibilnim markama (KM), 2) za slobodne balone s posadom 20.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, 3) za zrakoplove kojima MTOM iznosi: - do 500 kg, 750.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 501 kg do 1000 kg, 1.500.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 1001 kg do 2700 kg, 3.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 2701 kg do 6000 kg, 7.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 6001 kg do 12.000 kg, 18.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 12.001 kg do 25.000 kg, 80.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 25.001 kg do 50.000 kg, 150.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 50.001 kg do 200.000 kg, 300.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - od 200.001 kg do 500.000 kg, 500.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, - iznad 500.001 kg do 700.000.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM; b) za pojedinog putnika 250.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM; c) za lične stvari putnika koje se nalaze u kabini zrakoplova 1131,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM; d) za teret i predatu prtljagu po 1 kg iznosi 19,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM. (2) Izuzetno od stava (1) tačka b) ovog člana, najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju za zrakoplove kojima MTOM iznosi 2700 kg ili manje, a koji se ne koristi u komercijalne svrhe, za pojedinog putnika iznosi 100.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM. (3) Izuzetno od stava (1) ovog člana, za zrakoplove koji se ne koriste u komercijalne svrhe, odnosno koji se koriste za obuku vozača zrakoplova, sportsko i amatersko letenje i koji se koriste samo za let unutar zračnog prostora BiH najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju ne može biti niža od: a) 8000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, za zrakoplove kojima MTOM iznosi do 200 kg, b) 25.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, za zrakoplove kojima MTOM iznosi od 201 kg do 500 kg, c) 50.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, za zrakoplove kojima MTOM iznosi od 501 kg do 1000 kg, d) 80.000,00 SDR - protivvrijednost izražena u KM, za zrakoplove kojima MTOM iznosi od 1001 kg do 2700 kg. Član 55. (Shodna primjena odredbi) Na pitanja odgovornosti vlasnika zrakoplova za štetu koju prouzrokuje trećim licima i putnicima, a koja nisu uređena odredbama ovog poglavlja, shodno se primjenjuju odredbe iz Poglavlja III. ovog zakona, kao i odredbe propisa kojima se uređuje zrakoplovstvo u BiH. POGLAVLJE V. OSIGURANJE VLASNIKA PLOVILA NA MOTORNI POGON OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU PROUZROKOVANU TREĆIM LICIMA Član 56. (Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju) (1) Vlasnik plovila na motorni pogon, snage motora veće od 3,7 kW, koja se u skladu sa propisima o registraciji plovila upisuju u odgovarajući registar, dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom ovog plovila može nanijeti trećim licima zbog smrti, tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja. (2) Trećim licima iz stava (1) ovog člana ne smatraju se lica koja se nalaze na plovilu kojim je prouzrokovana šteta, kao i članovi posade koji upravljaju plovilom na motorni pogon. (3) Vlasnik, odnosno korisnik inostranog plovila koje ulazi u teritorijalno more ili unutrašnje vode BiH mora imati važeći ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete iz stava (1) ovog člana, osim ako ne postoje druge odgovarajuće garancije za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. (4) Odredbe čl. 46., 47. i 49. ovog zakona kojima se uređuje osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima, odgovarajuće se primjenjuju na osiguranje vlasnika plovila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima. (5) Odredbe ovog člana odgovarajuće se primjenjuju na odgovornost vlasnika plovila pri plovidbi unutrašnjim vodama u Federaciji. Član 57. (Osigurana suma) (1) Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz člana 56. stava (1) ovog zakona iznosi 210.000,00 KM. (2) Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju plovila čija je snaga motora veća od 15 kW, a koja po propisima o registraciji plovila mora biti upisana u registar plovila iznosi 650.000,00 KM. Član 58. (Shodna primjena odredbi) Na pitanja odgovornosti vlasnika plovila za štetu koju prouzrokuje trećim licima i putnicima, a koja nisu uređena odredbama ovog poglavlja, shodno se primjenjuju odredbe iz Poglavlja III. ovog zakona, kao i odredbe propisa kojima se uređuje plovidba u BiH. Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 15 POGLAVLJE VI. ZAŠTITNI FOND Član 59. (Zaštitni fond) (1) Zaštitni fond je pravno lice sa sjedištem u Sarajevu, nadležno da pokriva štete u skladu sa članom 66. ovog zakona, a koje ne mogu biti nadoknađene obaveznim osiguranjem, kao i da obavlja druge poslove u skladu sa zakonom. (2) Organi Zaštitnog fonda su Skupština, Upravni odbor i direktor. (3) Zaštitni fond ima statut kojim se uređuju: a) organizacija i način poslovanja, b) upravljanje i rukovođenje, c) finansiranje i finansijsko poslovanje, d) druga pitanja u vezi s poslovanjem Zaštitnog fonda. (4) Agencija daje prethodnu saglasnost na statut Zaštitnog fonda, kao i na njegove izmjene i dopune. (5) Nadzor nad poslovanjem Zaštitnog fonda obavlja Agencija shodno odredbama propisa o osiguranju. Član 60. (Članstvo i izvori financiranja Zaštitnog fonda) (1) Članovi Zaštitnog fonda su sva društva za osiguranje koja u Federaciji obavljaju vrste osiguranja iz člana 2. stava (1) tač. a) i b) ovog zakona, bez obzira na to da li im je sjedište registrovano u Federaciji ili izvan nje. (2) Izvori finansiranja Zaštitnog fonda su: a) članarine, iz kojih se finansiraju troškovi poslovanja Zaštitnog fonda (troškovi administracije) b) doprinosi, iz kojih se finansiraju naknade šteta za namjenu izvršavanja obaveza iz člana 66. ovog zakona. (3) Članarinu iz stava (2) tačka a) ovog člana dužni su plaćati svi članovi Zaštitnog fonda, u jednakom iznosu, a visinu godišnje članarine određuje Upravni odbor Zaštitnog fonda, svake poslovne godine, u skladu sa projekcijom troškova administracije Zaštitnog fonda, uz prethodnu saglasnost Agencije. (4) Doprinose iz stava (2) tačka b) ovog člana dužni su plaćati svi članovi Zaštitnog fonda, a koji su zasnovani na procentu fakturisanih godišnjih premija osiguranja od autoodgovornosti i premija za osiguranje putnika u javnom prijevozu. (5) Visina i rokovi za uplatu doprinosa iz stava (2) tačka b) ovog člana određuju se godišnje, odlukom Agencije, koja se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH". (6) Agencija je ovlaštena da visinu već utvrđenih doprinosa iz stava (5) ovog člana mijenja i prilagođava potrebama Zaštitnog fonda, u cilju osiguranja ostvarivanja funkcija Zaštitnog fonda iz člana 66. ovog zakona. (7) Članovima koji tekuće finansijske godine dobiju dozvolu za rad u vrsti osiguranja putnika u javnom prijevozu ili u vrsti osiguranja od autoodgovornosti Agencija određuje paušalni iznos kao prvi doprinos u Zaštitni fond. Član 61. (Upravljanje sredstvima Zaštitnog fonda) (1) Zaštitni fond dužan je odvojeno planirati i knjigovodstveno evidentirati unutar prihoda članarine i doprinose, a unutar rashoda troškove administracije Zaštitnog fonda i troškove izvršavanja obaveza Zaštitnog fonda prema oštećenim licima, u skladu sa ovim zakonom. (2) Zaštitni fond dužan je voditi i evidentirati podatke o štetama i o tome izvještavati Agenciju. (3) Zaštitni fond dužan je Agenciji dostaviti nerevidirane godišnje finansijske izvještaje do kraja februara tekuće godine za prethodnu godinu, a polugodišnje finansijske izvještaje najkasnije do 31. jula tekuće godine. (4) Zaštitni fond dužan je Agenciji dostaviti revidirane godišnje finansijske izvještaje za prethodnu godinu, zajedno s izvještajem ovlaštenog revizora i godišnjim izvještajem o poslovanju, najkasnije do 31. maja tekuće godine. (5) Zaštitni fond dužan je Agenciji dostavljati izvještaj s podacima o uplaćenim članarinama i doprinosima, najkasnije do 30. novembra tekuće godine. (6) Agencija propisuje pravila poslovanja i izvještavanja Zaštitnog fonda. Član 62. (Skupština Zaštitnog fonda) (1) Skupštinu Zaštitnog fonda čine ovlaštena lica članova Zaštitnog fonda. (2) Skupština Zaštitnog fonda donosi odluke dvotrećinskom većinom ukupnog broja glasova članova Zaštitnog fonda. (3) Skupština Zaštitnog fonda: a) donosi statut i druge opće akte od značaja za poslovanje, b) donosi finansijski plan i usvaja finansijske izvještaje, c) imenuje i razrješava članove Upravnog odbora Zaštitnog fonda, d) odlučuje o ugovaranju osiguranja Zaštitnog fonda, kojim se pokriva nesolventnost njenih članova u pogledu izvršavanja njihovih obaveza prema Zaštitnom fondu. (4) Odlukom Agencije određuje se broj glasova koji svaki od članova ima u Skupštini Zaštitnog fonda u srazmjeri s visinom uplaćenih doprinosa svakog od članova Zaštitnog fonda u prethodnoj godini. (5) Odluka iz stava (4) ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". (6) Svaki član Skupštine Zaštitnog fonda ima jedan glas na svakih 4.000.000,00 KM obračunate premije za vrste osiguranja na osnovu kojih društva za osiguranje uplaćuju doprinose. (7) Članovi Skupštine Zaštitnog fonda koji imaju premiju manju od 4.000.000,00 KM imaju pravo na jedan glas. Član 63. (Upravni odbor Zaštitnog fonda) (1) Zaštitnim fondom upravlja Upravni odbor, koji se imenuje na period od četiri godine, uz prethodnu saglasnost Agencije. (2) Upravni odbor Zaštitnog fonda ima pet članova. (3) Jedan član Upravnog odbora Zaštitnog fonda imenuje se iz reda zaposlenih u Federalnom ministarstvu finansija, a četiri člana imenuju se na prijedlog društava za osiguranje iz društava za osiguranje ili iz reda stručnjaka iz oblasti privrednog prava, osiguranja ili finansija, nezavisnih od društava za osiguranje. Član 64. (Uslovi za imenovanje člana Upravnog odbora Zaštitnog fonda) Za člana Upravnog odbora Zaštitnog fonda može biti imenovano lice koje: a) ima VSS-VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja i najmanje tri godine radnog iskustva u oblasti osiguranja, b) nije pravosnažno osuđeno za krivična djela protiv imovine, krivična djela protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa ili bilo koje drugo krivično djelo propisano zakonom u vezi s obavljanjem njihove profesionalne djelatnosti, c) u posljednjih pet godina nije bio član uprave, nadzornog odbora ili organa koji obavlja nadzor u Broj 57 - Strana 16 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. društvu za osiguranje nad kojim je otvoren ili proveden postupak likvidacije ili stečaja. Član 65. (Direktor Zaštitnog fonda) (1) Direktor Zaštitnog fonda organizuje rad i rukovodi poslovanjem, predstavlja i zastupa Zaštitni fond, izvršava odluke Upravnog odbora i odgovara za zakonit rad Zaštitnog fonda. (2) Direktor Zaštitnog fonda imenuje se na period od četiri godine. (3) Na postupak i uslove za izbor i imenovanje direktora Zaštitnog fonda kao i oduzimanja saglasnosti za funkciju direktora Zaštitnog fonda shodno se primjenjuju odredbe zakona koji regulira oblast osiguranja, koje se odnose na članove uprave u društvu za osiguranje. (4) Upravni odbor Zaštitnog fonda, po prethodno pribavljenoj saglasnosti Agencije, imenuje direktora Zaštitnog fonda. (5) Lice imenovano za direktora Zaštitnog fonda, a za čije imenovanje nije pribavljena saglasnost iz stava (4) ovog člana, ne može obavljati funkciju direktora Zaštitnog fonda. Član 66. (Namjena sredstava Zaštitnog fonda) (1) Sredstva Zaštitnog fonda se koriste za izvršavanje obaveza Zaštitnog fonda po osnovu šteta prouzrokovanih trećem licima nastalim na teritoriji Federacije: a) ako ih prouzrokuje nepoznato vozilo, samo ako je u pitanju nematerijalna šteta, b) ako ih prouzrokuje vozilo čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, c) u slučaju da nije zaključen ugovor iz člana 2. stava (1) tačka a) ovog zakona, d) u slučaju da štete iz ugovora iz člana 2. stava (1) tač. a) i b) ovog zakona nisu mogle biti nadoknađene iz stečajne mase društva za osiguranje. (2) Izuzetno, u slučaju štete prouzrokovane nepoznatim vozilom, Zaštitni fond će nadoknaditi štetu na stvarima, ako je nadoknadio štetu zbog smrti ili teške tjelesne povrede nastale u istoj saobraćajnoj nesreći, a koje su zahtijevale bolničko liječenje u trajanju od najmanje pet dana, pri čemu oštećeni snosi učešće u šteti na stvarima u iznosu od 950,00 KM. Član 67. (Naknada štete) (1) Naknada štete koju isplaćuje Zaštitni fond iz člana 66. ovog zakona ne može prelaziti iznose osiguranih svota iz čl. 20. i 27. ovog zakona. (2) Ako postoji više oštećenih lica i ako ukupna naknada prelazi iznos naveden u čl. 20. i 27. ovog zakona, iznos naknada se srazmjerno smanjuje. Član 68. (Primjena pojedinih odredbi ovog zakona na Zaštitni fond) Odredbe čl. 13., 14., 15., 16. i 17. ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se u slučaju kada je za naknadu štete, u skladu sa odredbama ovog zakona, nadležan Zaštitni fond. Član 69. (Regresni zahtjevi) (1) Pravna lica koja obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i druga pravna i fizička lica koja su na bilo koji način neposredno oštećenom licu nadoknadila štetu ili dio štete, imaju pravo na povrat isplaćenog iznosa, odnosno mogu isticati regresne zahtjeve prema Zaštitnom fondu. (2) Zaštitni fond preuzima prava oštećene strane prema pravnim licima koje obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i drugim pravnim i fizičkim licima do iznosa koji je Zaštitni fond isplatio oštećenom licu. (3) Zaštitni fond ima pravo na naknadu od lica koje je odgovorno za štetu, tj. od vozača koji nije bio osiguran, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća u Federaciji prema posljednjim podacima na dan isplate štete. (4) Ako Zaštitni fond isplati štetu koju prouzrokuje nepoznato vozilo, te se naknadno pronađe odgovorno lice i vozilo čijom je upotrebom prouzrokovana šteta i utvrdi se odgovorno društvo za osiguranje, Zaštitni fond ima pravo na naknadu do isplaćenog iznosa štete i opravdanih troškova od odgovornog društva za osiguranje na dan isplate štete. (5) U slučaju pronalaska odgovornog lica iz stava (4) ovog člana, nadležno kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova o tome obavještava Zaštitni fond. POGLAVLJE VII. NADZOR Član 70. (Nadzor) (1) Nadzor nad primjenom odredbi ovog zakona i akata donesenih na osnovu ovog zakona, u dijelu koji se odnosi na društva za osiguranje, podružnice društava za osiguranje iz RS koje obavljaju djelatnost na teritoriji Federacije i Zaštitni fond, obavlja Agencija. (2) Subjekt nadzora iz stava (1) ovog člana dužan je ovlaštenom licu Agencije, na njegov zahtjev, omogućiti obavljanje pregleda poslovanja, odnosno omogućiti pregled poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije i evidencija u obimu potrebnom za obavljanje pojedinog nadzora. (3) Upravni nadzor nad provođenjem drugih odredbi ovog zakona koje se odnose na obavezna osiguranja u saobraćaju u okviru svoje nadležnosti obavljaju nadležni organi uprave. (4) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredbi zakona nad kojima upravni nadzor obavljaju organi iz stava (2) ovog člana obavlja uprava za inspekcijske poslove, posredstvom nadležnog inspektorata i inspektora, zavisno od djelatnosti, odnosno vrste saobraćaja u kojim se obavlja nadzor. Član 71. (Mjera nadzora) (1) Ako Agencija u nadzoru utvrdi da društvo za osiguranje obračunava i naplaćuje premiju osiguranja od autoodgovornosti suprotno važećim tarifama premija, može tom društvu za osiguranje privremeno zabraniti zaključivanje ugovora o osiguranju od autoodgovornosti, a u skladu sa zakonom koji regulira oblast osiguranja. (2) Kršenjem važećih tarifa premija iz stava (1) ovog člana smatrat će se i povrat novca i druga posredna ili neposredna davanja osiguraniku u vezi sa zaključenim ugovorom o osiguranju i naplaćenom premijom. (3) Mjera nadzora iz stava (1) ovog člana može se izreći u trajanju od 30 do 180 dana. (4) O izrečenoj mjeri nadzora iz stava (1) ovog člana obavještava se nadležni organ za registraciju vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nesrećama u Federaciji. (5) Ako član Zaštitnog fonda ne poštuje odredbe člana 60. ovog zakona i ako nakon izrečene mjere od strane Agencije ponovo dođe u kašnjenje sa plaćanjem obaveza, Agencija oduzima dozvolu za rad u vrsti osiguranja putnika u javnom prijevozu, odnosno u vrsti osiguranja od autoodgovornosti. (6) U slučaju oduzimanja dozvole iz stava (5) ovog člana, nova dozvola tom društvu za osiguranje može se izdati nakon isteka jedne godine od dana oduzimanja dozvole i nakon izvršavanja obaveza zbog kojih je dozvola oduzeta. POGLAVLJE VIII. KAZNENE ODREDBE Član 72. (Prekršaji vlasnika prijevoznog sredstva i vozača) (1) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice vlasnik prijevoznog sredstva ako upotrebljava Srijeda, 19. 8. 2020. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 57 - Strana 17 prijevozno sredstvo u saobraćaju, a ne zaključi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, odnosno ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima upotrebom plovila (član 22. stav (1) i član 56. stav (1) ovog zakona). (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana odgovorno lice u pravnom licu. (3) Novčanom kaznom od 500,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana poduzetnik vlasnik prijevoznog sredstva. (4) Novčanom kaznom od 300,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana fizičko lice vlasnik prijevoznog sredstva. (5) Novčanom kaznom od 100,00 KM kaznit će se za prekršaj vozač koji za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u saobraćaju nema policu osiguranja ili drugi dokaz o zaključenom ugovoru o obaveznom osiguranju ili ih na zahtjev ovlaštenog službenog lica ne da na uvid (član 7. stav (1) ovog zakona). (6) Novčanom kaznom od 300,00 KM kaznit će se za prekršaj vozač vozila strane registracije ako na teritoriji Federacije upotrebljava vozilo, a nema ili, na zahtjev ovlaštenog lica u Federaciji, ne da na uvid međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti važeću na teritoriji država članica Sistema zelene karte ili policu osiguranja od autoodgovornosti zaključenu na granici (čl. 47. i 48. ovog zakona). Član 73. (Prekršaji vlasnika prijevoznog sredstva odnosno prijevoznika) (1) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 7.500,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice vlasnik prijevoznog sredstva, odnosno prijevoznik koji koristi prijevozno sredstvo za javni prijevoz putnika, a nema zaključen ugovor o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja (član 18. stav (1) ovog zakona). (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana odgovorno lice u pravnom licu. (3) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana poduzetnik vlasnik prijevoznog sredstva, odnosno prijevoznik. (4) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice vlasnik prijevoznog sredstva, odnosno prijevoznik koji koristi prijevozno sredstvo za javni prijevoz putnika ako u prijevoznom sredstvu na vidnom mjestu nije naznačio podatke o zaključenom ugovoru o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja (član 18. stav (4) ovog zakona). (5) Novčanom kaznom od 200,00 KM do 600,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (4) ovog člana odgovorno lice u pravnom licu. (6) Novčanom kaznom od 200,00 KM do 600,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (4) ovog člana poduzetnik vlasnik prijevoznog sredstva, odnosno prijevoznik. Član 74. (Prekršaji društva za osiguranje) (1) Novčanom kaznom od 15.000,00 KM do 50.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje ako: a) zaključi ugovor o obaveznom osiguranju suprotno odredbama ovog zakona, uslovima osiguranja, tarifama i cjenovnicima osiguranja (član 9. stav (1) ovog zakona), b) odbije ponudu za zaključivanje ugovora o obaveznom osiguranju, a osiguranik prihvata uslove pod kojima društvo za osiguranje obavlja tu vrstu osiguranja (član 9. stav (3) ovog zakona), c) ugovori osigurane sume niže od propisanih (član 9. stav (4), član 20., član 27. st. (1), čl. 54. i 57. ovog zakona), d) ne postupi po nalogu Agencije u vezi s usaglašavanjem uslova osiguranja i tarifa premija s ovim zakonom, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke (član 11. stav (10) ovog zakona), e) ne postupi u skladu sa pravilima postupka i rokovima za rješavanje odštetnog zahtjeva (član 13. stav (1) i član 14. st. (2), (3), (4) i (6) ovog zakona), f) ne izvršava obaveze prema Zaštitnom fondu (član 60. st. (3) i (4) ovog zakona). (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana odgovorno lice u društvu za osiguranje. (3) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 25.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje ako: a) kod zaključivanja ugovora o obaveznom osiguranju ne uruči ugovaraču osiguranja, odnosno osiguraniku uslove osiguranja (član 9. stav (2) ovog zakona), b) ne obavijesti nadležni organ o raskidu ugovora o obaveznom osiguranju prije isteka osiguranog perioda (član 9. stav (6) ovog zakona), c) ne donese uslove osiguranja i tarife premija za vrste obaveznih osiguranja u saobraćaju ili ih ne dostavi Agenciji s propisanom dokumentacijom i u propisanom roku (član 11. st. (1), (3), (8) i (9) ovog zakona), d) ne učini javno dostupnim uslove osiguranja za vrste obaveznih osiguranja u saobraćaju (član 11. stav (11) ovog zakona), e) ne prikuplja, ne obrađuje i ne čuva lične i druge podatke, te ne formira i ne vodi bazu podataka na propisan način (član 17. ovog zakona), f) u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva ne postupa na način propisan zakonom i pravilima postupka rješavanja odštetnih zahtjeva (član 13. st. (2), (3), (5) i (6) ovog zakona), g) ne nadoknadi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju nadležnom Zavodu zdravstvenog osiguranja u propisanom roku (član 28. stav (1) ovoga Zakona), h) ne dostavlja podatke Agenciji na propisani način (član 51. stav (6) ovog zakona). (4) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 7.500,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (3) ovog člana odgovorno lice u društvu za osiguranje. Član 75. (Prekršaji odgovornog lica u Zaštitnom fondu) (1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u Zaštitnom fondu ako Zaštitni fond: a) ne postupi u skladu sa pravilima postupka i rokovima za rješavanje odštetnog zahtjeva (član 13. stav (1) i član 14. st. (2), (3), (4) i (6) i član 68. ovog zakona), b) kod planiranja i knjigovodstvenog evidentiranja ne postupi u skladu sa propisanim pravilima (član 61. st. (1) i (6) ovog zakona), c) ako ne omogući obavljanje nadzora od strane Agencije (član 70. stav (2) ovog zakona). (2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 7.500,00 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u Zaštitnom fondu ako Zaštitni fond: Broj 57 - Strana 18 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 19. 8. 2020. a) u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva ne postupa na način propisan zakonom i pravilima postupka rješavanja odštetnih zahtjeva (član 13. st. (2), (3), (5) i (6) i član 68. ovog zakona), b) ne vodi i ne evidentira podatke o šteti i o tome ne izvještava Agenciju (član 61. st. (2) i (6) ovog zakona), c) ne dostavi Agenciji nerevidirane i revidirane finansijske izvještaje u propisanim rokovima (član 61. st. (3) i (4) ovog zakona), d) ne dostavi Agenciji izvještaj s podacima o uplaćenim članarinama i doprinosima u propisanom roku (član 61. st. (5) i (6) ovog zakona). POGLAVLJE IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 76. (Donošenje akata) (1) Društvo za osiguranje će donijeti akte iz člana 11. stav (1) ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Do donošenja akata iz člana 11. stava (1) ovog zakona primjenjuju se Uslovi osiguranja od autoodgovornosti i Premijski sistem X-AO za osiguranje od autoodgovornosti koje su društva za osiguranje primjenjivala od 1998. godine. (3) Agencija će donijeti akte iz člana 11. stava (2) ovog zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (4) Do donošenja akata iz člana 11. stava (2) ovog zakona primjenjuje se Uslovi osiguranja od autoodgovornosti i Premijski sistem X-AO za osiguranje od autoodgovornosti koje su društva za osiguranje primjenjivala od 1998. godine. Član 77. (Usklađivanje poslovanja) (1) Društva za osiguranje i Zaštitni fond dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu, izuzev ako odredbama ovog zakona za pojedina pitanja nije određen drugi rok. (2) Društvo za osiguranje dužno je formirati bazu podataka iz člana 17. stava (1) ovog zakona u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu akta Agencije iz člana 17. stava (5) ovog zakona. Član 78. (Primjena akata) (1) Agencija će donijeti akte propisane ovim zakonom u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu. (2) Do donošenja akata iz stava (1) ovog člana primjenjuju se akti koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti s ovim zakonom. (3) Izuzetno od stava (1) ovog člana, Agencija će donijeti akt iz člana 11. stava (5) ovog zakona u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 79. (Okončanje pokrenutih postupaka za naknadu štete) Postupci koji nisu okončani do stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se po propisima koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava za naknadu štete. Član 80. (Prestanak važenja propisa) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05) i čl. 69. do 72. i 93. do 95. Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98). Član 81. (Stupanje na snagu) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mirsad Zaimović, s. r. Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU Proglašava se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 20.11.2019. godine i na sjednici Doma naroda od 29.7.2020. godine. Broj 01-02-1-334-01/20 11. kolovoza 2020. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (Opće odredbe) Ovim se Zakonom uređuju obvezna osiguranja u prometu. Članak 2. (Obvezno osiguranje u prometu) (1) Obvezna osiguranja u prometu su: a) osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, osim putnika u zračnom prometu, b) osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti), c) osiguranje vlasnika zrakoplova od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama i putnicima, d) osiguranje vlasnika plovila na motorni pogon od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama. (2) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na prijevozna sredstva Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. (3) Za naknadu štete koja je nastala upotrebom prijevoznog sredstva iz stavka (2) ovoga članka jamči Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH). Članak 3. (Pojmovi) (1) Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje: a) štetni događaj je osigurani slučaj u kojem je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva; b) osiguranik je osoba čija se odgovornost pokriva sukladno odredbama ovoga Zakona; c) odgovorno društvo za osiguranje je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, kojim je prouzrokovana šteta, zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama; d) prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, plovilo na motorni pogon i drugo prijevozno sredstvo za koje postoji obveza registriranja sukladno posebnim zakonima;
Zakon o dopunama zakona o cestovnom prijevozu FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 57/20 19.08.2020 SN FBiH 10/10, SN FBiH 28/06 cestovni prijevoz primjewivati dvije godine od dana stupawa ovog Zakona na snagu. ^lan 105. Stru~na institucija na koju su prenesena ovla{}ewa po ranijim propisima, koja se odnose na rad stanica tehni~kog pregleda i nazna~ena su u ~lanu 76. ovog Zakona, nastavqa sa radom ukoliko su ovla{}ewa prenesena na na~in kako je to propisano i ukoliko se utvrdi da prenesena ovla{}ewa obavqa u skladu sa ovim Zakonom. ^lan 106. U prelaznom periodu od dvije godine od dana stupawa na snagu ovog Zakona neposredne poslove inspekcijskog nadzora obavqa}e i ovla{}eni kantonalni inspektori za drumski saobra}aj. ^lan 107. Danom stupawa na snagu ovog Zakona prestaje da va`i Zakon o prevozu u unutra{wem putnom saobra}aju ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 23/98). Do dono{ewa podzakonskih akata iz ~lana 102. ovog Zakona primjewiva}e se podzakonski propisi doneseni na osnovu zakona iz stava 1. ovog ~lana, ako nisu u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona. ^lan 108. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na osnovu ~lana IV.B.7.a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O CESTOVNOM PRIJEVOZU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH, na sjednici Predstavni~kog doma od 18. aprila 2006. godine i na sjednici Doma naroda od 4. aprila 2006. godine. Broj 01-02-377/06 30. maja 2006. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, s. r. ZAKON O CESTOVNOM PRIJEVOZU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. OP]E ODREDBE ^lan 1. Ovim Zakonom ure|uju se: uvjeti i na~in obavljanja djelatnosti prijevoza osoba i tereta motornim, priklju~nim i zapre`nim vozilima u cestovnom prijevozu (u daljnjem tekstu: cestovni prijevoz); rad stanica tehni~kog pregleda na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine; djelatnost javnog prijevoza putnika i tereta u linijskom i vanlinijskom cestovnom prijevozu; prijevoz za vlastite potrebe; rad autostanica; inspekcijski nadzor; kaznene odredbe, te prijelazne i zavr{ne odredbe. ^lan 2. Odredbe ovog Zakona ne odnose se na prijevoz koji se vr{i vozilima Oru`anih snaga Bosne i Hercegovine, ministarstava unutra{njih poslova, Dr`avne agencije za istrage i za{titu (SIPA) i Dr`avne grani~ne slu`be (DGS), te vozilima stranih organizacija. ^lan 3. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljede}a zna~enja: 1. "autostanica" je autobusna stanica na kojoj se vr{i prihvat i otprema autobusa, ulazak ili izlazak putnika, utovar ili istovar prtljaga i druge usluge, ili teretna stanica na kojoj se vr{i prihvat i otprema teretnih motornih i priklju~nih vozila i pru`anje drugih usluga vezanih za prijevoz tereta; 2. "bis vo`nja" je prijevoz koji se vr{i sa dva ili vi{e vozila na cijeloj liniji po istom redu vo`nje; 3. "cjenovnik" je dokument izdat od prijevoznika kojim su utvr|ene cijene za pojedine usluge prijevoza; 4. "~lan posade" je voza~ i druga osoba koja se nalazi u vozilu u cilju obavljanja poslova vezanih za prijevozni proces; 5. "direktni prijevoz" je linijski prijevoz na relaciji du`oj od 100 kilometara bez usputnih stanica i stajali{ta; 6. "fizi~ko lice" je lice koje vozilom vr{i prijevoz u cestovnom prometu; 7. "javni prijevoz" je prijevoz koji je pod jednakim uvjetima dostupan svim korisnicima usluga prijevoza i realizira se u komercijalne svrhe; 8. "kabota`a" je prijevoz putnika ili robe izme|u pojedinih mjesta unutar Bosne i Hercegovine; 9. "karta za prijevoz" je dokument izdat od prijevoznika korisniku prijevoza kojim se potvr|uje da je korisnik prijevoza platio prijevozniku odgovaraju}i iznos za uslugu prijevoza i time stekao pravo na kori{tenje prijevoza; 10. "kooperacija" je prijevoz na liniji prema redu vo`nje koji sporazumno odr`avaju dva ili vi{e prijevoznika; 11. "licenca" je dokument kojim prijevoznik potvr|uje da ispunjava osnovne uvjete za vr{enje javnog prijevoza propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega; 12. "linija" je relacija odvijanja prijevoza od po~etne do zavr{ne stanice na kojoj se prevoze putnici ili teret po registriranom i ovjerenom redu vo`nje sa jednim ili vi{e polazaka; 13. "linijski prijevoz" je prijevoz osoba ili tereta koji se vr{i na odre|enim linijama po unaprijed utvr|enoj skici puta, redu vo`nje, utvr|enoj i objavljenoj cijeni i drugim uvjetima prijevoza; 14. "neuredno odr`avanje linije" podrazumijeva da: prijevoznik ne koristi stanicu ili stajali{te upisanu u registrirani red vo`nje, ili koristi stanicu ili stajali{te za izlazak ili ulazak putnika koja nije upisana u registrirani red vo`nje, ili se ne pridr`ava skice puta iz registriranog reda vo`nje, ili dolazi ranije na stanicu ili stajali{te prije vremena upisanog u registriranom redu vo`nje, ili sa nje polazi ranije, ili kasni u dolasku na stanicu ili stajali{te vi{e od 10 minuta; 15. "prijevoz" je svaki prijevoz putnika ili tereta u cestovnom prometu, odnosno vo`nja praznog ili nenatovarenog vozila po javnim i nekategorisanim cestama; 16. "prijevoz za vlastite potrebe" je prijevoz koji pravna ili fizi~ka lica vr{e radi zadovoljenja svojih potreba u vezi sa obavljanjem privredne ili druge djelatnosti za koju su registrirani, odnosno za koju imaju rje{enje, kao i rentakar prijevoz; 17. "prijevoznik" je pravno lice upisano u sudski registar za vr{enje javnog prijevoza koje ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, kao i fizi~ko lice koje vr{i javni prijevoz za koji ima rje{enje u skladu sa odredbama ovog Zakona, Zakona o obrtu, kao i propisa donesenih na osnovu ovih zakona; 18. "putnik" je svaka osoba koja se prevozi, osim voza~a i ~lanova posade vozila; 19. "red vo`nje" je akt kojim se utvr|uju elementi za vr{enje linijskog prijevoza osoba u cestovnom prijevozu i sadr`i: naziv prijevoznika ili naziv svih prijevoznika ako se red vo`nje odr`ava u kooperaciji, relaciju na kojoj se vr{i prijevoz (itinerer linija), vrstu linije, redoslijed stanica i stajali{ta i njihovu udaljenost od mjesta gdje po~inje linija, vrijeme polaska, te vrijeme polaska i dolaska na svaku autobusnu stanicu, odnosno stajali{te, najmanje jedan polazak i povratak, vremenski period odr`avanja Broj 28 – Strana 2998 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 2999 linije, u~estalost odr`avanja linije i rok va`enja reda vo`nje; 20. "registar redova vo`nje" je zvani~ni spisak registriranih redova vo`nje istog ranga koji je napravio ovla{teni organ za registraciju nakon provedenog postupka uskla|ivanja i koji va`i u teku}em registracionom periodu; 21. "relacija" je dio linije na kojoj se vr{i prijevoz izme|u dva mjesta na kojima se vr{i ulazak ili izlazak putnika, odnosno utovar ili istovar tereta; 22. "skica puta (itinerer)" je grafi~ki prikaz linije; 23. "stajali{te" je mjesto na liniji predvi|eno u redu vo`nje za ulazak ili izlazak putnika, ili utovar ili istovar tereta; 24. "stanica tehni~kog pregleda" je pravno lice koje je registrirano, ovla{teno i osposobljeno za utvr|ivanje tehni~ke ispravnosti vozila; 25. "teret" je zajedni~ki naziv za stvari koje se prevoze teretnim motornim vozilom ili skupom vozila; 26. "tovarni list" je dokument za teret koji izdaje prijevoznik na propisanom obrascu; 27. "vanlinijski prijevoz" je prijevoz kod kojeg se relacija, cijena i drugi uvjeti prijevoza utvr|uju posebno za svaki prijevoz; 28. "voza~" je osoba kvalifikovana za upravljanje vozilom; 29. "vozilo" je motorno ili priklju~no vozilo kojim se vr{i prijevoz. ^lan 4. Prijevoz osoba ili tereta, odnosno osoba i tereta u cestovnom prijevozu mo`e se vr{iti kao javni prijevoz, ili kao prijevoz za vlastite potrebe. ^lan 5. Javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe mo`e se vr{iti samo ako su ispunjeni posebni eksploatacioni uvjeti za pojedine vrste prijevoza i ako vozilo ili skup vozila kojim se vr{i prijevoz, pored uvjeta utvr|enih propisima o sigurnosti prijevoza na cestama i drugim propisima, ispunjava tehni~ko-eksploatacione uvjete. Tehni~ko-eksploatacioni uvjeti propisuju se posebnim pravilnikom kojeg donosi federalni ministar prometa i komunikacija (u daljnjem tekstu: federalni ministar). Rje{enje o ispunjavanju uvjeta iz stava 1. ovog ~lana, na osnovu potvrde stanice tehni~kog pregleda iz ~lana 72. stav 2. ovog Zakona, donosi nadle`no kantonalno ministarstvo za poslove cestovnog prometa (u daljnjem tekstu: nadle`no kantonalno ministarstvo) na ~ijem podru~ju prijevoznik ima sjedi{te, odnosno prebivali{te. Va`e}e rje{enje iz stava 3. ovog ~lana ili ovjerena kopija mora se nalaziti u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza. ^lan 6. Na motornom vozilu kojim se vr{i prijevoz, izuzev putni~kog automobila kojim se vr{i prijevoz za vlastite potrebe i rentakar vozila, mora biti ispisana firma vlasnika vozila na na~in propisan posebnim pravilnikom. Pravilnik iz stava 1. ovog ~lana donosi federalni ministar. ^lan 7. U motornom vozilu kojim se vr{i prijevoz mora se nalaziti putni nalog popunjen i ovjeren na na~in propisan posebnim pravilnikom. Za motorna vozila kojima se vr{i prijevoz putnika ili tereta, a koja prema odredbama ovog Zakona moraju za vr{enje prijevoza posjedovati putni nalog, ne mo`e se izdati novi putni nalog prije vra}anja putnog naloga za prethodnu vo`nju. Odredbe iz stava 1. ovog ~lana ne odnose se na vr{enje taksiprijevoza, rentakar i na putni~ke au to mo bile kojim se vr{i prijevoz za vlastite potrebe. Pravilnik iz stava 1. ovog ~lana donosi federalni ministar. ^lan 8. Javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe mo`e se vr{iti samo ako je na motornom i priklju~nom vozilu obavljen preventivni tehni~ki pregled u skladu sa posebnim pravilnikom i ako je pri tome utvr|eno da je vozilo ispravno. Javni linijski i vanlinijski prijevoz i prijevoz za li~ne potrebe mo`e se obavljati samo ako je na vozilu kojim se vr{i taj prijevoz izvr{en dnevni tehni~ki pregled i ako je pri tom utvr|eno da je vozilo ispravno. Preventivni periodi~ni tehni~ki pregled motornih i priklju~nih vozila obavljaju pravna lica registrirana i osposobljena za pru`anje usluga tehni~kog pregleda koja su ovla{tena od Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za obavljanje ove vrste tehni~kog pregleda. Preventivni periodi~ni tehni~ki pregled motornih i priklju~nih vozila za svoje potrebe mo`e obavljati pravno lice ako raspola`e potrebnom opremom i kadrovima, ako je registrirano i osposobljeno za obavljanje tehni~kog pregleda i ako ima ovla{tenje izdato od Ministarstva. Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana ne odnose se na prijevoz za vlastite potrebe koji se vr{i putni~kim automobilom. Pravilnik iz stava 1. ovog ~lana, kojim se ure|uju uvjeti, na~in, rokovi i evidencija obavljanja preventivnih tehni~kih pregleda motornih i priklju~nih vozila, donosi federalni ministar. ^lan 9. Motornim vozilom kojim se vr{i prijevoz mo`e upravljati osoba koja ispunjava uvjete utvr|ene propisima o sigurnosti prometa na cestama. Osoba iz stava 1. ovog ~lana mora imati i: – najmanje III stepen stru~ne spreme za zanimanje voza~ motornog vozila, ili certifikat o stru~noj osposobljenosti za voza~a motornog vozila transportnog operatora i – manje od 65 godina starosti. Odredba stava 2. ovog ~lana u pogledu stru~ne spreme ne primjenjuju se na zaposlenike koji u vezi sa obavljanjem poslova svog radnog mjesta, osim poslova iz djelatnosti prijevoza i rentakar prijevoza kada se vozilo iznajmljuje sa voza~em, upravljaju motornim vozilom za koje je potrebna voza~ka dozvola za "B" kategoriju. Odredba stava 2. ovog ~lana u pogledu starosnog ograni~enja ne primjenjuju se na osobe koje upravljaju motornim vozilom "B" kategorije i vr{e prijevoz za vlastite potrebe. ^lan 10. Nadle`no kantonalno ministarstvo za poslove cestovnog prometa svojim propisom }e, u skladu sa ovim Zakonom, urediti uvjete, na~in i specifi~nosti organizacije vr{enja prijevoza putnika ili tereta ili osoba i tereta na svojoj teritoriji. Posebnim propisom iz stava 1. ovog ~lana uredit }e se: – uvjeti, na~in i postupak organiziranja linijskog i vanlinijskog prijevoza; – uvjeti, na~in i organizaciju vr{enja taksiprijevoza; – prijevoz zapre`nim vozilima, motociklima sa prikolicom i ostalim vozilima na motorni i drugi pogon; – prijevoz za vlastite potrebe; – izdavanje rje{enja za vr{enje pojedinih vrsta prijevoza. Pri utvr|ivanju ukupnog broja taksivozila na svom podru~ju or gan iz stava 1. ovog ~lana koristit }e se odnosom jedno taksivozilo na 500-1.000 stanovnika. Or gan iz stava 1. ovog ~lana mo`e dio poslova iz svoje nadle`nosti prenijeti na gradske, odnosno op}inske organe nadle`ne za poslove cestovnog prijevoza. II. JAVNI PRIJEVOZ ^lan 11. Javni prijevoz mo`e se vr{iti kao prijevoz u linijskom i vanlinijskom cestovnom prijevozu. Javni prijevoz mogu vr{iti pravna lica (u daljnjem tekstu: prijevoznik) registrirana za obavljanje te djelatnosti. Javni prijevoz mo`e obavljati fizi~ko lice koje ima rje{enje za obavljanje tog prijevoza izdato od nadle`nog op}inskog organa na ~ijem prostoru fizi~ko lice ima sjedi{te, odnosno prebivali{te u skladu sa Zakonom o obrtu i drugim propisima. Fizi~ko lice koje ima u vlasni{tvu vi{e od dva motorna vozila, ili vi{e od dva skupa vozila kojima vr{i javni prijevoz, obavezno je djelatnost javnog prijevoza registrirati kao pravno lice. Pri vr{enju javnog prijevoza rje{enje iz stava 3. ovog ~lana mora se nalaziti u vozilu. ^lan 12. Prijevoznik koji vr{i javni prijevoz putnika ili tereta, odnosno putnika i tereta na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine, ili koji tranzitira preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine du`an je pridr`avati se odredbi ovog Zakona, uvjeta iz dozvole za prijevoz i druge va`e}e dokumentacije. ^lan 13. Pored uvjeta utvr|enih posebnim propisima prijevoznik mo`e vr{iti javni prijevoz putnika ili tereta, ili putnika i tereta u cestovnom prijevozu, ako posjeduje licencu za vr{enje tog prijevoza. Prijevozniku koji vr{i javni prijevoz izdaje se licenca za sljede}e vrste prijevoza: – linijski prijevoz putnika, – vanlinijski prijevoz putnika, – prijevoz tereta, – taksiprijevoz. Bli`e odredbe u vezi sa uvjetima, na~inom i postupkom izdavanja licence za vr{enje pojedinih vrsta prijevoza i iskaznice za voza~e, kategorije licenci, obrazac licence i vo|enje evidencije o izdatim i oduzetim licencama i iskaznicama za voza~e propisuju se posebnim pravilnikom kojeg donosi federalni ministar. Pri vr{enju javnog prijevoza u cestovnom prijevozu kod posade vozila mora se nalaziti propisan i va`e}i obrazac licence, a voza~ mora nositi istaknutu iskaznicu za voza~a. ^lan 14. Prijevoznik koji vr{i javni prijevoz putnika ili tereta, ili putnika i tereta obavezan je svoje usluge obaviti uz odgovaraju}u naknadu. Odredbe iz stava 1. ovog ~lana ne odnose se u slu~aju ako je prijevoznik isklju~en iz prometa, ili se zahtijeva da se prijevoz odvija na cesti na kojoj je zabranjen promet motornim vozilima, odnosno na kojoj se ne odvija promet motornim vozilima. ^lan 15. U vr{enju javnog prijevoza ~lanovi posade vozila du`ni su pridr`avati se odredbi ovog Zakona i drugih propisa kojima se ure|uje na~in obavljanja poslova i zadataka ~lanova posade vozila. Prijevoznik je obavezan donijeti pravilnik kojim se reguliraju prava i obaveze ~lanova posade u vr{enju prijevoza u skladu sa ovim Zakonom. ^lan 16. Javni prijevoz u linijskom cestovnom prijevozu je prijevoz putnika, tereta ili putnika i tereta na odre|enim linijama po unaprijed utvr|enom registriranom i objavljenom redu vo`nje, cijeni i drugim uvjetima prijevoza. Javnim prijevozom u linijskom cestovnom prijevozu smatra se svakodnevni ili u~estali prijevoz putnika, tereta, ili putnika i tereta koji se odvija sa ili bez usputnih ulazaka ili izlazaka putnika, odnosno ukrcavanja ili iskrcavanja tereta. Prijevoznik, odnosno ~lan posade vozila u linijskom prijevozu du`an je u skladu sa raspolo`ivim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teret koji ovim Zakonom ili posebnim propisom nisu izuzeti od prijevoza. ^lan 17. Prijevoznik koji vr{i prijevoz putnika ili tereta u linijskom cestovnom prijevozu du`an je utvrditi cjenovnik za usluge prijevoza. Cjenovnik se utvr|uje za svaku liniju posebno sa cijenama izme|u stanica i stajali{ta. ^lan 18. Prijevoznik ne mo`e povjeriti, odnosno ustupiti drugom prijevozniku vr{enje javnog prijevoza u linijskom cestovnom prijevozu na liniji za koju ima registriran red vo`nje, ili dozvolu za vr{enje linijskog prijevoza tereta. II.1. JAVNI PRIJEVOZ PUTNIKA ^lan 19. Javni prijevoz putnika u cestovnom prijevozu mo`e se organizirati kao javni linijski i javni vanlinijski prijevoz putnika. Javni prijevoz putnika u cestovnom prijevozu mo`e se vr{iti isklju~ivo autobusima i putni~kim automobilom (1+4) kada je u pitanju taksiprijevoz. ^lan 20. Pri vr{enju javnog prijevoza putnika ili vi{e putnika koji se prevoze du`ni su pridr`avati se reda u vozilu i ne smiju ometati posadu vozila. Putnika ili vi{e putnika koji ometaju posadu vozila u vr{enju javnog prijevoza, koji se ne pridr`avaju reda u vozilu, ili koje su pod uticajem alkohola ili drugih opojnih sredstava ~lan posade vozila du`an ih je odstraniti iz vozila. U slu~ajevima iz stava 2. ovog ~lana putnici se mogu odstraniti iz vozila samo na autobusnoj stanici, odnosno stajali{tu u naseljenom mjestu. ^lan 21. U motornom vozilu kojim se vr{i javni prijevoz putnika u cestovnom prijevozu ne mogu se prevoziti putnici koji boluju od bolesti koje ugro`avaju zdravlje i sigurnost drugih putnika, putnici koji su pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, `ivotinje, le{evi, eksploziv i lahko zapaljivi predmeti i predmeti koji mogu povrijediti, uprljati ili pri~initi {tetu putnicima ili prtljagu primljenom na prijevoz, ako to posebnim propisom nije druga~ije regulirano. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, slijepim i slabovidnim osobama dozvoljava se prijevoz sredstvima javnog prijevoza na relaciji do 50 km uz pratnju psa. Pas treba biti izvje`ban za vo|enje slijepih i slabovidnih osoba, redovno vakcinisan i nositi za{titnu korpicu i povodac. II.1.1. Javni linijski prijevoz putnika ^lan 22. Javni prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu mo`e se vr{iti na me|unarodnim, me|uentitetskim, federalnim, kantonalnim, gradskim i op}inskim linijama. Federalna autobusna linija je autobusna linija kojom se povezuju gradovi i op}inski centri, odnosno gradovi i op}inski centri sa naseljenim mjestima na podru~ju dvaju ili vi{e kantona. Federalna autobusna linija ne mo`e imati polaznu i zavr{nu stanicu ili stajali{te u istom kantonu. Kantonalna linija je autobusna linija kojom se povezuju op}inski centri, odnosno naseljena mjesta dviju ili vi{e op}ina jednog kantona. Kantonalna autobusna linija ne mo`e imati polaznu i zavr{nu stanicu ili stajali{te u istoj op}ini. Gradska linija je autobusna linija kojom se povezuju stanice i stajali{ta na gradskom podru~ju. Op}inska linija je autobusna linija kojom se povezuju dva ili vi{e naseljenih mjesta na podru~ju op}ine. ^lan 23. Prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu mo`e se vr{iti samo na osnovu i u skladu sa registriranim redom vo`nje, odnosno sa izdatom dozvolom za prijevoz. ^lan 24. Redovi vo`nje na federalnim, kantonalnim, gradskim i op}inskim linijama registriraju se nakon obavljenog uskla|ivanja sa rokom va`enja od najmanje tri godine i va`e do utvr|ivanja novog registra redova vo`nje kod nadle`nog organa u zavisnosti od vrste linje (federalna, kantonalna, gradska ili op}inska), ako nadle`ni or gan koji je izvr{io registraciju nije odredio du`i rok. Nadle`ni or gan iz stava 1. ovog ~lana je: – za federalne linije Ministarstvo; – za kantonalne linije kantonalno ministarstvo nadle`no za poslove cestovnog prometa; – za gradske, odnosno op}inske linije nadle`na je gradska, odnosno op}inska slu`ba za poslove cestovnog prometa. U autobusu kojim se vr{i prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu mora se nalaziti registrirani red vo`nje, ili kopija registriranog reda vo`nje ovjerena od nadle`nog organa za ovjeru. Na~in, kriteriji i postupak uskla|ivanja, ovjera i registracija redova vo`nje, obrazac, sadr`aj i na~in vo|enja registra redova vo`nje regulirat }e se pravilnikom kojeg donosi federalni ministar. Broj 28 – Strana 3000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3001 ^lan 25. Ukoliko ocijeni da nema potrebe za uskla|ivanjem redova vo`nje u odre|enom periodu, nadle`ni or gan iz ~lana 24. stav 2. ovog Zakona rje{enjem }e produ`iti va`nost postoje}ih registriranih redova vo`nje. Ako se uskla|ivanjem nisu osigurale potrebe korisnika prijevoza na odre|enoj liniji, a nadle`ni or gan za uskla|ivanje redova vo`nje procijeni da nema potrebe provoditi uskla|ivanje redova vo`nje za sve linije, na zahtjev korisnika prijevoza ili zainteresiranih prijevoznika mo`e se pristupiti uskla|ivanju i registraciji redova vo`nje za utvr|enu liniju prema postupku predvi|enim pravilnikom iz ~lana 24. stav 4. ovog Zakona. ^lan 26. Prijevoznik utvr|uje red vo`nje koji mora biti usagla{en sa daljinarom i minimalnim vremenom vo`nje. Pravilnik kojim se bli`e odre|uju na~in, kriteriji i postupak za odre|ivanje daljinara i minimalnog vremena vo`nje donosi federalni ministar. ^lan 27. Prijevoznik je du`an uredno i redovno vr{iti prijevoz u linijskom cestovnom prijevozu prema registriranom i objavljenom redu vo`nje. U vozilu kojim se vr{i javni prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu na prednjoj strani mora biti postavljena tab - la sa ispisanim podacima o polaznoj, zavr{noj i najmanje jednoj od usputnih stanica. Prijevoznik mo`e vr{iti linijski prijevoz putnika za registrirani red vo`nje sa vi{e vozila prema tom redu vo`nje, s tim da se prijevoz vr{i svim vozilima na cijeloj relaciji autobusne linije za koju je red vo`nje registriran (bis vo`nja). Vozilo kojim se vr{i prijevoz iz stava 3. ovog ~lana pored ta - ble iz stava 2. ovog ~lana mora imati i tablu sa natpisom "bis vo`nja". Za vrijeme vr{enja prijevoza iz stava 3. ovog ~lana u svakom vozilu mora se nalaziti red vo`nje i ostala dokumentacija neophodna pri vr{enju linijskog prijevoza putnika. Odredbe stava 2. ovog ~lana ne odnose se na vozila koja imaju ugra|en mehanizam za postavljanje ta ble, odnosno ako imaju traku ili displej na kojima je ispisan broj i naziv linije iz registriranog reda vo`nje. ^lan 28. Cjenovnik za odre|enu liniju mora biti ovjeren i potpisan od prijevoznika ~iji se identi~ni primjerci moraju nalaziti u autobusu koji prometuje na toj liniji, autobusnoj stanici i turisti~koj agenciji kojoj je povjerena prodaja karata. ^lan posade vozila du`an je usluge prijevoza putnika u linijskom cestovnom prijevozu napla}ivati u skladu sa cjenovnikom iz stava 1. ovog ~lana putem uredno ispisane karte za prijevoz sa serijskim brojem ili pomo}u au tom ata za izdavanje karata. Prijevoznik na linijama do 50 km izdaje karte za prijevoz koje sadr`e: naziv prijevoznika, serijski broj, cijenu ko{tanja prijevoza i otisak pe~ata prijevoznika, a na linijama du`im od 50 km karte za prijevoz sadr`e: naziv prijevoznika, serijski broj, cijenu ko{tanja prijevoza, relaciju, da tum i vrijeme polaska i otisak pe~ata prijevoznika. Ministarstvo, na prijedlog Asocijacije prijevoznika pri Privrednoj komori Federacije Bosne i Hercegovine, utvr|uje minimalne cijene prijevoznih usluga u linijskom cestovnom prijevozu. Prijevoznik je obavezan pridr`avati se utvr|enih cijena iz prethodnog stava. ^lan 29. Putnik koji se prevozi autobusom u javnom linijskom prijevozu na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine du`an je imati va`e}u kartu za prijevoz i pokazati je na zahtjev ovla{tene osobe za kontrolu ~lanova posade, putnika i vozne dokumentacije. Karta za prijevoz prodaje se na autobusnoj stanici. Karta za prijevoz mo`e se kupiti i u poslovnicama, odnosno agencijama koje se bave pru`anjem turisti~kih usluga, ukoliko im je prijevoznik povjerio prodaju karata za prijevoz. Cijena karte za prijevoz na prodajnom mjestu u autobusnoj stanici, turisti~koj agenciji, poslovnici ili u autobusu ne mo`e biti ve}a, niti manja od cijene karte za prijevoz utvr|ene cjenovnikom prijevoznika za tra`enu relaciju. Karte za prijevoz mogu se prodavati samo za registrirane redove vo`nje i u skladu sa cjenovnikom iz ~lana 28. stav 1. ovog Zakona. Na autobusnoj stanici u terminu kada je organizirana prodaja karata nije dozvoljena prodaja karata u autobusu. ^lan 30. Ako putnik koji se prevozi ima ru~nu prtljagu, du`an ju je smjestiti na za to odre|eno mjesto tako da ne smeta drugim putnicima koji se prevoze, ~lanovima posade vozila i ne zatvara prolaz izme|u sjedi{ta. Za prtljag koji se smje{ta u prostor odvojen od prostora za putnike koji se prevoze, ~lan posade vozila du`an je putniku koji se prevozi za prtljag izdati posebnu kartu, jedan dio karte pri~vrstiti za prtljag, a drugi dio na pole|inu karte za prijevoz putnika. ^lan 31. Prijevoznik koji vr{i javni prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu du`an je autobusnoj stanici na kojoj je tim redom vo`nje predvi|en ulazak, odnosno izlazak putnika dostaviti registrirani red vo`nje najmanje pet dana prije njegovog stupanja na snagu. Prijevoznik je du`an autobusnoj stanici dostaviti cjenovnik sa cijenama za razdaljine izme|u stanica i stajali{ta upisanih u red vo`nje. Prijevoznik koji iz bilo kojih razloga nije u mogu}nosti, ili ne `eli dalje odr`avati registrirani red vo`nje obavezan je nadle`nom organu, koji je registrirao red vo`nje, podnijeti pisani zahtjev sa obrazlo`enjem za trajnu obustavu prijevoza i datumom kada prestaje sa odr`avanjem linije. Prijevoznik je du`an istovremeno pisanim putem obavijestiti autobusne stanice o datumu obustave prijevoza iz zahtjeva iz stava 3. ovog ~lana. ^lan 32. Prijevoznik mora otpo~eti javni prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu prema registriranom redu vo`nje danom stupanja na snagu. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, u toku va`enja reda vo`nje na odre|enoj liniji mo`e se privremeno obustaviti javni prijevoz putnika u slu~aju vi{e sile i u vanrednim slu~ajevima koji nezavisno od volje prijevoznika onemogu}avaju odvijanje tog prijevoza. U slu~aju obustave prijevoza iz stava 2. ovog ~lana prijevoznik je du`an odmah po nastanku razloga zbog kojeg se vr{i obustava o tome obavijestiti korisnike prijevoza putem sredstava javnog informiranja, kao i autobusne stanice koje koristi prema redu vo`nje. Obustavu prijevoza iz stava 2. ovog ~lana prijevoznik je du`an prijaviti nadle`nom organu koji je registrirao red vo`nje i federalnoj inspekciji cestovnog prometa. O privremenoj obustavi na konkretnoj liniji, na zahtjev prijevoznika, nadle`ni or gan koji je registrirao red vo`nje du`an je donijeti rje{enje. ^lan 33. Prijevozniku kojem je nadle`ni or gan pravomo}nim rje{enjem oduzeo licencu za linijski prijevoz putnika brisat }e se registrirani redovi vo`nje na svim linijama na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine. Red vo`nje, odnosno neki od polazaka i povrataka iz registriranog reda vo`nje brisat }e se iz Registra redova vo`nje, ako prijevoznik: – ne otpo~ne vr{iti javni prijevoz putnika u linijskom cestovnom prijevozu prema registriranom redu vo`nje u roku od pet dana od dana njegovog stupanja na snagu; – obustavi odvijanje javnog prijevoza putnika u linijskom cestovnom prijevozu du`e od pet dana uzastopno, ili u raznim vremenskim razmacima du`e od deset dana u toku registracionog perioda; – neuredno odr`ava liniju neprekidno du`e od osam dana, ili u razli~itim vremenskim razmacima du`e od 15 dana u toku registracionog perioda; – pisano podnese zahtjev nadle`nom organu za obustavljanje odr`avanja linije, odnosno polazaka i povrataka. Sa reda vo`nje brisat }e se onaj kooperant koji je prema ugovoru o kooperaciji bio du`an odr`avati red vo`nje, odnosno polazak ili povratak u odre|enom vremenskom periodu, a ne odr`ava ga, ili ga odr`ava suprotno odredbama ugovora o kooperaciji, odnosno ukoliko su se stekli uvjeti iz stava 1. ili stava 2. ovog ~lana, a red vo`nje se preregistruje na ostale kooperante ili kooperanta iz ugovora. Ukoliko se kooperanti ne mogu dogovoriti o na~inu odr`avanja kooperantske linije iz ugovora o kooperaciji nadle`ni ministar, odnosno nadle`ni or gan iz ~lana 24. stav 2. ovog Zakona formirat }e arbitra`nu komisiju. Rje{enje o brisanju reda vo`nje u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana donosi nadle`ni or gan koji je registrirao red vo`nje na osnovu pisanog obavje{tenja organa nadle`nog za izdavanje licenci iz ~lana 13. ovog Zakona. Rje{enje o brisanju registriranog reda vo`nje, odnosno nekog od polazaka i povrataka donosi nadle`ni or gan koji je registrirao red vo`nje u slu~ajevima navedenim u stavu 2. ovog ~lana u alinejama 1., 2. i 3. na osnovu nalaza inspekcije cestovnog prometa, a u slu~aju navedenom u stavu 2. alineja 4. ovog ~lana na osnovu pisanog zahtjeva prijevoznika. II.1.2. Javni vanlinijski prijevoz putnika ^lan 34. Javni prijevoz putnika u vanlinijskom cestovnom prijevozu je prijevoz za koji se relacija, cijena prijevoza, visina naknade za pru`ene usluge za potrebe putnika koji se prevoze i drugi uvjeti prijevoza utvr|uju pisanim ugovorom izme|u prijevoznika, odnosno fizi~kog lica koje vr{i javni prijevoz i naru~ioca prijevoza, ako drugim propisom nije druga~ije ure|eno. ^lan 35. Javni vanlinijski prijevoz putnika u cestovnom prijevozu mo`e se vr{iti kao: – kru`na vo`nja unaprijed organizirane grupe putnika koja po~inje i zavr{ava na istom mjestu, pri ~emu se ta grupa putnika prevozi istim vozilom na ~itavom itinereru i vra}a se na mjesto polaska bez usputnog ulaska ili izlaska drugih putnika; – naizmjeni~na vo`nja organizirana radi prijevoza u vi{e putovanja od istog polazi{ta do istog odredi{ta unaprijed organiziranih grupa putnika, s tim {to se svaka grupa koja je obavila putovanje u odlasku vra}a u istom sastavu i to tako da se prva vo`nja u povratku i posljednja vo`nja u odlasku u nizu naizmjeni~nih vo`nji vr{i praznim vozilom; – prijevoz unaprijed organizirane grupe putnika u odlasku i putovanje praznog vozila u povratku i obratno; – taksiprijevoz. Na vozilu kojim se vr{i prijevoz iz stava 1. alineje 1., 2. i 3. ovog ~lana mora biti istaknuta tab la sa oznakom "vanlinijski prijevoz" u donjem desnom uglu vjetrobranskog stakla. Odredba iz stava 2. ovog ~lana ne odnosi se na vozila kojima se vr{i taksiprijevoz. ^lan 36. Ugovoreni prijevoz je vanlinijski prijevoz za odre|enu ta~no utvr|enu kategoriju putnika, ako se takav prijevoz vr{i u cilju odlaska na posao ili u {kolu (fakultet) i obratno, na odre|enoj relaciji bez prijema drugih putnika. U autobusu kojim se vr{i prijevoz iz stava 1. ovog ~lana mora se nalaziti kopija ugovora o prijevozu koji je zaklju~en izme|u organizacije - korisnika prijevoza i prijevoznika. U donjem desnom uglu vjetrobranskog stakla autobusa za vrijeme vr{enja posebnog vanlinijskog prijevoza mora se nalaziti tab la sa oznakom "ugovoreni prijevoz". ^lan 37. Prilikom vr{enja vanlinijskog cestovnog prijevoza iz ~lana 35. stav 1. alineja 1., 2. i 3. ovog Zakona u motornom vozilu mora se nalaziti pisani ugovor o prijevozu, te putni list sa spiskom putnika potpisan od prijevoznika, odnosno fizi~kog lica koje vr{i javni prijevoz. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, prilikom vr{enja prijevoza kada vanlinijski prijevoz putnika vr{i organizator putovanja koji je ujedno i prijevoznik, umjesto ugovora o prijevozu u motornom vozilu mora se nalaziti dokaz o uplati aran`mana u kojem je sadr`ana i naknada za prijevoz u odlasku i povratku. Kod vr{enja prijevoza iz ~lana 36. stav 1. ovog Zakona umjesto spiska putnika, putnici koji se prevoze moraju kod sebe imati identifikacijske iskaznice ovjerene od prijevoznika ili fizi~kog lica koje vr{i prijevoz, izdate na osnovu ugovora o prijevozu. Pravilnik kojim se bli`e odre|uje oblik i sadr`aj putnog lista sa spiskom putnika donosi federalni ministar. II.1.2.1. Taksiprijevoz ^lan 38. Taksiprijevoz je javni prijevoz putnika u vanlinijskom cestovnom prijevozu za koji je cijena prijevoza za pre|eni put unaprijed odre|ena i utvr|uje se taksimetrom po cjenovniku usluga. Cjenovnik usluga mora biti ovjeren od kantonalnog ministarstva nadle`nog za poslove cestovnog prometa i istaknut na vidnom mjestu u vozilu. U toku prijevoza putnika taksivozilom mora biti uklju~en taksimetar, koji je ispravan, ba`daren prema propisanim metrolo{kim uvjetima za taksimetre, plombiran i ugra|en na vidnom mjestu u vozilu. Prijevoznik, odnosno fizi~ko lice koje vr{i taksiprijevoz mo`e sa korisnikom prijevoza, na relacijama du`im od 25 km, ugovoriti cijenu prijevoza i bez uklju~enja taksimetra, s tim da cijena ne mo`e biti ve}a od one koja bi se utvrdila taksimetrom. Prijevoznik, odnosno fizi~ko lice koje vr{i taksiprijevoz du`no je na zahtjev putnika koji se prevozi, izdati kartu za prijevoz koja sadr`i registarski broj vozila, putnu relaciju, napla}enu, odnosno ugovorenu cijenu, da tum prijevoza, potpis i otisak pe~ata prijevoznika. Ako se prijevoz iz stava 4. ovog ~lana vr{i bez uklju~enja taksimetra prijevoznik, odnosno fizi~ko lice koje vr{i taksiprijevoz du`no je izdati kartu za prijevoz putniku koji se prevozi prije po~etka vo`nje. ^lan 39. Pri vr{enju taksiprijevoza bez saglasnosti putnika koji je prvi zapo~eo koristiti taj prijevoz, ne mogu se primati na prijevoz drugi putnici. ^lan 40. Taksiprijevoz mo`e se vr{iti samo putni~kim vozilom sa pet sjedi{ta (1+4), koje ima ~etvera vrata a oblik karoserije je limuzina. Putni~ko vozilo iz stava 1. ovog ~lana ne mo`e imati priklju~no vozilo. ^lan 41. Voza~i koji upravljaju motornim vozilom kojim se vr{i taksiprijevoz, pored uvjeta utvr|enih propisima o sigurnosti prometa na cestama, moraju ispunjavati i uvjete iz ~lana 9. ovog Zakona. ^lan 42. Organizaciju i na~in vr{enja taksiprijevoza putnika na teritoriji kantona svojim propisom regulira or gan iz ~lana 10. stav 1. ovog Zakona. Propisom iz stava 1. ovog ~lana ure|uje se naro~ito: – na~in organiziranja taksiprijevoza na teritoriji kantona, odnosno podru~ju grada i op}ine; – broj i razmje{taj taksistajali{ta, na~in njihovog kori{tenja, ure|enja i odr`avanja, te broj vozila na pojedinim taksistajali{tima; – na~in utvr|ivanja i naplate cijene taksiprijevoza, ako se prevozi vi{e putnika; – na~in izdavanja dopunskih oznaka za vozila, njihova veli~ina, broj i izgled; – prava i du`nosti voza~a koji vr{i taksiprijevoz i putnika koji se prevoze taksivozilom; Broj 28 – Strana 3002 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3003 – osnovne i dopunske uvjete koje mora ispunjavati taksivoza~ i taksivozilo. II.2. JAVNI PRIJEVOZ TERETA ^lan 43. Javni prijevoz tereta u cestovnom prijevozu (u daljnjem tekstu: prijevoz tereta) mo`e se organizirati kao linijski i vanlinijski prijevoz. ^lan 44. Prijevoznik koji vr{i javni prijevoz tereta du`an je utvrditi cjenovnik pojedina~nih usluga prijevoza. Cjenovnik iz stava 1. ovog ~lana ovjeren od prijevoznika mora se nalaziti u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza. Ministarstvo, na prijedlog Asocijacije prijevoznika pri Privrednoj komori Federacije Bosne i Hercegovine, utvr|uje cjenovnik minimalnih cijena prijevoznih usluga u cestovnom prijevozu tereta. Prijevoznik je obavezan pridr`avati se utvr|enih cijena iz prethodnog stava. ^lan 45. Prijevoznik koji vr{i javni prijevoz tereta du`an je u vozilu kojim vr{i prijevoz imati uredno popunjen i ovjeren tovarni list u kojem, izme|u ostalog, moraju biti sadr`ani sljede}i podaci: naziv prijevoznika i njegov porezni i identifikacijski broj, naru~ilac prijevoza, primalac tereta, relacija, cijena prijevoza, koli~ina i vrsta tereta koji se prevozi i da tum utovara tereta. Tovarni list mora biti potpisan ili ovjeren od prijevoznika, isporu~ioca i primaoca tereta. II.2.1. Javni linijski prijevoz tereta ^lan 46. Linijski prijevoz tereta vr{i se na osnovu dozvole po registriranom redu vo`nje, a cijena i drugi uvjeti prijevoza unaprijed su utvr|eni na osnovu cjenovnika. ^lan 47. Ministarstvo izdaje dozvole za vr{enje linijskog prijevoza tereta i vodi registar izdatih dozvola. Dozvolu iz stava 1. ovog ~lana prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza. Federalni ministar pravilnikom propisuje uvjete za dobivanje i postupak izdavanja dozvola, kao i na~in vo|enja registra izdatih dozvola. ^lan 48. Prijevoznik je du`an o registriranoj liniji kao i o odobrenim promjenama na liniji najkasnije pet dana prije otpo~injanja prijevoza obavijestiti sve teretne stanice koje se nalaze upisane u rje{enju. Prijevoznik je du`an svim teretnim stanicama koje koristi na registriranoj liniji dostaviti utvr|eni cjenovnik prijevoznih usluga. ^lan 49. Prijevoznik kojem je izdato rje{enje za vr{enje linijskog prijevoza tereta du`an je prijevoz vr{iti na osnovu uvjeta iz rje{enja i u skladu sa odredbama ovog Zakona. II.2.2. Javni vanlinijski prijevoz tereta ^lan 50. Vanlinijski prijevoz tereta je prijevoz tereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvr|uju ugovorom izme|u prijevoznika i naru~ioca prijevoza. ^lan 51. Prijevoz za posebne namjene (vanredni prijevoz, prijevoz opasnih materija i sl.) vr{i se na osnovu ovog Zakona, Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o prijevozu opasnih materija. Prijevoz za posebne namjene vr{i se na osnovu dozvole koju izdaje nadle`ni or gan odre|en Zakonom o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ili Zakonom o prijevozu opasnih materija. Dozvola iz prethodnog stava ili njena kopija mora se nalaziti u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza za posebne namjene. III. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE ^lan 52. Prijevoz za vlastite potrebe mogu vr{iti pravna ili fizi~ka lica pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Prijevoz za vlastite potrebe mo`e se vr{iti kao prijevoz tereta koji vr{e pravna lica radi zadovoljenja svojih proizvodnih ili uslu`nih potreba u okviru djelatnosti upisanih u sudski registar i kao prijevoz osoba koje su u radnom odnosu kod istog i drugih osoba u vezi sa obavljanjem poslova iz te djelatnosti. Prijevoz za vlastite potrebe mo`e se vr{iti vlastitim motornim vozilom ili iznajmljenim putni~kim vozilom (rentakar). Prilikom vr{enja prijevoza za vlastite potrebe u vozilu se mora nalaziti pravomo}no rje{enje iz ~lana 5. ovog Zakona. Kod prijevoza osoba za vlastite potrebe u autobusu se mora nalaziti putni list sa spiskom putnika iz ~lana 37. stav 1. ovog Zakona, a ako se vr{i prijevoz zaposlenika sa posla na posao, osobe koje se prevoze moraju imati identifikacijske iskaznice izdate od pravnog, odnosno fizi~kog lica koje taj prijevoz vr{i. ^lan 53. Fizi~ko lice mo`e vr{iti prijevoz za vlastite potrebe sa jednim ili vi{e vozila ako: – prevozi teret koji je u vezi sa obavljanjem privredne i druge djelatnosti za koju ima rje{enje, – samostalno obavlja poljoprivrednu djelatnost, te prevozi vlastite poljoprivredne proizvode, ili prevozi druge proizvode koje je nabavio u svrhu te proizvodnje, – prevozi osobe koje su kod njega u radnom odnosu. Vozilom u vlasni{tvu fizi~kog lica kojim se vr{i prijevoz za vlastite potrebe mo`e upravljati vlasnik vozila ili voza~ koji je u radnom odnosu kod vlasnika vozila. ^lan 54. Fizi~ko lice mo`e vr{iti prijevoz osoba, tereta, ili osoba i tereta za vlastite potrebe motornim vozilom samo na osnovu rje{enja za vr{enje tog prijevoza koje izdaje nadle`ni or gan prema odredbama Zakona o obrtu na ~ijem podru~ju fizi~ko lice ima prebivali{te. Rje{enje iz stava 1. ovog ~lana ne mo`e se izdati fizi~kom licu koje je upisano u registar za vr{enje javnog prijevoza. Nadle`ni or gan iz stava 1. ovog ~lana du`an je voditi registar izdatih rje{enja za vr{enje prijevoza za vlastite potrebe. Odredbe ovog ~lana ne odnose se na prijevoz za vlastite potrebe koji se vr{i putni~kim automobilom gra|ana i vozilom specijalno opremljenim za kampovanje. ^lan 55. U motornom vozilu kojim se vr{i prijevoz za vlastite potrebe mora se nalaziti rje{enje za vr{enje tog prijevoza. U teretnom motornom vozilu najve}e dopu{tene mase vi{e od 3.500 kg, kojim se vr{i prijevoz tereta, mora se nalaziti tovarni list iz ~lana 45. ovog Zakona. ^lan 56. Motornim vozilom kojim se vr{i prijevoz za vlastite potrebe kod privrednih dru{tava, odnosno drugih pravnih lica mora upravljati voza~ koji je u radnom odnosu kod vlasnika motornog vozila i ispunjava uvjete iz ~lana 9. ovog Zakona. III.1. Rentakar prijevoz ^lan 57. Prijevoz osoba iznajmljenim motornim vozilima (rentakar) je prijevoz koji se vr{i za vlastite potrebe na osnovu ugovora zaklju~enog izme|u korisnika i davaoca rentakar usluge po unaprijed utvr|enom cjenovniku. Pravno lice koje pru`a rentakar uslugu uz iznajmljivanje vozila sa voza~em mo`e takav vid usluge pru`iti samo sa voza~ima koji su sa njim uspostavili radni odnos u skladu sa Zakonom o radu. Pravno lice koje pru`a rentakar usluge mora biti registrirano za obavljanje te djelatnosti. U motornom vozilu za vrijeme pru`anja rentakar usluge mora se nalaziti primjerak zaklju~enog ugovora iz stava 1. ovog ~lana. ^lan 58. Vozila za rentakar usluge moraju ispunjavati uvjete predvi|ene pravilnikom iz ~lana 5. i pravilnikom iz ~lana 8. ovog Zakona. Korisnik rentakar vozila ne mo`e vr{iti javni prijevoz iznajmljenim vozilom. ^lan 59. Za pru`anje rentakar usluge mo`e se koristiti putni~ko vozilo sa brojem sjedi{ta od 1+4 do 1+7. IV. AUTOSTANICE ^lan 60. Djelatnost pru`anja usluga autobusnih stanica u prijevozu putnika (u daljnjem tekstu: autobusna stanica) i usluga teretnih stanica (u daljnjem tekstu: teretna stanica) mogu vr{iti pravna lica koja su registrirana za obavljanje djelatnosti pru`anja stani~nih usluga i ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona. ^lan 61. Autostanica mora biti ozna~ena natpisom i to: – autobusna stanica sa natpisom mjesta u kojem se nalazi, – teretna stanica sa natpisom mjesta u kojem se nalazi. IV.1. Autobusne stanice i stajali{ta ^lan 62. Autobusna stanica je odre|eni prostor za prihvat i otpremu autobusa, izlazak ili ulazak putnika, utovar ili istovar prtljage, rezervacija i prodaja karata za prijevoz, ~uvanje prtljage, informiranje putnika i prijevoznika i ostali poslovi u vezi sa prijevozom putnika. Autobusno stajali{te je odre|en i ozna~en prostor za zaustavljanje autobusa radi sigurnog ulaska ili izlaska putnika. Autobusna stanica obavlja poslove i usluge u okviru registrirane djelatnosti za koju ima javna ovla{tenja na osnovu rje{enja koje izdaje Ministarstvo. ^lan 63. Ulaz ili izlaz putnika obavlja se samo na autobusnim stanicama, odnosno autobusnim stajali{tima upisanim u registrirani red vo`nje. Prijevoznik je du`an na polaznu stanicu postaviti autobus koji prometuje na odre|enoj liniji 15 minuta prije polaska i to na peron koji mu je odre|en organizacijom rada autobusne stanice. Ako je u redu vo`nje upisan naziv mjesta u kojem postoji autobusna stanica, prijevoznik je obavezan koristiti usluge autobusne stanice u tom mjestu. U mjestu u kojem postoje dvije ili vi{e autobusnih stanica namijenjenih za isti rang linijskog prijevoza, prijevoznik }e koristiti usluge autobusne stanice koju ima upisanu u registrirani red vo`nje. ^lan 64. Autobusna stanica mora biti opremljena i odr`avana tako da odgovara svojoj svrsi. U zavisnosti od zadovoljavanja propisanih uvjeta, vezano za posjedovanje opreme i sadr`aja u okviru cjelokupne usluge, utvrdit }e se kategorija autobusne stanice. Pravilnik kojim se bli`e odre|uju uvjeti koje mora ispunjavati autobusna stanica, na~in rada i njihova kategorizacija donosi federalni ministar. ^lan 65. Autobusna stanica mora pod jednakim uvjetima pru`ati svoje usluge svim prijevoznicima koji u registriranom redu vo`nje imaju upisanu tu autobusnu stanicu, a prema cjenovniku u zavisnosti od kategorije autobusne stanice. Autobusna stanica mo`e napla}ivati svoje usluge samo ako je izvr{ena kategorizacija i ako joj je rje{enjem Ministarstva utvr|ena jedna od kategorija. Ministarstvo, na prijedlog Asocijacije prijevoznika pri Privrednoj komori Federacije Bosne i Hercegovine, utvrdit }e maksimalne cijene usluga autobusnih stanica zavisno od kategorije stanice. Prijevoznik koji vr{i prijevoz iz stava 1. ovog ~lana obavezan je autobusnoj stanici, upisanoj u registrirani red vo`nje, povjeriti rezervaciju i prodaju karata za prijevoz, te davanje obavijesti putnicima. Autobusna stanica i prijevoznik iz stava 4. ovog ~lana ugovorom }e regulirati uvjete, na~in kori{tenja usluga autobusne stanice, me|usobna prava i obaveze, a visinu naknade za pru`ene usluge odredit }e u skladu sa cjenovnikom iz stava 3. ovog ~lana. Slu`bena lica na autobusnoj stanici du`na su za vrijeme rada na vidnom mjestu nositi identifikacijske iskaznice. ^lan 66. Autobusna stanica du`na je voditi evidenciju o dolascima i odlascima autobusa i svakih 30 dana nadle`nom organu koji je registrirao redove vo`nje dostavljati pisane informacije o redovima vo`nje koje prijevoznik neuredno odr`ava, odnosno redovima vo`nje koje prijevoznik ne odr`ava. Voza~ autobusa du`an je po dolasku na autobusnu stanicu odmah prijaviti dolazak autobusa, odnosno prijaviti postavljanje autobusa na peron i ovjeriti putni nalog sa podacima o vremenu dolaska i polaska autobusa sa autobusne stanice. Otpravnik je du`an otpremiti svaki autobus sa polaznog perona prema redu vo`nje, ako su za to ispunjeni uvjeti. Voza~ autobusa mo`e po}i sa autobusne stanice po odobrenju otpravnika, odnosno kad mu se odgovaraju}im svjetlosnim signalom odobri odlazak sa autobusne stanice, ako se otpremanje autobusa vr{i svjetlosnom signalizacijom. ^lan 67. U autobusnoj stanici mora se voditi prometni dnevnik na na~in propisan pravilnikom kojim se propisuje obrazac, sadr`aj i na~in vo|enja prometnog dnevnika. Pravilnik iz stava 1. ovog ~lana donosi federalni ministar. ^lan 68. Nakon sklapanja ugovora iz ~lana 65. stav 5. ovog Zakona autobusna stanica du`na je sistematizirati sve redove vo`nje po linijama, vremenu dolaska i odlaska autobusa sa autobusne stanice i istaknuti ih na mediju predvi|enom za informiranje putnika. ^lan 69. Prijevoznik mora obavijestiti autobusnu stanicu gdje zapo~inje prijevoz po redu vo`nje, o nemogu}nosti odr`avanja polaska linije, odnosno o zaka{njenju ve}em od 30 minuta. U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana autobusna stanica mora obavijestiti sljede}u autobusnu stanicu po redu vo`nje. U slu~aju prijema obavijesti o nemogu}nosti odr`avanja polaska ili nenajavljenog ka{njenja du`eg od 30 minuta, autobusna stanica mo`e, ukoliko je ve} izvr{ila prodaju karata za taj polazak, anga`irati drugog prijevoznika o tro{ku prijevoznika koji je trebao obaviti taj polazak. IV.2. Teretne stanice ^lan 70. Teretna stanica osigurava prihvat i otpremu teretnih motornih i priklju~nih vozila i tereta, osigurava njihov smje{taj, usluge smje{taja i prehrane ~lanova posade. Teretna stanica mo`e organizirati pru`anje i drugih usluga vezanih za vr{enje prijevoza tereta. Rje{enje o ispunjavanju uvjeta iz st. 1. i 2. ovog ~lana donosi Ministarstvo. Federalni ministar }e posebnim pravilnikom propisati uvjete koje moraju ispuniti teretne stanice za obavljanje djelatnosti. ^lan 71. Teretna stanica mora pru`ati svoje usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima, odnosno fizi~kim licima koji vr{e javni prijevoz. Ako u mjestu postoji teretna stanica, nadle`no kantonalno ministarstvo mo`e propisom utvrditi obavezu da su prijevoznici, odnosno fizi~ka lica koja vr{e javni prijevoz du`ni koristiti usluge teretne stanice. Broj 28 – Strana 3004 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3005 V. STANICE TEHNI^KOG PREGLEDA ^lan 72. Stanica tehni~kog pregleda pru`a usluge tehni~kog pregleda vozila kojima se utvr|uje ispunjavanje tehni~ko-eksploatacionih uvjeta i tehni~ka ispravnost vozila kojima se vr{e pojedine vrste prijevoza. Za svako vozilo koje ispunjava navedene uvjete stanica tehni~kog pregleda izdaje odgovaraju}u potvrdu. Pru`anje usluga tehni~kog pregleda vozila iz stava 1. ovog ~lana mo`e vr{iti samo stanica tehni~kog pregleda koja je registrirana za obavljanje poslova tehni~kog pregleda vozila i ima odobrenje za rad dobijeno od Ministarstva. ^lan 73. Odobrenje za rad stanici tehni~kog pregleda na prijedlog komisije izdaje Ministarstvo. Komisiju iz stava 1. ovog ~lana formira federalni ministar. Komisija iz stava 2. ovog ~lana broji 13 ~lanova od kojih su tri ~lana iz Ministarstva, s tim da je jedan predsjednik komisije i po jednog ~lana iz kantonalnog ministarstva nadle`nog za poslove cestovnog prometa. ^lana komisije iz kantonalnog ministarstva imenuje federalni ministar, na prijedlog kantonalnog ministra nadle`nog za poslove cestovnog prometa. Komisija svoje prijedloge vezane za davanje odobrenja treba bazirati u skladu sa evropskim standardima i direktivama i u svemu postupati u skladu sa va`e}im propisima koji reguliraju ovu oblast. ^lan 74. Uvjete za obavljanje poslova utvr|ivanja tehni~ke ispravnosti vozila, na~in obavljanja pojedinih vrsta tehni~kog pregleda, evidencije koje se vode i obrasci koji se izdaju, kao i drugi poslovi vezani za rad stanica tehni~kog pregleda odre|uju se pravilnicima koje donosi federalni ministar. ^lan 75. Kontrola ispravnosti vozila na stanicama tehni~kog pregleda vr{i se u skladu sa odredbama ovog Zakona, pravilnicima donesenim na osnovu njega, kao i na osnovu drugih zakona i pravilnika donesenih na osnovu njih i prema usvojenom standardu i va`e}im normativima. Tehni~ki pregled obavlja se u skladu sa procedurama va`e}im za pojedine vrste tehni~kog pregleda, a dokumentacija za vozilo izdaje se na bazi ispisa rezultata mjerenja pojedinih karakteristika tog vozila dobijenih na opremi sa automatskim ispisom podataka, op}eg stanja vozila, te na osnovu zapa`anja kontrolora o stanju pojedinih sklopova, agregata i komponenti tog vozila. Ministarstvo, na prijedlog Asocijacije stanica tehni~kog pregleda pri Privrednoj komori Federacije Bosne i Hercegovine, utvr|uje jedinstven cjenovnik usluga pojedinih vrsta tehni~kog pregleda vozila. ^lan 76. Dio poslova iz svoje nadle`nosti, koji se odnose na rad stanica tehni~kog pregleda, Ministarstvo mo`e prenijeti na odgovaraju}u stru~nu instituciju koja bude izabrana putem javnog oglasa. Stru~na institucija koja }e obavljati poslove iz stava 1. ovog ~lana mora ispunjavati sljede}e uvjete: – biti upisana u sudski registar za obavljanje djelatnosti iz oblasti za koju se prenosi javno ovla{tenje; – imati kadrove sposobne za obavljanje djelatnosti iz oblasti za koju se prenosi javno ovla{tenje; – biti stru~no i tehni~ki osposobljena za vr{enje obuke za obavljanje poslova tehni~kog pregleda vozila, ba`darenja tahografa; – biti stru~no i tehni~ki osposobljena za vr{enje stru~nog nadzora nad radom stanica tehni~kog pregleda, kontrolora tehni~ke ispravnosti vozila, voditelja stanice tehni~kog pregleda; – imati kadar i opremu za vr{enje kontrole ispravnosti ba`darenja opreme i ure|aja na stanici tehni~kog pregleda; – dokazati da mo`e pratiti referentnu literaturu evropske zajednice iz ove oblasti i vr{iti primjenu savremenih dostignu}a na stanicama tehni~kog pregleda i davati prijedloge za dopunu postoje}ih normativnih akata iz ove oblasti u skladu sa evropskim standardima; – posjedovati ra~unare, stru~nu literaturu, laboratoriju sa tipski odobrenom opremom, kabinete i drugu opremu neophodnu za obavljanje djelatnosti koje se prenose; – ispunjavati uvjete propisane pozitivnim zakonskim propisima Bosne i Hercegovine. Stru~na institucija iz stava 1. ovog ~lana obavlja sljede}e poslove: – prati propise iz oblasti kontrole ispavnosti vozila koje donose susjedne zemlje, Evropska unija i druge me|unarodne organizacije i integracije; – utvr|uje uvjete za rad stanica za tehni~ki pregled vozila i izdaje certifikate i vodi slu`benu evidenciju o njima na osnovu kojih Ministarstvo prenosi javno ovla{tenje stanici tehni~kog pregleda vozila za obavljanje pojedinih vrsta tehni~kog pregleda vozila i izdavanja potvrda o njihovoj ispravnosti; – vr{i stru~no osposobljavanje kadrova za obavljanje poslova kontrolora tehni~ke ispravnosti vozila i drugih osoba koje rade na stru~nim poslovima tehni~kog pregleda i registracije motornih vozila; – organizira periodi~nu provjeru znanja kontrolora tehni~ke ispravnosti vozila i drugog osoblja; – organizira kontrolu ba`darenja opreme kojom se vr{i kontrola tehni~ke ispravnosti vozila; – organizira uvezivanje stanica za tehni~ki pregled vozila i drugih zainteresiranih subjekata u jedinstven informati~ ki sistem vezan za poslove tehni~kog pregleda vozila; – vr{i obradu podataka i izradu analiza iz oblasti tehni~kog pregleda vozila; – ostvaruje saradnju sa stru~nim, nau~nim organizacijama, institutima, preduze}ima i drugim pravnim licima iz oblasti tehni~kog pregleda vozila; – daje pisana uputstva i informacije, te izra|uje stru~ne publikacije iz oblasti tehni~kog pregleda vozila; – na zahtjev organa koji vr{i upravni nadzor nad radom stru~ne institucije iz stava 1. ovog ~lana, a najmanje dva puta godi{nje, dostavlja izvje{taje, podatke i dokumenta od zna~aja za vr{enje upravnog nadzora. Bli`e odredbe o na~inu obavljanja pojedinih poslova i zadataka iz stava 3. ovog ~lana propisat }e se pravilnicima iz ~lana 74. ovog Zakona. ^lan 77. Stru~na institucija iz ~lana 76. stav 1. ovog Zakona gubi javna ovla{tenja za obavljanje poslova iz stava 3. ~lana 76. ovog Zakona ukoliko: – poslove ne obavlja stru~no i blagovremeno, – ne podnosi izvje{taje, podatke, ili drugu dokumentaciju u skladu sa ~lanom 76. stav 3. alineja 10., – izvje{taj o radu ne bude pozitivno ocijenjen od Ministarstva. ^lan 78. U ostvarivanju svoje funkcije, vezano za rad stanica tehni~kog pregleda, Ministarstvo je nadle`no da: – donosi propise i op}e akte iz oblasti tehni~kog pregleda vozila i rada stanica za tehni~ki pregled vozila, – vr{i upravni nadzor nad radom stanica za tehni~ki pregled vozila, – vr{i upravni nadzor nad radom stru~ne institucije iz ~lana 76. stav 1. ovog Zakona. VI. INSPEKCIJSKI NADZOR ^lan 79. Poslove inspekcijskog nadzora nad provo|enjem odredbi ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega vr{i Ministarstvo. Neposredne poslove inspekcijskog nadzora obavljaju federalni inspektori za cestovni promet (u daljnjem tekstu: inspektor). ^lan 80. Inspektor mo`e biti osoba koja ima visoku {kolsku spremu, diplomirani in`injer prometa cestovnog smjera, polo`en stru~ni upravni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na najslo`enijim upravnim poslovima poslije polo`enog stru~nog ispita. Federalni ministar mo`e, po potrebi, rje{enjem privremeno ovlastiti i drugu osobu koja ispunjava uvjete iz stava 1. ovog ~lana da izvr{i odre|ene poslove inspekcijskog nadzora sa svim ovla{tenjima inspektora. ^lan 81. Inspektor vodi evidenciju o obavljenim inspekcijskim pregledima i preduzetim mjerama. Sadr`aj i na~in vo|enja evidencije iz stava 1. ovog ~lana propisuje federalni ministar pravde. ^lan 82. Nadzor nad provo|enjem odredbi ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega inspektor vr{i u sjedi{tu i drugim poslovnim prostorijama pravnog ili fizi~kog lica. Inspektor u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora ovla{ten je zaustaviti vozila koja su predmet ovog Zakona. Zaustavljanje vozila, u smislu prethodnog stava ovog ~lana, inspektor vr{i isticanjem tablice koja je u obliku prometnog znaka "zabranjen promet svim vozilima u oba smjera" na kojoj je ispisano "STOP INSPEKCIJA". Voza~ motornog vozila na znak iz prethodnog stava du`an je zaustaviti vozilo i postupiti po nalozima inspektora. Za vr{enje inspekcijskog nadzora inspektor koristi posebnu tehni~ku opremu i ozna~ena slu`bena vozila. Federalni ministar svojim uputstvom odredit }e na~in obilje`avanja slu`benog vozila te potrebnu tehni~ku opremu za pregled. ^lan 83. Prilikom vr{enja inspekcijskog nadzora inspektor mora imati iskaznicu. Oblik i sadr`aj iskaznice propisuje federalni ministar pravde a iskaznicu inspektoru izdaje federalni ministar. ^lan 84. U vr{enju inspekcijskog nadzora inspektori posebno nadziru: – ispunjavanje uvjeta za obavljanje djelatnosti javnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe; – na~in vr{enja prijevoza osoba, tereta, ili osoba i tereta na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine; – ispunjavanje propisanih uvjeta za vozila kojima se vr{i prijevoz na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine; – ispunjavanje propisanih uvjeta i na~ina rada i kori{tenja autobusnih i teretnih stanica; – da li je preventivni tehni~ki pregled vozila va`e}i i obavljen kod ovla{tene stanice tehni~kog i preventivnog pregleda vozila. ^lan 85. U vr{enju inspekcijskog nadzora inspektor je ovla{ten: 1) pregledati: – poslovne i druge prostorije, – vozila, ure|aje, opremu, voznu dokumentaciju putnika i tereta, – poslovne knjige, sporazume, ugovore i druge isprave u vezi sa prijevozni~kom djelatnosti, – rje{enje za rad stanice tehni~kog pregleda kao i dokumentaciju na osnovu koje zaposleni obavljaju tehni~ki pregled vozila, ba`darenost opreme i primjenu jedinstvenog cjenovnika na stanici tehni~kog pregleda, – dokumentaciju i evidenciju, ra~unarsku bazu podataka koje omogu}avaju uvid u poslovanje i primjenu propisa u vezi s prijevozni~kom djelatnosti; 2) narediti otklanjanje nedostataka u pogledu: – ispunjavanja propisanih uvjeta za obavljanje odre|ene vrste prijevoza, – ispunjavanja uvjeta za rad autobusnih i teretnih stanica, – ispunjavanja propisanih tehni~ko-eksploatacionih uvjeta i svojstava predvi|enih standardima za vozila, – obavljanja preventivnih tehni~kih pregleda vozila i urednosti kontrole tehni~ke ispravnosti vozila, – odr`avanja reda vo`nje, – kao i u svim drugim slu~ajevima neprimjenjivanja propisa nad kojima se vr{i nadzor; 3) privremeno zabraniti: – vr{enje prijevoza osoba ili tereta, ili osoba i tereta, ako utvrdi da se vr{i bez odgovaraju}e licence, odnosno bez rje{enja za vr{enje prijevoza za vlastite potrebe, – kori{tenje vozila ako ono ne ispunjava propisane uvjete prema odredbama ovog Zakona, – vr{enje javnog linijskog prijevoza osoba u cestovnom prijevozu na liniji za koju red vo`nje nije registriran, ili na liniji na kojoj prijevoznik vr{i prijevoz bez odobrene izmjene reda vo`nje, ili suprotno roku va`enja registriranog reda vo`nje, – vr{enje javnog vanlinijskog prijevoza osoba, ako utvrdi da ga prijevoznik vr{i suprotno pravilima o na~inu vr{enja vanlinijskog prijevoza shodno deklarisanoj vrsti iz putnog lista, ili ukoliko nema va`e}i putni list, – obavljanje poslova voza~a, odnosno ~lana posade motornog vozila, ako utvrdi da voza~, odnosno ~lan posade vozila nema iskaznicu za voza~a, nije u radnom odnosu kod nadziranog pravnog subjekta, odnosno vlasnika vozila, onemogu}i izvr{enje inspekcijskog pregleda, ili odbije izvr{iti nare|enje inspektora, – vr{enje taksiprijevoza, ako utvrdi da prijevoznik ne ispunjava uvjete propisane odredbama ovog Zakona i drugih propisa, – pru`anje stani~nih usluga, ako utvrdi da su radom autobusne ili teretne stanice ugro`eni zdravlje ili `ivot ljudi. Mjera privremene zabrane iz ta~ke 3. ovog ~lana traje do otklanjanja nedostataka. ^lan 86. Inspektor }e donijeti rje{enje i odmah primijeniti mjeru isklju~enja vozila iz prometa, odnosno udaljiti voza~a ili ~lana posade iz vozila, ako utvrdi da: – vozilom se ~ine radnje za koje je izre~ena mjera privremene zabrane iz ~lana 85. stav 1. ta~ka 3. alineje 1., 2., 3., 4. i 6. ovog Zakona, – voza~ ili ~lan posade vozila obavlja poslove i zadatke i pored izre~ene mjere privremene zabrane iz ~lana 85. stav 1. ta~ka 3. alineja 5. ovog Zakona. Prilikom isklju~enja vozila iz prometa inspektor oduzima prometnu dozvolu za vozilo i registarske tablice i o tome izdaje odgovaraju}u potvrdu. Obavezu skidanja registarskih tablica izvr{it }e voza~ i predati ih inspektoru. Ukoliko voza~ odbije da skine registarske tablice vozilo se o tro{ku vlasnika ili voza~a vozila upu}uje na najbli`u stanicu tehni~kog pregleda, ili u najbli`u automehani~arsku radionicu u kojoj }e se obaviti skidanje registarskih tablica. Mjera iz stava 2. ovog ~lana u prvom slu~aju izri~e se u trajanju od sedam dana a u ponovljenom slu~aju u vremenskom trajanju od 30 dana. Sve posljedice i tro{kove nastale zbog isklju~enja vozila iz prometa i zabrane obavljanja poslova na radnom mjestu voza~a, odnosno ~lana posade vozila snosi u cijelosti nadzirano pravno ili fizi~ko lice. Na~in izvr{enja mjera iz ovog ~lana propisat }e se posebnim pravilnikom kojeg donosi federalni ministar. ^lan 87. Inspektor }e donijeti rje{enje i odmah narediti njegovo izvr{enje kada utvrdi da nadzirano pravno lice postupa protivno ranije izre~enoj mjeri privremene zabrane iz ~lana 85. stav 1. ta~ka 3. alineja 7. ovog Zakona. U provedbi rje{enja iz stava 1. ovog ~lana inspektor }e pe~a}enjem ili na drugi pogodan na~in privremeno zatvoriti prostorije i onemogu}iti kori{tenje strojeva, ure|aja i drugih sredstava za rad u kojima se ili kojima se obavlja djelatnost. ^lan 88. Inspektor je ovla{ten odmah uputiti vozilo na vanredni tehni~ki pregled ako utvrdi da ne ispunjava uvjete iz ~lana 5. ili ~lana 8. ovog Zakona, ili ako postoji osnovana sumnja da bi upotreba tih vozila ugrozila sigurnost prometa. Vozilo iz stava 1. ovog ~lana mo`e se uklju~iti u promet poslije obavljenog vanrednog tehni~kog pregleda na kojem je utvr|eno da su otklonjeni nedostaci zbog kojih je vozilo isklju~eno iz prometa. Broj 28 – Strana 3006 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3007 U slu~aju utvr|ene neispravnosti vozila na vanrednom tehni~kom pregledu tro{kove obavljenog tehni~kog pregleda snosi vlasnik vozila. Inspektor donosi rje{enje o isklju~enju vozila iz prometa. ^lan 89. U vr{enju inspekcijskog nadzora inspektor mo`e oduzeti pravnom ili fizi~kom licu dokumentaciju, isprave, kopije-izvode iz ra~unarskih baza podataka (ispis itd.), ako posumnja u njihovu ispravnost, odnosno ako poslovanje ne obavljaju u skladu sa tom dokumentacijom, ispravama i evidencijom iz ra~unarske baze podataka. Dokumentacija, isprave i kopije-izvodi iz ra~unarske baze podataka oduzimaju se privremeno, odnosno na vrijeme potrebno za utvr|ivanje njihove ispravnosti, ili do dono{enja kona~nog rje{enja pri ~emu se nadziranom pravnom ili fizi~kom licu izdaje potvrda. ^lan 90. O preduzimanju upravnih mjera kojim se nare|uje otklanjanje utvr|enih nedostataka i nepravilnosti i preduzimanje drugih upravnih mjera i radnji za koje je ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega ovla{ten, inspektor donosi rje{enje. Protiv rje{enja koje donosi inspektor mo`e se izjaviti `alba federalnom ministru u roku od osam dana od dana prijema rje{enja. @alba protiv rje{enja iz ~lana 85. stav 1. ta~ka 3. i ~l. od 86. do 88. ovog Zakona ne odga|a njegovo izvr{enje. ^lan 91. Pravna ili fizi~ka lica du`na su omogu}iti inspektoru obavljanje poslova iz ~l. od 85. do 89. ovog Zakona. Pravna ili fizi~ka lica ~ije je poslovanje podvrgnuto nadzoru inspektora du`na su na njegov zahtjev i u ostavljenom roku dostaviti ta~ne podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje poslova iz njegove nadle`nosti. ^lan 92. Inspektor je du`an preduzeti odgovaraju}e mjere i preventivne aktivnosti u cilju spre~avanja nastupanja {tetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provo|enju zakona i propisa donesenih na osnovu zakona ~ije izvr{enje nadzire. VII. KAZNENE ODREDBE ^lan 93. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 15.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice ako: 1. obavlja periodi~ne preventivne tehni~ke preglede bez registrirane djelatnosti (~lan 8. stav 3. ovog Zakona); 2. obavlja periodi~ne preventivne tehni~ke preglede bez registrirane djelatnosti (~lan 8. stav 4. ovog Zakona); 3. vr{i javni prijevoz bez registrirane djelatnosti javnog prijevoza (~lan 11. stav 2. ovog Zakona); 4. vr{i javni prijevoz bez posjedovanja licence iz ~lana 13. ovog Zakona; 5. povjeri ili ustupi vr{enje javnog prijevoza u linijskom cestovnom prijevozu drugom prijevozniku (~lan 18. ovog Zakona); 6. prijevoz za posebne namjene vr{i bez dozvole nadle`nog organa (~lan 51. stav 2. ovog Zakona); 7. prijevoz za vlastite potrebe vr{i bez rje{enja za vr{enje tog prijevoza (~lan 54. stav 1. ovog Zakona); 8. pru`a rentakar usluge, a nije registriran za obavljanje te djelatnosti (~lan 57. stav 3. ovog Zakona); 9. pru`a usluge autostanica bez registrirane djelatnosti (~lan 60. ovog Zakona); 10. pru`a usluge tehni~kog pregleda vozila bez registrirane djelatnosti (~lan 72. stav 3. ovog Zakona); 11. kontrolu tehni~ke ispravnosti vozila ne obavlja u skladu sa va`e}im propisima, usvojenim standardom i va`e}im normativima (~lan 75. st. 1. i 2. ovog Zakona); 12. dokumentaciju o obavljenom tehni~kom pregledu vozila ne izdaje na bazi ispisa rezultata mjerenja dobivenih na mjernoj opremi, ili izda dokumentaciju sa pozitivnim rezultatom pregleda, a osobnim zapa`anjem je mogao uo~iti da stanje pojedinih sklopova, agregata ili komponenti vozila ne odgovara propisanim normama (~lan 75. stav 2. ovog Zakona); 13. onemogu}i ili ometa inspektora u obavljanju poslova inspekcije (~lan 91. stav 1. ovog Zakona). Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili voza~ stranog prijevoznika. Za prekr{aje iz stava 1. ovog ~lana pored nov~ane kazne izri~e se i za{titna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izre~ena kazna u trajanju od tri mjeseca do jedne godine i za{titna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvr{enjem prekr{aja. ^lan 94. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice ako: 1. preventivne periodi~ne preglede obavlja bez ovla{tenja Ministarstva (~lan 8. stav 3. ovog Zakona); 2. preventivne periodi~ne preglede obavlja bez ovla{tenja Ministarstva (~lan 8. stav 4. ovog Zakona); 3. javni prijevoz vr{i vozilom suprotno odredbama ~lana 19. ovog Zakona; 4. vr{i javni linijski prijevoz putnika bez registriranog reda vo`nje, ili bez izdate dozvole za prijevoz (~lan 23. ovog Zakona); 5. javni prijevoz putnika u vanlinijskom cestovnom prijevozu vr{i suprotno odredbama ~lana 35. stav 1. ovog Zakona; 6. ugovoreni prijevoz putnika vr{i suprotno odredbama ~lana 36. stav 1. ovog Zakona; 7. linijski prijevoz tereta vr{i bez registriranog reda vo`nje, odnosno bez dozvole za vr{enje linijskog prijevoza tereta (~lan 46. ovog Zakona); 8. pru`a usluge autobusnih stanica bez rje{enja Ministarstva (~lan 62. stav 3. ovog Zakona); 9. pru`a usluge teretnih stanica bez rje{enja nadle`nog organa, odnosno suprotno donesenom rje{enju iz ~lana 70. stav 3. ovog Zakona; 10. pru`a usluge tehni~kog pregleda vozila bez odobrenja za rad Ministarstva (~lan 72. stav 3. ovog Zakona); 11. ne izvr{i pravomo}no rje{enje koje je na osnovu odredbe ovog Zakona donio inspektor, ili ne izvr{i rje{enje na koje `alba nema suspenzivno djelovanje; 12. u ostavljenom roku inspektoru ne dostavi ta~ne podatke i dokumentaciju potrebnu za rad (~lan 91. stav 2. ovog Zakona). Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili voza~ stranog prijevoznika. Za prekr{aje iz stava 1. ovog ~lana pored nov~ane kazne izri~e se i za{titna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvr{enjem prekr{aja. ^lan 95. Nov~anom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice ako: 1. vr{i javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilom za koje ne posjeduje va`e}e rje{enje o ispunjavanju tehni~ko-eksploatacionih uvjeta iz ~lana 5. stav 3. ovog Zakona; 2. vr{i prijevoz vozilom na kojem nije obavljen preventivni tehni~ki pregled, ili je istekao, ili je obavljen kod neovla{tene stanice tehni~kog pregleda (~lan 8. ovog Zakona); 3. obavlja djelatnost prijevoza suprotno organizaciji i na~inu koji je propisao nadle`ni organ iz ~lana 10. ovog Zakona; 4. javni prijevoz vr{i ne pridr`avaju}i se odredbi ovog Zakona, uvjeta iz dozvole, ili druge va`e}e dokumentacije (~lan 12. ovog Zakona); 5. prijevoz osoba u linijskom cestovnom prijevozu ne vr{i u skladu sa registriranim redom vo`nje (~lan 23. ovog Zakona); 6. karte za prijevoz prodaje za red vo`nje koji nije registriran ili je van utvr|enog cjenovnika (~lan 29. stav 5. ovog Zakona); 7. karte za prijevoz prodaje u autobusu na autobusnoj stanici u terminu kada je organizirana prodaja karata (~lan 29. stav 6. ovog Zakona); 8. ne otpo~ne, ili obustavi vr{enje javnog prijevoza osoba u linijskom cestovnom prijevozu po registriranom redu vo`nje (~lan 32. stav 1. ovog Zakona); 9. ne postupi u skladu sa odredbama ~lana 37. st. 1. i 2. ovog Zakona; 10. obavlja djelatnost taksiprijevoza suprotno organizaciji i na~inu koji je propisao nadle`ni organ iz ~lana 42. ovog Zakona; 11. vr{i javni prijevoz tereta bez tovarnog lista (~lan 45. stav 1. ovog Zakona); 12. linijski prijevoz tereta vr{i suprotno odredbama ovog Zakona, ili suprotno uvjetima iz rje{enja (~lan 49. ovog Zakona); 13. vanlinijski prijevoz tereta vr{i bez sklopljenog ugovora iz ~lana 50. ovog Zakona; 14. prijevoz za vlastite potrebe vr{i suprotno odredbama ~lana 52. st. 2., 3. i 5. ovog Zakona; 15. vr{i prijevoz tereta bez tovarnog lista (~lan 55. stav 2. ovog Zakona); 16. prijevoz osoba rentakar vozilom ne vr{i za vlastite potrebe, ili ga vr{i bez zaklju~enog ugovora, ili bez unaprijed utvr|enog cjenovnika (~lan 57. stav 1. ovog Zakona); 17. iznajmljuje vozilo sa voza~ima koji nisu kod njega zaposleni, ili ne ispunjavaju uvjete za voza~a propisane ovim Zakonom (~lan 57. stav 2.); 18. vozilo za pru`anje rentakar usluga ne ispunjava uvjete iz ~lana 58. stav 1. ovog Zakona; 19. autobusna stanica svoje usluge ne pru`a pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima koji imaju u registriranom redu vo`nje upisanu tu stanicu, ili usluge ne napla}uje u skladu sa cjenovnikom u zavisnosti od kategorije autobusne stanice (~lan 65. stav 1. ovog Zakona); 20. autobusna stanica napla}uje svoje usluge, iako nije izvr{ena kategorizacija te stanice i bez rje{enja o utvr|enoj kategoriji (~lan 65. stav 2. ovog Zakona); 21. prijevoznik ne povjeri autobusnoj stanici prodaju i rezervaciju karata za prijevoz (~lan 65. stav 4. ovog Zakona); 22. autobusna stanica ne pridr`ava se odredbi ugovora sklopljenog sa prijevoznikom (~lan 65. stav 5. ovog Zakona); 23. prijevoznik se ne pridr`ava odredbi ugovora sklopljenog sa autobusnom stanicom (~lan 65. stav 5. ovog Zakona); 24. teretna stanica ne pru`a svoje usluge svim prijevoznicima pod jednakim uvjetima (~lan 71. stav 1. ovog Zakona). Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili voza~ stranog prijevoznika. ^lan 96. Nov~anom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice ako: 1. prijevoz vr{i vozilom na kojem nije izvr{en dnevni tehni~ki pregled ili nije potpisan na putnom nalogu (~lan 8. stav 2. ovog Zakona); 2. povjeri upravljanje motornim vozilom voza~u koji ne ispunjava uvjete iz ~lana 9. stav 2. ovog Zakona; 3. ne donese pravilnik kojim se reguliraju prava i obaveze ~lanova posade vozila (~lan 15. stav 2. ovog Zakona); 4. vr{i prijevoz putnika ili tereta u linijskom cestovnom prijevozu bez utvr|enog cjenovnika (~lan 17. stav 1. ovog Zakona), ili ne utvrdi cjenovnik za svaku liniju posebno sa cijenama izme|u stanica i stajali{ta (~lan 17. stav 2. ovog Zakona); 5. prijevoz u linijskom cestovnom prijevozu vr{i neuredno ili neredovno (~lan 27. stav 1. ovog Zakona); 6. bis vo`nju ne vr{i svim vozilima na cijeloj relaciji za koju je red vo`nje registriran (~lan 27. stav 3. ovog Zakona); 7. prijevoznik u linijskom cestovnom prometu ne pridr`ava se utvr|ene minimalne cijene prijevozne usluge, odnosno svoje usluge u linijskom cestovnom prijevozu napla}uje manje od utvr|ene minimalne cijene prijevozne usluge (~lan 28. st. 5. ovog Zakona); 8. vr{i prodaju karata za prijevoz na prodajnom mjestu u autobusnoj stanici, turisti~koj agenciji, u poslovnici ili u autobusu po cijenama koje se razlikuju od cijena utvr|enih cjenovnikom prijevoznika za tra`enu relaciju (~lan 29. stav 4. ovog Zakona); 9. postupa suprotno odredbama ~lana 31. ovog Zakona; 10. o obustavi prijevoza (~lan 32. stav 2. ovog Zakona) ne obavijesti korisnike prijevoza, ili autobusne stanice ili to ne prijavi nadle`nom organu koji je registrirao red vo`nje i Federalnoj inspekciji cestovnog prometa (~lan 32. st. 3. i 4. ovog Zakona); 11. u autobusu kojim se vr{i ugovoreni prijevoz ne nalazi se zaklju~en ugovor o prijevozu, ili njegova ovjerena kopija (~lan 36. stav 2. ovog Zakona); 12. ne postupi u skladu sa odredbama ~lana 37. stav 3. ovog Zakona; 13. vr{i javni prijevoz tereta u cestovnom prijevozu, a ne utvrdi cjenovnik pojedina~nih usluga prijevoza, ili se ne pridr`ava cjenovnika minimalnih cijena prijevoznih usluga, tj. postupa suprotno odredbama ~lana 44. stav 1. ili stav 4. ovog Zakona; 14. autobusna ili teretna stanica nije ozna~ena u skladu sa odredbama ~lana 61. ovog Zakona; 15. dopusti da se ulaz osoba u autobus ili izlaz osoba iz autobusa obavlja van autobusnih stanica ili stajali{ta upisanih u registrirani red vo`nje (~lan 63. stav 1. ovog Zakona); 16. u autobusnoj stanici se ne vodi prometni dnevnik u skladu sa ~lanom 67. stav 1. ovog Zakona. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili voza~ stranog prijevoznika. ^lan 97. Nov~anom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice ako: 1. na motornom vozilu nije ispisana firma, ili nije ispisana na propisan na~in (~lan 6. stav 1. ovog Zakona); 2. u motornom vozilu ne nalazi se putni nalog popunjen i ovjeren na propisan na~in (~lan 7. stav 1. ovog Zakona); 3. izda novi putni nalog za vozilo prije vra}anja putnog naloga za prethodnu vo`nju (~lan 7. stav 2. ovog Zakona); 4. povjeri vr{enje javnog prijevoza ~lanu posade bez iskaznice iz ~lana 13. stav 4. ovog Zakona; 5. ne vr{i prijevoz u skladu sa odredbama ~lana 14. stav 1. ovog Zakona; 6. prijevoz osoba u linijskom prijevozu vr{i bez postavljene table sa ispisanim podacima o polaznoj, zavr{noj i najmanje jednoj od usputnih stanica (~lan 27. stav 2. ovog Zakona), osim ako je vozilo obilje`eno na na~in predvi|en stavom 5. istog ~lana, ili bis vo`nju vr{i bez postavljene table sa natpisom"bis vo`nja" (~lan 27. stav 4. ovog Zakona); 7. nema ovjeren i potpisan cjenovnik u skladu sa odredbama ~lana 28. stav 1. ovog Zakona; 8. karte za prijevoz izdaje bez podataka propisanih odredbama ~lana 28. stav. 3. ovog Zakona; 9. ne pridr`ava se minimalnih cijena prijevoznih usluga (~lan 28. stav 5. ovog Zakona); 10. na vozilu ne istakne tablu sa oznakom "vanlinijski prijevoz" (~lan 35. stav 2.); 11. na vozilu ne istakne tablu sa oznakom "ugovoreni prijevoz" (~lan 36. stav 3.); 12. vr{i taksiprijevoz suprotno odredbama ~lana 38. ovog Zakona; 13. nema dozvolu za vr{enje linijskog prijevoza tereta u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza (~lan 47. stav 2. ovog Zakona); 14. o registriranoj liniji, ili o promjenama na liniji ne obavijesti sve teretne stanice koje su upisane u rje{enju najkasnije pet dana prije otpo~injanja prijevoza, ili ne dostavi utvr|en cjenovnik svim teretnim stanicama koje koristi na registriranoj liniji (~lan 48. st. 1. i 2. ovog Zakona); Broj 28 – Strana 3008 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3009 15. upravlja vozilom, a nije u radnom odnosu kod vlasnika vozila (~lan 53. stav 2. ovog Zakona); 16. autobusna stanica ne dostavlja pisane izvje{taje (~lan 66. stav 1. ovog Zakona); 17. ne postupi u skladu sa odredbama ~lana 68. ovog Zakona; 18. ne postupi u skladu sa odredbama ~lana 69. st. 1. i 2. ovog Zakona. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili voza~ stranog prijevoznika. ^lan 98. Nov~anom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj fizi~ko lice, odnosno drugo lice ako: 1. vr{i javni prijevoz bez va`e}eg rje{enja za vr{enje javnog prijevoza (~lan 11. stav 3. ovog Zakona); 2. obavlja djelatnost prijevoza suprotno organizaciji i na~inu koji je propisao nadle`ni organ iz ~lana 10. ovog Zakona; 3. vr{i javni prijevoz bez posjedovanja licence iz ~lana 13. ovog Zakona; 4. vr{i javni prijevoz vozilom suprotno odredbama ~lana 19. ovog Zakona; 5. javni prijevoz osoba u vanlinijskom cestovnom prijevozu vr{i suprotno odredbama ~lana 35. stav 1. ovog Zakona; 6. prijevoz za posebne namjene vr{i bez dozvole nadle`nog organa (~lan 51. stav 2. ovog Zakona); 7. prijevoz za vlastite potrebe vr{i bez rje{enja za vr{enje tog prijevoza (~lan 54. stav 1. ovog Zakona); 8. pru`a rentakar usluge, a nije registrirao obavljanje djelatnosti (~lan 57. stav 3. ovog Zakona); 9. onemogu}i, ili ometa inspektora u obavljanju poslova inspekcije (~lan 91. stav 1. ovog Zakona); 10. ne izvr{i pravomo}no rje{enje koje je na osnovu odredaba ovog Zakona donio inspektor, ili ne izvr{i rje{enje na koje `alba nema suspenzivno djelovanje; 11. u ostavljenom roku inspektoru ne dostavi ta~ne podatke i dokumentaciju potrebnu za rad (~lan 91. stav 2. ovog Zakona). Za prekr{aje iz stava 1. ovog ~lana pored nov~ane kazne izri~e se i za{titna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izre~ena kazna u trajanju od tri mjeseca do jedne godine i za{titna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvr{enjem prekr{aja. ^lan 99. Nov~anom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj fizi~ko lice, odnosno drugo lice ako: 1. vr{i javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilom za koje ne posjeduje va`e}e rje{enje o ispunjavanju tehni~ko-eksploatacionih uvjeta iz ~lana 5. stav 3. ovog Zakona; 2. na motornom vozilu nije ispisana firma, ili nije ispisana na propisan na~in (~lan 6. stav 1. ovog Zakona); 3. vr{i prijevoz vozilom na kojem nije obavljen preventivni tehni~ki pregled, ili je istekao, ili je obavljen kod neovla{tene stanice tehni~kog pregleda (~lan 8. stav 1. ovog Zakona); 4. prijevoz vr{i vozilom na kojem nije izvr{en dnevni tehni~ki pregled ili nije potpisan na putnom nalogu (~lan 8. stav 2. ovog Zakona); 5. povjeri upravljanje motornim vozilom voza~u koji ne ispunjava uvjete iz ~lana 9. stav 2. ovog Zakona; 6. ne registrira djelatnost javnog prijevoza kao pravno lice, odnosno postupi suprotno odredbama ~lana 11. stav 4. ovog Zakona; 7. ne vr{i prijevoz u skladu sa odredbama ~lana 14. stav 1. ovog Zakona; 8. na vozilu ne istakne tablu sa oznakom "vanlinijski prijevoz" (~lan 35. stav 2.); 9. ugovoreni prijevoz osoba vr{i suprotno odredbama ~lana 36. stav 1. ovog Zakona; 10. na vozilu ne istakne tablu sa oznakom "ugovoreni prijevoz" (~lan 36. stav 3.); 11. vr{i taksiprijevoz suprotno odredbama ~lana 38. ovog Zakona; 12. obavlja djelatnost taksiprijevoza suprotno organizaciji i na~inu koji je propisao nadle`ni organ iz ~lana 42. ovog Zakona; 13. postupa suprotno odredbama ~lana 44. stav 1. ili stav 4. ovog Zakona; 14. vr{i javni prijevoz tereta bez tovarnog lista (~lan 45. stav 1. ovog Zakona); 15. vanlinijski prijevoz tereta vr{i bez sklopljenog ugovora iz ~lana 50. ovog Zakona; 16. prijevoz za vlastite potrebe vr{i suprotno odredbama ~lana 52. st. 2., 3. i 5. ovog Zakona; 17. upravlja vozilom, a nije u radnom odnosu kod vlasnika vozila (~lan 53. stav 2. ovog Zakona); 18. vr{i javni prijevoz tereta bez tovarnog lista (~lan 55. stav 2. ovog Zakona). Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 200,00 KM i voza~ vozila. Za prekr{aje iz stava 1. ta~ka 13. ovog ~lana, pored nov~ane kazne, izri~e se i za{titna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izre~ena kazna u trajanju od tri mjeseca do jedne godine, a za prekr{aje iz stava 1. ta~ke 6., 11., 12., 13. i 15. izri~e se i za{titna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvr{enjem prekr{aja. ^lan 100. Nov~anom kaznom u iznosu od 100,00 KM na licu mjesta kaznit }e se za prekr{aj ~lan posade vozila, ili slu`beno lice na autobusnoj stanici, ili osoba u poslovnici, odnosno agenciji ili putnik koji se prevozi ako: 1. za vrijeme vr{enja prijevoza u vozilu ne posjeduje va`e}e rje{enje o ispunjavanju tehni~ko-eksploatacionih uvjeta ili njegovu ovjerenu kopiju (~lan 5. stav 4. ovog Zakona); 2. upravlja vozilom kojim se vr{i prijevoz bez putnog naloga (~lan 7. stav 1. ovog Zakona); 3. poslove voza~a obavlja bez ispunjavanja uvjeta predvi|enih ~lanom 9. stav 2. ovog Zakona; 4. u vozilu se ne nalazi rje{enje za vr{enje javnog prijevoza (~lan 11. stav 5. ovog Zakona); 5. u vozilu se ne nalazi va`e}i obrazac licence iz ~lana 13. stav 4. ovog Zakona; 6. voza~ vozila ne nosi istaknutu identifikacijsku iskaznicu (~lan 13. stav 4. ovog Zakona); 7. u vr{enju javnog prijevoza ne pridr`ava se odredbi ovog Zakona i propisa o na~inu obavljanja poslova ~lana posade vozila (~lan 15. stav 1. ovog Zakona); 8. ne primi na prijevoz osobu ili teret koji prema postoje}im propisima nisu izuzeti od prijevoza (~lan 16. stav 3. ovog Zakona); 9. primi na prijevoz putnika, teret ili `ivotinje suprotno odredbama ~lana 21. stav 1. ovog Zakona; 10. u autobusu se ne nalazi red vo`nje iz ~lana 24. stav 3. ovog Zakona; 11. u vozilu se ne nalazi red vo`nje ili dokumentacija iz ~lana 27. stav 5. ovog Zakona; 12. u autobusu, autobusnoj stanici, turisti~koj agenciji ne nalazi se ovjeren i potpisan cjenovnik za tu liniju (~lan 28. stav 1. ovog Zakona); 13. ~lan posade vozila postupa suprotno odredbi ~lana 28. stav 2. ovog Zakona; 14. ~lan posade vozila izdaje karte suprotno odredbi ~lana 28. stav 3. ovog Zakona; 15. prodaju karata za prijevoz vr{i suprotno odredbi ~lana 29. stav 6. ovog Zakona; 16. ~lan posade vozila postupi suprotno odredbi ~lana 30. stav 2. ovog Zakona; 17. u autobusu se ne nalazi kopija ugovora o prijevozu iz ~lana 36. stav 2. ovog Zakona; 18. u autobusu se ne nalazi ugovor o prijevozu, ili putni list sa spiskom putnika (~lan 37. stav 1. ovog Zakona); 19. cijenu prijevoza ne odre|uje taksimetrom (~lan 38. stav 1. ovog Zakona); 20. postupi suprotno odredbi ~lana 38. st. 3., 4., 5. i 6. ovog Zakona; 21. postupi suprotno odredbi ~lana 39. ovog Zakona; 22. taksiprijevoz vr{i suprotno odredbi ~lana 40. stav 2. ovog Zakona; 23. postupi suprotno odredbama ~lana 44. stav 2. ovog Zakona; 24. nema uredno popunjen i ovjeren tovarni list u vozilu (~lan 45. stav 1. ovog Zakona); 25. nema dozvolu u vozilu za vrijeme vr{enja linijskog prijevoza tereta (~lan 47. stav 2. ovog Zakona); 26. dozvola iz ~lana 51. stav 3. ovog Zakona ne nalazi se u vozilu za vrijeme vr{enja prijevoza za posebne namjene; 27. prijevoz za vlastite potrebe vr{i suprotno odredbama ~lana 52. st. 2., 3., 4. i 5. ovog Zakona; 28. prijevoz za vlastite potrebe vr{i suprotno odredbama ~lana 56. ovog Zakona; 29. rentakar prijevoz vr{i suprotno odredbama ~lana 57. stav 4. ovog Zakona; 30. iznajmljenim vozilom rentakara vr{i javni prijevoz (~lan 58. stav 2. ovog Zakona); 31. ulaz ili izlaz osoba obavlja se suprotno odredbi ~lana 63. stav 1. ovog Zakona; 32. ~lan posade vozila ne koristi usluge autobusne stanice koju ima upisanu u redu vo`nje (~lan 63. stav 3. ovog Zakona); 33. u autobusnoj stanici ne vodi prometni dnevnik u skladu sa odredbom ~lana 67. stav 1. ovog Zakona; 34. ne obavijesti narednu stanicu po redu vo`nje, odnosno postupi suprotno odredbi ~lana 69. stav 2. ovog Zakona; 35. voza~ za koga se utvrdi da je vozio vozilo i nije se zaustavio na dati znak iz ~lana 82. stav 4. ovog Zakona. Nov~anu kaznu na licu mjesta izri~e i napla}uje inspektor. Ako u~inilac prekr{aja ne plati nov~anu kaznu na licu mjesta du`an je to u~initi najkasnije u roku od 15 dana od dana kada je na~inio prekr{aj. Ako u~inilac prekr{aja ne plati nov~anu kaznu u roku iz stava 3. ovog ~lana inspektor }e podnijeti prijavu za pokretanje prekr{ajnog postupka protiv u~inioca prekr{aja. ^lan 101. Nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM na licu mjesta kaznit }e se za prekr{aj ~lan posade vozila, ili slu`beno lice na autobusnoj stanici, ili osoba u poslovnici, odnosno agenciji ili putnik koji se prevozi ako: 1. vr{i prijevoz suprotno odredbama ~lana 8. stav 2. ovog Zakona; 2. postupa suprotno odredbama ~lana 20. ovog Zakona; 3. u vozilu kojim se vr{i javni prijevoz nije istaknuta tabla prema odredbi ~lana 27. stav 2. ovog Zakona; 4. putnik koji se prevozi nema va`e}u kartu za prijevoz (~lan 29. stav 1. ovog Zakona); 5. ru~ni prtljag odla`e suprotno odredbama ~lana 30. stav 1. ovog Zakona; 6. za vrijeme vr{enja vanlinijskog prijevoza nije istaknuta tabla iz ~lana 35. stav 2. ovog Zakona; 7. za vrijeme vr{enja vanlinijskog prijevoza nije istaknuta tabla iz ~lana 36. stav 3. ovog Zakona; 8. u vozilu nema dokaza o uplati aran`mana iz ~lana 37. stav 2. ovog Zakona; 9. putnik koji se prevozi nema iskaznicu iz ~lana 37. stav 3. ovog Zakona; 10. cjenovnik usluga nije istaknut na vidnom mjestu u vozilu (~lan 38. stav 2. ovog Zakona); 11. u vozilu se ne nalazi rje{enje iz ~lana 55. stav 1. ovog Zakona; 12. u vozilu se ne nalazi tovarni list iz ~lana 55. stav 2. ovog Zakona; 13. voza~ ne koristi usluge autobusne stanice koja je upisana u red vo`nje (~lan 63. stav 3. ovog Zakona); 14. ne nosi identifikacijsku iskaznicu na vidnom mjestu za vrijeme rada (~lan 65. stav 6. ovog Zakona); 15. ne prijavi dolazak autobusa, ili ne ovjeri putni nalog (~lan 66. stav 2. ovog Zakona); 16. otprema autobuse suprotno odredbama ~lana 66. stav 3. ovog Zakona; 17. po|e sa autobusne stanice suprotno odredbi ~lana 66. stav 4. ovog Zakona. VIII. PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 102. Federalni ministar na osnovu odredbi ovog Zakona u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet }e sljede}e propise: 1. pravilnik iz ~lana 5. stav 2. ovog Zakona; 2. pravilnik iz ~lana 6. stav 1. ovog Zakona; 3. pravilnik iz ~lana 7. stav 1. ovog Zakona; 4. pravilnik iz ~lana 8. stav 1. ovog Zakona; 5. pravilnik iz ~lana 13. stav 3. ovog Zakona; 6. pravilnik iz ~lana 24. stav 4. ovog Zakona; 7. pravilnik iz ~lana 26. stav 2. ovog Zakona; 8. pravilnik iz ~lana 37. stav 4. ovog Zakona; 9. pravilnik iz ~lana 47. stav 3. ovog Zakona; 10. pravilnik iz ~lana 64. stav 3. ovog Zakona; 11. pravilnik iz ~lana 67. stav 1. ovog Zakona; 12. pravilnik iz ~lana 70. stav 4. ovog Zakona; 13. pravilnike iz ~lana 74. stav 1. ovog Zakona; 14. pravilnik iz ~lana 86. stav 7. ovog Zakona. ^lan 103. Nadle`ni or gan kantona, odnosno grada i op}ine uskladit }e propise iz ~l. 10. i 42. ovog Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Do dono{enja propisa iz stava 1. ovog ~lana primjenjivat }e se va`e}i propisi kantona, odnosno grada i op}ine ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim Zakonom. ^lan 104. Odredbe ~lana 9. stav 2. ovog Zakona, u pogledu stru~ne spreme za zanimanje voza~ motornih vozila, ne}e se primjenjivati dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ^lan 105. Stru~na institucija na koju su prenesena ovla{tenja po ranijim propisima, koja se odnose na rad stanica tehni~kog pregleda i nazna~ena su u ~lanu 76. ovog Zakona, nastavlja sa radom ukoliko su ovla{tenja prenesena na na~in kako je to propisano i ukoliko se utvrdi da prenesena ovla{tenja obavlja u skladu sa ovim Zakonom. ^lan 106. U prijelaznom periodu od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona neposredne poslove inspekcijskog nadzora obavljat }e i ovla{teni kantonalni inspektori za cestovni promet. ^lan 107. Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da va`i Zakon o prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 23/98). Do dono{enja podzakonskih akata iz ~lana 102. ovog Zakona primjenjivat }e se podzakonski propisi doneseni na osnovu Zakona iz stava 1. ovog ~lana, ako nisu u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona. ^lan 108. Ovaj Zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.B.7.a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O CESTOVNOM PRIJEVOZU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH, na Broj 28 – Strana 3010 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 7.6.2006. Srijeda, 7.6.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 28 – Strana 3011 sjednici Zastupni~kog doma od 18. travnja 2006. godine i na sjednici Doma naroda od 4. travnja 2006. godine. Broj 01-02-377/06 30. svibnja 2006. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, v. r. ZAKON O CESTOVNOM PRIJEVOZU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. OP]E ODREDBE ^lanak 1. Ovim Zakonom ure|uju se uvjeti i na~in obavljanja djelatnosti prijevoza osoba i tereta motornim, priklju~nim i zapre`nim vozilima u cestovnom prijevozu (u daljnjem tekstu: cestovni prijevoz); rad stanica tehni~kog pregleda na podru~ju Federacije Bosne i Hercegovine; djelatnost javnog prijevoza putnika i tereta u linijskom i izvanlinijskom cestovnom prijevozu; prijevoz za osobne potrebe; rad autostanica; inspekcijski nadzor; kaznene odredbe, te prijelazne i zavr{ne odredbe. ^lanak 2. Odredbe ovog Zakona ne odnose se na prijevoz koji se obavlja vozilima Oru`anih snaga Bosne i Hercegovine, ministarstava unutarnjih poslova, Dr`avne agencije za istrage i za{titu (SIPA) i Dr`avne grani~ne slu`be (DGS), te vozilima stranih organizacija. ^lanak 3. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljede}a zna~enja: 1. "autostanica" je autobusni kolodvor na kojem se vr{i prihvat i otprema autobusa, ulazak ili izlazak putnika, utovar ili istovar prtljaga i druge usluge, ili teretni kolodvor na kojem se vr{i prihvat i otprema teretnih motornih i priklju~nih vozila i pru`anje drugih usluga vezanih za prijevoz tereta; 2. "bis vo`nja" je prijevoz koji se obavlja s dva ili vi{e vozila na cijeloj liniji po istom voznom redu; 3. "cjenik" je dokument izdat od strane prijevoznika kojim su utvr|ene cijene za pojedine usluge prijevoza; 4. "~lan posade" je voza~ i druga osoba koja se nalazi u vozilu s ciljem obavljanja poslova vezanih za prijevozni proces; 5. "izravni prijevoz" je linijski prijevoz na relaciji du`oj od 100 kilometara bez usputnih kolodvora i stajali{ta; 6. "fizi~ka osoba" je osoba koja vozilom vr{i prijevoz u cestovnom prometu; 7. "javni prijevoz" je prijevoz, koji je pod jednakim uvjetima dostupan svim korisnicima usluga prijevoza i realizira se u komercijalne svrhe; 8. "kabota`a" je prijevoz putnika ili robe izme|u pojedinih mjesta unutar Bosne i Hercegovine; 9. "karta za prijevoz" je dokument izdat od strane prijevoznika korisniku prijevoza, kojim se potvr|uje da je korisnik prijevoza platio prijevozniku odgovaraju}i iznos za uslugu prijevoza i time stekao pravo na kori{tenje prijevoza; 10. "kooperacija" je prijevoz na liniji prema voznom redu koji sporazumno odr`avaju dva ili vi{e prijevoznika; 11. "licenca" je dokument kojim prijevoznik potvr|uje da ispunjava temeljne uvjete za obavljanje javnog prijevoza propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega; 12. "linija" je relacija odvijanja prijevoza od po~etnog do zavr{nog kolodvora na kojoj se prevoze putnici ili teret po registriranom i ovjerenom voznom redu s jednim ili vi{e polazaka; 13. "linijski prijevoz" je prijevoz osoba ili tereta, koji se obavlja na odre|enim linijama po unaprijed utvr|enoj skici puta, voznom redu, utvr|enoj i objavljenoj cijeni i drugim uvjetima prijevoza; 14. "neuredno odr`avanje linije" podrazumijeva da prijevoznik ne koristi kolodvor ili stajali{te upisano u registrirani vozni red ili koristi kolodvor ili stajali{te za izlazak ili ulazak putnika, a isti nije upisan u registrirani vozni red ili se ne pridr`ava skice puta iz registriranog voznog reda, ili dolazi ranije na kolodvor ili stajali{te prije vremena upisanog u registriranom voznom redu, ili polazi ranije ili kasni u dolasku na kolodvor ili stajali{te vi{e od 10 minuta; 15. "prijevoz" je svaki prijevoz putnika ili tereta u cestovnom prometu, odnosno vo`nja praznog ili nenatovarenog vozila po javnim i nekategoriziranim cestama; 16. "prijevoz za osobne potrebe" je prijevoz koji pravne ili fizi~ke osobe obavljaju radi zadovoljenja svojih potreba u svezi s obavljanjem gospodarske ili druge djelatnosti za koju su registrirani, odnosno za koju imaju rje{enje, kao i rent-a-car prijevoz; 17. "prijevoznik", u smislu ovog Zakona, je pravna osoba upisana u sudski registar za obavljanje javnog prijevoza i koja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, kao i fizi~ka osoba koja obavlja javni prijevoz za koji ima rje{enje u skladu s odredbama ovog Zakona, Zakona o obrtu, kao i propisa donesenih temeljem ovih zakona; 18. "putnik" je svaka osoba koja se prevozi, izuzev voza~a i ~lanova posade vozila; 19. "vozni red" je akt kojim se utvr|uju elementi za obavljanje linijskog prijevoza osoba u cestovnom prijevozu i sadr`i: naziv prijevoznika, ili naziv svih prijevoznika ako se vozni red odr`ava u kooperaciji, relaciju na kojoj se obavlja prijevoz (itinerer linije), vrstu linije, redoslijed kolodvora i stajali{ta i njihovu udaljenost od mjesta gdje po~inje linija, vrijeme polaska, te vrijeme polaska i dolaska na svaki autobusni kolodvor, odnosno stajali{te, najmanje jedan polazak i povratak, vremensko razdoblje odr`avanja linije, u~estalost odr`avanja linije i rok va`enja voznog reda; 20. "registar voznih redova" je zvani~ni popis registriranih voznih redova istoga ranga, koji je napravilo mjerodavno tijelo za registraciju nakon provedenog postupka uskla|ivanja i koji va`i u teku}em registracijskom razdoblju; 21. "relacija" je dio linije na kojoj se vr{i prijevoz izme|u dva mjesta na kojima se vr{i ulazak ili izlazak putnika, odnosno utovar ili istovar tereta; 22. "skica puta (itinerer)" je grafi~ki prikaz linije; 23. "stajali{te" je mjesto na liniji predvi|eno u voznom redu za ulazak ili izlazak putnika ili utovar ili istovar tereta; 24. "stanica tehni~kog pregleda" je pravna osoba koja je registrirana, ovla{tena i osposobljena za utvr|ivanje tehni~ke ispravnosti vozila; 25. "teret" je zajedni~ki naziv za stvari koje se prevoze teretnim motornim vozilom ili skupom vozila; 26. "tovarni list" je dokument za teret koji izdaje prijevoznik na propisanom obrascu; 27. "izvanlinijski prijevoz" je prijevoz u kojeg se relacija, cijena i drugi uvjeti prijevoza utvr|uju ponaosob za svaki prijevoz; 28. "voza~" je osoba kvalificirana za upravljanje vozilom; 29. "vozilo" je motorno ili priklju~no vozilo kojim se obavlja prijevoz. ^lanak 4. Prijevoz osoba ili tereta, odnosno osoba i tereta u cestovnom prijevozu mo`e se obavljati kao javni prijevoz ili kao prijevoz za osobne potrebe. ^lanak 5. Javni prijevoz i prijevoz za osobne potrebe mo`e se obavljati samo ako su ispunjeni posebni eksploatacijski uvjeti za pojedine vrste prijevoza i ako vozilo ili skup vozila kojim se obavlja prijevoz, pored uvjeta utvr|enih propisima o sigurnosti prijevoza na cestama i drugim propisima, ispunjavaju tehni~ko-eksploatacijske uvjete.
Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o električnoj energiji u FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 54/19 31.07.2019 SN FBiH 94/15, SN FBiH 66/13 električna energija,trgovina,distribucija ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O ELEKTRIČNOJ ENERGIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Zakonu o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 66/13 i 94/15), u članu 68. stav (2) mijenja se i glasi: "(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, Operator distribu-tivnog sistema može izvršiti privremeno priključenje bespravno izgrađenih objekata na distributivnu mrežu, uz Uvjerenje izdato od strane organa uprave nadlež-nog za izdavanje građevinske dozvole o činjenicama o kojima organ vodi službenu evidenciju ili nakon provedenog postupka o činjenicama o kojima organ ne vodi službenu evidenciju o tome: 1) da li je izgrađeni objekat na području gdje nisu doneseni planski dokumenti; 2) da li je izgrađeni objekat u postupku legaliza-cije.". U stavu (3) riječi: "koji je utvrđen u pisanoj saglasnosti organa uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole", brišu se. Stav (5) briše se. Član 2. U članu 73. stav (2) mijenja se i glasi: "(2) Na objekte čiji su imovinsko-pravni odnosi uređeni u skladu sa stavom (1) ovog člana, elektroenergetski subjekt je dužan plaćati posebne naknade, uključujući naknade za koncesiju i naknade utvrđene drugim zakonima, a u slučaju nastanka štetnog događaja dužan je učinjenu štetu nadoknaditi.". Stav (3) briše se. Član 3. U članu 76. stav (3) mijenja se i glasi: "(3) Ako je na nepropisnom rastojanju izgrađen objekat bez saglasnosti elektroenergetskog subjekta, isti je dužan, od vlasnika objekta zahtijevati da u određenom roku poduzme aktivnosti na izmještanju ili tehničkim izmjenama objekta, te o tome obavijesti nadležni organ lokalne uprave.". Iza stava (3) dodaje se novi stav (4) koji glasi: "(4) Ukoliko vlasnik objekta ne poduzme aktivnosti na izmještanju ili tehničkim izmjenama objekta u datom roku, elektroenergetski subjekt je dužan od nadležnog organa lokalne uprave zahtijevati uklanjanje objekta.". Dosadašnji stav (4) postaje stav (5). U dosadašnjem stavu (4) koji postaje stav (5) broj "(3)" zamjenjuje brojem "(4)".
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 92/17 29.11.2017 SN FBiH 72/09, SN FBiH 33/03 otpad ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU OTPADOM Član 1. U Zakonu o upravljanju otpadom ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/03 i 72/09) u članu 4. iza definicije: "inertni otpad" dodaje se sljedeća definicija: ""Posebne kategorije otpada" su otpadne materije koje su važne bilo sa aspekta njihove štetnosti po okoliš i zdravlje ljudi, bilo po količinama koje nastaju i kao takve zahtijevaju posebno uređen način upravljanja od mjesta nastajanja, preko skupljanja, transporta i tretmana do konačnog zbrinjavanja.". U istom članu iza definicije: "proizvođač" dodaje se nova definicija: ""Proizvođač i uvoznik proizvoda" je pravno lice koje na profesionalnoj osnovi razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje, unosi ili uvozi, odnosno prvi stavlja na tržište Federacije BiH proizvode, uređaje i opremu, koji poslije upotrebe postaju posebne kategorije otpada.". Сриједа, 29. 11. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 92 - Страна 3 U istom članu iza definicije: "operator" dodaje se nova definicija: ""Operater sistema" je pravno lice koje po principu "produžene odgovornosti proizvođača" ispunjava ciljeve za reciklažu i iskorištenje posebnih kategorija otpada; može biti osnovan isključivo od pravnih lica koja obavljaju svoju poslovnu djelatnost stavljanjem u promet proizvoda koji postaju posebne kategorije otpada.". Član 2. Iza člana 18. dodaju se novi čl. 18a. i 18b. koji glase: "Član 18a. Posebne kategorije otpada Proizvođač i uvoznik proizvoda je društveno i finansijski odgovoran za opterećenje okoliša koje mogu prouzrokovati proizvodi koje stavlja na tržište Federacije BiH, a koji poslije upotrebe postaju posebne kategorije otpada. U posebne kategorije otpada spada: ambalažni otpad, otpadna vozila, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadne gume, električni i elektronički otpad, otpad koji sadrži azbest, otpad koji sadrži PCB, otpad iz proizvodnje titandioksida, medicinski otpad, životinjski otpad i građevinski otpad. Provedbenim propisima utvrdit će se kriteriji, rokovi i načini upravljanja posebnim kategorijama otpada. Provedbenim propisima utvrdit će se kriteriji za obračun i plaćanje naknada za posebne kategorije otpada, način i rokovi izvještavanja, obveznici izvještavanja i plaćanja naknada, te visina naknada za određene proizvode koji poslije upotrebe postaju posebne kategorije otpada, kao i drugi način upravljanja za posebne kategorije otpada. Provedbenim propisom utvrdit će se način raspodjele i ulaganja prikupljenih naknada kao i uvjeti za dodjelu podsticajnih sredstava. Član 18b. Naknade za posebne kategorije otpada navedene u članu 18a. stav 2. uplaćuju se u Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond) kao posebna kategorija u sistemu organizacije i upravljanja Fondom ili ovlaštenim operaterima sistema. Fond raspodjeljuje prikupljena sredstva prema kantonima u razmjeri raspoređivanja sredstava kako je definirano Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša, za projekte i aktivnosti upravljanja posebnim kategorijama otpada, što će urediti propis iz člana 18a. stav 5. ovog zakona. Fond je dužan donijeti godišnji plan upravljanja posebnim kategorijama otpada i finansijski plan za posebne kategorije otpada. Plan upravljanja posebnim kategorijama otpada i finansijski plan za posebne kategorije otpada odobrava Vlada FBiH, uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva.". Član 3. Iza člana 37. dodaje se novi član 37a. koji glasi: "Član 37a. Informacioni sistem upravljanja otpadom (u daljnjem tekstu: informacioni sistem) je niz međusobno povezanih baza podataka i izvora podataka o svim vrstama i tokovima otpada, subjektima i infrastrukturom upravljanja otpadom i uspostavlja se u Fondu. Provedbenim propisom uredit će se način i finansijskotehnički aspekt uspostave, vođenja i održavanja informacionog sistema, kao i rokovi izvještavanja, te način dostavljanja informacija o otpadu.". Član 4. U članu 49. u stavu 1. iza riječi: "inspektori zaštite okoliša" dodaju se riječi: "i tržišno, turističko-ugostiteljski inspektor". Član 5. U članu 53. u stavu 1. riječi: "Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj svako pravno lice" mijenjaju se i glase: "Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 40.000,00 KM kaznit će se za prekršaj svako pravno lice, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 KM do 100.000,00 KM, ako: - transportuje otpad na način koji može izazvati zagađenje okoliša, suprotno odredbama člana 32. stav 1. ovog zakona; - u slučaju zagađenja nastalog u toku transporta prijevoznik ne obavi čišćenje i dovođenje u prvobitno stanje zagađenog područja suprotno odredbama člana 32. stav 2. ovog zakona; - ne isporuči otpad na odredište koje je odredio pošiljaoc, a koje je odobreno kao lokacija za upravljanje otpadom suprotno odredbama člana 32. stav 4. ovog zakona; - prijevoznik u slučaju nemogućnosti isporuke na odredište ne vrati otpad pošiljaocu suprotno odredbama člana 32. stav 5. ovog zakona.". U stavu 1. alineja 2. mijenja se i glasi: "- ne postupi u skladu sa članom 24.;". Stav 2. mijenja se i glasi: "Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, a u ponovljenom prekršaju kaznom u iznosu od 6.000,00 KM do 10.000,00 KM.". Stav 3. mijenja se i glasi: "Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 2.000,00 KM kaznit će se fizičko lice za prekršaj iz stava 1. ovog člana, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 5.000,00 KM.". Iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi: "Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM kaznit će se lice koje obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt, za prekršaj iz stava 1. ovog člana, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 KM do 5.000,00 KM.". Član 6. U članu 58. iza stava 2. dodaju se novi st. 3., 4. i 5. koji glase: "Propise iz člana 18a. st. 4. i 5. donijet će Vlada FBiH u roku dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Propise iz člana 18a. stav 3. donijet će Ministar u roku godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Propis iz člana 37a. stav 2. donijet će Vlada FBiH u roku dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.". Stav 8. se briše. Dosadašnji st. 3., 4., 5., 6., 7., 9., 10. i 11. postaju st. 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. Član 7. Donošenjem provedbenog propisa iz člana 18a. stav 4. ovog zakona prestaju važiti dosadašnji provedbeni propisi za posebne kategorije otpada i upravni akti doneseni na osnovu njih. Član 8. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH." Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 06/17 18.10.2017 SN FBiH 40/10 zakon,trgovina,izmjene i dopune,unutrašnja trgovina Broj 79 - Stranica 6 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18. 10. 2017. Члан 25. Овај закон ступа на снагу осмог дана од дана објављивања у "Службеним новинама Федерације БиХ". Предсједавајућа Дома народа Парламента Федерације БиХ Лидија Брадара, с. р. Предсједавајући Представничког дома Парламента Федерације БиХ Един Мушић, с. р. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjoj trgovini, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 14.06.2017. godine i na sjednici Doma naroda od 21.09.2017. godine. Broj 01-02-488-01/17 09. oktobra 2017. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI Član 1. 1) U Zakonu o unutrašnjoj trgovini ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10) u članu 2. stav 2) mijenja se i glasi: "2) Trgovac, u smislu ovog zakona, jeste: a) pravno lice registrirano za obavljanje djelatnosti trgovine i/ili trgovinskih usluga na osnovu upisa u Registar poslovnih subjekata u nadležnom općinskom sudu, b) fizičko lice koje obavlja djelatnosti trgovine i/ili trgovinskih usluga na osnovu rješenja gradskog, odnosno općinskog organa uprave nadležnog za oblast trgovine (u daljnjem tekstu: nadležni organ), c) fizičko lice koje obavlja djelatnosti trgovine isključivo ličnim radom na osnovu rješenja nadležnog organa.". 2) U stavu 3) u tački e) iza riječi: "odobrenja" dodaju se riječi: "nadležnog organa" i piše tačka, a preostali tekst se briše. Član 2. U članu 3. u stavu 3) i u članu 11. u stavu 7) riječi: "novčanica koje" zamjenjuju se riječju: "koji". Član 3. U članu 4. u stavu 2) u sedmom redu riječi: "ograničavanja tržišta" zamjenjuju se riječima: "u cilju zaštite javnog interesa i sprečavanja štetnih posljedica na tržištu.". Član 4. 1) U članu 11. u stavu 2) u četvrtom redu iza teksta u zagradi piše se zarez i dodaju riječi: "kao i trgovac u svojstvu fizičkog lica koji ličnim radom obavlja trgovinu na malo određenom vrstom robe na osnovu rješenja nadležnog organa i to samo na jednom prodajnom mjestu izvan prodavnice iz člana 8. stav 1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona (u daljnjem tekstu: trgovac pojedinac),". 2) U stavu 3) u trećem redu tačka se zamjenjuje zarezom i dodaju riječi: "a trgovac pojedinac najmanje osnovnu školsku spremu.". 3) Iza stava 7) dodaje se novi stav 8) koji glasi: "8) Za robu koja se prodaje u rasutom stanju po jediničnoj mjeri, zavisno od vrste robe (kilogram, litar, metar i sl.), trgovac je dužan iznos računa zaokružiti u skladu sa propisom Centralne banke Bosne i Hercegovine.". Član 5. U članu 12. u stavu 3) u drugom redu riječi: "i stočnih pijaca na" zamjenjuju se riječima: "u poslovnim prostorima u". Član 6. Član 13. se briše. Član 7. U članu 14. u stavu 1) u petom redu iza riječi: "objekat" zarez se zamjenjuje tačkom, a preostali tekst se briše. Član 8. U članu 16. u stavu 5) iza riječi: "članom" piše se tačka, a preostali tekst se briše. Član 9. Iza člana 21. dodaje se novo poglavlje IVa. i novi čl. 21a., 21b., 21c. i 21d. koji glase: "IVa. ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE TRGOVINE NA MALO LIČNIM RADOM - TRGOVAC POJEDINAC Član 21a. 1) Odobrenje za obavljanje trgovine na malo ličnim radom izvan prodavnice nadležni organ izdat će fizičkom licu koje ispunjava sljedeće uvjete: a) državljanin je Bosne i Hercegovine, b) poslovno je sposoban, c) ima najmanje osnovnu školsku spremu, d) zdravstveno je sposoban, ako je za obavljanje trgovine na malo određenim robama iz predmeta poslovanja zdravstvena sposobnost propisana kao poseban uvjet, e) ima sklopljen ugovor ili predugovor o zakupu jednog prodajnog mjesta izvan prodavnice iz člana 8. stav 1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona, koje ispunjava uvjete utvrđene članom 12. ovog zakona, f) nema zasnovan radni odnos ili nije ostvario prava na osnovu radnog odnosa, g) nema osnovanu trgovačku radnju ili svojstvo trgovca pojedinca, o čemu podnosi pisanu izjavu, h) pravomoćnom odlukom nije mu izrečena mjera zabrane obavljanja trgovinske djelatnosti. 2) Izuzetno od tačke e) u stavu 1) ovog člana, u slučaju da fizičko lice podnosi zahtjev za odobrenje obavljanja trgovine na malo izvan prodavnice iz člana 8. stav 1) tač. a), b) i d) u određene dane tokom sedmice na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave, dužan je nadležnom organu dostaviti sklopljen ugovor ili predugovor o zakupu prodajnog mjesta izvan prodavnice u svakoj od tih jedinica lokalne samouprave. 3) Podnosilac zahtjeva dužan je u zahtjevu precizirati vrstu robe kojom će obavljati trgovinu na malo, a u slučaju iz stava 2) ovog člana precizirati i dane u kojima će obavljati trgovinu u određenoj jedinici lokalne samouprave. Član 21b. 1) Nadležni organ će u roku osam dana od dana podnošenja urednog zahtjeva i uz ispunjavanje uvjete iz člana 21a. ovog zakona fizičkom licu izdati rješenje o odobrenju obavljanja trgovine na malo ličnim radom izvan prodavnice, kojim on stiče svojstvo trgovca pojedinca. Srijeda, 18. 10. 2017. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 79 - Stranica 7 2) U slučaju iz člana 21a. stav 2) ovog zakona rješenje izdaje nadležni organ prema prebivalištu podnosioca zahtjeva. 3) Rješenje iz st. 1) i 2) ovog člana obavezno sadrži: a) ime i prezime i adresu prebivališta trgovca pojedinca, prema CIPS-ovoj evidenciji, b) vrstu robe za čiju trgovinu na malo se daje odobrenje, c) adresu prodajnog mjesta za trgovinu na malo iz ugovora ili predugovora o zakupu, a u slučaju iz člana 21a. stav 2) ovog zakona adrese svih prodajnih mjesta i dane u kojima će se obavljati trgovina na tim mjestima. 4) Na osnovu rješenja iz stava 2) ovog člana trgovac pojedinac nesmetano obavlja trgovinu u svim jedinicama lokalne samouprave koje su navedene u rješenju. 5) Protiv rješenja iz st. 1) i 2) ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu trgovine. Član 21c. Odredbe člana 18.; člana 21. st. 1) i 2) i čl. 22. i 23. ovog zakona primjenjuju se i na trgovca pojedinca. Član 21d. Trgovac pojedinac dužan je trgovinu na malo obavljati ličnim radom na prodajnom mjestu i sa vrstom robe koji su određeni u rješenju iz člana 21b. stav 3) ovog zakona, u skladu sa odredbama ovog zakona i drugih propisa.". Član 10. U članu 22. iza stava 5) dodaje se novi stav 6) koji glasi: "6) U slučajevima iz stava 5) ovog člana prestanak rada trgovačke radnje utvrđuje se danom nastanka nekog od razloga navedenih u tom stavu.". Član 11. 1) U članu 25. u stavu 4) u drugom redu iza riječi: "odjelu prodajnog objekta" piše se zarez i dodaju riječi: "kao i na prodajnom mjestu izvan prodavnice". 2) Stav 7) mijenja se i glasi: "7) Evidencija o prodaji robe vodi se na osnovu računa o vrsti, količini i cijeni prodatih proizvoda, odnosno obavljenih usluga, koji se izdaje putem fiskalnog sistema ili računa koji će biti propisan posebnim provedbenim aktom.". Član 12. Iza člana 39. dodaje se novi član 39a. koji glasi: "Član 39a. Trgovac koji pruža usluge tržnice na malo (pijaca) dužan je: a) utvrditi pijačni red, jasno obilježiti i izdvojiti pijačni prostor od okolnog prostora, kao i vidno istaći dane i vrijeme pijačne trgovine; b) osigurati ispunjavanje minimalne tehničke opremljenosti pijace u skladu sa uvjetima propisanim podzakonskim aktom iz člana 12. stav 3) ovog zakona; c) istaći cijene usluga pijace i naplaćivati ih izdavanjem fakture; d) usluge izdavanja prodajnog mjesta (sto, štand, lokacija za pokretno vozilo za prodaju i dr.) naplaćivati putem fiskalnog uređaja; e) zaključiti ugovor o zakupu prodajnog mjesta samo sa licima iz člana 2. stav 2) i stav 3) tač. b), c) i d) ovog zakona; f) sa trgovcem pojedincem zaključiti ugovor o zakupu samo jednog prodajnog mjesta; g) voditi registar zaključenih ugovora o zakupu iz tačke e) ovog člana.". Član 13. 1) U članu 47. stav 1) mijenja se i glasi: "1) Prodaja na daljinu je oblik trgovine na malo robom i uslugama koje trgovac vrši ponudom putem sredstava za komunikaciju potrošaču koji nije neposredno prisutan.". 2) U stavu 2) iza riječi: "komunikaciju" dodaju se riječi: "u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita potrošača u Bosni i Hercegovini.", a preostali tekst se briše. Član 14. Naziv poglavlja X. mijenja se i glasi: "X. PRIVREMENE MJERE ZAŠTITE TRŽIŠTA". Član 15. 1) U članu 53. u stavu 1) riječi: "može posebnim propisom privremeno ograničiti obavljanje trgovine" zamjenjuju se riječima: "može odrediti privremene mjere zaštite tržišta". 2) U stavu 2) u prvom redu riječ: "ograničenja" zamjenjuje se riječima: "privremene mjere". Član 16. U članu 55. u stavu 2) iza riječi: "nadležna" dodaju se riječi: "federalna, kantonalna i gradska/općinska". Član 17. U članu 56. u stavu 1) iza tačke b) dodaje se nova tačka c) koja glasi: "c) da je trgovac otpočeo raditi u prodajnom objektu, a nadležnom organu prethodno nije podnio izjavu iz člana 12. stav 5) ovog zakona.". Član 18. U članu 57. u stavu 1) u sedmom redu iza riječi: "opremljenosti" briše se zarez i dodaju riječi: "i da je trgovac podnio netečnu izjavu iz člana 12. stav 5) ovog zakona,". Član 19. 1) U članu 63. u stavu 1) u tački e) u prvom redu iza riječi: "trgovinu" dodaju se riječi: "ili trgovinske usluge", a u trećem redu u zagradi iza broja: "16." dodaje se zarez i brojevi: "21b. i 27.". Iza tačke g) dodaje se nova točka h) koja glasi: "h) zaključi ugovor o zakupu suprotno odredbama člana 39a. tač e) i f) ovog zakona,". Dosadašnje tač. h), i) i j) postaju tač. i), j) i k). 2) U stavu 2) broj: "400,00" zamjenjuje se brojem: "1.000,00". 3) U stavu 3) broj: "500,00" zamjenjuje se brojem: "1.000,00". 4) U stavu 4) broj: "300,00" zamjenjuje se brojem: "1.000,00". 5) Iza stava 7) dodaju se novi st. 8) i 9) koji glase: "8) Ukoliko trgovac u roku šest mjeseci od dana pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju iz stava 1) tačka h) ovog člana ponovi isti prekršaj, bit će kažnjen novčanom kaznom u dvostrukom iznosu od prethodno izrečene kazne. 9) U svakom daljnjem ponovljenom prekršaju iz stava 1) tačka h) ovog člana novčana kazna za prekršaj udvostručit će se, s tim da ne može preći iznos maksimalne novčane kazne utvrđene zakonom za taj prekršaj.". Član 20. 1) U članu 64. u stavu 1) tačka d) mijenja se i glasi: "d) ne vodi registar zaključenih ugovora o zakupu (član 39a. tačka g) ovog zakona).". Tačka h) mijenja se i glasi: "h) prodaje robu za koju nema isprave o njenoj nabavci, za koju nije sačinjena kalkulacija cijene i koja nije Broj 79 - Stranica 8 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18. 10. 2017. evidentirana u trgovačkoj knjizi (član 25. stav 8) ovog zakona).". 3) U stavu 2) broj: "300,00" zamjenjuje se brojem: "500,00". 4) U stavu 3) broj: "400,00" zamjenjuje se brojem: "500,00" Član 21. U članu 65. u stavu 1).u tački d) tekst u zagradi se mijenja i glasi: "(član 11. stav 5) ovog zakona)". Član 22. Iza člana 65. dodaje se novi član 65a. koji glasi: "Član 65a. 1) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjen trgovac pojedinac ako: a) ne obavlja trgovinu ličnim radom (član 21d.), b) obavlja trgovinu na prodajnom mjestu koje nije navedeno u odobrenju nadležnog organa (član 21d.), c) vrši prodaju vrste robe koja nije navedena u odobrenju nadležnog organa (član 21d.). 2) Uz novčanu kaznu za prekršaj iz stava 1) ovog člana izreći će se zaštitna mjera oduzimanja robe koja je zatečena u prodaji.". Član 23. U članu 67. stav 2) se briše. Član 24. Trgovci su dužni uskladiti svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 25. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. 1346 Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKLJUČKA O DAVANJU PRETHODNE SUGLASNOSTI U POSTUPKU IZDAVANJA ENERGETSKE DOZVOLE INVESTITORU RMU "BANOVIĆI" D.D. BANOVIĆI Proglašava se Zaključak o davanju prethodne suglasnosti u postupku izdavanja Energetske dozvole investitoru RMU "Banovići" d.d. Banovići, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 25.7.2017. godine i na sjednici Doma naroda od 21.9.2017. godine. Broj 01-02-489-01/17 9. listopada 2017. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. Temeljem članka 78. st. (3) i (6) Zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 66/13 i 94/15), članka 23. stavak (2) Uredbe o postupku, kriterijima, formi i sadržaju zahtjeva za izdavanje energetske dozvole za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih proizvodnih postrojenja ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/14), uz pribavljenu suglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine V. broj 968/2017 od 13.07.2017. godine, i temeljem čl. 146. i 153. Poslovnika Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 69/07 i 2/08) i čl. 138. i 144. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03 i 21/09), Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 25.07.2017. godine i na sjednici Doma naroda, održanoj 21.09.2017. godine, donio ZAKLJUČAK 1. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine daje prethodnu suglasnost Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije u postupku izdavanja Energetske dozvole investitoru RMU "Banovići" d.d. Banovići, za izgradnju TE "Banović", instalirane nazivne snage 350 MW (1x350 MW), odobrene snage priključenja 350 MW (1x350 MW), planirane godišnje proizvodnje električne energije od 2.252,3 GWh, koja se planira graditi u granicama postojećeg eksploatacionog polja rudnika RMU "Banovići" d.d. Banovići. 2. Zadužuje se Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije da pristupi aktivnostima iz članka 23. st. (4), (5), (6) i (7) i članka 24. Uredbe o postupku, kriterijima, formi i sadržaju zahtjeva za izdavanje energetske dozvole za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih proizvodnih postrojenja ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/14), na izdavanju Energetske dozvole iz točke 1. ovog zaključka. 3. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine obvezuje Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i RMU "Banovići", d.d. Banovići da, u ime Federacije Bosne i Hercegovine, nastave aktivnosti na izgradnji TE "Banovići", Blok 1-350 MW. 4. Ovlaštava se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i RMU "Banovići", d.d. Banovići da, u ime Federacije Bosne i Hercegovine, okončaju sve aktivnosti na zaključivanju potrebnih ugovora i akata u svezi s aktivnostima iz točke 3. ovog zaključka, te o tome informiraju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. 5. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine obvezuje Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i RMU "Banovići", d.d. Banovići da o svim fazama izgradnje informiraju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. 6. Ovaj zaključak stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". PF BiH, broj 01-02-1437/17 21. rujna 2017. godine Sarajevo Predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, v. r. Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, v. r.
Zakon o osiguranju FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 23/17 29.03.2017 osiguranje Број 23 - Страна 52 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. ZAKON O OSIGURANJU GLAVA I. OPĆE ODREDBE Član 1. (Predmet) Ovim se zakonom uređuje: osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak društava za osiguranje i reosiguranje osnovanih u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kao i podružnica društava za osiguranje i reosiguranje koja nemaju sjedište u Federaciji. Član 2. (Definicije) Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja: a) "društvo za osiguranje" je dioničko društvo koje je upisano u sudski registar na osnovu odobrenja Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija za nadzor) za obavljanje poslova osiguranja, kao i podružnice društva za osiguranje koje nije iz Federacije, a koje je osnovano u Federaciji ili posluje u Federaciji u skladu sa ovim zakonom; b) "društvo za reosiguranje" je dioničko društvo koje je upisano u sudski registar na osnovu odobrenja Agencije za nadzor za obavljanje poslova reosiguranja; c) "podružnica" je organizaciona jedinica društva za osiguranje na koju je društvo za osiguranje prenijelo dio ovlaštenja za zastupanje u pravnom prometu sa trećim licima i koja se kao organizaciona jedinica upisuje u sudski registar; d) "entitet podružnice" je entitet u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) u kojem je osnovana podružnica koja preuzima rizik; e) "entitet pružanja usluga" je entitet u BiH u kojem se nalazi rizik ako taj rizik pokriva društvo za osiguranje ili podružnica koji se nalaze u drugom entitetu; f) "država članica", u smislu ovog zakona, jeste država koja je članica Evropske unije ili potpisnica ugovora o evropskom privrednom prostoru; g) "lice države članice", u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje ima prebivalište na području države članice ili pravno lice čije je sjedište na području države članice; h) "matična država članica" je država članica u kojoj je smješteno sjedište društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje; i) "strana država", u smislu ovog zakona, jeste država koja nije BiH i nije država članica; j) "strano lice", u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje ima prebivalište van područja BiH i države članice ili pravno lice čije je sjedište van područja BiH i države članice; k) "strano društvo za osiguranje", odnosno društvo za reosiguranje je pravno lice sa sjedištem van područja BiH, koje je dobilo odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja, odnosno poslova reosiguranja na području Federacije; l) "nadzorno tijelo" je Agencija za nadzor; m) "nadležno nadzorno tijelo" je državno tijelo države članice ovlašteno na osnovu zakona ili propisa za nadzor nad obavljanjem poslova osiguranja i poslova reosiguranja, odnosno poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Nadležno nadzorno tijelo je i Agencija za nadzor. Nadležno nadzorno tijelo je i Agencija za osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Agencija za osiguranje RS); n) "Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini" je samostalna organizacija osnovana Zakonom o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 12/04) (u daljnjem tekstu: Agencija za osiguranje u BiH); o) "povezana lica" su fizička i pravna lica koja su međusobno povezana vlasništvom nad kapitalom ili upravlјanjem kapitalom sa 20% ili više glasačkih prava ili kapitala ili na drugi način povezana radi postizanja zajedničkih poslovnih cilјeva, tako da poslovanje i rezultati poslovanja jednog lica mogu značajno utjecati na poslovanje, odnosno rezultate poslovanja drugog lica. Povezanim licima smatraju se i lica koja su međusobno povezana: 1) kao članovi porodice, 2) tako da jedno lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom tačkom zajedno, posredno ili neposredno učestvuju u drugom licu, 3) tako da u oba lica učešće ima isto lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom tačkom i 4) na način propisan za povezana lica zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava. Povezana lica su dužna prijaviti poslove i radnje u kojima postoji lični interes i izbjegavati sukob interesa. Grupa povezanih lica znači jedno od sljedećeg: 1) dva ili više fizičkih ili pravnih lica koja, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedno od njih, direktno ili indirektno, ima kontrolu nad drugim licem ili drugim licima, 2) dva ili više fizičkih ili pravnih lica između kojih ne postoji odnos kontrole opisan u alineji 1) ove tačke, a za koja se smatra da predstavljaju jedan rizik, jer su tako međusobno povezani da ako bi za jedno od tih lica nastali finansijski problemi, posebno teškoće povezane sa finansiranjem ili otplatom, druga lica ili sva ostala lica vjerojatno bi se i sama suočila sa poteškoćama povezanim sa finansiranjem ili otplatom; p) "članovi porodice fizičkog lica" su: 1) njegov bračni drug, roditelji, brat ili sestra tog bračnog druga, 2) njegovo dijete, roditelji, brat ili sestra, 3) njegov krvni srodnik u pravoj liniji i u pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva, usvojilac i usvojenik, srodnik po tazbini zaključno sa prvim stepenom, 4) druga lica koja sa tim licem žive u zajedničkom domaćinstvu; r) "nadređeno društvo" je društvo sa sjedištem u Federaciji koje ima podređeno društvo – društvo za osiguranje ili reosiguranje, odnosno koje ima sudjelujući udio u takvom društvu, a koje samo nije podređeno društvo nekog drugog društva za osiguranje, odnosno za reosiguranje, koje je od Agencije za nadzor dobilo odobrenje za rad, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 53 odnosno nije podređeno društvo finansijskog holdinga koji je osnovan u Federaciji; s) "podređeno društvo" označava podređeno društvo nekog drugog društva za osiguranje ili reosiguranje ili podređeno društvo finansijskog holdinga, koji je osnovan u Federaciji uključujući njegova podređena društva; t) "uska povezanost" označava situaciju u kojoj su dva ili više fizičkih ili pravnih lica povezana odnosom kontrole ili učestvovanja ili situaciju u kojoj su dva ili više fizičkih ili pravnih lica trajno povezana sa jednim te istim licem odnosom kontrole; u) "kontrola" označava odnos između nadređenog društva i podređenog društva naveden u članu 165. stav (2) ovog zakona ili sličan odnos između bilo kojeg fizičkog ili pravnog lica i nekog društva; v) "značajno učеšćе" označava direktno vlasništvo ili vlasništvo putem odnosa kontrole nad 20 ili više posto glasačkih prava ili dioničkog kapitala društva; z) "kvalifikovani udio" označava direktni ili indirektni udio u društvu koji predstavlja 10 ili više posto dioničkog kapitala ili glasačkih prava ili omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom; aa) "prioritetne dionice" su dionice koje su povlaštene u odnosu na obične jer imaju pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije dioničkog društva, uz ograničeno pravo glasa; bb) "dužnički finansijski instrumenti" (obveznice i drugi vrijednosni papiri) su vrijednosni papiri koji imaocu daju pravo na isplatu glavnice, kamate, kao i druga prava; cc) "tržišni rizik" je rizik gubitka ili nepovoljne promjene u finansijskom stanju koji direktno ili indirektno proizlazi iz kretanja i volatilnosti tržišnih cijena sredstava, obaveza i finansijskih instrumenata; dd) "kreditni rizik" je rizik gubitka ili nepovoljne promjene u finansijskom stanju zbog promjena u kreditnom položaju izdavaoca finansijskih instrumenata, drugih ugovornih strana i bilo kojih dužnika kojima su izložena društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u obliku koncentracija rizika neispunjenja obaveza druge ugovorne strane, rizika prinosa ili tržišnog rizika; ee) "operativni rizik" je rizik gubitka koji nastaje zbog neadekvatnih unutrašnjih poslovnih procesa, zaposlenika, sistema ili vanjskih događaja; ff) "likvidnosni rizik" je rizik da društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje ne bude u mogućnosti unovčiti svoja ulaganja i druga sredstva kako bi podmirilo svoje finansijske obaveze o njihovom dospijeću; gg) "koncentracijski rizik" su sve izloženosti riziku kod kojih je potencijalni gubitak tako velik da ugrožava solventnost ili finansijski položaj društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje; hh) "tehnike smanjenja rizika" znače sve tehnike koje omogućavaju društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje da prenese dio svojih rizika ili sve svoje rizike na drugo lice. Član 3. (Djelatnost osiguranja) (1) Djelatnost osiguranja čine poslovi osiguranja i poslovi reosiguranja, kao i poslovi neposredno povezani sa poslovima osiguranja. (2) Poslovi osiguranja su zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju i poduzimanje mjera za sprečavanje i suzbijanje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i lica. (3) Poslovi reosiguranja su zaključivanje i izvršavanje ugovora o reosiguranju osiguranog viška rizika jednog društva za osiguranje kod drugog društva za reosiguranje. (4) Poslovi neposredno povezani sa poslovima osiguranja su utvrđivanje i procjena rizika i šteta, posredovanje radi prodaje i prodaja ostataka osiguranih oštećenih stvari i pružanje drugih intelektualnih i tehničkih usluga u vezi sa poslovima osiguranja. Član 4. (Poslovi suosiguranja) Poslovi suosiguranja su zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju sa više društava za osiguranje koja su se sporazumjela o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, gdje svako društvo za osiguranje naznačeno u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Član 5. (Društva koja obavljaju djelatnost osiguranja) (1) Djelatnost osiguranja obavlja: a) društvo za osiguranje sa sjedištem u Federaciji koje je dobilo odobrenje za rad Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja, b) društvo za osiguranje sa sjedištem u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: RS) koje usluge osiguranja u Federaciji pruža putem podružnice, c) strano društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja u Federaciji putem podružnice. (2) Društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje mogu osnovati pravna i/ili fizička, domaća i/ili strana lica te lica država članica pod uvjetima iz ovog zakona. (3) Društvo za osiguranje osniva se kao dioničko društvo. (4) Društvo za reosiguranje može biti osnovano samo kao dioničko društvo. (5) Društvo za osiguranje može obavljati samo djelatnost osiguranja. (6) Djelatnost osiguranja ne smije obavljati niko drugi osim društava navedenih u stavu (1) ovog člana. Član 6. (Dobrovoljnost) (1) Osiguranje imovine i lica je dobrovoljno. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, osiguranje imovine i lica je obavezno u slučajevima utvrđenim zakonom. Član 7. (Obavezna osiguranja) (1) Obavezna osiguranja jesu osiguranja koja se uređuju posebnim propisima. (2) Kada je zakonom propisano obavezno osiguranje od društva za osiguranje zahtijeva se da obavijesti Agenciju za nadzor o svakom prestanku pokrića osiguranja koje se može provesti u odnosu na oštećene treće strane samo u okolnostima koje su propisane zakonom. Član 8. (Grupe poslova osiguranja) Poslovi osiguranja su, u smislu ovog zakona, poslovi neživotnih osiguranja i poslovi životnih osiguranja. Број 23 - Страна 54 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Član 9. (Poslovi osiguranja) (1) Poslovi osiguranja su, u smislu ovog zakona, sklapanje i ispunjavanje ugovora o neživotnom i životnom osiguranju, osim obaveznih socijalnih osiguranja. (2) Neživotna osiguranja dijele se na sljedeće vrste osiguranja označene šiframa i to: a) 01 - osiguranje od nezgode, b) 02 - zdravstveno osiguranje, c) 03 - osiguranje cestovnih vozila, d) 04 - osiguranje tračnih vozila, e) 05 - osiguranje zračnih letjelica, f) 06 - osiguranje plovila, g) 07 - osiguranje robe u prijevozu, h) 08 - osiguranje od požara i elementarnih šteta, i) 09 - ostala osiguranja imovine, j) 10 - osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, k) 11 - osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica, l) 12 - osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila, m) 13 - ostala osiguranja od odgovornosti, n) 14 - osiguranje kredita, o) 15 - osiguranje jemstava, p) 16 - osiguranje raznih finansijskih gubitaka, r) 17 - osiguranje troškova pravne zaštite, s) 18 – osiguranje pomoći. (3) Životna osiguranja dijele se na sljedeće vrste osiguranja označene šiframa i to: a) 19.01 - osiguranje života u slučaju smrti i doživljenja (mješovito osiguranje), b) 19.02 - osiguranje u slučaju smrti, c) 19.03 - osiguranje u slučaju doživljenja, d) 19.04 - doživotno osiguranje u slučaju smrti, e) 19.20 - osiguranje lične doživotne rente, f) 19.21 - osiguranje lične rente sa određenim trajanjem, g) 19.29 - ostala rentna osiguranja, h) 19.30 - dodatno osiguranje od posljedica nezgode uz životno osiguranje, i) 19.31 - dodatno zdravstveno osiguranje uz životno osiguranje, j) 19.39 - ostala dodatna osiguranja lica uz životno osiguranje, k) 19.99 - ostala životna osiguranja. (4) Ostala životna osiguranja iz stava (3) tačka k) ovog člana dijele se na: a) osiguranje sa kapitalizacijom, b) osiguranje u slučaju vjenčanja, c) osiguranje u slučaju rođenja, d) poslove upravljanja sredstvima zajedničkih penzijskih fondova koji uključuju očuvanje kapitala ili plaćanje minimalnih kamata. (5) Raspored vrsta rizika po grupama i vrstama osiguranja propisuje Agencija za nadzor. Član 10. (Uvjeti ugovora o osiguranju i cjenovnici premija za neživotno osiguranje) (1) Društvo za osiguranje podnosi zahtjev za prethodnu saglasnost Agenciji za nadzor o općim, posebnim i dodatnim uvjetima osiguranja koje će društvo za osiguranje koristiti u svom poslovanju sa osiguranicima, kao i u slučaju nastajanja bilo kakvih izmjena i dopuna. (2) Uvjeti iz stava (1) ovog člana se mogu primjenjivati tek nakon dobijanja saglasnosti Agencije za nadzor. (3) Društvo za osiguranje dostavlja Agenciji za nadzor cjenovnik premije koji će koristiti u svom poslovanju sa osiguranicima, kao i u slučaju nastajanja bilo kakvih izmjena i dopuna najmanje 30 dana prije početka njihove primjene. (4) Agencija za nadzor može naložiti korekcije cjenovnika premije u smislu usklađenosti sa uvjetima iz stava (1) ovog člana u roku 30 dana od dana prijema. Član 11. (Uvjeti ugovora o osiguranju i cjenovnici premija za životno osiguranje) (1) Društvo za osiguranje podnosi zahtjev za prethodnu saglasnost Agenciji za nadzor o općim, posebnim i dodatnim uvjetima osiguranja, tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje tehničkih rezervi koje će društvo za osiguranje upotrebljavati u svom poslovanju sa osiguranicima, kao i u slučaju nastajanja bilo kakvih izmjena i dopuna. (2) Uvjeti iz stava (1) ovog člana se mogu primjenjivati tek nakon dobijanja saglasnosti Agencije za nadzor. Društvo za osiguranje dostavlja Agenciji za nadzor cjenovnik premije koji će koristiti u svom poslovanju sa osiguranicima, kao i u slučaju nastajanja bilo kakvih izmjena i dopuna najmanje 30 dana prije početka njihove primjene. (3) Agencija za nadzor može naložiti korekcije cjenovnika premije u smislu usklađenosti sa uvjetima iz stava (1) ovog člana u roku 30 dana od dana prijema. Član 12. (Djelatnost društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje) (1) Društvo za osiguranje smije obavljati samo poslove osiguranja u pojedinoj vrsti osiguranja za koju je dobilo odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja. Društvu za osiguranje koje ima sjedište u Federaciji izdaje se odobrenje za rad za obavljanje poslova ili neživotnog ili životnog osiguranja. (2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, društvo za osiguranje koje obavlja poslove osiguranja iz grupe životnih osiguranja može obavljati i poslove osiguranja iz vrsta osiguranja od nezgode i zdravstvenog osiguranja iz člana 9. stav (2) tač. a) i b) ovog zakona ako je dobilo odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje navedenih vrsta osiguranja. (3) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove osiguranja iz grupe životnih osiguranja može obavljati i dopunska osiguranja koja, prije svega, obuhvataju osiguranja za slučaj invalidnosti u slučaju nezgode ili bolesti, osiguranja u slučaju smrti zbog nezgode i osiguranja u slučaju ozljede uključujući osiguranja nesposobnosti za rad zbog ozljede, pod uvjetom da su ti oblici osiguranja sklopljeni kao dopuna životnog osiguranja. (4) Društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad Agencije za nadzor za obavljanje poslova iz jedne ili više vrsta neživotnih osiguranja može prihvatiti rizike iz vrste neživotnih osiguranja za koja nije dobilo odobrenje, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) osiguranje pokriva rizik: 1) povezan sa glavnim rizikom, 2) u vezi sa predmetom glavnog rizika i 3) koji je pokriven istim ugovorom o osiguranju; b) rizik nije uključen u vrste osiguranja iz člana 9. stav (2) tač. n) i o) ovog zakona; c) rizik je od sekundarnog značenja u odnosu na glavni rizik. (5) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, društvo za osiguranje može obavljati i poslove koji su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa poslovima osiguranja. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 55 (6) Poslovima iz stava (5) ovog člana smatraju se: a) posredovanje kod prodaje, odnosno prodaja predmeta koji pripadnu društvu za osiguranje na osnovu obavljanja poslova osiguranja, b) poduzimanje mjera radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti koje ugrožavaju osiguranu imovinu i lica, c) procjena stepena izloženosti riziku osiguranog objekta i procjena šteta, d) obavljanje drugih intelektualnih i tehničkih usluga u vezi sa poslovima osiguranja. (7) Poslove reosiguranja može obavljati isključivo društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova reosiguranja. (8) Društvo za reosiguranje mora poslove reosiguranja obavljati kao isključivu djelatnost. Društvo može obavljati reosiguranje u vezi sa rizicima i životnog i neživotnog osiguranja. (9) Djelatnost reosiguranja je pod nadzorom Agencije za nadzor. (10) Društvo za reosiguranje registrirano u Federaciji ili RS može pružati reosiguravajuće pokriće na cijeloj teritoriji BiH. (11) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na društva za reosiguranje, osim odredbi ovog zakona kojim su izuzeta. (12) Na društvo za reosiguranje posebno se odnose sljedeće odredbe: a) društva za reosiguranje imat će najveću marginu solventnosti zahtijevanu za društva, b) društva za reosiguranje mogu stvoriti tehničke rezerve u saradnji sa neposrednim osiguravačem u namjeri da se izbjegne dvostruko stvaranje tehničkih rezervi. (13) Na društvo za reosiguranje posebno se ne odnose sljedeće odredbe: a) o davanju odobrenja za rad određenim vrstama osiguranja, b) čiji je osnovni cilj zaštita potrošača. Član 13. (Principi poslovanja društva za osiguranje i društva za reosiguranje) (1) Društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje dužni su poslovati po ekonomskim principima, pravilima struke osiguranja i aktuarske struke, držati se dobrih poslovnih običaja i poslovnog morala. (2) Društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje dužni su poslovati u skladu sa principom opreznog i savjesnog privrednika. Član 14. (Primjena odredbi Zakona o privrednim društvima) Na društva za osiguranje primjenjuje se propis o osnivanju, poslovanju i prestanku rada privrednih društava, ako ovim zakonom pojedina pitanja nisu drukčije uređena. Član 15. (Primjena drugih zakona) (1) Na ugovor o osiguranju primjenjuje se propis kojim se uređuju obligacioni odnosi i drugi zakoni kojima se uređuju ugovori u pojedinim vrstama osiguranja. (2) Na sastavljanje finansijskih izvještaja i reviziju finansijskih izvještaja primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje sistem računovodstva i revizije u Federaciji, Međunarodni računovodstveni standardi i Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja. Član 16. (Primjena zakona na prestanak društva za osiguranje) Odredbe propisa o stečajnom i likvidacionom postupku, te propisa kojim se uređuje poslovanje privrednih društava primijenit će se na postupke stečaja ili likvidacije društva, osim u slučajevima kada je to drukčije regulirano ovim zakonom. GLAVA II. DRUŠTVO ZA OSIGURANJE Odjeljak A. Dioničko društvo za osiguranje Član 17. (Odobrenja i saglasnosti) (1) Društvo za osiguranje mora prije upisa osnivanja u sudski registar dobiti odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja (u daljnjem tekstu: odobrenje za rad). (2) Društvo za osiguranje koje pripoji drugo društvo za osiguranje mora prije upisa odluke o pripajanju u sudski registar dobiti odobrenje Agencije za nadzor (u daljnjem tekstu: odobrenje za pripajanje). (3) Društva za osiguranje koja se spajaju moraju prije upisa odluke o spajanju u sudski registar dobiti odobrenje Agencije za nadzor (u daljnjem tekstu: odobrenje za spajanje), te odobrenje za rad za novonastalo društvo za osiguranje. Danom upisa novonastalog društva za osiguranje u sudski registar prestaju postojati društva za osiguranje koja se spajaju, a njihova odobrenja za rad prestaju važiti. (4) Društvo za osiguranje mora prije prijenosa portfelja osiguranja na drugo društvo za osiguranje dobiti saglasnost Agencije za nadzor. (5) Društvo za osiguranje mora prije upisa smanjena, odnosno povećanja kapitala u sudski registar dobiti odobrenja Agencije za nadzor. Član 18. (Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad) (1) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za rad mora se priložiti sljedeća dokumentacija: a) osnivački akt; b) poslovni plan; c) statut društva za osiguranje u obliku notarske isprave; d) dokaz o uplati dioničkog kapitala i o osiguranim sredstvima za troškove osnivanja, organizacione troškove i troškove poslovanja; e) spisak dioničara sa njihovim ličnim podacima te firmu i sjedište, broj i nominalni iznos dionica i postotaka udjela u dioničkom kapitalu društva za osiguranje; f) za dioničare - pravna lica koja su imaoci kvalifikovanih udjela (strana pravna lica isprave prilažu u ovjerenom prijevodu): 1) izvod iz sudskog registra, odnosno drugog odgovarajućeg registra, 2) dioničko društvo treba priložiti i izvod dioničara iz registra dionica, 3) društvo sa ograničenom odgovornošću treba priložiti izvod iz knjige poslovnih udjela, 4) finansijske izvještaje za posljednje dvije poslovne godine, 5) spisak lica (fizičkih i/ili pravnih) koja su u odnosu uske povezanosti sa imaocima kvalifikovanih udjela; g) za dioničare - fizička lica koja su imaoci kvalifikovanih udjela: 1) ime i prezime, datum rođenja i adresa, 2) izjavu i dokaz o porijeklu sredstava za kvalifikovani udio u društvu za osiguranje, 3) spisak lica (fizičkih i/ili pravnih) koja su u odnosu uske povezanosti sa imaocima kvalifikovanih udjela; h) akt o kadrovskoj i tehničkoj osposobljenosti; i) dodatnu dokumentaciju u skladu sa podzakonskim propisom Agencije za nadzor. Број 23 - Страна 56 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (2) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja mora se priložiti i mišljenje ovlaštenog aktuara o tome da li je društvo za osiguranje sposobno osigurati adekvatnost kapitala, s obzirom na vrste osiguranja i obim poslova koje će obavljati kao i mišljenje ovlaštenog aktuara o oblikovanju cjenovnika premija i tehničkih rezervi osiguranja u skladu sa odredbama ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa. (3) Svi dokumenti se dostavljaju na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH u originalu ili ovjerenoj kopiji. (4) Dokumenti stranih država moraju biti prevedeni i ovjereni od stalnog sudskog tumača. (5) Agencija za nadzor propisat će dodatnu dokumentaciju koja se dostavlja, uz zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, kao i vrstu i obavezni sadržaj akata poslovne politike društva za osiguranje. Član 19. (Odlučivanje o odobrenju za rad) (1) Agencija za nadzor odlučuje o izdavanju odobrenja za rad za svaku vrstu osiguranja unutar koje društvo za osiguranje smije obavljati poslove osiguranja. (2) Agencija za nadzor izdaje odobrenje za rad za obavljanje poslova osiguranja unutar pojedine vrste osiguranja ako utvrdi da društvo za osiguranje ispunjava uvjete za obavljanje poslova osiguranja unutar te vrste osiguranja. (3) Agencija za nadzor u dispozitivu odobrenja za rad izričito navodi vrste osiguranja na koje se odobrenje odnosi. Ako se odobrenje odnosi na sve vrste osiguranja iz pojedine grupe osiguranja, Agencija za nadzor može u dispozitivu odobrenja navesti tu grupu osiguranja. (4) Izuzetno od odredbi st. od (1) do (3) ovog člana, Agencija za nadzor odlučuje o odobrenju za obavljanje poslova sklapanja reosiguranja za sve vrste osiguranja te u dispozitivu navodi da vrijedi isključivo za poslove sklapanja reosiguranja. (5) Društvo za osiguranje dužno je nakon što mu Agencija za nadzor da odobrenje za rad, ukoliko obavlja poslove iz člana 9. stav (2) tačka j) ovog Zakona, u roku 15 dana od upisa u sudski registar učlaniti se u Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zaštitni fond FBiH) i dostaviti dokaz o članstvu Agenciji za nadzor. (6) O zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad Agencija za nadzor odlučit će rješenjem u roku 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva. Član 20. (Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad) (1) Agencija za nadzor odbit će zahtjev za izdavanje odobrenja za rad ako identitet dioničara ili povezanih lica sa pravnim licem koja posjeduju kvalifikovani udio, kako je predviđeno članom 2. stav (1) tačka z) i članom 28. ovog zakona, kao i iznosi tih udjela, nisu bili prethodno iskazani. (2) Odobrenje za rad neće biti izdato ako Agencija za nadzor, uzevši u obzir potrebu održavanja kriterija stabilnog i solidnog upravljanja društvom propisanih u članu 28. ovog zakona, nije uvjerena u pogodnost dioničara ili partnera na koje se ovo odnosi. (3) U pogledu pravnog lica sa kvalifikovanim udjelom u društvu koje tim postaje njihovo povezano lice, Agencija za nadzor može zahtijevati da bude obaviještena o njihovim sredstvima (finansijski izvještaji) kako bi pratila njihov finansijski položaj. (4) U cilju boljeg nadzora identiteta fizičkog lica koje kontrolira pravno lice, a koje ima kvalifikovani udio u nekom društvu za osiguranje, Agencija za nadzor može: a) uvesti za to pravno lice obavezu da posjeduje dionice na ime sa pravom glasa, b) zahtijevati da određeni postoci ukupnog iznosa dionica sa pravom glasa pripadaju jednom ili više fizičkih lica koje odobri Agencija za nadzor. (5) Tokom procjene pogodnosti lica iz stava (4) ovog člana Agencija za nadzor u slučaju potrebe sarađuje sa Agencijom za osiguranje RS i drugim nadležnim tijelima. (6) Agencija za nadzor može odbiti izdavanje odobrenja za rad i ako između društva i drugih fizičkih ili pravnih lica postoje uske veze definirane članom 2. stav (1) tačka t) ovog zakona, a Agencija za nadzor smatra da te veze ometaju efikasno provođenje njenih nadzornih funkcija. (7) Agencija za nadzor odbit će izdavanje odobrenja za rad ako propisi treće zemlje koji se primjenjuju na jedno ili više fizičkih ili pravnih lica sa kojima društvo ima usku povezanost ili njihova primjena ometa efikasno provođenje njenih nadzornih funkcija. (8) Agencija za nadzor zahtijevat će od društva da dostavlja podatke koje ona zahtijeva kako bi mogla pratiti da li su ispunjeni uvjeti koji se navode u ovom članu. (9) U slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad, Agencija za nadzor dostavit će podnosiocima zahtjeva u pisanom obliku rješenje sa obrazloženjem odbijanja zahtjeva. Rješenje Agencije za nadzor o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad je konačno, a protiv njega podnosilac može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda. Član 21. (Prestanak važenja i oduzimanje odobrenja za rad) (1) Odobrenje za rad društva za osiguranje prestaje važiti u slučajevima: a) ako društvo za osiguranje ne počne obavljati poslove u roku godinu dana od dana izdavanja odobrenja za rad, b) ako društvo za osiguranje ne obavlja poslove osiguranja duže od šest mjeseci, c) ako je donesena pravomoćna presuda koja predstavlja smetnju za obavljanje poslova, d) otvaranja postupka likvidacije ili stečajnog postupka, e) prenosa svih ugovora o osiguranju na drugo društvo za osiguranje. (2) Ako nastupe razlozi iz stava (1) ovog člana, Agencija za nadzor donosi rješenje kojim se utvrđuje da je odobrenje za rad prestalo važiti. (3) Agencija za nadzor oduzima odobrenje za rad društvu za osiguranje u sljedećim slučajevima: a) ako se u roku tri godine od dana izdavanja odobrenja za rad sazna ili utvrdi da je odobrenje izdato na osnovu neistinitih i netačnih podataka, b) ako društvo za osiguranje nije u ostavljenom roku izvršilo naloge Agencije za nadzor za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti ili provođenje dodatnih ili drugih mjera zbog čega je prestalo ispunjavati uvjete za obavljanje djelatnosti osiguranja ili uvjeti pod kojima je odobrenje za rad izdato više ne postoje ili su ti uvijeti izmijenjeni do tog obima da Agencija za nadzor ne bi izdala odobrenje imajući u vidu nove okolnosti, c) ako društvo za osiguranje učestalo krši obavezu prema Agenciji za nadzor ili zaštitnom fondu bilo kojeg entiteta, d) ako posebna uprava nije dovela do stabilnosti i likvidnosti društva za osiguranje. (4) Agencija za nadzor može oduzeti odobrenje za rad društvu za osiguranje ako je društvo za osiguranje pravomoćno Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 57 proglašeno krivim za krivično djelo pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. (5) Pored slučajeva navedenih u stavu (3) ovog člana, Agencija za nadzor može oduzeti odobrenje za rad društvu za osiguranje i ako društvo, nakon rješenja Agencije za nadzor o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti ili rješenja o poduzimanju dodatnih ili drugih mjera i dalje: a) krši odredbe čl. od 86. do 98. ovog zakona i podzakonske akte Agencije za nadzor u vezi sa propisanim tehničkim i matematičkim rezervama i ulaganjima sredstava društva za osiguranje; b) ne ispunjava zahtjeve adekvatnosti kapitala i margine solventnosti, odnosno ne postupa u skladu sa čl. 25., 61. i 62. i čl. od 67. do 73. ovog zakona i podzakonskim aktima Agencije za nadzor; c) obavlja poslove vrste osiguranja za koje nije dobilo odobrenje za rad; d) ne primjenjuje usvojene uvjete osiguranja i cjenovnik premije kod davanja ponude, pripreme i zaključenja ugovora o osiguranju i u toku važenja ugovora o osiguranju, kao i druge akte poslovne politike; e) krši pravila upravljanja rizikom, pravila upravljanja i održavanja likvidnosti i solventnosti, zabrane isplate dividende; f) krši pravila o vođenju poslovnih knjiga, izradi finansijskih izvještaja, reviziji i internoj reviziji; g) krši obavezu pravovremenog i istinitog izvještavanja i obavještavanja Agencije za nadzor; h) ne izvršava u potpunosti ili pravovremeno dodatne mjere radi realizacije pravila upravljanja rizicima i zaštite osiguranika, kao i mjere iz plana kratkoročnog finansijskog oporavka; i) krši odredbe o imenovanju i razrješenju članova uprave, ovlaštenih aktuara i ovlaštenog revizora; j) krši odredbe o kvalifikovanim udjelima iz čl. 28., 32. i 33. ovog zakona, k) ne vrši pokriće gubitka na način propisan ovim zakonom; l) ne omogućava vršenje nadzora Agenciji za nadzor, obavljanje revizije ovlaštenom revizoru i obavljanje aktuarskih poslova ovlaštenom aktuaru na propisan način; m) prenosi ili prihvata portfelj bez odobrenja Agencije za nadzor; n) krši propise o zaštiti osiguranika, korisnika prava iz ugovora o osiguranju, odnosno trećih oštećenih lica; o) daje netačne podatke o svom poslovanju ili podatke koji mogu dovesti u zabludu osiguranike, ugovarače osiguranja, korisnike prava iz ugovora o osiguranju, odnosno treća oštećena lica. (6) Agencija za nadzor može oduzeti odobrenje za obavljanje poslova u pojedinim vrstama osiguranja ako se razlozi za oduzimanje odnose samo na poslove u tim vrstama osiguranja. (7) U slučaju prestanka važenja ili oduzimanja odobrenja za rad, društvo za osiguranje ne može zaključivati nove ugovore o osiguranju iz svih ili iz onih poslova u vrsti osiguranja za koje je utvrđeno da je odobrenje za rad prestalo važiti ili je oduzeto. (8) Prestanak važenja i oduzimanja odobrenja za rad društvu za osiguranje odnosi se i na njegove podružnice osnovane u RS i van BiH. (9) O prestanku važenja ili oduzimanju odobrenja za rad društvu za osiguranje, Agencija za nadzor obavještava Agenciju za osiguranje RS ako društvo ima podružnicu u RS i nadzorni organ države u kojoj je podružnica društva iz Federacije registrirana. (10) U slučaju oduzimanja odobrenja za rad Agencija za nadzor pokreće postupak likvidacije, odnosno stečaja u skladu sa odredbama ovog zakona. (11) U slučaju prestanka važenja ili oduzimanja odobrenja za rad Agencija za nadzor vrši nadzor u skladu sa svojim ovlaštenjima do okončanja postupka likvidacije društva za osiguranje. (12) Prestanak važenja ili oduzimanje odobrenja za rad ne oslobađa društvo za osiguranje obaveza na osnovu zaključenih ugovora o osiguranju. Član 22. (Poslovni plan) (1) Poslovni plan iz člana 18. stav (1) tačka b) ovog zakona mora sadržavati: a) osnovne poslovne politike, b) nabrojane pojedine vrste osiguranja unutar kojih će društvo za osiguranje obavljati poslove osiguranja, c) projekcije bilansa stanja i bilansa uspjeha, d) izračun iznosa kapitala iz člana 67. i garantnog fonda iz člana 73. ovog zakona i njegovih sastavnih dijelova, e) izračun margina solventnosti (adekvatnost kapitala) iz čl. 71. i 72. ovog zakona, f) predviđenu visinu troškova osnivanja, organizacionih troškova i troškova poslovanja te izvore finansiranja ovih troškova, g) program predviđenog reosiguranja, odnosno retrocesije sa tabelama maksimalnog pokrića za sve vrste osiguranja, h) ocjenu predviđenog stanja likvidnosti i finansijska sredstva koja će biti na raspolaganju za pokriće obaveza i osiguravanja adekvatnosti kapitala, i) elaborat o očekivanim poslovnim rezultatima za period od najmanje tri godine, posebno o očekivanim premijskim prihodima, očekivanim naknadama za štetu, odnosno premijama osiguranja, očekivanim troškovima za provizije i drugim troškovima te očekivanom oblikovanju tehničkih rezervi osiguranja i rezervi. (2) Ako društvo za osiguranje namjerava obavljati poslove osiguranja u vrsti osiguranja iz člana 9. stav (2) tačka s) ovog zakona poslovni plan mora sadržavati i opis sredstava potrebnih za ispunjavanje obaveza iz ove vrste osiguranja. Član 23. (Početak obavljanja poslova osiguranja u pojedinoj vrsti osiguranja) (1) Društvo za osiguranje mora Agenciju za nadzor obavijestiti o početku, odnosno prestanku obavljanja poslova osiguranja u pojedinoj vrsti osiguranja za koje je steklo odobrenje u roku osam dana od početka, odnosno prestanka obavljanja poslova osiguranja u pojedinoj vrsti osiguranja za koje je steklo odobrenje. (2) Društvo za osiguranje mora pribaviti saglasnost Agencije za nadzor na odluku o prestanku obavljanja određene vrste osiguranja. Uz zahtjev je potrebno dostaviti dokaz o izmirenju svih obaveza iz ugovora o osiguranju iz te vrste osiguranja. Član 24. (Izmjena vrsta osiguranja) (1) Društvo za osiguranje koje je steklo odobrenje za obavljanje poslova osiguranja unutar određenih vrsta osiguranja u slučaju kada namjerava početi sa obavljanjem poslova osiguranja u drugim vrstama osiguranja mora Број 23 - Страна 58 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. dobiti odobrenje Agencije za nadzor za izmjenu odobrenja za rad u pogledu vrsta osiguranja. (2) Na odobrenje za izmjenu vrsta osiguranja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. od 18. do 23. ovog zakona. (3) Agencija za nadzor odbit će zahtjev za izdavanje odobrenja za izmjenu vrsta osiguranja i u slučaju kada: a) utvrdi da bi obavljanje poslova u vrsti osiguranja na koju se odnosi zahtjev za izdavanje odobrenja ugrozilo poslovanje društva za osiguranje u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima, b) društvo za osiguranje ne ispunjava druge uvjete za obavljanje poslova osiguranja u vrsti osiguranja na koju se odnosi zahtjev za izdavanje odobrenja. Član 25. (Dionički kapital) (1) Uplaćeni dionički kapital ne može biti manji od: a) 4.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od j) do o) ovog zakona, b) 4.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od a) do h) i tač. p) i s) ovog zakona, c) 2.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. i) i/ili r) ovog zakona, d) 6.000.000,00 KM ako društvo posluje sa životnim osiguranjem, e) 6.000.000,00 KM ako društvo obavlja poslove reosiguranja. (2) Sredstva dioničkog kapitala društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje ne smiju poticati iz zajmova ili kredita niti biti opterećena na bilo koji način. Član 26. (Dionice) (1) Dionice dioničkog društva za osiguranje moraju glasiti na ime. (2) Dionice dioničkog društva za osiguranje moraju biti u cijelosti uplaćene u novcu prije izdavanja odobrenja za rad iz člana 17. stav (1) ili izdavanja odobrenja za povećanje dioničkog kapitala društva za osiguranje iz člana 25. ovog zakona i upisa u sudski registar. (3) Prioritetne dionice društva za osiguranje mogu biti do najviše 25% ukupnih dionica dioničkog društva za osiguranje iz stava (2) ovog člana. (4) Dionice dioničkog društva za osiguranje moraju biti izdate u nematerijaliziranom obliku. (5) Odredba iz stava (2) ovog člana ne primjenjuje se u slučaju pripajanja ili spajanja društva za osiguranje. Član 27. (Udio i kvalifikovani udio) (1) Udio u drugom pravnom licu je, u smislu ovog zakona, posredno ili neposredno vlasništvo poslovnog udjela, dionica, odnosno drugih prava koja omogućuju 20% ili više glasačkih prava, odnosno udjela u kapitalu određenog pravnog lica. (2) Kvalifikovani udio, u smislu ovog zakona, jeste posredno ili neposredno vlasništvo poslovnog udjela, dionica, odnosno drugih prava na osnovu kojih imalac stiče udio 10% ili više u glasačkim pravima, odnosno kapitalu određenog pravnog lica, odnosno i vlasništvo manje od 10% ako postoji utjecaj na upravljanje pravnim licem. (3) Indirektno držanje postoji kada između dva društva koji: a) drže dijelove dioničkog kapitala ili glasove u društvu postoji kontrola, ili b) kada društvo drži dio dioničkog kapitala ili glasove u društvu za račun drugog društva, ili c) kada dio dioničkog kapitala ili glasove u društvu društvo drži za račun lica nad kojem drugo društvo ima kontrolu. (4) U smislu ovog zakona društvo koje je neposredno nadređeno drugom društvu nadređeno je i svim društvima koja imaju položaj podređenog društva tog drugog društva. Odjeljak B. Kvalifikovani udjeli Član 28. (Odobrenje za sticanje kvalifikovanog udjela) (1) Sva fizička i pravna lica ili takva lica koja djeluju zajednički (namjeravani sticalac) koja su donijela odluku da direktno ili indirektno steknu kvalifikovani udio u društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje ili da dodatno povećaju direktno ili indirektno taj kvalifikovani udio u društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje na osnovu čega bi njihov udio u glasačkim pravima ili kapitalu bio jednak ili veći od 20%, 30% ili 50%, ili takav da bi društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje postalo njihovo podređeno društvo (namjeravano sticanje), moraju prethodno u pisanom obliku podnijeti zahtjev za odobrenje Agenciji za nadzor te navesti visinu namjeravanog udjela i relevantne informacije iz člana 18. stav (1) tačka e), odnosno tačka f) ovog zakona. (2) Izuzetno, imalac kvalifikovanog udjela iz države članice nije obavezan prijaviti dosezanje granice od 30% udjela u slučaju kada se prijavljuje za sticanje 33% udjela. Također, imalac kvalifikovanog udjela iz države članice nije obavezan prijaviti smanjivanje udjela na granicu od 30% u slučaju kada je imao prijavljeno smanjivanje na 33% udjela. (3) Ako imalac kvalifikovanog udjela namjerava otuđiti svoje dionice tako da bi se uslijed toga njegov udio smanjio ispod granice za koju je dobio odobrenje, mora o tome prethodno obavijestiti Agenciju za nadzor. (4) Društvo za osiguranje prije sticanja kvalifikovanog udjela u drugom društvu za osiguranje, odnosno u drugoj finansijskoj instituciji sa sjedištem van područja Federacije i van područja države članice (u daljnjem tekstu: strana finansijska institucija) o namjeri sticanja kvalifikovanog udjela mora pisanim putem obavijestiti Agenciju za nadzor i uz pisano obavještenje iz stava (1) ovog člana priložiti: a) popis imaoca kvalifikovanih udjela u stranoj finansijskoj instituciji sa podacima o njihovim udjelima, te prijevod ovjerenog izvatka iz sudskog registra, odnosno drugog javnog registra za svakog od njih, b) prijevod ovjerenog izvatka iz sudskog registra, odnosno drugog javnog registra za stranu finansijsku instituciju, c) finansijske izvještaje strane finansijske institucije za posljednje dvije poslovne godine, d) revizorski izvještaj sa mišljenjem o godišnjim izvještajima za posljednje dvije poslovne godine, ako je strana finansijska institucija po propisima države sjedišta obveznik provođenja revizije, e) spisak lica koja su usko povezana sa stranom finansijskom institucijom sa opisom načina povezanosti, f) strategiju upravljanja strane finansijske institucije sa ocjenom ekonomske efikasnosti investicija, g) mišljenje ovlaštenog aktuara o godišnjim izvještajima za posljednje dvije poslovne godine. (5) U postupku odlučivanja o davanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela Agencija za nadzor cijeni podobnost Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 59 i finansijsko stanje podnosioca zahtjeva, njegove upravljačke sposobnosti i utjecaj na društvo za osiguranje na osnovu sljedećih kriterija: a) poslovne reputacije i ugleda koji se cijene u odnosu na njegove finansijske i poslovne aktivnosti, uključujući i da li je nad imovinom podnosioca zahtjeva bio otvoren stečajni postupak i/ili da li je podnosilac zahtjeva - fizičko lice bilo na rukovodećim poslovima u društvu za osiguranje ili drugom privrednom društvu u vrijeme kada je nad društvom za osiguranje ili tim društvom otvoren stečajni postupak, b) pokazatelja koji mogu biti od značaja za ocjenu utjecaja podnosioca zahtjeva na upravljanje rizicima u društvu za osiguranje, c) procjene upravljačkih sposobnosti, znanja i vještina sticaoca kvalifikovanog udjela, kao i ugleda, odgovarajućih profesionalnih sposobnosti i iskustava lica koje će, nakon sticanja kvalifikovanog udjela, podnosilac zahtjeva predložiti da vode poslove društva za osiguranje, d) finansijskog stanja podnosioca zahtjeva i njegovog utjecaja na poslovanje društva za osiguranje ukoliko se saglasnost izda, e) mogućnosti društva za osiguranje da ispunjava uvjete utvrđene ovim zakonom i provedbenim propisima, a posebno da li grupa čiji član treba postati društvo za osiguranje ima vlasničku strukturu koja omogućava provođenje efikasne kontrole, efikasnu razmjenu informacija između nadležnih nadzornih tijela i određivanje podjele odgovornosti među nadležnim tijelima, f) postojanja opravdanih razloga za sumnju, u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, da se u vezi sa sticanjem kvalifikovanog udjela provodi ili namjerava provesti pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti ili to sticanje može utjecati na povećanje rizika od pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti. (6) Agencija za nadzor donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje kriterije na osnovu kojih procjenjuje primjerenost i finansijsko stanje sticaoca kvalifikovanog udjela, kao i prоpisаti bližе uvjete i nаčin dоstаvlјаnjа pоdаtаkа i infоrmаciја iz stava (5) ovog člаnа. Član 29. (Period procjene) (1) Agencija za nadzor odmah, a najkasnije u roku dva dana od dana primanja zahtjeva u skladu sa članom 28. stav (1), kao i nakon mogućeg naknadnog primanja informacija iz stava (4) ovog člana namjeravanom sticaocu izdaje pisanu potvrdu o primanju zahtjeva. (2) Agencija za nadzor u roku 60 dana od dana izdavanja pisane potvrde o primanju zahtjeva i svih dokumenata iz stava (1) obavlja procjenu predviđenu članom 30. stav (1) ovog zakona. (3) Pri izdavanju potvrde o primanju zahtjeva Agencija za nadzor obavještava namjeravanog sticaoca o danu isteka perioda procjene. (4) Agencija za nadzor može, ako je potrebno, tokom perioda procjene, ali najkasnije do pedesetog dana perioda procjene zahtijevati dodatne informacije koje su potrebne za završetak procjene. Taj zahtjev je u pisanom obliku i u njemu je navedeno koje su dodatne informacije potrebne. (5) U periodu između dana na koji je Agencija za nadzor zahtijevala informacije i dana primanja odgovora namjeravanog sticaoca na taj zahtjev, period procjene se prekida. Taj prekid ne može biti duži od 20 dana. Period procjene se ne prekida ako Agencija za nadzor, u skladu sa vlastitom procjenom, zahtijeva daljnje dopunjavanje ili pojašnjenje informacija. (6) Agencija za nadzor može produžiti prekid iz stava (5) na 30 dana, ako namjeravani sticalac: a) ima sjedište u stranoj državi ili b) je fizičko ili pravno lice koje ne podliježe nadzoru regulatornih tijela. (7) Ako Agencija za nadzor o zahtjevu za izdavanje odobrenja iz člana 28. stav (1) ovog zakona ne odluči u roku dva mjeseca od dana podnošenja potpunog zahtjeva smatra se da je odobrenje izdato. (8) U slučaju iz stava (7) ovog člana Agencija za nadzor na zahtjev imaoca kvalifikovanog udjela mora izdati rješenje kojim se potvrđuje da je sticanje odobreno u roku osam dana od primanja tog zahtjeva. (9) Ako Agencija za nadzor nakon završetka procjene ne da odobrenje namjeravanom sticanju, o tome obavještava namjeravanog sticaoca i navodi razloge za to u roku dva radna dana prije isteka perioda procjene. (10) Rješenje Agencije za nadzor je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor. Član 30. (Procjena sticanja) (1) Pri procjenjivanju zahtjeva iz člana 28. stav (1) i informacija iz člana 29. stav (4) ovog zakona radi osiguranja stabilnog i razboritog upravljanja društvom za osiguranje u kojem je namjeravano sticanje, te uzimajući u obzir vjerovatan utjecaj namjeravanog sticaoca na društvo za osiguranje tokom perioda procjene, Agencija za nadzor procjenjuje primjerenost namjeravanog sticaoca i finansijsku stabilnost namjeravanog sticaoca prema sljedećim kriterijima: a) ugledu namjeravanog sticaoca, b) ugledu i iskustvu bilo kojeg lica koje će nakon namjeravanog sticanja voditi poslove društva za osiguranje ili društva za reosiguranje, c) finansijskoj stabilnosti namjeravanog sticaoca, posebno u odnosu na vrstu poslova koje obavlja ili planira obavljati u društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje u kojem bi trebalo doći do namjeravanog sticanja, d) hoće li društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje kojem će se pripojiti drugo društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje biti u mogućnosti nastaviti poslovati u skladu sa ovim zakonom, posebno hoće li grupa osiguravača čijim članom postane društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje imati strukturu koja će ostaviti mogućnost provođenja efikasnog nadzora, efikasne razmjene podataka između nadležnih nadzornih tijela i odrediti raspodjelu nadležnosti između nadležnih nadzornih tijela, e) postoje li opravdani razlozi za sumnju da se u vezi sa namjeravanim sticanjem provodi ili pokušava provoditi pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti ili da namjeravano sticanje može povećati rizik od provođenja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. (2) Ako lice iz člana 28. stav (1) ovog zakona u roku šest mjeseci оd dаnа priјеmа rjеšеnjа kојim је dаto odobrenje zа sticаnjе udjela ne stekne dionice na koje se odobrenje odnosi, smatrat će se da je odustalo od sticanja. U slučaju ponovne namjere sticanja, namjeravani sticalac mora ponoviti postupak iz čl. 28. i 29. ovog zakona. Број 23 - Страна 60 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (3) Agencija za nadzor odbit će namjeravano sticanje u roku 60 dana od dana izdavanja potvrde iz člana 29. stav (1) ovog zakona i to samo ako su informacije koje je dao namjeravani sticalac nepotpune ili ako je prema kriterijima iz stava (1) ovog člana vjerovatno da bi utjecaj namjeravanog sticaoca mogao naškoditi stabilnom i razboritom upravljanju društva za osiguranje. (4) Prije donošenja odluke na osnovu stava (3) ovog člana Agencija za nadzor mora namjeravanom sticaocu odrediti rok koji ne smije biti kraći od 15 niti duži od 30 dana da se izjasni o razlozima odbijanja. (5) Ako Agencija za nadzor i nakon izjašnjenja iz stava (4) ovog člana odluči odbiti zahtjev namjeravanog sticanja o tome donosi rješenje koje mora sadržavati razloge za odbijanje. (6) Rješenje Agencije za nadzor o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja o sticanju kvalifikovanog udjela je konačno, a protiv njega podnosilac može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda. Član 31. (Međusobna saradnja nadležnih nadzornih tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za sticanje kvalifikovanog udjela) (1) Nadležna nadzorna tijela u potpunosti će sarađivati prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za sticanje kvalifikovanog udjela ako je sticalac kvalifikovanog udjela: a) banka, mikrokreditna organizacija, lizing društvo, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima sa javnom ponudom sa odobrenjem za rad druge države članice ili u sektoru različitom od onog u kojem je izražena namjera spajanja ili sticanja, b) nadređeno društvo banke, mikrokreditne organizacije, lizing društva, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva ili društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima sa javnom ponudom sa odobrenjem za rad druge države članice ili u sektoru različitom od onog u kojem je izražena namjera spajanja ili sticanja, c) pravno ili fizičko lice koje kontroliše banku, mikrokreditnu organizaciju, lizing društvo, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima sa javnom ponudom sa odobrenjem za rad druge države članice ili u sektoru različitom od onog u kojem je izražena namjera spajanja ili sticanja. (2) Nadležna nadzorna tijela će, bez odgađanja, razmjenjivati potrebne informacije za donošenje odluke o zahtjevu iz stava (1) ovog člana. Navedena razmjena informacija pružat će se na pisani zahtjev. Član 32. (Pravne posljedice sticanja bez odobrenja) (1) Lice koje stekne ili posjeduje dionice u suprotnosti sa odredbom člana 28. stav (1) ovog zakona i člana 30. stav (5) ovog zakona nema pravo glasa, odnosno učestvovanja u upravljanju društvom za osiguranje na osnovu dionica koje je pribavilo na taj način. (2) Pravo glasa iz stava (1) ovog člana za vrijeme dok imalac kvalifikovanog udjela na osnovu dionica koje je stekao u suprotnosti sa odredbom člana 28. stav (1) ovog zakona i člana 30. stav (5) ovog zakona nema pravo glasa, pribraja se pravu glasa drugih dioničara dioničkog društva za osiguranje proporcionalno njihovom udjelu u osnovnom kapitalu dioničkog društva za osiguranje na način da imalac kvalifikovanog udjela u glasanju učestvuje samo sa udjelom dionica kojima ne krši odredbu člana 28. stav (1) i člana 30. stav (5) ovog zakona. Član 33. (Kvalifikovani udjeli: ovlaštenja Agencije za nadzor) Ako Agencija za nadzor utvrdi da lice koje je steklo kvalifikovani udio u društvu za osiguranje djeluje na to društvo suprotno principima poslovanja društva za osiguranje, ovlaštena je obustaviti ostvarivanje njegovog prava glasa na skupštini društva za osiguranje. Odjeljak C. Vođenje poslova i nadzor nad vođenjem poslova društva Član 34. (Opće odredbe) Uprava vodi poslove društva i zastupa društvo, a nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Član 35. (Članovi uprave društva za osiguranje) (1) Uprava društva mora imati najmanje dva člana od kojih jedan član uprave mora biti imenovan za direktora. (2) Prokurist može zastupati društvo za osiguranje samo zajedno sa najmanje jednim članom uprave. (3) Najmanje jedan član uprave mora znati jedan od službenih jezika u BiH i imati prebivalište ili boravište u BiH. Član uprave koji nije državljanin BiH mora imati radnu dozvolu. Član 36. (Uvjeti za člana uprave u društvu za osiguranje) (1) Za članove uprave i prokuristu društva za osiguranje mogu se postaviti lica koja ispunjavaju sljedeće uvjete: a) VSS - VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja od kojih najmanje jedan član uprave mora biti ekonomske ili pravne struke, b) imaju najmanje tri godine iskustva na rukovodećim položajima u društvu za osiguranje, odnosno šest godina iskustva na rukovodećim položajima u drugim finansijskim institucijama, odnosno pet godina iskustva na poslovima ovlaštenog aktuara, c) nisu bili članovi uprave, nadzornog odbora društva za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak ili oduzeto odobrenje za rad zbog kršenja zakona, d) nisu članovi uprave, odnosno prokuristi drugog društva za osiguranje, e) nisu članovi nadzornog organa drugog društva za osiguranje, f) nisu osuđivani za utaju i pronevjeru u službi, zloupotrebu povjerenja, krivotvorenje, upotrebu krivotvorenih dokumenata, krađu javne ili privatne imovine, davanje lažnih izjava, davanje ili uzimanje mita ili bilo koje drugo krivično djelo vezano uz obavljanje profesionalne djelatnosti. (2) Lice koje je bilo član uprave društva za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak ili oduzeto odobrenje za rad zbog kršenja zakona ne može biti postavljeno na mjesto člana uprave ili prokuriste do isteka pet godina od dana pokretanja stečajnog postupka, odnosno oduzimanja odobrenja za rad. (3) Ispunjavanje uvjeta iz stava (1) tačka f) ovog člana fizičko lice koje nije državljanin BiH dokazivat će se izvodom iz sudske krivične evidencije ili na drugi način pomoću istovjetnog dokumenta nadležnog suda ili administrativnog organa zemlje porijekla ovih lica. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 61 (4) Dokumenti za dokazivanje ispunjavanja uvjeta iz stava (1) tač. od c) do f) i stava (3) ovog člana ne mogu biti stariji od 90 dana od dana njihovog izdavanja. (5) Član uprave ne može istovremeno obavljati tu funkciju i izvršne funkcije unutar društva za osiguranje koje su odgovorne za svakodnevno vođenje poslovanja i za to odgovaraju upravi i rukovodeću funkciju u organizacionim dijelovima društva za osiguranje. Član 37. (Saglasnost za člana uprave društva za osiguranje) (1) Članom uprave dioničkog društva za osiguranje može biti imenovano lice koje dobije saglasnost Agencije za nadzor za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje. (2) Zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava (1) ovog člana podnosi nadzorni odbor društva za osiguranje za mandat koji ne može biti duži od četiri godine. (3) Uz zahtjev iz stava (2) ovog člana moraju se priložiti dokazi o ispunjavanju uvjeta iz člana 36. ovog zakona. Sadržaj potrebne dokumentacije kojom kandidat za člana uprave dokazuje ispunjava li uvjete iz člana 36. ovog zakona, propisuje Agencija za nadzor. (4) Kandidat za člana uprave u postupku odlučivanja o izdavanju saglasnosti mora dostaviti Agenciji za nadzor program vođenja poslova društva za osiguranje. Prilikom donošenja odluke za izdavanje saglasnosti iz stava (1) ovog člana Agencija za nadzor mora uzeti u obzir i poslovni ugled i finansijsku stabilnost privrednog društva u kojem je kandidat za člana uprave dioničkog društva za osiguranje radio, te poslovni ugled i iskustvo kandidata. (5) Agencija za nadzor izdat će saglasnost iz stava (1) ovog člana ako na osnovu dokumenata iz stava (3) ovog člana i predstavljenog programa iz stava (4) ovog člana zaključi da kandidat ispunjava uvjete za člana uprave društva za osiguranje. (6) Agencija za nadzor odbit će izdavanje saglasnosti ako iz podataka kojima raspolaže proizlazi da bi, zbog djelatnosti i poslova kojima se lice bavi, odnosno zbog postupaka koje je lice činilo, bilo ugroženo poslovanje društva za osiguranje u skladu sa pravilima o ograničavanju rizika, ili ako na osnovu navoda iz stava (4) ovog člana prosudi da kandidat neće obavljati poslove društva za osiguranje u skladu sa propisima donesenim na osnovu ovog zakona te drugih zakona i propisa koji uređuju poslovanje društva za osiguranje, ili ako utvrdi da je lice u zahtjevu za izdavanje odobrenja, odnosno tokom predstavljanja iz stava (4) ovog člana navelo netačne podatke. (7) Ako je lice dobilo saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave u jednom društvu za osiguranje mora prije imenovanja na istu funkciju u drugom društvu za osiguranje dobiti novo odobrenje Agencije za nadzor. Na odobrenje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe st. (4), (5) i (6) ovog člana. (8) Ako je pravno lice podnijelo zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje poslova osiguranja, postupak odlučivanja o odobrenju iz stava (1) ovog člana objedinjuje se sa postupkom odlučivanja o odobrenju za obavljanje poslova osiguranja. (9) Saglasnost iz stava (1) ovog člana prestaje važiti ako: a) lice u roku šest mjeseci od primanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave ne bude imenovano za člana uprave društva za osiguranje na koje se saglasnost odnosi, te je postupak izdavanja saglasnosti bio spojen sa postupkom izdavanja saglasnosti za obavljanje poslova osiguranja društva za osiguranje, b) lice u roku tri mjeseca od primanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave ne bude imenovano za člana uprave dioničkog društva za osiguranje na koje se saglasnost odnosi, c) licu prestaje funkcija člana uprave društva za osiguranje na koju se saglasnost odnosi sa danom prestanka funkcije, d) licu istekne ugovor o radu u društvu za osiguranje na koji se saglasnost odnosi sa danom isteka ugovora. Član 38. (Radni odnos članova uprave) Članovi uprave društva za osiguranje moraju biti u radnom odnosu na puno radno vrijeme u društvu za osiguranje. Član 39. (Oduzimanje saglasnosti za funkciju članova uprave) (1) Agencija za nadzor oduzet će saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje u slučaju ako: a) je osuđen za krivično djelo nespojivo sa dužnošću u upravi, b) je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadležnosti uprave, c) je saglasnost dobivena navođenjem neistinitih podataka, d) član uprave teže prekrši obaveze člana uprave iz čl. 40. i 41. ovog zakona, e) društvo ne postupi po rješenju o nalozima za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti, f) društvo ne postupa u skladu sa obavezom pravovremenog i istinitog izvještavanja Agencije za nadzor i poslije pisanog upozorenja Agencije za nadzor, g) na bilo koji način ometa vršenje nadzora nad poslovanjem društva, h) su ostvareni uvjeti iz člana 157. ovog zakona u rješenju o imenovanju posebne uprave. (2) Ako je članu uprave oduzeta saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave te ako je Agencija za nadzor odredila dodatne mjere u svrhu realizacije pravila o upravljanju rizicima iz člana 156. stav (3) ovog zakona, nadzorni odbor društva za osiguranje dužan je odmah razriješiti tog člana uprave i podnijeti zahtjev iz člana 37. stav (2) ovog zakona za novog člana uprave. Član 40. (Dužnosti i odgovornosti uprave) (1) Uprava društva za osiguranje mora osigurati poslovanje društva za osiguranje u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, odnosno u skladu sa drugim zakonima kojima se uređuje poslovanje društva za osiguranje te propisima donesenim na osnovu tih zakona. (2) Uprava društva za osiguranje mora osigurati praćenje rizika kojima je izloženo društvo za osiguranje kod poslovanja te donijeti odgovarajuće mjere kojima će društvo za osiguranje ograničavati rizike. (3) Uprava društva za osiguranje mora osigurati da se organizuje sistem internih kontrola u svim područjima poslovanja društva za osiguranje i interna revizija te da njihovo djelovanje bude u skladu sa ovim zakonom i na osnovu njega donesenim propisima. (4) Uprava društva za osiguranje mora osigurati vođenje poslovnih i drugih knjiga te poslovne dokumentacije, sastavljanje knjigovodstvenih isprava, procjenu knjigovodstvenih stavki, sastavljanje računovodstvenih i drugih izvještaja o čemu je dužna izvještavati, odnosno obavještavati Agenciju za nadzor u skladu sa ovim zakonom i propisom o računovodstvu i reviziji, te propisima donesenima na osnovu ovih zakona. Број 23 - Страна 62 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (5) Uprava društva za osiguranje je dužna osigurati da društvo za osiguranje ima pisane politike, kao i da se te politike provode. Prije donošenja politika uprava je dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog aktuara na predložene politike i odobrenje nadzornog odbora. Politike se odnose na upravljanje rizicima, unutrašnju kontrolu i unutrašnju reviziju. Politike se preispituju najmanje jedanput godišnje i prilagođavaju se u slučaju bilo koje značajne promjene u sistemu ili u određenom području. (6) Članovi uprave društva za osiguranje solidarno odgovaraju društvu za osiguranje za štetu koja nastane kao posljedica činjenja, nečinjenja i propuštanja ispunjavanja svojih dužnosti, osim ako ne dokažu da su u ispunjavanju svojih dužnosti upravljanja društvom za osiguranje postupali sa pažnjom dobrog i savjesnog privrednika. (7) Članovi uprave su obavezni pri svakom imenovanju ili prestanku svoje funkcije u nadzornom ili upravnom odboru drugih pravnih lica pisanim putem obavijestiti Agenciju za nadzor u roku osam dana. Član 41. (Obavještavanje nadzornog odbora) (1) Uprava društva za osiguranje mora hitno u roku tri dana od utvrđivanja ili nastanka pisanim putem obavijestiti nadzorni odbor društva za osiguranje o sljedećem: a) da je ugrožena likvidnost ili solventnost društva za osiguranje, b) da su nastupili razlozi za prestanak i oduzimanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja, odnosno zabrana obavljanja pojedinih poslova osiguranja, c) da se finansijsko stanje društva za osiguranje izmijenilo tako da društvo za osiguranje ne dostiže marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, d) o svim nalozima Agencije za nadzor. (2) Član uprave društva za osiguranje mora hitno u roku tri dana od utvrđivanja ili nastanka pisanim putem obavijestiti nadzorni odbor društva za osiguranje: a) o imenovanju i prestanku njegove funkcije u nadzornim tijelima drugih pravnih lica, b) o pravnim poslovima na osnovu kojih je član uprave sam ili član njegove uže porodice posredno ili neposredno stekao dionice, odnosno poslovne udjele pravnog lica na osnovu kojih član uprave zajedno sa članovima uže porodice u tom pravnom licu dostiže ili premašuje kvalifikovani udio, odnosno ako se njihov udio smanjio ispod granice kvalifikovanog udjela, c) o oduzimanju odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave. Član 42. (Nadzorni odbor) (1) Nadzorni odbor ima najmanje tri člana, predsjednika i dva člana pri čеmu ukupаn brој člаnоvа nadzornog odbora mоrа biti nеpаrаn. (2) Skupština društva za osiguranje imenuje i razrješava članove nadzornog odbora, uz prethodnu saglasnost Agencije za nadzor. (3) Agencija za nadzor daje, odnosno oduzima saglasnost po proceduri za izdavanje saglasnosti upravi. Član 43. (Uvjeti za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora) (1) Za člana nadzornog odbora društva za osiguranje lice može biti imenovano pod uvjetom da: a) nije pravomoćno osuđivano za krivično djelo nespojivo sa dužnošću u nadzornom odboru, b) mu nije presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadležnosti nadzornog odbora, c) nije bilo član uprave društva nad kojim su provedene mjere nadzora u obliku imenovanja posebne uprave, prinudne likvidacije ili prijedloga za pokretanje stečajnog postupka, d) mu nije mjerom nadzora oduzeta saglasnost za funkciju člana uprave društva za osiguranje i to u periodu od dvije godine od dana kada je nametnuta mjera nadzora, e) Agencija za nadzor nije mu odbila izdati odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave i to najmanje godinu dana od dana donošenja rješenja kojim se odbija izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave. (2) Agencija za nadzor može od uprave društva za osiguranje zatražiti sazivanje skupštine i predložiti razrješenje člana nadzornog odbora društva za osiguranje ako: a) član nadzornog odbora krši obaveze navedene u članu 46. ovog zakona, b) su prekršene odredbe člana 44. ovog zakona, c) ne ispunjava uvjete iz stava (1) ovog člana. Član 44. (Zapreke za imenovanje člana nadzornog odbora) (1) Članom nadzornog odbora društva za osiguranje ne može biti imenovano lice: a) koje je povezano sa pravnim licima u kojima društvo za osiguranje ima udio više od 5% prava glasa ili takav udio u njihovom osnovnom kapitalu, b) koje je član nadzornog odbora ili uprave ili prokurist u drugom društvu za osiguranje, drugom osiguravajućem holdingu ili drugoj finansijskoj instituciji, c) koje ne može biti član nadzornog odbora prema odredbama Zakona o privrednim društvima, d) zaposleno u društvu za osiguranje. (2) Zabrana iz stava (1) ovog člana ne vrijedi za lica koja su članovi nadzornog odbora, uprave ili prokuristi nadređenog društva za osiguranje ili drugog nadređenog društva u grupi osiguravača. Član 45. (Nadležnost nadzornog odbora) Osim nadležnosti koje nadzorni odbor ima u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, nadzorni odbor društva za osiguranje ima i sljedeće nadležnosti: a) daje upravi saglasnost za određivanje poslovne politike društva za osiguranje, b) daje upravi saglasnost za određivanje finansijskog plana društva za osiguranje, c) daje upravi saglasnost za određivanje organizacije sistema internih kontrola, d) daje saglasnost za određivanje okvirnog godišnjeg programa rada interne revizije, e) daje upravi saglasnost za imenovanje ovlaštenog aktuara društva za osiguranje, f) pokreće proceduru za imenovanje članova uprave i imenuje članove uprave, g) razmatra izvještaj Odbora za reviziju o primjerenosti postupaka i učinkovitosti djelovanja interne revizije, h) raspravlja o činjenicama koje je utvrdila Agencija za nadzor, Porezna uprava i druga nadzorna tijela tokom postupka nadzora nad društvom za osiguranje, i) razmatra finansijske izvještaje društva za osiguranje i utvrđuje prijedlog odluke o usvajanju godišnjeg finansijskog izvještaja, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 63 j) obrazlaže skupštini dioničara svoje mišljenje uz godišnje izvještaje interne revizije i mišljenje uz godišnje izvještaje uprave, k) nadzire provođenje nalaza iz mišljenja ovlaštenog aktuara društva za osiguranje od uprave društva za osiguranje. Član 46. (Odgovornost članova nadzornog odbora) (1) Članovi nadzornog odbora društva za osiguranje solidarno su odgovorni društvu za osiguranje za štetu koja je nastala zbog zanemarivanja njihovih obaveza, osim ako dokažu da su pošteno i savjesno ispunjavali svoje dužnosti. (2) Član nadzornog odbora društva za osiguranje Agenciju za nadzor bez odgađanja mora obavijestiti o: a) imenovanju i prestanku njegove funkcije u upravnim i nadzornim tijelima drugih pravnih lica, b) pravnim poslovima na osnovu kojih su, posredno ili neposredno, član nadzornog odbora, odnosno članovi njegove uže porodice stekli dionice, odnosno poslovne udjele u pravnom licu na osnovu kojih član nadzornog odbora zajedno sa članovima svoje porodice u tom pravnom licu dostiže ili premašuje kvalifikovani udio, odnosno ako se njihov udio smanjio ispod granice kvalifikovanog udjela, c) prestanku funkcije člana nadzornog odbora društva za osiguranje. Odjeljak D. Osnivanje podružnica između dva entiteta Član 47. (Osnivanje podružnica društva koje imaju sjedište u RS: opće odredbe) (1) Društvo za osiguranje koje ima sjedište u RS može osnovati podružnicu u Federaciji. (2) Agencija za osiguranje RS, prije nego krenu raditi podružnice u Federaciji, Agenciji za nadzor prosljeđuje zahtjev sa potrebnom dokumentacijom uz koji prilaže i: a) rješenje o izdavanju odobrenja društvu iz RS za osnivanje podružnice u Federaciji, b) rješenje o upisu u sudski registar osnivanja podružnice u Federaciji, c) potvrdu o solventnosti društva za osiguranje iz RS koje osniva podružnicu u Federaciji, d) dokaz o članstvu u Birou zelene karte Bossne i Hercegovine, ako se radi o društvu koje ima odobrenje za obavljanje poslova osiguranja od odgovornosti za motorna vozila, e) dokaz o članstvu u Zaštitnom fondu FBiH, ako se radi o društvu koje ima odobrenje za obavljanje poslova osiguranja od odgovornosti za motorna vozila. (3) Agencija za nadzor donosi rješenje o upisu društva za osiguranje sa sjedištem u RS, koje u Federaciji posluje putem podružnice, u registar društava za osiguranje koji vodi u roku 15 dana od dana prijema dokumentacije iz stava (2) ovog člana. (4) Društvo za osiguranje iz RS je dužno u podružnici u Federaciji postupati u skladu sa čl. 10. i 11. ovog zakona. Član 48. (Osnivanje podružnice društva iz Federacije u RS: opće odredbe) (1) Društvo koje ima sjedište u Federaciji može osnovati podružnicu u RS, pod uvjetom da Agenciji za nadzor podnese zahtjev kojim će se izjasniti da namjerava otvoriti podružnicu u RS, prilažući sljedeće dokumente: a) odluku o osnivanju podružnice u RS, b) akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u podružnici u RS, c) dokaz o osiguranom poslovnom prostoru za sjedište podružnice u RS, kao i unutrašnjih organizacionih dijelova podružnice, d) odluku kojom se imenuje lice ovlašteno za zastupanje podružnice u RS, uz navođenje obima i granica ovlaštenja za zastupanje u pravnom prometu, e) dokaz da fizičko lice iz tačke d) ovog stava ima privremeno ili stalno prebivalište na teritoriji BiH, f) plan poslovanja i finansijski plan podružnice u RS, g) uvjete osiguranja i tarife premija za vrste osiguranja kojima će se podružnica u RS baviti, h) po jednu ovjerenu kopiju svih vrsta polisa osiguranja (ugovora o osiguranju) koje će podružnica u RS koristiti u pravnom prometu u RS, i) izjavu o odabranom načinu poslovanja u okviru vrste osiguranja: "Osiguranje troškova pravne zaštite", ukoliko se bavi tom vrstom osiguranja, j) dokaz da je član Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine, ako se radi o društvu koje ima odobrenje za obavljanje poslova osiguranja od odgovornosti za motorna vozila. (2) Agencija za nadzor nakon provjere plana poslovanja i pod uvjetom da su administrativna struktura i finansijsko stanje društva, kao i opće i stručne kvalifikacije i iskustvo direktora i ovlaštenih zastupnika odgovarajući u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva društva za osiguranje iz Federacije za izdavanje odobrenja za osnivanje podružnice u RS, Agenciji za osiguranje RS prosljeđuje zahtjev sa dokumentacijom iz stava (1) ovog člana uz koji prilaže i: a) rješenje o izdavanju odobrenja društvu iz Federacije za osnivanje podružnice u RS, b) rješenje o upisu u sudski registar osnivanja podružnice u RS, c) potvrdu o solventnosti društva za osiguranje iz Federacije koje osniva podružnicu u RS, d) dokaz o članstvu u Birou zelene karte Bosne i Hercegovine i e) dokaz o članstvu u Zaštitnom fondu RS. (3) Agencija za nadzor obavještava društvo iz Federacije da je Agenciji za osiguranje RS proslijedila zahtjev i dokumente iz stava (1) ovog člana. (4) U slučaju izmjene bilo kojih podataka predviđenih u tač. od b) do e) u stavu (2) ovog člana, Agenciji za nadzor bit će podneseno pisano obavještenje najmanje 30 dana prije provođenja te izmjene kako bi Agencija za nadzor postupila kako je predviđeno u stavu (1) ovog člana. (5) Podružnica u svom sjedištu mora voditi i čuvati svu dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje podružnice. Član 49. (Osnivanje podružnice društva iz Federacije u RS: posebne odredbe) (1) U slučaju izmjene bilo koje pojedinosti dostavljene prema stavu (1) tač. b), c), d) i f) člana 48. ovog zakona, Agencija za nadzor poslat će pisano obavještenje Agenciji za osiguranje RS najmanje 30 dana prije provođenja izmjene kako bi se procedura navedena u prethodnom stavu mogla primijeniti. (2) Društvo iz Federacije koje obavlja poslove neživotnog osiguranja koje namjerava poslovati u RS zdravstvenim osiguranjem iz člana 9. stav (2) tačka b), koja djelimično ili u potpunosti zamjenjuje statutarni sistem socijalnog osiguranja u entitetu, mora Agenciji za nadzor podnijeti tehničku osnovu za tarife i opće i posebne uvjete osiguranja prije nego što otpočne njihovu primjenu. Број 23 - Страна 64 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Član 50. (Obavještavanje o dokumentima) (1) Radi zaštite javnog interesa i kontrole da li se poštuju zakonske odredbe o ugovorima o osiguranju Agencija za nadzor može od društva koje ima sjedište u RS i koje se bavi osiguranjem u Federaciji putem podružnica zahtijevati povremena obavještenja o općim i posebnim uvjetima ugovora o osiguranju kao i o dokumentima koje namjeravaju koristiti za svoje osiguranike. (2) Agencija za nadzor zahtijevat će od društva dostavljanje svih podataka neophodnih za primjenu ovog zakona na jednom od službenih jezika u BiH. (3) Društvo koje je osnovano u RS a posluje u Federaciji putem podružnice obavezno je Agenciji za nadzor dostaviti sve tražene dokumente sa ciljem primjene ovog člana ukoliko su i društva koja imaju sjedište u Federaciji obavezna to uraditi. Ako društvo odbije podnijeti zatražene dokumente, Agencija za nadzor primijenit će odredbe čl. 51. i 52. ovog zakona. Član 51. (Nepoštivanje Zakona) (1) Ako društvo za osiguranje koje postupa suprotno odredbama ovog zakona ima sjedište u RS a u Federaciji ima podružnicu, Agencija za nadzor izreći će sankciju za prekršaj njegovoj organizacionoj jedinici i odrediti odgovarajuće mjere nadzora. (2) Svako rješenje o određivanju mjere ograničenja pružanja usluga ili o izricanju sankcije, u skladu sa odredbama ovog člana, mora biti obrazloženo i dostavljeno tom društvu i Agenciji za osiguranje RS. (3) Odredbe ovog člana ne isključuju primjenu drugih zakonskih propisa, uključujući i kazne predviđene važećim zakonima o osiguranju u Federaciji. Član 52. (Saradnja sa Agencijom za osiguranje RS) (1) Ako je potrebna istraga na licu mjesta u prostorijama sjedišta društva ili podružnice u Federaciji kako bi se osigurala odgovarajuća primjena važećih propisa u Federaciji, Agencija za nadzor sarađivat će sa Agencijom za osiguranje RS kako bi se istraga provela. Ako Agencija za nadzor smatra prijeko potrebnim može i sama provesti provjeru u uredima podružnice nakon što prethodno obavijesti Agenciju za osiguranje RS. (2) Agencija za nadzor donijet će provedbeni akt o pravilima osnivanja i poslovanja podružnica društava za osiguranje u međuentitetskom poslovanju iz čl. 47., 48., 49., 50. i 51. ovog zakona. Član 53. (Reklamiranje) Društva koja imaju sjedište u RS i van BiH mogu reklamirati svoje usluge u Federaciji koje pružaju prema pravu osnivanja i u skladu sa propisima u Federaciji koji se odnose na oblik i sadržaj takvog reklamiranja i koji su usvojeni u općem javnom interesu. Član 54. (Ispunjenje obaveza u slučaju likvidacije) U slučaju provođenja postupka likvidacije društva za osiguranje, obaveze koje proizlaze iz ugovora koji su zaključeni putem podružnice ispunit će se na isti način kao i one koje koje proizlaze iz drugih ugovora o osiguranju tog društva za osiguranje, u skladu sa Glavom X. ovog zakona. Odjeljak E. Obavljanje poslova osiguranja stranih društava za osiguranje Član 55. (Osnivanje podružnice) (1) Strano društvo za osiguranje može na području Federacije poslove osiguranja obavljati samo putem podružnice. (2) Podružnica stranog društva za osiguranje mora ispunjavati sljedeće uvjete: a) poslove podružnice moraju voditi dva lica koja su ovlaštena zastupati osnivače, a na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. od 34. do 41. ovog zakona, b) podružnica mora biti na odgovarajući način kadrovski i tehnički osposobljena za obavljanje poslova osiguranja, c) podružnica mora raspolagati deponovanim sredstvima u vrijednosti jedne polovine iznosa osnovnog kapitala iz člana 25. ovog zakona, d) podružnica mora na području Federacije raspolagati odgovarajućom imovinom najmanje u visini polovine garantnog fonda propisanog članom 73. ovog zakona, te deponovati novčani iznos kao jemstvo za plaćanje obaveza iz ugovora o osiguranju sklopljenih na području Federacije, odnosno ugovora koji pokrivaju rizike na području Federacije u visini četvrtine garantnog fonda podružnice (u daljnjem tekstu: jemstveni depozit). Višak vlastitih sredstava podružnice iznad zahtjevanog minimalnog kapitala, zavisno od toga koji je viši, mora biti položen na poslovni račun kod finansijske institucije sa sjedištem u Federaciji, e) podružnica mora imenovati ovlaštenog aktuara koji će u njoj imati jednaku funkciju kakvu ima i u društvu za osiguranje. (3) Podružnica u svom sjedištu mora voditi i čuvati svu dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje podružnice. (4) Na podružnicu stranog društva za osiguranje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o upravljanju rizicima, čuvanju povjerljivih podataka te poslovnim knjigama i izvještajima iz glava III. i IV. ovog zakona te na osnovu njih donesenih propisa. (5) Na nadzor nad podružnicom osnovanoj u Federaciji na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o nadzoru nad društvima za osiguranje iz Glave VIII. ovog zakona. Član 56. (Odobrenje za osnivanje podružnice) (1) Strano društvo za osiguranje može na području Federacije osnovati podružnicu ako za to dobije odobrenje Agencije za nadzor. (2) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za osnivanje podružnice mora se priložiti: a) akt o osnivanju podružnice, b) izvod iz sudskog, odnosno drugog odgovarajućeg registra države sjedišta matičnog društva za osiguranje, c) statut, odnosno propisi matičnog društva za osiguranje, d) revidirani finansijski izvještaji matičnog društva za osiguranje za posljednje tri godine, e) ako iz akta iz tačke b) ovog stava nisu vidljivi podaci o vlasnicima matičnog društva za osiguranje, mora se priložiti odgovarajuća isprava u kojoj se na vjerodostojan način navode vlasnici i njihovi udjeli u upravljanju matičnim društvom za osiguranje, f) izvod iz sudskog, odnosno drugog odgovarajućeg registra države sjedišta za pravna lica koja imaju više Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 65 od 10% udjela u upravljanju matičnim društvom za osiguranje, g) poslovni plan sa sadržajem određenim u članu 22. ovog zakona i mišljenjem ovlaštenog aktuara podružnice o njemu, h) dokaze o adekvatnosti garantnog fonda i jemstvenom depozitu sa mišljenjem ovlaštenog aktuara podružnice o njemu, i) dokumentaciju na osnovu koje se može utvrditi je li podružnica u kadrovskom, tehničkom i organizacionom smislu sposobna pružati usluge na koje se odnosi zahtjev za izdavanje odobrenja. (3) Agencija za nadzor u odobrenju za osnivanje podružnice stranog društva za osiguranje odredit će način na koji će se osigurati jemstveni depozit. (4) Na odlučivanje o izdavanju odobrenja za osnivanje podružnice stranog društva za osiguranje na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. od 18. do 20. ovog zakona. (5) Odobrenje za rad iz ovog člana važeće je na cijeloj teritoriji BiH i bit će dostavljeno Agenciji za osiguranje u BiH. Odjeljak F. Prijenos portfelj osiguranja Član 57. (Opće odredbe) (1) Društvo za osiguranje može ugovorom prenijeti na drugo društvo za osiguranje (u daljnjem tekstu: društvo za osiguranje preuzimalac) ugovore o osiguranju u jednoj ili više vrsta osiguranja (u daljnjem tekstu: portfelj osiguranja) istovremeno sa prijenosom imovine za pokriće tehničkih rezervi u vrijednosti rezervi koje se oblikuju za portfelj osiguranja koji je predmet prijenosa, odnosno imovine za pokriće matematičke rezerve koja se mora oblikovati za portfelj osiguranja koji je predmet ugovora. (2) Portfelj osiguranja može se prenijeti na društvo za osiguranje preuzimaoca kada društvo za osiguranje preuzimalac dobije odobrenje Agencije za nadzor za preuzimanje portfelja osiguranja. (3) Za prijenos ugovora o osiguranju nije potrebna saglasnost osiguranika. (4) Društvo koje vrši prijenos obavijestit će ugovarače osiguranja i sve ostale zainteresirane strane tako što će obavještenje o predloženom prijenosu biti objavljeno u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku BiH", kao i u dnevnim novinama velikog tiraža u Federaciji. Obavještenje o prijenosu naznačavat će sve podatke o imenu društva koje vrši i na koje se vrši prijenos, o klasifikaciji rizika koji su uključeni u portfelj osiguranja koji će se prenijeti. U pogledu poslova životnog osiguranja obavještenje će navoditi i da je izrađen izvještaj aktuara i da je dostupan za pregled u sjedištu društva i u svim podružnicama društva. (5) Društvo koje vrši prijenos, obavještenja iz stava (4) ovog člana objavit će i u RS u odnosu na rizike koji će biti prenijeti, a nalaze se u RS. (6) Društvo za osiguranje može prenijeti portfelj osiguranja na: a) drugo društvo za osiguranje u Federaciji, b) društvo u RS, koje ima podružnicu u Federaciji, c) podružnicu stranog društva za osiguranje ako je sjedište podružnice u Federaciji. (7) Društvo za osiguranje dužno je portfelj osiguranja prenijeti na društvo za osiguranje preuzimaoca u roku tri mjeseca od dana primanja odobrenja za prijenos portfelja od Agencije za nadzor. (8) Odobrenje za prijenos portfelja prestaje važiti istekom roka iz stava (7) ovog člana. (9) Društvo za osiguranje dužno je u roku 30 dana od dana prijenosa portfelja Agenciji za nadzor podnijeti dokaze o prijenosu portfelja na društvo za osiguranje preuzimaoca. (10) Ako društvo za osiguranje ne postupi u skladu sa stavom (9) ovog člana, odnosno ako iz podnesenih dokaza nije vidljivo da je izvršen prijenos portfelja, Agencija za nadzor donijet će odluku o prestanku važenja odobrenja za prijenos portfelja. (11) Agencija za nadzor propisat će koje dokaze o prijenosu iz stava (9) ovog člana dostavlja društvo za osiguranje. Član 58. (Zahtjev za izdavanje odobrenja za prijenos portfelja osiguranja) (1) Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za prijenos portfelja mora se dostaviti: a) popis ugovora o osiguranju prema pojedinim vrstama osiguranja koji su predmet prijenosa, uz opće uvjete za ta osiguranja, te izračune rezervi za ta osiguranja, b) popis imovine za pokriće tehničkih rezervi, odnosno imovine za pokriće matematičke rezerve, uz navođenje vrijednosti te podatke na osnovu kojih je moguće provjeriti izračun te vrijednosti, c) ugovor o prijenosu portfelja osiguranja, d) mišljenje ovlaštenog aktuara o prijenosu portfelja osiguranja. (2) U slučaju kada se prijenos portfelja osiguranja vrši na podružnicu stranog društva za osiguranje iz člana 57. stav (6) tačka c) ovog zakona svaki zahtjev za informacijama upućen nadzornim organima u drugim zemljama članicama slat će se putem Agencije za osiguranje u BiH, u skladu sa propisom koji uređuje poslovanje Agencije za osiguranje u BiH. (3) Društvo koje namjerava preuzeti portfelj osiguranja o toj činjenici obavještava Agenciju za nadzor te podnosi izmjenu plana poslovanja koja je nužna radi preuzimanja portfelja. (4) Agencija za nadzor će u roku 30 dana odlučiti o zahtjevu za odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja. (5) Odluka Agencije za nadzor kojom se odobrava prijenos objavit će se i u RS ukoliko portfelj uključuje rizike koji se nalaze u RS. Objavljivanje odobrenja za prijenos društvima koja vrše prijenos i koja imaju sjedište u RS, a koja pokrivaju rizike koji se nalaze u Federaciji, izvršit će se u skladu sa odredbama ovog člana i člana 57. st. (4) i (5) ovog zakona. Član 59. (Odbijanje zahtjeva o dobivanju odobrenja za preuzimanje portfelja osiguranja) (1) Agencija za nadzor odbit će zahtjev za izdavanje odobrenja za preuzimanje portfelja osiguranja ako je vrijednost imovine za pokriće tehničkih rezervi, odnosno imovine za pokriće matematičkih rezervi manja od visine rezervi koje se moraju oblikovati za portfelj osiguranja koji je predmet prijenosa, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih bi bili ugroženi interesi osiguranika. (2) Agencija za nadzor odbit će zahtjev i u slučaju ako društvo za osiguranje preuzimalac nema odobrenje za obavljanje poslova osiguranja u vrstama osiguranja koja su predmet prijenosa, odnosno ako bi zbog preuzimanja portfelja osiguranja bilo ugroženo poslovanje društva za osiguranje preuzimaoca u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima u skladu sa članom 62. ovog zakona. (3) Protiv rješenja iz st. (1) i (2) ovog člana društvo ima pravo pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda. Број 23 - Страна 66 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. GLAVA III. SISTEM UPRAVLJANJA RIZICIMA Odjeljak A. Opće odredbe Član 60. (Sistem upravlјanja u društvu za osiguranje) (1) Društvo za osiguranje dužno je osigurati postojanje i funkcioniranje efikasnog sistema upravlјanja koji uklјučuje upravlјanje rizikom, sistem internih kontrola, internu reviziju i aktuarstvo. (2) Sistem upravlјanja u društvu za osiguranje usklađuje se sa veličinom i organizacionom strukturom društva, obimom aktivnosti i vrstama osiguranja koje društvo obavlјa. (3) Agencija za nadzor propisuje način uređivanja sistema upravlјanja u društvu za osiguranje. Odjelјak B. Upravlјanje rizicima Član 61. (Sistem upravljanja rizicima) (1) Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju imati uspostavljen efikasan sistem upravljanja rizicima koji obuhvata strategije, procese i postupke izvještavanja koji su potrebni za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i kontinuirano izvještavanje na pojedinačnom i grupnom osnovu o rizicima kojima su izložena ili bi mogla biti izložena te o međusobnoj zavisnosti tih rizika. (2) Sistem upravljanja rizicima treba biti efikasan i dobro integrisan u organizacionu strukturu i procese odlučivanja društva za osiguranje ili društva za reosiguranje te na primjeren način uzimati u obzir lica koja efikasno vode društvo ili imaju druge ključne funkcije. (3) Sistem upravljanja rizicima pokriva rizike koji se uključuju u izračun kapitalnog zahtjeva u pogledu solventnosti kao i rizike koji nisu uključeni ili nisu u potpunosti uključeni u taj izračun. (4) Sistem upravljanja rizicima obuhvata: a) preuzimanje rizika i formiranje rezervi, b) upravljanje imovinom i obavezama, c) ulaganja, posebno izvedenice i slične obaveze, d) upravljanje likvidnosnim i koncentracionim rizikom, e) upravljanje operativnim rizikom, f) reosiguranje i druge tehnike smanjenja rizika. (5) Sistem uprаvlјаnjа rizicimа društvа zа оsigurаnjе trеbа оbuhvаtiti оcjеnu nајmаnjе sljеdеćih rizikа: a) rizik nеživоtnоg оsigurаnjа, b) rizik živоtnоg оsigurаnjа, c) rizik zdrаvstvеnоg оsigurаnjа, d) tržišni rizik, e) rizik dеpоnоvаnjа i ulаgаnjа, f) оpеrаtivni rizik. (6) Društvo za osiguranje dužno je da identifikuje, procjenjuje i mjeri rizike kojima je izloženo u svom poslovanju i da upravlјa ovim rizicima primjenom kvalitativnog i kvantitativnog načina upravlјanja. (7) Društvo za osiguranje utvrđuje procedure za identifikovanje, procjenu i mjerenje rizika, kao i za upravlјanje rizicima u skladu sa propisima, standardima i pravilima struke osiguranja. (8) Agencija za nadzor propisuje vrste rizika u obavlјanju djelatnosti osiguranja, bliže uvjete i način identifikacije, mjerenja i praćenja ovih rizika i upravlјanja tim rizicima. Član 62. (Pravila o upravljanju rizikom) (1) Društvo za osiguranje upravlja rizikom ako u svom poslovanju osigurava: a) dionički kapital najmanje u visini propisanoj članom 25. ovog zakona, b) tehničke rezerve u skladu sa članom 80. ovog zakona, c) likvidnost društva u skladu sa članom 75. ovog zakona, d) pravovremeno plaćanje šteta, ugovorenih suma osiguranja i izvršavanje drugih obaveza iz osnova osiguranja u skladu sa pravilima struke osiguranja, dobrim poslovnim običajima i poslovnom etikom, e) deponovanje i ulaganje sredstava tehničkih i matematičkih rezervi u skladu sa čl. 89. i 93. ovog zakona, f) garantni fond u skladu sa članom 73. ovog zakona, g) marginu solventnosti u skladu sa čl. 71. i 72. ovog zakona, h) suosiguranje i reosiguranje viškova rizika iznad maksimalnog samopridržaja u skladu sa čl. 99. i 101. ovog zakona, i) pokrivenost troškova provođenja osiguranja režijskim dodatkom, j) istinito i objektivno prikazivanje finansijskih izvještaja, k) druge aktivnosti radi ispunjavanja obaveza iz tač. od a) do j) ovog člana, kao i drugih obaveza propisanih ovim zakonom koje se odnose na upravljanje rizikom. (2) Društvo za osiguranje dužno je poslovati na način da rizici kojima je izloženo u pojedinačnim, odnosno svim vrstama poslova osiguranja koje obavlja ne pređu vrijednosti ili granice propisane ovim zakonom te na osnovu njega donesenim propisima. (3) Društvo za osiguranje dužno je poslovati po principima: a) likvidnosti - sposobnost pravovremenog ispunjavanja dospjelih obaveza, b) solventnosti - trajna sposobnost ispunjavanja svih svojih obaveza. Član 63. (Statistički podaci) (1) Društvo za osiguranje dužno je voditi statističke podatke o poslovima osiguranja, rizicima koje pokrivaju osiguranja, osiguranim slučajevima i evidencijama šteta. (2) Društvo za osiguranje dužno je podatke iz stava (1) ovog člana obrađivati primjenom statističkih standarda za osiguranje koje propisuje Agencija za nadzor. Odjeljak C. Sistem internih kontrola Član 64. (Sistem internih kontrola i funkcija praćenja usklađenosti) (1) Društvo za osiguranje dužno je osigurati postojanje i funkcioniranje efikasnog sistema internih kontrola. (2) Pod sistemom internih kontrola društva za osiguranje podrazumijevaju se odgovarajuće administrativne i druge procedure, postupci i radnje koje je uprava dužna organizirati i primijeniti na način koji odgovara prirodi, složenosti i rizičnosti posla, okvir interne kontrole, kao i postupak izvještavanja o usklađenosti poslovanja društva i kontrola te usklađenosti, a radi određivanja i prihvatanja odgovarajućih rizika i upravlјanja tim rizicima te sprečavanja nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju društva. (3) Kontrola usklađenosti poslovanja društva za osiguranje uklјučuje obavještavanje uprave o poslovanju društva u skladu sa propisima, kao i procjenu mogućeg utjecaja promjene propisa na poslovanje društva i identifikaciju i procjenu rizika usklađenosti poslovanja. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 67 (4) Agencija za nadzor propisuje bliže uvjete i način uređivanja i provođenja sistema internih kontrola društva za osiguranje. Član 65. (Uspostavljanje sistema internih kontrola) Društvo za osiguranje svojim aktima uređuje uspostavljanje, funkcioniranje, praćenje i unapređenje sistema internih kontrola, kao i odgovornost društva za navedene aktivnosti. Član 66. (Informacioni sistem i izloženost rizicima) (1) Društvo za osiguranje dužno je sistem internih kontrola integrisati u sve svoje poslovne aktivnosti i procese i kao podršku tom sistemu razvijati pouzdan, funkcionalan i adekvatan informacioni sistem. (2) Sistem internih kontrola društva za osiguranje organizira se tako da osigurava identifikaciju potencijalnih područja izloženosti društva rizicima i donošenje odluka kojima će se spriječiti prekomjerna izloženost društva rizicima. Odjeljak D. Kapital društva za osiguranje Član 67. (Kapital društva za osiguranje) (1) Kapital društva za osiguranje se radi primjene pravila o upravljanju rizicima (u daljnjem tekstu: kapital) izračunava na način određen sljedećim članovima ovog odjeljka. (2) Pri izračunu kapitala društva za osiguranje uzimaju se u obzir stavke osnovnog kapitala iz člana 68. ovog zakona i stavke dopunskog kapitala iz člana 69. ovog zakona te stavke odbitka iz člana 70. ovog zakona. Član 68. (Osnovni kapital) (1) Osnovni kapital društva sastoji se od: a) uplaćenog dioničkog kapitala i uplaćene dioničke premije iz osnova nominalnog iznosa običnih dionica izdatih na osnovu novčanih uplata u dionički kapital društva, b) rezervi (zakonskih i statutarnih) koje ne proizlaze iz obaveza na osnovu ugovora o osiguranju i c) akumulirane dobiti i dobiti poslije oporezivanja, iz posljednjeg obračunskog perioda za koji se raspoređuje dobit, a nakon donošenja odluke skupštine o raspodjeli dobiti. (2) Kod obračuna osnovnog kapitala iz stava (1) ovog člana kao odbitne stavke uzimaju se: a) preneseni gubitak i gubitak tekuće godine, b) otkupljene vlastite dionice, c) nematerijalna imovina. Član 69. (Dopunski kapital) (1) Pri izračunu dopunskog kapitala društva za osiguranje uzimaju se u obzir sljedeće stavke: a) dionički kapital uplaćen na osnovu prioritetnih dionica, b) podređeni dužnički finansijski instrumenti, c) polovine upisanog neuplaćenog kapitala uz odobrenje Agencije za nadzor, d) druge stavke. (2) Podređeni dužnički finansijski instrumenti su vrijednosni papiri i drugi finansijski instrumenti na osnovu kojih imalac u slučaju stečaja, odnosno likvidacije izdavaoca ima pravo na isplatu nakon isplate drugih povjerioca, odnosno koji su, s obzirom na dospijeće i druge karakteristike, pogodni za pokrivanje eventualnih gubitaka zbog rizika kojima je tokom poslovanja izloženo društvo za osiguranje. Podređeni dužnički instrumenti sa fiksnim dospijećem ili prioritetni dionički kapital mogu iznositi najviše 25% u odnosu na osnovni kapital ili garantni fond zavisno od toga koji je iznos niži. (3) Druge stavke iz stava (1) tačka d) ovog člana su vrijednost matematičke rezerve koja u izračunu ne uzima u obzir stvarni trošak, odnosno dio stvarnog troška pribavljanja osiguranja umanjena za vrijednost matematičke rezerve koja u izračunu uzima u obzir stvarni trošak pribavljanja osiguranja. Stvarni troškovi pribavljanja osiguranja u izračunu matematičke rezerve ne smiju prelaziti 3,5% od osigurane svote. Negativne vrijednosti u izračunu matematičke rezerve se postavljaju na nulu. Član 70. (Stavke odbitka pri izračunu kapitala) Pri izračunu kapitala društva za osiguranje zbir osnovnog i dopunskog kapitala isključuje sljedeće stavke: a) učešće u kapitalu 20,00% i više udjela, dionica i drugih prava posredno i neposredno, drugih društava za osiguranje i reosiguranje, bankama i ostalim finansijskim institucijama u kojima se u skladu sa posebnim propisima izračunava adekvatnost kapitala, b) ulaganja u podređene dužničke finansijske instrumente te druga ulaganja u lica iz tačke a) ovog stava koja se radi poštovanja adekvatnosti garantnog fonda tih lica, uzimaju u obzir pri izračunu njihovog garantnog fonda i u kojima je udio društva za osiguranje u skladu sa članom 31. stav (1) ovog zakona, c) nelikvidna sredstva. Odjeljak E. Adekvatnost kapitala Član 71. (Margina solventnosti društva za osiguranje koje obavlja poslove životnih osiguranja) (1) Kapital društva za osiguranje koje obavlja poslove osiguranja u grupi životnih osiguranja mora biti najmanje jednak margini solventnosti koja se izračunava na način određen st. od (2) do (5) ovog člana, a ne može biti manji od iznosa minimalnog garantnog fonda u vezi sa članom 28. ovog zakona. (2) Margina solventnosti društava za osiguranje koja obavljaju poslove životnog i rentnog osiguranja izračunava se kao zbir prvog i drugog rezultata. (3) Prvi rezultat izračunava se na sljedeći način: a) suma matematičkih rezervi formiranih na posljednji dan prethodne poslovne godine, uključujući i matematičku rezervu formiranu za osiguranja koja pokriva reosiguranje množi se sa 0,04, a dobiveni iznos dalje se množi sa omjerom koji za posljednju poslovnu godinu odgovara odnosu između: 1) ukupnog iznosa matematičkih rezervi formiranih na posljednji dan prethodne poslovne godine umanjenog za udjel matematičke rezerve koja pokriva reosiguranje (matematička rezerva neto od reosiguranja) i 2) ukupnog iznosa matematičkih rezervi formiranih na posljednji dan prethodne poslovne godine uključujući matematičke rezerve za osiguranje koje pokriva reosiguranje (bruto matematičke rezerve). Ukoliko je iznos koeficijenta niži od 0,85 onda se pri izračunu uzima koeficijent 0,85; b) drugi rezultat se izračunava samo za osiguranje kod kojih rizični kapital nije negativan i izračunava se na sljedeći način: Број 23 - Страна 68 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. 1) iznos rizičnog kapitala (gdje je rizični kapital razlika između osigurane svote u slučaju smrti i izračunate matematičke rezerve) na posljednji dan prethodne godine, uključujući rizični kapital koji pokriva reosiguranje (bruto rizični kapital) množi se sa omjerom koji za posljednju poslovnu godinu odgovara odnosu između: - ukupnog iznosa rizičnog kapitala na posljednji dan prethodne poslovne godine, umanjenog za iznos rizičnog kapitala koji pokriva reosiguranje (neto rizični kapital) i - ukupnog iznosa rizičnog kapitala na posljednji dan prethodne poslovne godine, uključujući rizični kapital koji pokriva reosiguranje. Ukoliko je iznos koeficijenta niži od 0,50 onda se pri izračunu uzima koeficijent 0,50, 2) tako dobiven rezultat množi se sa: - koeficijentom 0,001 za ugovore za slučaj smrti koji su sklopljeni najviše na tri godine, - sa koeficijentom 0,0015 za ugovore za slučaj smrti koji su sklopljeni na više od tri a manje od pet godina, - sa koeficijentom 0,003 za ostale ugovore za slučaj smrti. (4) Margina solventnosti društva za osiguranje koje obavlja poslove životnog osiguranja povezanog sa investicijskim fondovima izračunava se na sljedeći način: a) za društvo koje snosi rizik ulaganja 4% matematičke rezerve množi se sa koeficijentom koji se dobije kao količnik matematičke rezerve neto od reosiguranja i ukupne matematičke rezerve i to na posljednji dan prethodne poslovne godine. Ako je dobiveni koeficijent manji od 0,85 onda se množi sa koeficijentom 0,85, b) za društvo koje ne snosi rizik ulaganja, a troškovi upravljanja su određeni i nepromjenljivi za period duži od pet godina 1% matematičke rezerve množi se sa koeficijentom koji se dobije kao količnik matematičke rezerve neto od reosiguranja i ukupne matematičke rezerve i to na posljednji dan prethodne poslovne godine. Ako je dobiveni koeficijent manji od 0,85 onda se množi sa koeficijentom 0,85, c) za društvo koje ne snosi rizik ulaganja, a troškovi upravljanja nisu određeni i nepromjenljivi 25% neto administrativnih troškova posljednjeg dana prethodne poslovne godine povezanih sa tim troškovima, d) za društvo koje snosi rizik smrti osiguranika 0,3% ukupnog rizičnog kapitala množi se sa koeficijentom dobivenim iz količnika rizičnog kapitala neto od reosiguranja posljednjeg dana prethodne poslovne godine i ukupnog rizičnog kapitala posljednjeg dana prethodne poslovne godine. Ako je tako dobiveni koeficijent manji od 0,50 onda se množi sa koeficijentom 0,50. (5) Za dopunska osiguranja propisana članom 12. stav (3) ovog zakona margina solventnosti izračunava se u skladu sa odredbama člana 72. ovog zakona. Član 72. (Margina solventnosti društva za osiguranje koje obavlja poslove neživotnih osiguranja i društva za reosiguranje) (1) Kapital društva za osiguranje koje obavlja poslove osiguranja u grupi neživotnih osiguranja i kapital društva za reosiguranje mora biti najmanje jednak margini solventnosti izračunatoj na osnovu odnosa premija, odnosno šteta i to onoj koja je viša a ne može biti manja od iznosa minimalnog garantnog fonda iz člana 73. ovog zakona. (2) Margina solventnosti na osnovu premija izračunava se na sljedeći način: a) na ukupan zbir premija ili doprinosa od djelatnosti neposrednog posla osiguranja, uključujući i sve dodatne iznose uz premije ili doprinose za posljednju poslovnu godinu dodaju se iznosi premija primljenih u reosiguranje tokom posljednje poslovne godine i umanjuje se za ukupan iznos premija ili doprinosa uzajamnog osiguranja otkazanih i otpisanih tokom posljednje poslovne godine. Dobiveni iznos podijeli se na dva dijela. Prvi dio tog iznosa do 100.000.000,00 KM množi se sa koeficijentom 0,18 a drugi dio, odnosno preostali iznos množi sa 0,16; b) zbir proizvoda iz tačke a) množi se koeficijentom koji se dobije iz odnosa iznosa mjerodavnih šteta (iznos isplaćenih šteta uvećan za iznos ukupno rezervisanih šteta na kraju perioda i umanjen za iznos ukupno rezervisanih šteta na početku perioda) umanjenih za dio koji pokriva reosiguranje, naplaćene regrese i bruto iznosa mjerodavnih šteta za posljednju poslovnu godinu. Ukoliko je koeficijent niži od 0,50 onda se pri izračunu uzima koeficijent 0,50. (3) Margina solventnosti na osnovu šteta izračunava se na sljedeći način: a) na ukupan iznos isplaćenih šteta u neposrednom poslu osiguranja za tri posljednje poslovne godine ili posljednjih sedam godina u slučaju društva koje isključivo, odnosno u većem dijelu ugovara osiguranja koja pokrivaju rizik kredita, nepogode, tuče ili mraza bez odbitka šteta koje nose reosiguravači ili retrocesionari se dodaju: 1) sve isplate odšteta za obaveze preuzete u reosiguranju i retrocesiju tokom istog perioda i 2) iznos rezervacija za štete utvrđen na kraju posljednje poslovne godine i to za neposredni posao osiguranja i za obaveze preuzete u reosiguranju; b) od dobivenog iznosa u tački a) oduzimaju se: 1) primici ostvareni na osnovu regresa tokom tri, odnosno sedam poslovnih godina i 2) iznosi rezervacija za štete na početku prve od tri, odnosno sedam poslovnih godina i to za neposredan posao osiguranja i za obaveze preuzete u reosiguranju; c) jedna trećina, odnosno jedna sedmina ovako dobivenog iznosa - zavisno od vremena uzimanja podataka - dijeli se na dva dijela. Prvi dio tog iznosa do 70.000.000,00 KM množi se sa koeficijentom 0,26 a drugi dio, odnosno preostali iznos množi sa koeficijentom 0,23. Ovako dobiveni umnošci se saberu. Dobiveni rezultat množi se koeficijentom koji se dobije iz odnosa iznosa mjerodavnih šteta umanjenih za dio koji pokriva reosiguranje i bruto iznosa mjerodavnih šteta za posljednju poslovnu godinu. Ukoliko je koeficijent niži od 0,50 onda se pri izračunu uzima koeficijent 0,50. (4) Margina solventnosti za društva koja obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja za koja su tehničke osnove osiguranja slične tehničkim osnovama životnih osiguranja, jednaka je jednoj trećini margine solventnosti iz stava (1) ovog člana, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) premije su obračunate aktuarskim metodama na osnovu tablica, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 69 b) društvo u vezi sa tim osiguranjima oblikuje posebne rezerve za starost, c) premije obuhvaćaju dodatak za sigurnost na premiju, d) društvo može otkazati ugovor o osiguranju najkasnije prije isteka treće godine osiguranja i e) ugovorom o osiguranju predviđena je mogućnost povećanja premije, odnosno smanjenje obaveza društva. (5) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, margina solventnosti za prvu godinu poslovanja društva za osiguranje izračunava se u skladu sa stavom (2) ovog člana. (6) U slučaju kada je izračunata margina solventnosti za osiguranje tekuće godine manja od izračunate margine solventnosti društva za osiguranje prethodne godine, margina solventnosti mora biti najmanje jednaka margini solventnosti prethodne godine pomnoženoj sa omjerom između rezervi šteta na kraju tekuće godine umanjenih za udio reosiguranja i rezervi šteta na kraju prethodne godine umanjenih za udio reosiguranja s tim da omjer ne smije biti veći od 1. Član 73. (Garantni fond) (1) Garantni fond predstavljaju stavke osnovnog kapitala iz člana 68. ovog zakona i stavke dopunskog kapitala iz člana 69. ovog zakona, uz propisane uvjete Agencije za nadzor o izračunu kapitala. (2) Najmanje 50% garantnog fonda društva mora se sastojati od stavki osnovnog kapitala društva iz člana 68. ovog zakona. (3) Garantni fond za društvo za osiguranje ne smije biti manji od: a) 4.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od j) do o) ovog zakona, b) 4.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od a) do h) i tač. p) i s) ovog zakona, c) 2.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. i) i/ili r) ovog zakona, d) 6.000.000,00 KM ako društvo posluje sa životnim osiguranjem, e) 6.000.000,00 KM ako društvo obavlja poslove reosiguranja. (4) Garantni fond društva za osiguranje definiran u stavu (1) ovog člana ne može biti manji od: a) jedne trećine margine solventnosti, b) minimalnog iznosa garantnog fonda propisanog u stavu (3) ovog člana. Član 74. (Propis o načinu izračuna kapitala i margine solventnosti) Agencija za nadzor detaljnije će propisati: a) nelikvidna sredstava iz člana 70. tačka c) ovog zakona, b) pravila i minimalne standarde za izračun tehničkih rezervi osiguranja, c) način izračuna pokazatelja likvidnosti i najmanju vrijednost pokazatelja likvidnosti koju društvo za osiguranje mora zadovoljiti, d) sadržaj izvještaja iz člana 76. ovog zakona te rokove i način izvještavanja, e) način i vrste pojedinih stavki koje se uzimaju u obzir pri izračunu adekvatnosti kapitala, f) vrste i obilježja vrednovanja i usklađenosti bilansnih pozicija i procedure za ulaganje imovine, g) ulaganja društava za osiguranje. Odjeljak F. Upravljanje likvidnošću Član 75. (Upravljanje likvidnošću) (1) Društvo za osiguranje dužno je izvorima sredstava i ulaganjima upravljati na način da je u svakom trenutku u stanju ispuniti dospjele obaveze. (2) Društvo za osiguranje dužno je radi osiguranja od rizika likvidnosti donijeti i provoditi politiku redovnog upravljanja likvidnošću koja obuhvata: a) planiranje očekivanog poznatog i mogućeg odliva te dostatnog priljeva novčanih sredstava, b) redovno praćenje likvidnosti, c) prihvatanje odgovarajućih mjera za sprečavanje, odnosno otklanjanje uzroka nelikvidnosti. (3) Društvo za osiguranje mora dnevno izračunavati iznose likvidnih sredstava. Član 76. (Izračunavanje i izvještavanje) (1) Društvo za osiguranje dužno je redovno izračunavati, odnosno utvrđivati u skladu sa članom 74. tačka d) ovog zakona: a) iznos kapitala, b) iznos garantnog fonda, c) marginu solventnosti, d) visinu tehničke rezerve osiguranja, e) vrijednost i vrste ulaganja koja nisu finansirana iz tehničke premije osiguranja, f) vrijednost imovine za pokriće tehničkih rezervi, g) vrste, disperziju, usklađenost i alokaciju ulaganja imovine za pokriće tehničkih rezervi, odnosno imovine za pokriće matematičke rezerve, h) statističke podatke osiguranja, i) bilans stanja i bilans uspjeha. (2) Društvo za osiguranje dužno je Agenciju za nadzor izvještavati o podacima iz stava (1) ovog člana u roku 30 dana od isteka perioda. (3) Lice odgovorno za izračun i utvrđivanje elemenata iz tač. od b) do h) iz stava (1) ovog člana je ovlašteni aktuar društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. Član 77. (Zabrana isplate dobiti) Društvo za osiguranje ne smije isplatiti dobit u obliku akontacije dobiti, odnosno dividende ni u obliku isplate iz osnova učestvovanja u dobiti uprave, nadzornog odbora, odnosno zaposlenika ako: a) je kapital društva za osiguranje manji od margine solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, b) bi se kapital društva za osiguranje zbog isplate dobiti smanjio ispod margine solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, c) društvo za osiguranje ne ispunjava uvjete likvidnosti iz člana 74. tačka b) ovog zakona, d) društvo za osiguranje zbog isplate dobiti ne bi više ispunjavalo uvjete likvidnosti, odnosno ne bi imalo pokrivene tehničke rezerve, uključujuči matematičke rezerve, e) Agencija za nadzor društvu za osiguranje je naložila provođenje mjera za otklanjanje nepravilnosti u vezi sa krivim iskazivanjem bilansnih stavki i poslovnog rezultata društva za osiguranje te ako društvo za osiguranje nije postupilo u skladu sa nalogom Agencije za nadzor o otklanjanju nepravilnosti. Број 23 - Страна 70 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Član 78. (Mjere uprave radi osiguravanja adekvatnosti kapitala) (1) Kada je kapital društva niži od garantnog fonda (1/3 margine solventnosti) ili od minimalnog iznosa garantnog fonda propisanog odredbama člana 74. ovog zakona, društvo je obavezno Agenciji za nadzor podnijeti na saglasnost plan za finansijski oporavak i plan kratkoročnog finansijskog programa kojim će se ukloniti nedostatak. U planu oporavka i kratkoročnom finansijskom programu obavezno se navode rokovi za njihovo provođenje i nosioci koji ne mogu biti duži od 60 dana. (2) Kada je visina kapitala društva viša od minimalnog iznosa garantnog fonda propisanog odredbama člana 74. ovog zakona, a nalazi se u zoni između visine 1/3 margine solventnosti (garantni fond) i margine solventnosti, društvo je dužno Agenciji za nadzor dostaviti srednjoročni plan za dostizanje margine solventnosti. Srednjoročni plan iz ovog stava sačinjava se za period do tri godine sa utvrđenom godišnjom dinamikom i nosiocima. Član 79. (Reorganizacione mjere Agencije za nadzor) (1) Reorganizacione mjere, u smislu ovog zakona, su mjere održavanja ili saniranja finansijskog stanja društva za osiguranje. (2) Agencija za nadzor od društva za osiguranje može zahtijevati donošenje finansijskog plana sa prijedlozima reorganizacionih mjera za najmanje sljedeće tri poslovne godine koji mora sadržavati: a) procjenu troškova uprave, odnosno troškove upravljanja te poređenje sa tekućim općim troškovima i provizijama, b) detaljnu procjenu prihoda i rashoda iz neposrednih poslova osiguranja, odnosno detaljnu procjenu prihoda i rashoda u vezi sa prihvatom u reosiguranje i cesijama reosiguranja, c) nacrt bilansa stanja i bilansa uspjeha, d) izračun iznosa kapitala iz člana 67. i garantnog fonda iz člana 73. ovog zakona, e) izračun margine solventnosti (adekvatnosti kapitala) iz čl. 71. i 72. ovog zakona, f) procjenu potrebnih finansijskih sredstava za postizanje ravnoteže kapitala i pokriće svih obaveza društva za osiguranje, odnosno procjenu finansijskih sredstava za postizanje ravnoteže kapitala i pokriće reosiguravajućih obaveza, g) politiku reosiguranja, odnosno politiku retrocesije, h) mišljenje ovlaštenog aktuara društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje o finansijskom planu i predloženim reorganizacionim mjerama, i) sve druge mjere radi postizanja stabilnog poslovanja. (3) Agencija za nadzor može zahtijevati veći kapital od propisanog ovim zakonom ako ocijeni da su zbog oslabljenog finansijskog položaja društva za osiguranje ugrožena prava osiguranika i korisnika osiguranja, odnosno oštećenih lica. Visinu kapitala određuje na osnovu finansijskog plana sa prijedlogom mjera za najmanje sljedeće tri poslovne godine. (4) Agencija za nadzor može zahtijevati smanjenje vrijednosti imovine društva za osiguranje koja se uključuje u izračun kapitala društva za osiguranje ako je došlo do promjena tržišne vrijednosti te imovine. (5) Agencija za nadzor može zahtijevati prilagođavanje izračuna margine solventnosti društva za osiguranje za iznos reosiguranja, odnosno retrocesije ako se priroda ili kvaliteta ugovora o reosiguranju, odnosno retrocesiji u odnosu na prethodnu poslovnu godinu osjetno promijenila ili ako ugovori o reosiguranju, odnosno retrocesiji ne omogućuju uravnoteženi prijenos rizika. (6) Agencija za nadzor društvu za osiguranje ne smije izdati odobrenje iz člana 57. st. (2) i (6) ovog zakona i potvrdu iz člana 48. stav (2) tačka c) ovog zakona ako je zahtijevalo prijedlog mjera iz stava (1) ovog člana. (7) Ukoliko društvo za osiguranje ne oblikuje imovinu za pokriće tehničke rezerve u skladu sa odredbama ovog zakona, Agencija za nadzor može zabraniti slobodnu prodaju imovine društva za osiguranje nakon što je dostavilo svoju namjeru o tome Agenciji za nadzor. (8) Agencija za nadzor može zabraniti slobodno raspolaganje imovinom u slučaju kada je finansijska situacija u društvu za osiguranje ugrožena. Odjeljak G. Tehničke rezerve Član 80. (Tehničke rezerve osiguranja) (1) Društvo za osiguranje mora u vezi sa svim poslovima osiguranja koje obavlja oblikovati odgovarajuće tehničke rezerve osiguranja namijenjene pokriću nastalih i budućih obaveza iz osiguranja i eventualnih gubitaka zbog rizika koji proizlaze iz poslova osiguranja koje obavlja. (2) Društvo za osiguranje dužno je oblikovati sljedeće vrste tehničke rezerve odvojeno za životna i neživotna osiguranja: a) rezerve za prijenosne premije, b) rezerve za bonuse i popuste, c) rezerve šteta, d) druge tehničke rezerve osiguranja, e) matematička rezerva. (3) Tehnička rezerva neživotnog osiguranja, u smislu ovog zakona, obuhvata rezervu za prijenosne premije, rezervu šteta, rezervu za bonuse i popuste i druge tehničke rezerve osiguravača. (4) Tehnička rezerva životnog osiguranja, u smislu ovog zakona, obuhvata matematičku rezervu i ostale tehničke rezerve životnih osiguranja. Matematička rezerva životnog osiguranja obuhvata čistu matematičku rezervu, rezervu za prijenosnu premiju životnog osiguranja i rezervu za pripis dobiti. Ostale tehničke rezerve životnih osiguranja obuhvataju rezervu za prijenosne premije dopunskih osiguranja uz osiguranja života, rezervu šteta dopunskih osiguranja uz osiguranja života i rezervu šteta osnovnih životnih osiguranja. (5) Društvo za osiguranje koje obavlja osiguranja kod kojih osiguranik preuzima na sebe investicijski rizik mora u vezi sa ovim osiguranjima oblikovati i posebne rezerve. Član 81. (Rezerve za prijenosne premije) Rezerva za prijenosne premije kod pojedinog osiguranja oblikuje se u visini onog dijela obračunate premije koji se odnosi na pokriće osiguranja za period osiguranja nakon obračunskog perioda za koje se izračunava rezerva, te u sebi mora sadržavati i dodatnu rezervu za neistekle rizike ukoliko ju je neophodno oblikovati i izračunava se odgovarajućom aktuarskom metodologijom. Član 82. (Rezerve za bonuse i popuste) Rezerve za bonuse i popuste se oblikuju i izračunavaju odgovarajućom aktuarskom metodologijom u visini iznosa na čiju isplatu imaju pravo osiguranici sa osnove prava na: a) učestvovanje u dobiti iz njihovih osiguranja, odnosno drugih prava na osnovu ugovora o osiguranju (bonusi), osim ako se za ta osiguranja oblikuje matematička rezerva, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 71 b) buduće djelimično sniženje premije (popusti), c) povrat dijela premije za nepotrošeno vrijeme osiguranja zbog prijevremenog prestanka osiguranja (storno). Član 83. (Rezerve šteta) (1) Rezerve šteta oblikuju se u visini procijenjenih obaveza koje je društvo za osiguranje dužno isplatiti na osnovu onih ugovora o osiguranju kod kojih je osigurani slučaj nastupio prije kraja obračunskog perioda, uključujući sve troškove koji na osnovu tih ugovora terete društva za osiguranje. (2) Rezerve šteta moraju, pored procijenjenih obaveza za nastale ali još neriješene štete, obuhvatati i procijenjene obaveze za već nastale, ali još neprijavljene štete uključujući i rezerve za prijavljene a nedovoljno rezervisane štete, a izračunavaju se odgovarajućom aktuarskom metodologijom. Član 84. (Matematičke rezerve) (1) Matematičke rezerve oblikuju se u visini sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih obaveza društva za osiguranje na osnovu sklopljenih ugovora o osiguranju umanjenu za sadašnju procijenjenu vrijednost budućih premija koje će biti uplaćene na osnovu ovih osiguranja. (2) Matematičke rezerve izračunavaju se primjenom odgovarajućeg aktuarskog vrednovanja koje uzima u obzir sve buduće obaveze društva za osiguranje na osnovu pojedinog ugovora o osiguranju uključujući: a) zajamčene isplate na koje osiguranik ima pravo, b) bonuse na koje osiguranik ima pravo, samostalno ili zajedno sa drugim osiguranicima, bez obzira na to u kojem su obliku izraženi, c) druga prava koja osiguranik može imati na osnovu ugovora o osiguranju, d) troškove, uključujući provizije. (3) Pri izboru metode aktuarskog vrednovanja društvo za osiguranje mora na odgovarajući način uzimati u obzir i metode vrednovanja imovine koja služi za pokriće matematičke rezerve. (4) Društvo za osiguranje mora izračunavati matematičku rezervu posebno za svaki ugovor o osiguranju. Primjena odgovarajućih približnih vrijednosti, odnosno poopštavanja dopuštena je samo ako je vjerovatno da će njihova primjena dovesti do približno jednakog rezultata kao pojedinačni izračun. (5) Kada osiguranik ima na osnovu ugovora o osiguranju pravo na isplatu otkupne vrijednosti, matematička rezerva oblikovana u vezi sa tim ugovorom ne smije biti manja od otkupne vrijednosti. (6) Društvo za osiguranje dužno je u aneksu uz godišnji izvještaj navesti osnovice i metode kojima se služi pri izračunu matematičkih rezervi. Član 85. (Druge tehničke rezerve osiguranja) (1) Druge tehničke rezerve osiguranja oblikuje društvo za osiguranje, s obzirom na predviđene buduće obaveze i rizike od velikih šteta koje proizlaze iz osiguranja od odgovornosti za nuklearne štete ili odgovornosti proizvođača za farmaceutske proizvode, potrese, poplave te druge obaveze i rizike u vezi sa kojima ne oblikuje pojedine rezerve iz člana 80. stav (2) tač. od a) do c) te st. (3) i (4) ovog zakona. (2) Agencija za nadzor propisat će način izračuna drugih tehničkih rezervi iz stava (1) ovog člana. Odjeljak H. Imovina za pokriće tehničke rezerve neživotnih i životnih osiguranja Član 86. (Opće odredbe) (1) Imovina za pokriće tehničke rezerve neživotnih i životnih osiguranja je imovina društva za osiguranje namijenjena pokriću budućih obaveza iz osiguranja koje sklapa društvo za osiguranje te eventualnih gubitaka zbog rizika koji proizlaze iz poslova osiguranja koje obavlja društvo za osiguranje i na koje je društvo za osiguranje dužno oblikovati tehničke rezerve osiguranja. (2) Traženo pokriće tehničke rezerve osim matematičke rezerve obuhvata rezerve za prijenosne premije, rezerve za bonuse i popuste, rezerve šteta i druge tehničke rezerve osiguranja. (3) Društvо zа оsigurаnjе dužnо је dа srеdstvа zа pоkrićе tеhničkih rеzеrvi dеpоnuје i ulаžе tаkо dа u svоm pоslоvаnju uvijеk osigurava usklаđеnоst sа vrstаmа pоslоvа оsigurаnjа kоје оbаvlја, rоčnu usklаđеnоst dеpоnоvаnih i ulоžеnih srеdstаvа i оbаvеzа društvа na оsnоvu оbrаčunаtih tеhničkih rеzеrvi, vаlutnu usklаđеnоst dеpоnоvаnjа i ulаgаnjа i оbаvеzа iz tеhničkih rеzеrvi, rаznоvrsnоst dеpоnоvаnjа i ulаgаnjа i njihоvu dispеrziјu. (4) Društvo je dužno imovinom iz stava (1) ovog člana upravljati na način koji osigurava da se u svakom trenutku mogu izmiriti sve dospjele obaveze, odnosno da se ulaganjem sredstava ne dovede u pitanje ažurnost u isplati obaveza iz ugovora o osiguranju u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima. Član 87. (Ciljevi) Ciljevi kojih se društva za osiguranje trebaju voditi u poslovanju sredstvima, odnosno ulaganju imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona su: a) primjereno upravljanje rizikom kojem je izloženo društvo u vezi sa složenošću i obuhvatom poslovanja, odnosno rizikom koje obavljanjem svoje djelatnosti i/ili formiranjem imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona društvo preuzima; b) formiranje dijela rezervi u imovini koje služe za pokriće budućih neizvjesnih događaja, odnosno neočekivanih rizika; c) osiguravanje usklađenosti visine, kvaliteta i obilježja imovine kojom se pokrivaju rezerve iz člana 86. stav (1) ovog zakona sa vrstama i obilježjima rizika kojima je društvo izloženo; d) pojedinačna procjena profitno rizičnih karakteristika pojedine stavke imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona iz koje se formiraju sredstva osiguravajućih rezervi; e) osiguravanje solventnosti i finansijske stabilnosti društva, odnosno primjerene likvidnosti za ispunjavanje preuzetih obaveza; f) primjerene i adekvatne pojedinačne procjene imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona zasnivaju se na zaštiti osiguranika od insolventnosti društva; g) uvažavanje ekonomske vrijednosti pri procjeni imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona kao i samih preuzetih rizika; h) očuvanje imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona uz ostvarivanje primjerenog prinosa na ulaganja putem: 1) postizanja ciljeva diverzifikacije, dakle negativnih korelacija ili 2) ulaganja uz marginu sigurnosti; i) uvažavanje principa proporcionalnosti u: Број 23 - Страна 72 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. 1) formiranju imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona u vezi sa veličinom društva, rizicima kojima je društvo izloženo i značaju društva za sistematski rizik, 2) obuhvatu i razmjeru nadzora u segmentu imovine iz člana 86. stav (1) ovog zakona, a zavisno od veličine društva, rizicima kojima je društvo izloženo i značaju društva za stabilnost sistema mora biti primjereno, nužno i razumno u postizanju ciljeva; j) postizanje tržišne discipline putem veće transparentnosti finansijskog stanja i položaja društva; k) izbjegavanje sukoba interesa putem jasno organizacionog, tehničkog, kadrovskog razgraničenja te odvajanje ovlaštenja i odgovornosti u upravljanju imovinom za pokriće tehničkih i/ili matematičkih rezervi od ostalih poslovnih linija u društvu. Član 88. (Principi ulaganja sredstava tehničkih rezervi) (1) Društvo za osiguranje je dužno, zavisno od vrste osiguranja, ulaganja sredstava tehničkih rezervi životnih i neživotnih osiguranja vršiti tako da je ulaganjem zagarantirana sigurnost, ročna usklađenost, isplativost, utrživost te raznovrsnost i disperzija ulaganja. (2) Društvo za osiguranje je obavezno osigurati da iznos ulaganja u sredstva utvrđena ovim zakonom budu najmanje jednaka izračunatim tehničkim rezervama. (3) Ulaganje sredstava tehničkih rezervi u određenu imovinu je sigurno ako zadovoljava ekonomski i pravni aspekt. (4) Ekonomski aspekt iz stava (3) ovog člana podrazumijeva održavanje realne vrijednosti imovine sa mogućnošću njenog kontinuiranog uvećanja. (5) Pravni aspekt iz stava (3) ovog člana podrazumijeva raspolaganje imovinom i transakcije sredstvima u skladu sa zakonom. (6) Ulaganje sredstava tehničkih rezervi društva za osiguranje je isplativo ako se ulaganjem ostvaruje prinos u skladu sa tržišnim kretanjima. (7) Društvo je dužno sredstva tehničkih rezervi ulagati u različite vrste imovine i do visine pojedinog ulaganja, propisane ovim zakonom, a radi očuvanja njihove realne vrijednosti i ograničenja rizika gubitka od ulaganja. (8) Sredstva društva za osiguranje su utrživa ako se mogu zamijeniti za novac ili novčani ekvivalent. (9) Utrživost sredstava zavisi od vremena raspoloživosti imovine, odnosno mogućnosti trgovanja na tržištu. (10) Društvo je dužno ulaganjima sredstava upravljati na način koji osigurava da se u svakom trenutku mogu izmiriti sve dospjele obaveze, odnosno da se ulaganjem sredstava ne dovede u pitanje ažurnost u isplati obaveza iz ugovora o osiguranju u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima. Član 89. (Vrste dopuštenih ulaganja imovine za pokriće tehničkih životnih i neživotnih osiguranja) (1) Sredstva tehničkih rezervi životnih i neživotnih osiguranja života mogu se ulagati u: a) vrijednosne papire čiji je izdavač BiH, Federacija, RS i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, odnosno vrijednosne papire za koje garantira neko od navedenih subjekata; b) obveznice i druge dužničke vrijednosne papire kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u BiH; c) obveznice i druge dužničke vrijednosne papire kojima se ne trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u BiH, ako je njihov izdavač pravno lice sa sjedištem u BiH; d) dionice sa kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u BiH; e) dionice sa kojima se ne trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira, ako je njihov izdavač pravno lice sa sjedištem u BiH, koje prema dva posljednja finansijska izvještaja posluje sa dobiti; f) zajmove osigurane založnim pravom na nekretnini, ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi u BiH, te ako vrijednost zajma nije veća od 40 % vrijednosti nekretnine procijenjene od ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja registriranog u BiH; g) zajmove osigurane vrijednosnim papirima iz tač. a) i b) ovog člana; h) zajmove osigurane garancijom banke sa sjedištem u BiH; i) zajmove u iznosu otkupne vrijednosti osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju života iz sredstava matematičke rezerve; j) nekretnine i druga prava na nekretnini ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete: 1) upisane su u zemljišne knjige u BiH, već donose ili se od njih očekuje prihod, 2) imaju procijenjenu vrijednost ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja registriranog u BiH, 3) nemaju teret; k) nenamjenski depozit u bankama sa sjedištem u BiH; l) udjele investicijskih fondova i dionice investicijskih fondova registrirani u BiH. (2) Izuzetno od odredbi stava (1) ovog člana, sredstva matematičke rezerve ne mogu se ulagati u imovinu iz stava (1) tač. c) i e) ovog člana. (3) Sredstva tehničkih rezervi životnih i neživotnih osiguranja mogu se ulagati i van BiH u: a) vrijednosne papire čiji je izdavač država članica ili njihova centralna banka, odnosno vrijednosne papire za koje garantira neki od navedenih subjekata, b) obveznice i druge dužničke vrijednosne papire kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u državama članicama, c) dionice sa kojima se trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira u državi članici. (4) Pored ulaganja iz st. (1) i (3) ovog člana društvo može sredstva držati na računima društva kod poslovnih banaka u BiH, izuzev društva za reosiguranje koje sredstva može držati i na računima banaka van BiH, uz prethodnu saglasnost Agencije za nadzor. (5) Društvo može za pokriće tehničke rezerve neživotnih osiguranja koristiti i razgraničene troškove pribavljanja neživotnih osiguranja izračunate u skladu sa podzakonskim aktima Agencije za nadzor. (6) Agencija za nadzor propisuje ograničenja ulaganja imovine za pokriće tehničke rezerve, ograničenja ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve i garantnog fonda životnog i neživotnog osiguranja. (7) Sredstva preventive društvo za osiguranje može koristiti u skladu sa vlastitim pravilnikom o korištenju sredstava preventive društva za osiguranje. Član 90. (Imovina za pokriće matematičke rezerve) (1) Imovina za pokriće matematičke rezerve namijenjena je pokriću obaveza društva za osiguranje iz onih vrsta osiguranja za koje je potrebno oblikovati matematičke rezerve. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 73 (2) Imovina za pokriće matematičke rezerve smije se upotrijebiti samo za isplatu potraživanja iz osiguranja u vezi sa kojima je oblikovana imovina za pokriće matematičke rezerve. Član 91. (Traženo pokriće matematičke rezerve) (1) Traženo pokriće matematičke rezerve obuhvata osim matematičke rezerve i rezerve za prijenosne premije, rezerve šteta te rezerve za bonuse i popuste. (2) Traženo pokriće izračunava se odvojeno za svaku vrstu osiguranja iz člana 92. stav (1) ovog zakona. Član 92. (Obaveza oblikovanja imovine za pokriće matematičke rezerve) (1) Društvo za osiguranje koje provodi osiguranja u vrstama osiguranja za koje je nužno oblikovati matematičke rezerve dužno je oblikovati imovinu za pokriće matematičke rezerve i imovinom za pokriće matematičke rezerve upravljati odvojeno od druge imovine. (2) Vrijednost imovine za pokriće matematičke rezerve mora u svakom trenutku biti najmanje jednaka visini traženog pokrića. (3) Društvo za osiguranje mora održavati vrijednost imovine za pokriće matematičke rezerve tako da je u svakom trenutku najmanje jednaka visini traženog pokrića. Društvo za osiguranje mora krajem svakog tromjesečja za račun imovine za pokriće matematičke rezerve steći dodatnu imovinu ako je to nužno radi usklađivanja vrijednosti imovine za pokriće matematičke rezerve sa visinom traženog pokrića. Član 93. (Dodatni kriteriji koje mora zadovoljavati imovina za pokriće matematičkih rezervi) (1) Imovina za pokriće matematičke rezerve osiguranja života sačinjena od ulaganja u skladu sa članom 89. stav (6) ovog zakona mora činiti portfelj koji, pored što ispunjava opće odredbe, ciljeve i metodologiju procjena, na odgovarajući način ispunjava i sljedeće kriterije primjerenog upravljanja rizikom i to posebno kamatne i valutne imunizacije: a) usklađenost sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova imovine za pokriće matematičke rezerve osiguranja života sa sadašnjom vrijednošću preuzetih obaveza po osiguranju na način da se obaveze diskontiraju nerizičnom kamatnom stopom, a stavke imovine pojedinačno sa individualnom riziku prilagođenom diskontnom stopom, b) usklađenost valutne izloženosti imovine i obaveza od najmanje 40%. (2) Društvo u svakom trenutku mora biti u mogućnosti dokazati likvidnost svog portfelja imovine za pokriće matematičke rezerve za osiguranje života. (3) Ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve osiguranja života moraju činiti portfelj koji u najvećoj mjeri obuhvata ulaganja u odgovarajuće imovinske oblike koji prema svojim obilježjima i tržišnosti odgovaraju preuzetim rizicima iz osiguranja. (4) Ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve osiguranja života moraju biti zasebno obuhvaćena procjenama generalnih odrednica upravljanja rizikom visokog menadžmenta, procjenama kreditnog rizika, tržišnog rizika, kontrolnim mehanizmima i signalima ranog upozorenja te preporukama Agencije za nadzor. (5) Ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve osiguranja života moraju biti predmet redovnih internih kontrola i revizija u sklopu sveobuhvatnog principa kulture kontrole koje društvo za osiguranje primjenjuje. (6) Ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve osiguranja života formiraju se u skladu sa usvojenim kodeksom korporativnog upravljanja koji je društvo za osiguranje usvojilo. Član 94. (Posebne odredbe za osiguranja kod kojih ugovarač osiguranja na sebe preuzima investicijski rizik) (1) Ako su prava ugovarača osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju neposredno povezana sa vrijednošću jedinice imovine uzajamnog, odnosno investicijskog fonda, ulaganja imovine za pokriće posebne rezerve koje oblikuje društvo za osiguranje u vezi sa tim osiguranjima moraju u najvećoj mogućoj mjeri obuhvatati ulaganja u vrijednosne papire koji predstavljaju jedinice imovine tog uzajamnog, odnosno investicijskog fonda. (2) Ako su prava ugovarača osiguranja na osnovu ugovora o osiguranju neposredno povezana sa promjenom indeksa vrijednosnih papira, odnosno druge referentne vrijednosti, ulaganja imovine za pokriće posebne rezerve koje društvo za osiguranje oblikuje u vezi sa ovim osiguranjima moraju u najvećoj mogućoj mjeri obuhvatati ulaganja u odgovarajuće vrijednosne papire koji prema svojim obilježjima i tržišnosti odgovaraju onima koji čine osnovicu za određivanje indeksa, odnosno druge referentne vrijednosti. (3) U slučaju da ugovor o osiguranju garantira određene isplate za životna osiguranja kod kojih ugovarač osiguranja snosi rizik ulaganja potrebno je oblikovati i zasebnu matematičku rezervu za pokriće zajamčenih naknada (na primjer za pokriće rizika smrti, troškova obavljanja djelatnosti ili drugih rizika poput zajamčenih isplata o dospijeću ili zajamčenih otkupnih vrijednosti). Imovina za pokriće navedene matematičke rezerve ulaže se u skladu sa pravilima za ulaganje matematičke rezerve. (4) Agencija za nadzor detaljnije propisuje vrste i ograničenja ulaganja imovine za pokriće posebne rezerve za osiguranje iz grupe životnih osiguranja kod kojih ugovarač osiguranja preuzima investicijski rizik i gdje su prava, koja na osnovu ugovora o osiguranju preuzima ugovarač osiguranja, neposredno vezana uz vrijednost jedinice imovine za pokriće posebne rezerve, kao i vrste i ograničenja ulaganja sredstava preventive. (5) Agencija za nadzor donijet će akt kojim će podrobnije regulirati ulaganja propisana ovim zakonom, uključujući i kvantitativna ograničenja ulaganja. Član 95. (Odvajanje imovine za pokriće matematičke rezerve od imovine društva za osiguranje) (1) Društvo za osiguranje dužno je imovinu za pokriće matematičke rezerve odvojiti od svoje imovine na način koji je, s obzirom na vrstu te imovine, određen u sljedećim članovima ovog odjeljka. (2) Izvršenje nad imovinom za pokriće matematičke rezerve iz stava (1) ovog člana dopušteno je samo radi omogućavanja, odnosno plaćanja potraživanja osiguranika iz ugovora o osiguranju u vezi sa kojim je oblikovana imovina za pokriće matematičke rezerve. (3) U slučaju životnih osiguranja te u slučaju osiguranja za koja se primjenjuju slične tabele vjerovatnoće i izračuni kao za životna osiguranja, izvršenje nad imovinom za pokriće matematičke rezerve ograničena je na onaj dio imovine za pokriće matematičke rezerve: a) čija je vrijednost u jednakom omjeru sa traženim pokrićem u vezi sa osiguranjem iz kojeg proizlaze potraživanja kao omjer sveukupne vrijednosti imovine Број 23 - Страна 74 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. za pokriće matematičke rezerve i traženog pokrića za sva osiguranja koje je sklopilo društvo za osiguranje u vezi sa kojom je oblikovana imovina za pokriće matematičke rezerve i b) čija vrijednost nije veća od traženog pokrića u vezi sa osiguranjem iz kojeg proizlaze potraživanja. Član 96. (Račun imovine za pokriće matematičke rezerve) Društvo za osiguranje dužno je kod banke ovlaštene za obavljanje platnog prometa otvoriti račun za uplate i isplate iz poslova u vezi sa osiguranjem života iz člana 95. ovog zakona. Član 97. (Ulaganja u depozite kod banaka, odnosno u zajmove) (1) Društvo za osiguranje je dužno za ulaganja sredstava tehničke rezerve životnih, odnosno neživotnih osiguranja u depozite kod banke, odnosno u zajmove date zajmoprimcu zaključiti ugovor sa bankom, odnosno zajmoprimcem u kojem mora biti navedeno da se navedeni ugovor odnosi na ulaganje sredstava tehničke rezerve životnih, odnosno neživotnih osiguranja. (2) Kada je zajam iz stava (1) ovog člana osiguran garancijom banke, odnosno vrijednosnim papirima, odnosno na neki drugi način, društvo za osiguranje dužno je osigurati uknjižbu predmeta osiguranja u korist imovine za pokriće sredstava tehničke rezerve životnih, odnosno neživotnih osiguranja. Član 98. (Propust formiranja rezervi i ulaganja osiguranja) (1) Ako društvo za osiguranje propusti ispoštovati odredbe čl. od 86. do 97. ovog zakona u vezi sa tehničkim, odnosno matematičkim rezervisanjima, Agencija za nadzor može, nakon što svoju namjeru obznani Agenciji za osiguranje RS u slučaju da društvo vodi poslovanje u RS putem podružnice, donijeti odluku kojom će zabraniti ulaganje sredstava osiguranja, jedan dio ili svu njenu slobodnu imovinu, povući ili oduzeti odobrenje za rad za pojedine ili sve vrste osiguranja koja se obavljaju i poduzeti bilo koju odgovarajuću mjeru s ciljem da se osiguraju interesi osiguranika, kao i bilo kojih drugih lica koja imaju pravo na naknadu od osiguranja. (2) Zabrana slobodnog raspolaganja ukupnim sredstvima ili dijelom sredstava društva, u skladu sa odredbama stava (1) ovog člana, upisuje se na zahtjev Agencije za nadzor u svakom pojedinačnom slučaju u registrima predviđenim zakonom ili u knjigama banke u kojoj relevantni depozit postoji. Zabrana iz stava (1) ovog člana može se odlukom Agencije za nadzor povući u cijelosti ili djelimično. Ta odluka mora navoditi i uvjete i rokove povlačenja. Agencija za osiguranje RS mora se obavijestiti i o zabrani i njenom povlačenju. (3) Ako je neophodno za primjenu navedenih mjera iz st. (1) i (2) ovog člana o odluci Agencije za nadzor, donesenoj u skladu sa stavom (2) ovog člana, zajedno sa podacima o imovini koja je blokirana ili čije je slobodno raspolaganje zabranjeno, kao i o ostalim uputstvima, obavijestit će se i Agencija za osiguranje RS. (4) U izuzetnim slučajevima, kada postoji rizik da će se prekršiti važeće odredbe i statut društva, Agencija za nadzor može odlučiti da se angažira revizorsko društvo koje će provesti vanrednu reviziju radi utvrđivanja da li društvo primjenjuje važeće propise kako to bude određeno u odluci Agencije za nadzor iz stava (2) ovog člana. Troškove angažiranja revizorskog društva snosi društvo za osiguranje. Odjeljak I. Reosiguranje i suosiguranje rizika Član 99. (Obaveza reosiguranja) (1) Društvo za osiguranje mora pokriti reosiguranjem onaj dio osiguranih preuzetih rizika koji prelaze maksimalni samopridržaj prema tabelama maksimalnog pokrića. (2) Prema procjeni svakog pojedinog rizika ili portfelja samopridržaj društva za osiguranje može biti i manji nego u tabelama maksimalnog pokrića. Član 100. (Program planiranog reosiguranja) (1) Društvo za osiguranje mora za svaku poslovnu godinu prihvatiti program planiranog reosiguranja. (2) Program planiranog reosiguranja mora obuhvatati: a) izračunate vlastite udjele prema pojedinim vrstama osiguranja, b) tabelu maksimalnog pokrića sastavljenu na osnovu izračuna iz tačke a) ovog stava, c) postupke, osnovice i mjerila za utvrđivanje najveće vjerovatne štete za pojedine preuzete osigurane rizike, d) mišljenje ovlaštenog aktuara društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje na program planiranog reosiguranja, odnosno retrocesije. (3) Pri izračunu iz stava (2) tačka a) ovog člana društvo za osiguranje uzima u obzir prije svega: a) visinu kapitala, b) cjelokupni obim poslova, c) visinu premije osiguranja u grupama i vrstama osiguranja, d) udjele osiguranja prema pojedinim vrstama osiguranja u osnovicama iz tač. b) i c) ovog stava, e) ispravke zbog odstupanja u pojedinim vrstama osiguranja. (4) Agencija za nadzor propisat će dodatne elemente koji se uključuju pri izračunu planiranog reosiguranja. Član 101. (Suosiguranje) (1) Društvo za osiguranje zajedno sa jednim ili više društava za osiguranje može suosiguravati rizike iz vrsta osiguranja za koje je dobilo odobrenje za obavljanje poslova osiguranja. (2) Društvo za osiguranje ne smije u suosiguranje preuzeti rizike u obimu koji prelazi njegove vlastite udjele prema pojedinim vrstama osiguranja u skladu sa tabelama maksimalnog pokrića iz člana 100. stav (2) tačka b) ovog zakona. Član 102. (Obrada podataka i pružanje informacija) (1) Agencija za nadzor nadležna je za prikupljanje i obradu podataka o činjenicama i okolnostima koje su bitne za obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije za nadzor određenih ovim zakonom. (2) Lica koja rade ili koja su bilo kada radila za Agenciju za nadzor kao i revizori i stručnjaci koji djeluju uime Agencije za nadzor bit će vezani profesionalnom tajnom. Nijedan povjerljivi podatak koji dobiju tokom izvršavanja svojih dužnosti ne može biti prenesen bilo kojem licu ili organu, osim u sumiranom ili grupnom obliku takvom da identitet pojedinačnog društva ne može biti otkriven, ne prejudicirajući slučajeve obuhvaćene krivičnim zakonom. (3) Podacima iz stava (1) ovog člana značajnim za obavljanje poslova i nadležnosti Agencije za nadzor određenih ovim zakonom smatraju se posebno podaci o: a) odobrenjima za obavljanje poslova osiguranja i o drugim odobrenjima koje izdaje Agencija za nadzor na osnovu ovog zakona, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 75 b) članovima uprave, nadzornih odbora i ovlaštenim aktuarima društava za osiguranje, njihovoj organizaciji i djelovanju interne revizije, c) podružnicama društava za osiguranje država članica na području Federacije, d) podružnicama stranih društava za osiguranje u Federaciji, e) poštivanju odredbi o upravljanju rizicima iz Glave III. ovog zakona te na osnovu njih donesenih propisa, f) izvještajima iz člana 76. ovog zakona, g) imaocima kvalifikovanih udjela iz člana 28. ovog zakona, h) revidiranim finansijskim izvještajima iz člana 120. ovog zakona, i) izvršenim mjerama nadzora iz čl. 153. i 79. ovog zakona, j) informacijama koje Agencija za nadzor prikupi u okviru razmjene informacija od nadležnih nadzornih tijela. (4) Kada se za društvo objavi da je pod stečajem ili da je u toku obavezna likvidacija povjerljivi podaci koji se ne tiču trećih strana uključenih u pokušaje da se spasi to društvo mogu biti otkriveni u građanskom ili krivičnom postupku. (5) Stav (2) ovog člana neće sprečavati Agenciju za nadzor da razmjenjuje podatke sa Agencijom za osiguranje u BiH i Agencijom za osiguranje RS. Agencija za osiguranje u BiH i Agencija za osiguranje RS sa kojima su podaci razmijenjeni sve podatke dobijat će pod uvjetima profesionalne tajne u skladu sa odredbama stava (2) ovog člana. (6) Agencija za nadzor sarađuje sa Agencijom za osiguranje u BiH, koja zaključuje sporazume o saradnji koji predviđaju razmjenu podataka sa nadležnim organima u drugim zemljama, ako otkriveni podaci podliježu garancijama profesionalne tajnosti najmanje jednakim onima koje su predviđene u ovom članu. (7) Agencija za nadzor može koristiti povjerljive podatke koji su podneseni tokom izvršavanja svojih dužnosti samo: a) radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti koji uređuju otpočinjanje poslova osiguranja i da bi se olakšao nadzor provođenja tih poslova, naročito u pogledu nadzora tehničkih rezervi, margina solventnosti, upravnih i računovodstvenih postupaka i mehanizama interne kontrole, b) da izrekne kazne, c) u upravnom sporu protiv rješenja Agencije za nadzor, d) pri tužbama u građansko-pravnim postupcima protiv rješenja Agencije za nadzor koja su donesena prema ovom zakonu. (8) St. (2) i (7) ovog člana neće sprečavati razmjenu podataka između Agencije za nadzor i: a) nadležnih nadzornih tijela država članica ako su im oni potrebni radi vršenja nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje, odnosno u sudskom i drugom postupku u kojem je jedna od stranaka nadležno nadzorno tijelo, ako za ta tijela vrijedi obaveza čuvanja povjerljivih podataka u obimu određenom odredbama stava (2) ovog člana, b) nadzornih tijela stranih država prema sklopljenim sporazumima ako su im oni potrebni radi vršenja nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje, ako za ta tijela vrijedi obaveza čuvanja povjerljivih podataka u obimu određenom odredbama stava (2) ovog člana, c) organa uključenih u likvidaciju i stečaj društava za osiguranje kao i u slične postupke, d) centralnih banaka evropskog sistema centralnih banaka, uključujući Centralnu banku Bosne i Hercegovine i drugih tijela sa sličnim zadacima i odgovornostima kao centralne monetarne vlasti kada su informacije bitne za provođenje njihovih odgovarajućih zakonom propisanih zadataka, uključujući provođenje monetarne politike i odnosnih odredbi vezanih uz likvidnost, nadzor nad plaćanjem, sisteme kliringa i poravnanja i očuvanje stabilnosti finansijskog sistema ili, kada je to odgovarajuće, drugim tijelima odgovornim za nadzor platnih sistema, e) Federalnog ministarstva finansija za potrebe pripreme propisa, vođenje statistike ili vođenje strategije na području finansijskog i poreznog sistema, f) nadležnog nadzornog tijela i drugih tijela ovlaštenih za vršenje nadzora nad drugim subjektima nadzora radi pojednostavljenja vršenja nadzora, g) organa vlasti nadležnih za nadzor nad kreditnim ustanovama i ostalim finansijskim organizacijama organa vlasti nadležnih za nadzor nad finansijskim tržištem i inspekcijskim organima Federacije za potrebe istrage, h) lica nadležnih za izvršavanje zakonom predviđenih revizija računa društava i drugih finansijskih organizacija pri izvršavanju njihovih nadzornih funkcija, ili otkrivanje podataka organima koji upravljaju postupkom obavezne likvidacije ili garantnim fondovima neophodnim za izvršavanje njihovih dužnosti. Podaci koje ti organi vlasti ili ta lica prime podlijegat će uvjetima profesionalne tajne određene u stavu (2) ovog člana. (9) Podaci dobijeni u skladu sa st. (3) i (8) ovog člana kao i podaci dobijeni posredstvom provjere na licu mjesta, izvršene uime Agencije za osiguranje RS, ili provjere koju provodi nadzorni organ vlasti zemlje sjedišta društva koje ima podružnicu u Federaciji, neće biti otkriveni u slučajevima koji se spominju u ovom članu osim uz izričitu saglasnost organa nadzorne vlasti koji je otkrio podatak ili organa nadzorne vlasti koji je izvršio provjeru na licu mjesta. Odjeljak J. Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti Član 103. (Opće odredbe) (1) Pri obavljanju svoje djelatnosti društva za osiguranje se moraju ponašati u skladu sa propisom koji uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i podzakonskim aktima koji uređuju područje otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, te osigurati da se cjelokupno poslovanje obavlja u skladu sa tim propisom i na osnovu njega donesenim podzakonskim aktima, kao i podzakonskim propisima Agencije za nadzor u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. (2) Društvo za osiguranje je dužno usvojiti efikasne interne programe kojima će odrediti postupke provjere klijenta, procjene rizika, prepoznavanja klijenata i transakcija kod kojih postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti. (3) U slučaju kada identitet klijenta nije moguće utvrditi ili provjeriti, te kada nije u mogućnosti poduzeti mjere praćenja klijenta, obveznik neće uspostaviti poslovni odnos ni obaviti transakciju, odnosno mora prekinuti sve postojeće poslovne odnose sa tim klijentom. Број 23 - Страна 76 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (4) U slučaju iz stava (3) ovog člana društvo za osiguranje obavijestit će Finansijsko-obavještajni odjel Državne agencije za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: FOO) o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju izvršavanja transakcije i dostaviti FOO-u sve do tada prikupljene podatke o klijentu ili transakciji. GLAVA IV. POSLOVNA TAJNA, POSLOVNE KNJIGE I IZVJEŠTAJI Odjeljak A. Profesionalna tajna Član 104. (Povjerljivi podaci) Društvo za osiguranje dužno je kao povjerljive čuvati sve podatke, informacije, činjenice i okolnosti za koje je saznalo u poslovanju sa pojedinim društvom za osiguranje, osiguranikom ili sa drugim imaocem prava iz osiguranja. Član 105. (Obaveza čuvanja povjerljivih podataka) (1) Članovi organa društva za osiguranje, dioničari društva za osiguranje, lica koja obavljaju reviziju, radnici društva za osiguranje, odnosno druga lica kojima su vezano uz njihov rad u društvu za osiguranje ili uz pružanje usluga za društvo za osiguranje na bilo koji način dostupni podaci iz člana 106. ovog zakona ne smiju te podatke saopštavati trećim licima, koristiti ih protiv interesa društva za osiguranje i njegovih klijenata ili omogućiti da ih koriste treća lica. (2) Obaveza čuvanja ličnih podataka prestaje u sljedećim slučajevima: a) ako stranka izričito pisanim putem pristane da se saopšte pojedini povjerljivi podaci, b) ako su podaci potrebni radi utvrđivanja činjenica u krivičnim postupcima i predočenje tih podataka pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži nadležni sud, c) u slučajevima određenim Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i na osnovu njega donesenih podzakonskih akata, d) ako su ti podaci potrebni radi odlučivanja o pravnim odnosima između društva za osiguranje i osiguravača, odnosno osiguranika, odnosno drugih imaoca prava iz osiguranja u sudskom sporu, e) ako su ti podaci potrebni u ostavinskom postupku i predočenje tih podataka pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži nadležni sud, f) ako su ti podaci potrebni radi izvršenja nad imovinom osiguranika, odnosno drugog imaoca prava iz osiguranja i predočenje tih podataka pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži nadležni sud, g) ako su ti podaci potrebni Agenciji za nadzor, odnosno drugom nadzornom tijelu u svrhu nadzora koji provodi u okviru svojih nadležnosti, h) ako su ti podaci potrebni poreznom tijelu u postupku koji ono provodi u okviru svojih nadležnosti, i) u slučajevima određenim propisom koji uređuje obavezno osiguranje u prometu. (3) Obaveza čuvanja povjerljivih podataka postoji za lica iz stava (1) ovog člana i nakon prestanka rada u društvu za osiguranje, odnosno nakon prestanka svojstva dioničara ili članstva u tijelima društva za osiguranje. (4) Agencija za nadzor, odnosno druga tijela i sudovi smiju podatke koje su prikupili na osnovu stava (2) ovog člana upotrijebiti isključivo u svrhu zbog koje su prikupljeni. Član 106. (Prikupljanje, vođenje i upotreba ličnih podataka) (1) Agencija za nadzor obrađuje, čuva i upotrebljava lične podatke potrebne za sklapanje ugovora o osiguranju i rješavanje šteta koje proizlaze iz osiguranja u skladu sa ovim zakonom, a u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka i ostalim propisima o zaštiti podataka i vodi sljedeće registre: a) registar polisa, b) registar šteta. (2) Agencija za nadzor posebnim propisom propisat će način, rokove dostavljanja podataka i izvještaja koja su društva za osiguranje dužna dostavljati, kao i evidencije šteta od Agencije za nadzor. Odjeljak B. Poslovne knjige i poslovni izvještaji Član 107. (Opće odredbe) (1) Društvo za osiguranje dužno je voditi poslovne knjige, sastavljati knjigovodstvene isprave, vrednovati imovinu i obaveze, te sastavljati finansijske izvještaje u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, Zakonom o računovodstvu i reviziji i drugim propisima poštujući pritom računovodstvene i finansijske standarde i principe te opće računovodstvene pretpostavke, ako to ovim zakonom nije drukčije propisano. (2) Društvo za osiguranje dužno je organizirati poslovanje i redovno voditi poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge administrativne poslove, odnosno poslovne evidencije na način da je moguće u svakom trenutku provjeriti posluje li u skladu sa pravilima o upravljanju rizikom, važećim propisima i standardima struke. (3) Društvo za osiguranje vodi računovodstvene evidencije u poslovnim knjigama primjenom Kontnog okvira za društva za osiguranje i reosiguranje i internog akta društva za osiguranje i reosiguranje. (4) Društvo za osiguranje sastavlja i podnosi finansijske izvještaje u skladu sa propisom o sadržaju i formi finansijskih izvještaja društava za osiguranje. Agencija za nadzor propisuje postupak vrednovanja bilansnih i vanbilansnih pozicija. Član 108. (Godišnji izvještaj) (1) Društvo za osiguranje sastavlja računovodstvene isprave i godišnje izvještaje. (2) Godišnji izvještaji iz stava (1) ovog člana moraju sadržavati i: a) popis lica koja imaju više od 3% udjela u dioničkom kapitalu društva za osiguranje i visinu njihovog udjela, b) popis članova uprave društva za osiguranje koji imaju udio u kapitalu društva za osiguranje i visinu njihovih udjela. (3) Društvo za osiguranje i reosiguranje dužno je Agenciji za nadzor dostaviti nerevidirani godišnji izvještaj najkasnije u roku tri mjeseca od isteka kalendarske godine za koju se izvještaj sastavlja. (4) Društvo za osiguranje i reosiguranje dužno je Agenciji za nadzor dostaviti revidirani godišnji izvještaj najkasnije u roku pet mjeseci nakon isteka kalendarske godine za koju se izvještaj sastavlja. (5) Društvo za osiguranje koje ima nadređeni odnos u grupi osiguravača dužno je sastavljati konsolidovane finansijske izvještaje. Član 109. (Mišljenje imenovanog ovlaštenog aktuara uz godišnji izvještaj) Društvo za osiguranje dužno je u roku 14 dana od dana podnošenja godišnjeg izvještaja priložiti Agenciji za nadzor i izvještaj imenovanog ovlaštenog aktuara iz člana 118. stav (4) ovog zakona sa mišljenjem imenovanog ovlaštenog aktuara o Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 77 finansijskim izvještajima i godišnjem izvještaju o poslovanju društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. GLAVA V. INTERNA REVIZIJA Član 110. (Interna revizija) Društvo za osiguranje mora ustanoviti internu reviziju koja je nezavisna i objektivna aktivnost davanja stručnog mišljenja, oblikovana na način da pridodaje vrijednost i unapređuje poslovanje društva za osiguranje. Član 111. (Zadaci interne revizije) (1) Interna revizija analizira i procjenjuje aktivnosti društava za osiguranje te daje stručno mišljenje, preporuke i savjete o kontrolama oblikovanja da bi omogućile: a) obavljanje poslova osiguranja pravilno i u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona te u skladu sa unutrašnjim pravilima kojima se uređuje poslovanje društva za osiguranje, b) vođenje poslovnih knjiga, evidentiranje poslovnih događaja na osnovu vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, vrednovanje knjigovodstvenih stavaka i sastavljanje finansijskih i ostalih izvještaja u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona te u skladu sa unutrašnjim pravilima kojim se uređuje poslovanje društva za osiguranje, c) sistematično upravljanje rizicima koji proizlaze iz poslovnih aktivnosti društva za osiguranje u skladu sa principima stabilnog poslovanja, uključujući upravljanje resursima informacione tehnologije i drugih pridruženih tehnologija. (2) Interna revizija se obavlja u skladu sa međunarodno priznatim revizorskim standardima za internu reviziju, kodeksom strukovne etike internih revizora te pravilima djelovanja interne revizije koje, u saglasnosti sa nadzornim odborom, usvaja uprava društva za osiguranje. (3) Interna revizija mora regulirati međusobne odnose sa vanjskim revizorskim društvima koja revidiraju finansijske izvještaje ili obavljaju posebnu reviziju na zahtjev Agencije za nadzor. Član 112. (Lica koja obavljaju internu reviziju) (1) Za obavljanje poslova interne revizije društvo za osiguranje mora zaposliti na puno radno vrijeme najmanje jedno lice sa zvanjem ovlaštenog revizora ili ovlaštenog internog revizora stečenim u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji, odnosno stečenim u skladu sa pravilima i programom Udruženja internih revizora u Bosni i Hercegovini priznatog kao Institut internih revizora u Bosni i Hercegovini. (2) Ako se obavljanje interne revizije povjerava većem broju revizora jedno od tih lica koje ispunjava uvjet iz stava (1) ovog člana mora biti zaduženo za upravljanje radom interne revizije kao cjeline. (3) Prije sklapanja ugovora o radu sa licem iz st. (1) i (2) ovog člana društvo za osiguranje je dužno obavijestiti Agenciju za nadzor o imenovanju. (4) Lice koje obavlja poslove interne revizije ne smije obavljati druge poslove i zadatke u društvu za osiguranje ili povezanom licu. Član 113. (Planovi interne revizije) (1) Poslovi interne revizije obavljaju se u skladu sa: a) strateškim planom, b) godišnjim planom i c) planom pojedinačne revizije. (2) Strateški plan interne revizije donosi se za trogodišnji (petogodišnji) period, zasniva se na procjeni rizika i usklađuje se svake godine. (3) Godišnji plan interne revizije izrađuje se na osnovu strateškog plana do 31.12. tekuće godine za narednu godinu a mora obuhvatati: a) područja poslovanja koja su prioritetna, s obzirom na procjenu rizika, b) popis planiranih revizija, c) raspored internih revizora. (4) Strateški, godišnji i plan pojedinačne interne revizije predlaže lice zaduženo za upravljanje radom interne revizije, a usvaja ga odbor za reviziju. (5) Interna revizija može se obaviti i po nalogu člana uprave društva. Član 114. (Izvještaj interne revizije) (1) Interna revizija sastavlja izvještaj u skladu sa rokovima utvrđenim planovima interne revizije a najmanje jednom polugodišnje. Izvještaj interne revizije minimalno sadrži: a) popis svih obavljenih revizija, b) ocjenu načina obrade dokumentacije, postupka zaključivanja ugovora o osiguranju, izdavanje polisa i rješavanje šteta, c) ocjenu primjerenosti i efikasnosti sistema internih kontrola i preporuke za njihovo unapređenje, d) nezakonitosti i nepravilnosti koje su utvrđene tokom obavljanja revizije, uz objašnjenja i predočavanje posljedica uočenih nepravilnosti, e) preporuke i predložene mjere odboru za reviziju, f) konstatacije i ocjene poduzetih aktivnosti u vezi sa primjenom ranije datih preporuka i prijedloga za otklanjanje nepravilnosti. (2) Godišnji izvještaj interne revizije pored elemenata iz stava (1) ovog člana obavezno sadrži: a) izvještaj o realizaciji godišnjeg plana i programa rada interne revizije, b) pregled značajnih konstatacija o obavljenoj reviziji, c) pregled poduzetih i nepoduzetih mjera za otklanjanje nepravilnosti. (3) Interna revizija mora svoje izvještaje o obavljenim poslovima interne revizije dostavljati upravi i odboru za reviziju društva za osiguranje. Član 115. (Obavještavanje uprave i nadzornog odbora društva za osiguranje) (1) Ako interna revizija tokom obavljanja revizije aktivnosti i procesa poslovanja društva za osiguranje utvrdi pojave nezakonitog poslovanja i kršenja pravila o upravljanju rizicima zbog čega društvu za osiguranje prijeti nelikvidnost, nesolventnost ili je time ugrožena sigurnost poslovanja ili osiguranika, mora odmah o tome obavijestiti upravu, odbor za reviziju i nadzorni odbor društva za osiguranje. (2) Ako interna revizija prilikom obavljanja revizije aktivnosti i procesa poslovanja utvrdi da uprava društva za osiguranje krši pravila o upravljanju rizicima dužna je o tome bez odgađanja obavijestiti i nadzorni odbor. GLAVA VI. OVLAŠTENI AKTUAR I REVIZIJA Odjeljak A. Ovlašteni aktuar Član 116. (Ovlašteni aktuar) (1) Ovlašteni aktuar je lice koje ima ovlaštenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara. Број 23 - Страна 78 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (2) Agencija za nadzor izdat će ovlaštenje za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara ako lice ispunjava sljedeće uvjete: a) znanje jednog od službenih jezika u BiH, b) uspješno obavlja provjeru stručnih znanja potrebnih za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara u skladu sa programom obrazovanja međunarodnih, odnosno evropskih aktuarskih udruženja, c) nije pravomoćno osuđeno na kaznu zatvora za krivično djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, d) dosad mu nije bilo oduzeto ovlaštenje za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara. (3) Agencija za nadzor može sa nadležnim nadzornim tijelom države članice sklopiti sporazum o uzajamnom priznavanju ovlaštenja za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara. (4) Agencija za nadzor propisuje uvjete za sticanje i provjeru stručnih znanja potrebnih za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara. (5) Agencija za nadzor oduzet će ovlaštenje za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara ako: a) je ovlaštenje dobiveno navođenjem neistinitih podataka, b) ovlašteni aktuar krši pravila aktuarske struke ugrožavajući time poslovanje društva za osiguranje, c) ne ispunjava uvjete iz stava (2) tačka 3) ovog člana. (6) O oduzimanju ovlaštenja za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara Agencija za nadzor dužna je obavijestiti društvo za osiguranje za koje lice, kojem je oduzeto ovlaštenje, obavlja poslove ovlaštenog aktuara. Svako izdavanje ili povlačenje aktuarskog odobrenja objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Nadzor nad ovlaštenim aktuarima vrši Agencija za nadzor. Na nadzor nad ovlaštenim aktuarima na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. od 138. do 141., čl. 143., 144., 154. i 155. ovog zakona. (7) Ovlaštenom aktuaru koji teže krši pravila aktuarske struke Agencija za nadzor može privremeno oduzeti ovlaštenje za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara na vrijeme od godinu dana do tri godine. Član 117. (Imenovanje ovlaštenog aktuara) (1) Društvo za osiguranje prije početka obavljanja poslova osiguranja mora imenovati ovlaštenog aktuara i omogućiti mu obavljanje poslova iz člana 120. ovog zakona. (2) Imenovani ovlašteni aktuar ne može biti lice koje u društvu za osiguranje vrši funkciju člana uprave društva ili prokuriste, odnosno ima u vlasništvu više od 3% dionica u društvu, niti ako je bračni drug ili srodnik do drugog stepena srodstva u pravoj i bočnoj liniji sa dioničarem koji je vlasnik više od 3% dionica u dioničkom društvu, članom organa upravljanja, nadzora ili revizije društva. (3) Društvo za osiguranje o imenovanju ovlaštenog aktuara dužno je u roku osam dana obavijestiti Agenciju za nadzor. (4) Ako društvo za osiguranje u roku dva mjeseca ne odredi imenovanog ovlaštenog aktuara, odnosno za obavljanje poslova imenovanog ovlaštenog aktuara odredi lice koje nije ovlašteni aktuar, imenovanog ovlaštenog aktuara odredit će Agencija za nadzor. (5) Ovlašteni aktuar bit će nezavisan i samostalan u obavljanju svojih djelatnosti i za tačnost svojih nalaza, kao i prijedloga mjera odgovara Agenciji za nadzor. Član 118. (Poslovi imenovanog ovlaštenog aktuara) (1) Aktuarske poslove u smislu ovog zakona obavljaju ovlašteni aktuari. (2) Imenovani ovlašteni aktuar u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje, u smislu ovog zakona, obavlja sljedeće poslove: a) daje godišnje mišljenje imenovanog ovlaštenog aktuara o finansijskim izvještajima i godišnji izvještaj o poslovanju društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje, b) daje mišljenje ovlaštenog aktuara iz člana 18. stav (1) tačka b) i stav (2); člana 28. stav (4) tačka g); člana 48. stav (1) tačka f); člana 56. stav (2) tač. g) i h); člana 58. stav (1) tačka d); člana 79. stav (2) tačka h) i člana 100. stav (2) tačka d) ovog zakona kao i druge vrste mišljenja koje propisuje Agencija za nadzor, c) daje mišljenje ovlaštenog aktuara o prijedlozima akata poslovne politike društva i prijedlozima izmjena i dopuna tih akata i njihovoj primjeni, d) daje mišljenje ovlaštenog aktuara o ostalim aktuarskim pozicijama i veličinama, e) daje mišljenje iz člana 40. stav (5) i obavlja poslove iz člana 76. stav (3) ovog zakona, f) obavlja druge aktuarske poslove u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje, g) vrši opću ili posebnu kontrolu društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u skladu sa nalozima Agencije za nadzor, h) daje mišljenje o stanju sredstava tehničkih rezervi i garantnog fonda, njihovom plasmanu i sigurnosti, i) obavlja aktuarske poslove u djelatnosti osiguranja života, j) obavlja aktuarske poslove u djelatnosti neživotnog osiguranja, k) daje mišljenje kod prijenosa portfelja, l) potpisivanjem ovjerava službene dokumente društva koji se odnose na tehničke rezerve uključujući i matematičku rezervu i potvrđuje da su u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima, m) obavlja i druge nadzorne, savjetodavne i kontrolne poslove po zahtjevima društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje ili po nalogu izdatom od Agencije za nadzor, n) provjerava čuva li društvo za osiguranje odgovarajuće podatke za izračun tehničkih rezervi kao i njihovu vjerodostojnost, o) provjerava jesu li metode i temelji obračuna tehničkih rezervi u skladu sa pravilima aktuarske struke i važećim propisima, p) provjerava oblikuju li se tehničke rezerve osiguranja tako da omogućuju trajno ispunjavanje svih obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju. (3) Imenovani ovlašteni aktuar odgovoran je oblikuju li se cjenovnici premija osiguranja u skladu sa aktuarskom strukom i važećim propisima te jesu li oblikovani tako da omogućuju trajno ispunjavanje svih obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju. (4) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju imenovanom ovlaštenom aktuaru staviti na raspolaganje sve podatke koji su mu potrebni za obavljanje poslova iz st. (1), (2) i (3) ovog člana. (5) Imenovani ovlašteni aktuar mora nadzornom odboru i upravi istovremeno sa mišljenjem, uz godišnje izvještaje iz člana 109. ovog zakona, predočiti izvještaje o saznanjima imenovanog u vezi sa nadzorom koji je u protekloj poslovnoj godini vršio na osnovu st. (1), (2) i (3) ovog člana. Izvještaj mora obuhvatati prvenstveno razloge za pozitivno mišljenje, mišljenje uz ograde, odnosno negativno mišljenje ovlaštenog aktuara uz godišnji izvještaj. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 79 (6) Ako imenovani ovlašteni aktuar u obavljanju poslova iz st. (1), (2) i (3) ovog člana utvrdi nepravilnosti, mora o tome, bez odgađanja, izvijestiti upravu i nadzorni odbor društva za osiguranje, odnosno reosiguranje. (7) Uprava društva za osiguranje dužna je poduzeti mjere radi usklađivanja poslovanja u skladu sa izvještajem imenovanog ovlaštenog aktuara. (8) Ako uprava društva za osiguranje, odnosno reosiguranje ne poduzme mjere u skladu sa izvještajem iz stava (5) ovog člana, imenovani ovlašteni aktuar dužan je o tome, bez odgađanja, obavijestiti Agenciju za nadzor. (9) Ako imenovani ovlašteni aktuar prestane obavljati tu funkciju u društvu za osiguranje, odnosno reosiguranje dužan je o tome obavijestiti Agenciju za nadzor u roku osam dana od dana saznanja. Član 119. (Razrješenje imenovanog ovlaštenog aktuara) (1) Ako nakon imenovanja ovlaštenog aktuara Agencija za nadzor imenovanom licu oduzme ovlaštenje za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara, odnosno ako u vezi sa imenovanim licem nastupe okolnosti iz člana 117. stav (2) ovog zakona, društvo za osiguranje dužno je odrediti drugog imenovanog ovlaštenog aktuara. (2) Ako društvo za osiguranje u slučaju iz stava (1) ovog člana ne odredi drugog ovlaštenog aktuara, Agencija za nadzor odredit će otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti u roku koji ne smije biti kraći od 30 dana. (3) Ako društvo za osiguranje u slučaju iz stava (2) ovog člana ne odredi drugog imenovanog ovlaštenog aktuara u roku narednih 30 dana, ovlaštenog aktuara imenovat će Agencija za nadzor. (4) Društvo za osiguranje o razrješenju imenovanog ovlaštenog aktuara dužno je u roku osam dana od dana razrješenja obavijestiti Agenciju za nadzor. Odjeljak B. Revizija Član 120. (Revizija finansijskih izvještaja) (1) Finansijske i konsolidovane finansijske izvještaje društava za osiguranje, konsolidovane finansijske izvještaje grupe osiguravača i konsolidovane finansijske izvještaje koncerna osiguravača osiguravajućeg holdinga, te mješovitog osiguravajućeg holdinga, odnosno društava za reosiguranje moraju revidirati ovlašteni revizori. (2) Reviziju finansijskih izvještaja iz stava (1) ovog člana obavljaju revizorska društva koja imaju licencu izdatu od Federalnog ministarstva finansija. (3) Društvo za osiguranje dužno je Agenciji za nadzor dostaviti revidirane finansijske izvještaje i revidirane konsolidovane finansijske izvještaje u roku 15 dana nakon datuma izdavanja izvještaja revizora o obavljenoj reviziji finansijskih izvještaja, a najkasnije u roku četiri mjeseca nakon isteka poslovne godine za koju se izvještaji sastavljaju. (4) Isto revizorsko društvo ne može preuzeti niti joj društvo za osiguranje može povjeriti obavljanje revizije finansijskih izvještaja društva za osiguranje ukoliko je dotična revizorska firma u prethodnoj godini više od polovine svojih ukupnih prihoda ostvarila na osnovu obavljene revizije finansijskih izvještaja tog društva za osiguranje. (5) Isto revizorsko društvo može u istom društvu za osiguranje uzastopno obaviti, odnosno društvo za osiguranje može istoj revizorskoj firmi uzastopno povjeriti broj revizija finansijskih izvještaja u skladu sa zakonom koji propisuje reviziju finansijskih izvještaja. (6) Isto revizorsko društvo ne može istovremeno, odnosno u istoj godini obavljati reviziju finansijskih izvještaja društva za osiguranje i pružati konsultantske usluge istom društvu za osiguranje. (7) Ukoliko isto revizorsko društvo obavi reviziju finansijskih izvještaja društva za osiguranje suprotno bilo kojoj odredbi iz st. (4), (5) i (6) ovog člana, Agencija za nadzor neće prihvatiti izvještaje o reviziji finansijskih izvještaja društva za osiguranje za tu godinu koju je obavilo dotično revizorsko društvo. (8) Revizija finansijskih izvještaja društva mora da slijedi općeprihvaćena pravila revizije, aktuarske principe, te treba izvršiti reviziju ulaganja i formiranje tehničkih rezervi, kao i procijeniti odnos između ulaganja i imovine. (9) Društvo za osiguranje dužno je prije donošenja odluke na skupštini o izboru revizorskog društva pribaviti prethodnu saglasnost Agencije za nadzor. Član 121. (Obaveze revizorskog društva) (1) Revizorsko društvo obavezno je davati mišljenja o tome jesu li finansijski izvještaji društva za osiguranje (nekonsolidovani i konsolidovani) sastavljeni u skladu sa propisima i standardima struke. (2) Tokom obavljanja revizije revizorska društva obavezna su odmah obavijestiti Agenciju za nadzor o svakoj uočenoj činjenici koja predstavlja: a) teže kršenje zakona, propisa ili odredbi na osnovu kojih je izdato odobrenje za rad društvu za osiguranje, b) težu prevaru ili pronevjeru, c) materijalno značajnu promjenu finansijskog rezultata iskazanog u nerevidiranim finansijskim izvještajima, d) teže kršenje internih akata društva za osiguranje, e) kao i ostale činjenice i okolnosti koje mogu ugroziti daljnje poslovanje društva za osiguranje. (3) Revizorska društva su, također, dužna obavijestiti Agenciju za nadzor o svakoj činjenici iz stava (2) ovog člana za koju saznaju tokom obavljanja revizije u društvu koje ima usku povezanost u smislu člana 2. tačka s) ovog zakona. (4) Otkrivanje bilo koje činjenice u smislu st. (2) i (3) ovog člana koje uvidi revizorsko društvo ne smatra se kršenjem propisa i odredaba ugovora između revizorskog društva i društva za osiguranje koje se odnose na ograničenja davanja podataka pa zbog toga neće snositi odgovornost koja bi u drugim slučajevima iz toga proizlazila. Član 122. (Obaveza davanja informacija društva za osiguranje) (1) Uprava društva za osiguranje dužna je revizoru dati na raspolaganje svu potrebnu dokumentaciju te mu omogućiti uvid u poslovne knjige, spise i kompjuterske ispise. Društvo za osiguranje dužno je revizorima omogućiti pristup poslovnim i radnim prostorijama. (2) Radi provođenja revizije uprava društva za osiguranje dužna je staviti revizorskom društvu na raspolaganje odgovarajuće prostorije i pomagala. Ako je unos ili pohranjivanje podataka obavljeno primjenom kompjuterske obrade podataka, društvo za osiguranje dužno je na vlastiti trošak i unutar primjerenog roka staviti revizoru na raspolaganje pomagala potrebna za očitavanje dokumentacije te, ako je to nužno, osigurati čitke trajne ispise u potrebnom broju kopija. Član 123. (Sadržaj revizorskog pregleda) (1) U postupku revizije ovlašteni revizori, prije svega, ispituju i daju mišljenje, odnosno ocjenu o: a) bilansu stanja, Број 23 - Страна 80 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. b) bilansu uspjeha, c) promjenama u kapitalu, d) gotovinskom toku, e) stanju i promjenama tehničkih rezervi osiguranja, f) stanju i strukturi ulaganja imovine za pokriće tehničke rezerve, g) stanju i strukturi ulaganja imovine za pokriće matematičke rezerve, h) poštovanju pravila o ograničavanju rizika, i) djelovanju interne revizije, j) načinu vođenja poslovnih knjiga, k) kvalitetu informatičkog sistema u društvu za osiguranje u skladu sa minimalnim standardima upravljanja informacionim sistemima u društvima za osiguranje, koje propisuje Agencija za nadzor, l) ispravnosti i potpunosti obavještenja i izvještaja Agenciji za nadzor, m) vrednovanju bilansnih i vanbilansnih stavki i računovodstvenim politikama. (2) Agencija za nadzor propisat će detaljniji oblik i najmanji obim te sadržaj revizorskog pregleda i revizorskog izvještaja, s obzirom na specifičnost poslova sa područja osiguranja. (3) Agencija za nadzor može od revizora zatražiti dodatna obrazloženja u vezi sa obavljenom revizijom i revizorskim izvještajem. (4) Ako revizorski pregled, odnosno revizorski izvještaj nije obavljen, odnosno sastavljen u skladu sa st. (1) i (2) ovog člana, podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona, zakonom kojim se uređuje revizija i pravilima revizorske struke ili ako Agencija za nadzor izvršenim nadzorom poslovanja društva za osiguranje ili na drugi način utvrdi da pregled, odnosno izvještaj nije zasnovan na istinitim i objektivnim činjenicama, zahtijevat će od društva za osiguranje da pregled, odnosno izvještaj daju ovlašteni revizori drugog društva za reviziju, a na trošak društva za osiguranje. Član 124. (Objavljivanje sažetka revidiranih finansijskih izvještaja) (1) Društvo za osiguranje dužno je u roku osam dana nakon prihvatanja revidiranog finansijskog izvještaja a najkasnije u roku šest mjeseci nakon završetka kalendarske godine u dnevnim novinama u Federaciji i na internet stranici društva za osiguranje, objaviti sažetak revidiranih finansijskih izvještaja, uz mišljenje revizora i ovlaštenog aktuara i o tome pisano obavijestiti Agenciju za nadzor. (2) Agencija za nadzor propisuje detaljniji sadržaj sažetka iz stava (1) ovog člana. GLAVA VII. AGENCIJA ZA NADZOR Član 125. (Status i sjedište Agencije za nadzor) (1) Agencija za nadzor je samostalna i nezavisna neprofitna institucija Federacije koja za svoj rad odgovara Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije). (2) Agencija za nadzor ima svojstvo pravnog lica. (3) Sjedište Agencije za nadzor je u Sarajevu. (4) Agencija za nadzor ima pečat. Član 126. (Ciljevi, obaveze i odgovornost Agencije za nadzor) (1) Agencija za nadzor ima regulatornu i nadzornu funkciju radi zaštite osiguranika i osiguravača na dobrobit industrije osiguranja. (2) U izvršavanju svojih funkcija Agencija za nadzor djeluje na način koji je najpogodniji za ispunjavanje regulatornih ciljeva Agencije za nadzor. (3) Regulatorni ciljevi su naročito: a) nadzor nad primjenom zakona i podzakonskih akata iz oblasti osiguranja i drugih propisa, b) regulacija rada društava za osiguranje, Zaštitnog fonda FBiH i posrednika u osiguranju, c) stvaranje povjerenja na tržištu u poslove osiguranja, d) sprečavanje finansijskog kriminala bilo zabranom obavljanja poslova osiguranja koji su u suprotnosti sa ovim zakonom, ili poslova u onom dijelu u kojem bi društva u Federaciji mogla biti iskorištena u svrhe koje su povezane sa finansijskim kriminalom, e) edukacija o koristima i rizicima koji su povezani sa različitim vrstama neživotnog i životnog osiguranja i ostalim ulaganjima u Federaciji, kao i pružanje odgovarajućih informacija i savjeta, f) savjetovanje i zaštita potrošača u skladu sa prirodom uključenih rizika i stepenom iskustva i stručnošću potrošača. Član 127. (Upravljanje Agencijom za nadzor) (1) Organizacija, upravljanje i rukovođenje Agencijom za nadzor uređuje se ovim zakonom, statutom i drugim općim aktima. (2) Upravna tijela Agencije za nadzor su stručni savjet i direktor. (3) Stručni savjet čine predsjednik i četiri člana koje imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra finansija (u daljnjem tekstu: ministar finansija) od kojih najmanje dva člana moraju biti predstavnici Federalnog ministarstva finansija. (4) Članovi stručnog savjeta imenuju se na četiri godine. (5) Predsjednik i članovi stručnog savjeta moraju biti državljani BiH sa univerzitetskim obrazovanjem, dobrim ugledom i stručnim iskustvom u finansijskom sektoru, koji nisu osuđivani za krivična djela koja se odnose na finansijski kriminal ili kršenje javnih ili profesionalnih dužnosti. Za vrijeme njihovog mandata nijedan član se ne može baviti pružanjem usluga, niti obavljati poslove na osnovu bilo kakvog drugog pravnog posla za društvo koje radi u Federaciji, ne može biti aktivni član nijedne političke stranke. Sva lica koja pripadaju rukovodećim tijelima političkih stranaka ili poduzimaju javne aktivnosti uime političkih stranaka smatrat će se aktivnim članovima političkih stranaka u smislu ovog člana. Predsjednik i članovi stručnog savjeta ne mogu imati u vlasništvu niti mogu imati direktno ili putem trećeg lica 5% ili više dionica u bilo kojem društvu za osiguranje, niti raditi za društvo za osiguranje ili imati položaj u upravi, odboru za reviziju ili nadzornom odboru bilo kojeg društva koje podliježe nadzoru Agencije za nadzor. (6) Rješenje o imenovanju stručnog savjeta objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". (7) Predsjednik i članovi stručnog savjeta mogu biti razriješeni i prije isteka mandata samo iz sljedećih razloga: a) na lični zahtjev, b) ukoliko su bili ili budu osuđeni na zatvorsku kaznu za finansijski kriminal ili povredu javne ili profesionalne dužnosti, c) ukoliko su trajno nesposobni za obavljanje ovih dužnosti i ukoliko su neopravdano odsutni sa tri ili više sastanaka stručnog savjeta godišnje, d) ukoliko ne poštuju tajnost podataka, Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 81 e) ukoliko obavljaju aktivnosti zabranjene stavom (5) ovog člana. Član 128. (Opća ovlaštenja Agencije za nadzor) (1) Agencija za nadzor izdaje odobrenje za rad društvu za obavljanje poslova jedne ili više vrsta osiguranja. Agencija za nadzor može privremeno ili trajno povući - oduzeti izdato odobrenje za sve ili neke vrste osiguranja kojima se bavi to društvo. (2) Kako bi se osigurao valjan rad društva u skladu sa regulatornim ciljevima, Agencija za nadzor ima sljedeća ovlaštenja vršiti nadzor i to: a) provjeravati poslovne knjige i dokumente društva sa ili bez obavještavanja društva, b) angažirati ovlaštena stručna lica da izvrše pregled knjiga i dokumenata društva, c) zahtijevati od društva da u okviru određenog vremenskog roka, koji neće biti kraći od 10 niti duži od 90 dana, ispravi bilo koji akt ili postupanje koji su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona, d) naložiti društvu obustavu provođenja bilo kojih radnji ili postupaka koji su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona, e) u korist osiguranika izdati nalog u pogledu ulaganja, održavanja i raspolaganja sredstvima osiguranja, f) obraćati se sudu radi poduzimanja daljnjih radnji i mjera u vezi sa nekim društvom u slučajevima kada Agencija za nadzor nema ovlaštenja provoditi svoje funkcije u skladu sa ovim zakonom, g) donositi provedbene propise, druge opće akte (pravilnike, uputstva, naredbe i odluke) i pojedinačne akte (rješenja i zaključke), h) organizirati ili odobravati obuke, i) na bilo koji drugi način dati smjernice potrebne za primjenu ovog zakona i za ostala pitanja od značaja za tržište osiguranja, j) naložiti mjere koje se odnose na vođenje poslova osiguranja društva ukoliko smatra da su one neophodne kako bi se osiguralo da društvo vodi poslove u skladu sa regulatornim ciljevima. (3) Agencija za nadzor provodi postupke iz svoje nadležnosti u skladu sa propisom kojim je uređeno provođenje upravnih postupaka. Akti koje izdaje Agencija za nadzor su konačni i na njih se ne može uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda. (4) Pored ovlaštenja posebno predviđenih ovim zakonom, Agencija za nadzor ima ovlaštenja zahtijevati od društva poduzimanje svih mjera koje Agencija za nadzor smatra odgovarajućim za ispunjenje regulatornih ciljeva. Član 129. (Rad Agencije za nadzor) (1) Rad Agencije za nadzor i njenih upravnih tijela bit će reguliran statutom koji donosi Stručni savjet, uz saglasnost Vlade Federacije a koji se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH". (2) Direktora Agencije za nadzor imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog ministra finansija. (3) Direktor se imenuje na četiri godine. (4) Direktor vodi poslovanje Agencije za nadzor i organizira njene aktivnosti. Direktor zastupa i predstavlja Agenciju za nadzor, odgovoran je za zakonit rad i poslovanje Agencije za nadzor, te obavlja i druge poslove koji su mu ovim zakonom, statutom ili drugim aktom stavljeni u nadležnost. (5) Agencija za nadzor, direktor i drugi zaposleni ne odgovaraju za štetu koja nastane u obavlјanju poslova Agencije za nadzor, osim ako se dokaže da je ta šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom. (6) Za štetu iz stava (5) ovog člana direktor i zaposleni iz tog stava ne mogu odgovarati ni nakon prestanka radnog odnosa u Agenciji za nadzor, odnosno prestanka obavljanja funkcije. (7) Agencija za nadzor nadoknadit će troškove zastupanja u sudskim i upravnim postupcima koji se protiv direktora i zaposlenih iz stava (5) ovog člana pokrenu u vezi sa poslovima iz tog stava. (8) Za vršenje nadzora subjekti nadzora iz člana 139. ovog zakona plaćaju Agenciji za nadzor naknadu za nadzor. (9) Agencija za nadzor podzakonskim propisom propisat će visinu, način izračuna i način plaćanja naknade za nadzor iz stava (1) ovog člana. Član 130. (Ovlaštenja stručnog savjeta) Stručni savjet ima ovlaštenje: a) donositi statut Agencije za nadzor, uz saglasnost Vlade Federacije, b) donositi podzakonske akte i provedbene propise u skladu sa ovlaštenjima Agencije za nadzor utvrđenim ovim zakonom i objaviti ih u "Službenim novinama Federacije BiH", c) odobravati godišnji plan i program Agencije za nadzor i izvještaje koje Agencija za nadzor podnosi Vladi Federacije, d) odobravati plan prihoda i rashoda Agencije za nadzor i donositi odluku o doprinosima društava i drugim naknadama posrednika u korist Agencije za nadzor, e) odlučivati o svim drugim pitanjima reguliranim statutom Agencije za nadzor. Član 131. (Nadzor ulaganja) (1) Agencija za nadzor ima ovlaštenje naložiti društvima u vezi sa ulaganjima sredstava osiguranja koja se odnose na djelatnosti dugoročnog životnog osiguranja: a) da tokom određenog perioda ne ulažu sredstva osiguranja određene vrste na način reguliran u čl. od 86. do 97. ovog zakona, ukoliko je neophodno da se interesi ugovarača osiguranja odmah zaštite od neposredne štete, b) da likvidira u određenom vremenskom roku cjelokupne ili određene stavke određene vrste ulaganja sredstava koje su regulirane čl. od 86. do 97. ovog zakona ili opisom koji daje društvo, ako je neophodno da se interesi osiguranika smjesta zaštite od neposrednog nastupanja štete. (2) Agencija za nadzor, također, ima ovlaštenje spriječiti raspolaganje, opterećivanje ili određene načine korištenja imovine društva. Takav nalog može trajati najviše šest mjeseci, ali se može obnoviti onoliko puta koliko god se bude smatralo potrebnim. (3) Imovina koja podliježe nalozima iz ovog člana ne može biti stavljena pod hipoteku ili podlijegati bilo kom drugom obliku opterećenja ili ograničenja. Svaka hipoteka ili opterećenje na toj imovini u slučaju nesolventnosti bit će nevažeća u odnosu na prava likvidatora ili povjerilaca iz osnova ugovora o osiguranju u slučaju nesolventnosti. Prije provođenja ove odredbe Agencija za nadzor objavit će odluku u kojoj će biti određen način na koji će sredstva koja su kod povjerioca biti registrirana kod nadležnog organa kako bi i treće strane imale saznanje o tome. Број 23 - Страна 82 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Član 132. (Nadzor na nivou grupe) Agencija za nadzor nadzire rad društva za osiguranje kao pravna lica i na nivou cijele grupe, čije postojanje utvrđuje u postupku nadzora društva za osiguranje, uzimajući u obzir učestvovanje (direktno ili indirektno), međusobnu povezanost, izloženost riziku, koncentraciju rizika, prijenos rizika i/ili transakcije i izloženost unutar grupe. Član 133. (Saradnja Agencije za nadzor sa Agencijom za osiguranje u BiH i Agencijom za osiguranje RS) (1) Agencija za nadzor sa Agencijom za osiguranje RS razmjenjuje sve dokumente i obavještenja koja su korisna u vršenju nadzora nad društvima koja posluju i u Federaciji i RS. Naročito usko sarađuje sa Agencijom za osiguranje RS radi provođenja mjera propisanih čl. od 52. do 56. ovog zakona. (2) Kada su društvo za osiguranje, banka ili investicijsko društvo, direktno ili indirektno povezani ili imaju društvo sa zajedničkim učešćem, Agencija za nadzor i nadležno tijelo za nadzor tih društava usko će sarađivati. Ne isključujući njihove pojedinačne nadležnosti ta tijela jedna drugima dat će sva obavještenja koja će im olakšati zadatak, a naročito u okviru ovog zakona. (3) Na zahtjev Agencije za osiguranje RS Agencija za nadzor može zabraniti slobodno raspolaganje sredstvima koja se nalaze u Federaciji koja pripadaju društvu čije je sjedište u RS zbog kršenja odredbi koje se odnose na uspostavu i ulaganje tehničkih rezervi i uspostavu margine solventnosti. Zahtjev mora odrediti pojedinosti za koje će se poduzeti mjere zabrane. (4) U slučajevima oduzimanja odobrenja za rad društva iz Federacije Agencija za nadzor obavijestit će Agenciju za osiguranje RS. Agencija za nadzor, uz pomoć Agencije za osiguranje RS, poduzet će odgovarajuće mjere kako bi zaštitila interese osiguranika, a naročito će u skladu sa odredbama čl. 51. i 52. ovog zakona ograničiti slobodno raspolaganje sredstvima društva. Kada društvo posluje u RS Agencija za nadzor obavijestit će Agenciju za osiguranje RS o poduzetim mjerama tako da na njen zahtjev i Agencija za osiguranje RS može poduzeti prijeko potrebne mjere. (5) U slučaju da Agencija za nadzor oduzme odobrenje za rad u Federaciji društva koje ima sjedište u Federaciji, ali pruža usluge osiguranja u RS putem podružnice, o tome će odmah obavijestiti Agenciju za osiguranje RS kako bi mogla poduzeti odgovarajuće mjere. (6) Agencija za nadzor sarađuje sa Agencijom za osiguranje RS u primjeni mjera predviđenih u čl. od 52. do 56. ovog zakona. (7) Svaka informacija koja nije predmet nadzora, niti podliježe profesionalnoj tajni, a koju Agencija za nadzor dostavlja Agenciji za osiguranje RS, dostavlja se i Agenciji za osiguranje u BiH. (8) Odluke Agencije za nadzor objavljene u "Službenim novinama Federacije BiH" navodit će svaku pojedinost prijeko potrebnu za provođenje odredaba ovog člana u skladu sa protokolom o saradnji sa Agencijom za osiguranje RS. (9) Podaci dobiveni u skladu sa ovim zakonom, a naročito svaka razmjena podataka između nadležnih tijela koja je predviđena ovim zakonom, podlijegat će obavezi profesionalne tajne određenoj u članu 105. stav (1) ovog zakona. Član 134. (Ovlaštenje Agencije za nadzor u vezi sa ograničenjem obima djelatnosti) Agencija za nadzor može na određeni period ograničiti obim djelatnosti osiguranja koju neko društvo može obavljati, ako je to prijeko potrebno radi zaštite finansijske sposobnosti društva. Član 135. (Ugovori o reosiguranju) Agencija za nadzor provodi nadzor nad ugovorima reosiguranja koje zaključuju društva. Nadzor će se proširiti i na kontrolu identiteta druge strane reosiguravača, kao i uvjeta i odredbi pod kojima je reosiguranje zaključeno te o omjeru cediranog rizika. Član 136. (Registri) (1) Agencija za nadzor vodi registre u elektronskoj formi koji će biti otvoreni za javni uvid: a) društava za osiguranje i društava za reosiguranje, b) registriranih posrednika u osiguranju, c) ovlaštenih aktuara, d) društava za osiguranje sa sjedištem u RS koja imaju podružnice osnovane u Federaciji, e) društava za osiguranje čije se sjedište nalazi van BiH a koja su osnovala podružnice u Federaciji. (2) Izvod iz registra ima karakter javne isprave i svako zainteresirano lice može bez dokazivanja interesa izvršiti uvid podataka upisanih u registar. (3) Agencija za nadzor propisat će sadržaj registara i način njihovog vođenja. Član 137. (Godišnji izvještaj o tržištu osiguranja u Federaciji) Agencija za nadzor izdavat će godišnje izvještaje o tržištu osiguranja u Federaciji. Izvještaji će, između ostalog, sadržavati i statističke podatke o bruto premijskom prihodu, zasebno za svaku vrstu osiguranja, rezultate društava iz Federacije i van Federacije, kao i ostale ekonomske indikatore koji su prijeko potrebni za dobivanje jasnog uvida u tržište. GLAVA VIII. NADZOR NAD DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE Odjeljak A. Opće odredbe Član 138. (Opći principi nadzora) (1) Agencija za nadzor nadzire cjelokupno poslovanje društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. Pri tome pazi na dovoljnu zaštitu interesa osiguranika, korisnika osiguranja i podnosioca odštetnog zahtjeva (u daljnjem tekstu: osiguranici) i pridržavanje zakonskih propisa koji vrijede za poslovanje sektora osiguranja (poslove osiguranja i reosiguranja). (2) Nadležnosti koje su dodijeljene Agenciji za nadzor ovim i drugim zakonima obavlja samo u javnom interesu. (3) Agencija za nadzor provodi nadzor nad provođenjem i primjenom ovog i drugih zakona kojima se uređuje oblast osiguranja, propisa koji se odnose na osiguravajuće odnose i svih ostalih propisa koji se tiču osiguranika. (4) U okviru nadzora Agencija za nadzor dužna je pratiti i zahtijevati trajnu ispunjivost obaveza iz osiguranja, a u okviru toga posebno na stvaranje dovoljnih tehničkih rezervi osiguravača i ulaganje u odgovarajuću imovinu. (5) Agencija za nadzor osigurava da se zahtjevi određeni predmetom nadzora primjenjuju na način koji je razmjeran prirodi, obimu i složenosti rizika u poslovanju društva za osiguranje ili društva za reosiguranje. Član 139. (Subjekt nadzora) Subjekti nadzora su društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje sa sjedištem u Federaciji, podružnica društva za osiguranje sa sjedištem van BiH, podružnica društva za Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 83 reosiguranje sa sjedištem van BiH, podružnica društva za osiguranje sa sjedištem u RS, društvo za osiguranje u Brčko Distriktu koje izabere nadležnost Agencije za nadzor, posrednici u osiguranju, ovlašteni aktuari i Zaštitni fond FBiH. Odjeljak B. Način vršenja nadzora i izvještavanje Član 140. (Opće odredbe) (1) Nadzor obuhvata kontrolu primjene zakona i propisa tokom obavljanja djelatnosti osiguranja, postojanje i primjenu akata i procedura u subjektu nadzora i postupanje po naloženim mjerama za otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju subjekata nadzora. (2) Nadzor provode ovlaštena lica, zaposlenici Agencije za nadzor. Agencija za nadzor, po potrebi, može ovlastiti i druga stručna lica za provođenje nadzora. Uvjete i postupak izbora stručnih lica propisuje Agencija za nadzor. (3) Agencija za nadzor provodi neposredni nadzor pregledom akata, poslovnih knjiga, dokumentacije i drugih evidencija subjekata nadzora i povezanih lica. (4) Agencija za nadzor vrši posredni nadzor analizom statističkih i finansijskih izvještaja ili, po potrebi, dodatnih izvještaja i informacija kontinuiranim praćenjem poslovanja i uočavanjem promjena u poslovanju subjekta nadzora. (5) Posebne istrage Agencija za nadzor provodi bez prethodnog pisanog obavještenja subjekta nadzora. (6) Agencija za nadzor propisuje detaljnija pravila postupka nadzora. Član 141. (Redovno izvještavanje Agencije za nadzor) (1) Društvo za osiguranje dostavlja Agenciji za nadzor: a) periodične i godišnje finansijske izvještaje i godišnji izvještaj o poslovanju iz člana 108. ovog zakona, b) revidirane finansijske izvještaje iz člana 120. ovog zakona, c) program planiranog reosiguranja, d) poslovni plan društva u slučajevima predviđenim ovim zakonom, e) statut i druga opća akta, te izmjene i dopune tih akata, f) akte poslovne politike, kao i izmjene i dopune tih akata, s mišljenjem ovlaštenog aktuara, g) druga obavještenja, izvještaje i podatke propisane zakonom, h) izvještaj i mišljenje ovlaštenog aktuara za godišnje izvještaje društva za osiguranje i reosiguranje u skladu sa propisanim podzakonskim aktom Agencije za nadzor, i) izvještaj i mišljenje ovlaštenog revizora iz člana 120. ovog zakona, j) godišnji plan rada i izvještaj o radu interne revizije društva za osiguranje i reosiguranje. (2) Društvo za osiguranje dužno je osim podataka iz stava (1) ovog člana Agenciji za nadzor dostavljati i obavještenja o: a) promjenama vođenja interne revizije i nalazima interne revizije, b) promjenama u strukturi kapitala društva, c) promjeni ovlaštenog aktuara, d) upisu i promjenama podataka koji se upisuju u sudski registar, e) sazivanju skupštine i zapisniku sa sjednice skupštine, f) imaocima dionica društva za osiguranje te o sticanju, odnosno izmjeni kvalifikovanih udjela iz člana 28. ovog zakona, g) prestanku obavljanja određenih poslova osiguranja, h) razrješenju i imenovanju članova uprave i nadzornog odbora, i) planiranom osnivanju, promjeni sjedišta, prestanku rada ili privremenom prestanku podružnice, odnosno promjenama vrste poslova koje obavlja podružnica, j) ulaganjima na osnovu kojih je društvo za osiguranje posredno ili neposredno steklo kvalifikovani udio u drugom pravnom licu kao i o svakom daljnjem ulaganju u to pravno lice. (3) Društvo za osiguranje dužno je obavještavati Agenciju za nadzor o tehničkoj podlozi koju upotrebljava pri izračunu cjenovnika premija. (4) Uprava društva za osiguranje dužna je Agenciju za nadzor, bez odgađanja, obavijestiti o sljedećim događajima: a) ako je ugrožena likvidnost, odnosno solventnost društva za osiguranje, b) ako nastupe razlozi za prestanak, odnosno oduzimanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja, c) ako se finansijski položaj društva za osiguranje izmijeni do mjere da društvo za osiguranje ne dostiže marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona. Član 142. (Izvještavanje Agencije za nadzor) Društvo za osiguranje i reosiguranje je dužno odvojeno za poslove životnih i neživotnih osiguranja mjesečno, tromjesečno i godišnje izvještavati Agenciju za nadzor o sljedećem: a) premiji osiguranja po vrstama osiguranja, b) prijavljenim, rezervisanim, obrađenim i riješenim štetama po vrstama osiguranja, c) stanju sredstava garantnog fonda, sredstava tehničkih rezervi uključujući i matematičku rezervu osiguranja života i sredstava preventive, d) visini ulaganja sredstava garantnog fonda, sredstava tehničkih rezervi uključujući i matematičku rezervu osiguranja života u namjene propisane podzakonskim aktom Agencije za nadzor, e) udjelu u dobiti, f) visini provizije posrednika u osiguranju po vrstama osiguranja za pravna i fizička lica, g) potraživanjima po premiji i ostalim potraživanjima, h) obračunu koeficijenta likvidnosti, i) finansijskom položaju i uspješnosti poslovanja, novčanim tokovima i promjenama na kapitalu (bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o novčanim tokovima, promjene na kapitalu i bilješke uz finansijske izvještaje), j) bruto bilansu, k) bilansu šteta, l) ostale kategorije propisane podzakonskim aktima iz člana 144. ovog zakona. Član 143. (Izvještavanje na zahtjev Agencije za nadzor) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev Agencije za nadzor dostaviti izvještaje i informacije o svim poslovima bitnim za vršenje nadzora, odnosno obavljanje drugih nadležnosti i poslova Agencije za nadzor. Član 144. (Sadržaj izvještaja i obavještenja) Agencija za nadzor propisuje detaljniji sadržaj izvještaja iz čl. 141. i 142. ovog zakona kao i način i rokove za izvještavanje, odnosno obavještavanje posebnim podzakonskim aktima. Број 23 - Страна 84 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Odjeljak C. Nadzor poslovanja društva za osiguranje Član 145. (Predmet nadzora) Predmet nadzora je kontrola zakonitosti rada, primjene zakona i propisa, postojanja i primjene akata i procedura u subjektu nadzora. Član 146. (Ovlašteno lice) (1) Nadzor poslovanja društva za osiguranje provodi ovlašteno lice Agencije za nadzor. (2) Radi obavljanja poslova pregleda poslovanja Agencija za nadzor može ovlastiti i ovlaštenog revizora i/ili ovlaštenog aktuara ili drugo stručno osposobljeno lice. (3) Ovlašteno lice iz stava (2) ovog člana ima jednaka ovlaštenja kod provođenja nadzora poslovanja kao i ovlašteno lice Agencije za nadzor. Član 147. (Obaveza društva za osiguranje kod provođenja nadzora) (1) Društvo za osiguranje dužno je ovlaštenom licu omogućiti pregled svih poslovnih knjiga, spisa i druge dokumentacije. (2) Društvo za osiguranje dužno je, na zahtjev Agencije za nadzor, staviti na raspolaganje kompjuterske ispise, odnosno kopije evidencija, odnosno drugih poslovnih knjiga i dokumentacije. (3) Članovi uprave i zaposlenici društva za osiguranje dužni su ovlaštenom licu, na njegov zahtjev, dati izvještaje i informacije o svim poslovima bitnim za vršenje nadzora. Član 148. (Izvještaji i informacije) (1) Agencija za nadzor od subjekta nadzora može zatražiti informacije o svim poslovima koji su, s obzirom na svrhu pojedinog nadzora, bitni za procjenu poštuje li subjekt nadzora odredbe ovog zakona i Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, odnosno na osnovu njih donesene propise. (2) Izvještaje i informacije iz stava (1) ovog člana Agencija za nadzor može zatražiti i od članova uprave subjekta nadzora i lica zaposlenih kod subjekta nadzora. (3) Agencija za nadzor može lica iz stava (2) ovog člana pozvati da o poslovima iz stava (1) ovog člana u roku koji ne smije biti kraći od tri dana sastavi pisani izvještaj ili ih pozvati da o tim poslovima daju usmenu izjavu. Član 149. (Nadzor poslovanja) (1) Subjekt nadzora dužan je ovlaštenom licu Agencije za nadzor, na njegov zahtjev, omogućiti obavljanje pregleda poslovanja u sjedištu subjekta nadzora kao i u drugim prostorijama u kojima subjekt nadzora, odnosno drugo lice koje je ovlastio obavlja djelatnosti i poslove u vezi sa kojima Agencija za nadzor provodi nadzor. (2) Subjekt nadzora dužan je ovlaštenom licu Agencije za nadzor, na njegov zahtjev, omogućiti pregled poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije i administrativnih, odnosno poslovnih evidencija u obimu nužnom za vršenje pojedinog nadzora, odnosno u obimu određenom zakonom kojim se uređuje pojedini nadzor. (3) Subjekt nadzora dužan je Agenciji za nadzor, na njen zahtjev, dostaviti kompjuterske ispise, odnosno kopije poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije i administrativnih, odnosno poslovnih evidencija. (4) Agencija za nadzor dužna je pregled poslovanja obavljati na način da time u većoj mjeri nego je to nužno ne ometa normalno poslovanje subjekta nadzora. (5) Nakon provedenog nadzora ovlaštena lica sastavljaju zapisnik o nadzoru. Zapisnik obavezno sadrži: podatke o subjektu nadzora, ovlaštenim licima koja su vršila nadzor, popis zakonske regula-tive na osnovu koje se vršio nadzor, podatke o odgovornom licu, podatke o licima zaduženim u postupku nadzora, predmet nadzora, period vršenja nadzora, detaljan opis činjenica u pogledu predmeta nadzora i izvore na osnovu kojih su činjenice utvrđene i pouku o pravu na prigovor. Član 150. (Uvjeti za obavljanje pregleda) Subjekt nadzora dužan je ovlaštenim licima Agencije za nadzor staviti na raspolaganje odgovarajuće prostorije u kojima mogu nesmetano i bez prisutnosti drugih lica izvršiti nadzor poslovanja. Član 151. (Uvjeti za pregled kompjuterski vođenih poslovnih knjiga i drugih evidencija) (1) Subjekt nadzora koji kompjuterski obrađuje, odnosno vodi poslovne knjige i druge evidencije dužan je, na zahtjev ovlaštenog lica Agencije za nadzor, osigurati odgovarajuća pomagala za pregled poslovnih knjiga i evidencija te provjere odgovarajućih softverski obrađenih podataka. (2) Agenciji za nadzor subjekt nadzora dužan je staviti na raspolaganje dokumentaciju iz koje je vidljiv kompletan opis rada kompjuterskog sistema. Iz dokumentacije moraju biti vidljivi i podsistemi i datoteke kompjuterskog sistema. Dokumentacija mora omogućavati uvid u: a) kompjutersko rješenje, b) postupke u okviru kompjuterskog rješenja, c) kontrolu koja osigurava tačnu i pouzdanu obradu podataka, d) kontrole koje sprečavaju neovlašteno dodavanje, izmjenu ili brisanje pohranjenih kompjuterskih unosa. (3) Svaka izmjena softverskog rješenja iz stava (2) ovog člana mora biti dokumentovana u vremenskom slijedu nastanka izmjene zajedno sa datumom izmjene. Iz dokumentacije mora biti vidljiva i svaka izmjena oblika datoteka. Član 152. (Utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti) Ako Agencija za nadzor prilikom vršenja nadzora utvrdi nepoštovanje Zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa te drugih propisa kojima se uređuje poslovanje subjekta nadzora, rješenjem će naložiti otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti ili odrediti drugu mjeru nadzora ako se ispune ovim zakonom predviđeni uvjeti za njihovo određivanje. Odjeljak D. Mjere nadzora Član 153. (Mjere nadzora) Mjere nadzora nad društvom za osiguranje, prema ovom zakonu, jesu sljedeće: a) otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti, b) određivanje dodatnih mjera, c) oduzimanje odobrenja za obavljanje pojedinih vrsta osiguranja na određeni i neodređeni period, d) imenovanje posebne uprave, e) izdavanje prekršajnog naloga ili podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu, f) pokretanje postupka prinudne likvidacije. Član 154. (Otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti) (1) Agencija za nadzor donosi rješenje kojim nalaže društvu za osiguranje otklanjanje u nadzoru utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti: Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 85 a) da član uprave nema saglasnost iz člana 37. ovog zakona, b) da društvo za osiguranje ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova osiguranja, c) da društvo za osiguranje obavlja djelatnosti koje ovim zakonom nisu predviđene, d) da društvo za osiguranje krši pravila o upravljanju rizicima, e) da društvo za osiguranje krši pravila o vođenju poslovnih knjiga i sačinjavanju finansijskih izvještaja, internoj reviziji i reviziji godišnjih izvještaja, f) da društvo za osiguranje krši obavezu pravovremenog i tačnog izvještavanja i obavještavanja iz bilo kojeg segmenta poslovanja, g) da društvo krši obavezu pravovremenog izmirenja obaveza prema osiguranicima i oštećenicima, h) da društvo za osiguranje krši pravila o imenovanju ovlaštenog aktuara, i) da društvo za osiguranje krši druge odredbe ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, odnosno ako društvo za osiguranje krši uvjete i/ili cjenovnike premija, te odredbe drugih zakona kojima se uređuje poslovanje društava za osiguranje. (2) Rješenjem iz stava (1) ovog člana Agencija za nadzor određuje rok za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti. (3) Protiv rješenja Agencije za nadzor žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku 30 dana od dana primanja rješenja. Član 155. (Izvještaj o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti) (1) Društvo za osiguranje dužno je u roku iz člana 154. stav (2) ovog zakona otkloniti utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti te Agenciji za nadzor u istom roku, ako rješenjem nije drukčije određeno, dostaviti izvještaj u kojem su opisane mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti. Izvještaju moraju biti priloženi dokumenti i drugi dokazi iz kojih proizlazi da su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene. (2) Ako je izvještaj nepotpun, odnosno iz izvještaja i priloženih dokaza ne proizilazi da su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene, odnosno da su djelimično otklonjene, Agencija za nadzor će društvu za osiguranje rješenjem naložiti dopunu izvještaja te odrediti rok za dopunu. (3) Ako iz izvještaja iz stava (1) ovog člana i priloženih dokaza proizlazi da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene, Agencija za nadzor donijet će rješenje kojim utvrđuje da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene. Agencija za nadzor može prije donošenja rješenja izvršiti kontrolu izvršenja naloga u obimu potrebnom da bi se utvrdilo jesu li nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene. (4) Agencija za nadzor dužna je rješenje iz stava (2), odnosno stava (3) ovog člana donijeti u roku 30 dana nakon primanja izvještaja o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti. (5) Ako su rješenjem određene dodatne mjere iz člana 156. ovog zakona odredbe ovog člana, koje se odnose na otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i na izvještaj o uklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti, odnose se i na izvođenje dodatnih mjera te na obavještavanje o izvođenju dodatnih mjera. Član 156. (Dodatne mjere radi realizacije pravila o upravljanju rizicima) (1) Ako Agencija za nadzor prilikom vršenja nadzora utvrdi da društvo za osiguranje teže krši pravila o upravljanju rizikom, može rješenjem o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti odrediti i sljedeće dodatne mjere: a) naložiti upravi društva za osiguranje da donese plan mjera radi osiguranja kapitala društva za osiguranje; b) naložiti upravi društva za osiguranje i nadzornom odboru sazivanje skupštine društva za osiguranje te predlaganje odgovarajućih odluka; c) zabraniti društvu za osiguranje sklapanje novih ugovora o osiguranju u pojedinim ili svim vrstama osiguranja; d) zabraniti društvu za osiguranje obavljanje određenih vrsta isplata, odnosno isplata određenim licima; e) zabraniti društvu za osiguranje sklapanje poslova sa pojedinim dioničarima, članovima uprave, članovima nadzornog odbora, povezanim licima ili investicijskim fondovima kojima upravlja društvo za upravljanje, koje je sa društvima za osiguranje povezano lice; f) naložiti upravi društva za osiguranje da donese ili provede mjere radi: 1) poboljšanja postupaka upravljanja rizicima, 2) promjene područja poslovanja društva za osiguranje, 3) ograničavanja davanja zajmova, 4) poboljšanja postupka naplate dospjelih potraživanja društva za osiguranje, 5) ispravnog vrednovanja bilansnih i vanbilansnih stavki, 6) poboljšanja informacionog sistema, 7) poboljšanja postupaka internih kontrola i interne revizije, 8) druge mjere nužne radi realizacije pravila o ograničavanju rizika; g) zabraniti, odnosno ograničiti društvu za osiguranje raspolaganje imovinom. (2) Smatra se da društvo za osiguranje teže krši pravila o upravljanju rizikom ako: a) ne dostiže marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona ili ako nije izvršilo mjere iz člana 78. ovog zakona, odnosno ako ne dostiže minimalni stepen likvidnosti, b) nije organiziralo poslovanje, odnosno ne vodi tekuće poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju te druge administrativne i poslovne evidencije na način da je moguće u bilo kojem trenutku provjeriti posluje li u skladu sa pravilima o ograničavanju rizika, c) ne donese mjere i odredi pravila odgovarajućeg vrednovanja bilansnih i vanbilansnih stavki, odnosno ako te stavke vrednuje u suprotnosti sa ovim zakonom, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, d) obavlja djelatnosti koje prema ovom zakonu ne smije obavljati, e) krši odredbe čl. od 86. do 97. ovog zakona, f) isplaćuje dividende suprotno odredbama člana 77. ovog zakona, g) često krši obavezu pravovremenog i korektnog izvještavanja utvrđenu ovim zakonom, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, h) sklapa prividne poslove u namjeri netačnog iskazivanja finansijskog stanja društva za osiguranje, i) obavlja druge poslove koji mogu ugroziti njegovu likvidnost, odnosno solventnost. (3) Agencija za nadzor rješenjem će naložiti nadzornom odboru društva za osiguranje da razriješi dužnosti člana uprave ako: Број 23 - Страна 86 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. a) društvo za osiguranje ne postupa u skladu sa rješenjem o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti, odnosno b) uprava društva za osiguranje ne provede dodatne mjere iz stava (1) ovog člana koje je odredila, odnosno c) društvo za osiguranje učestalo krši obavezu pravovremenog i tačnog izvještavanja, odnosno obavještavanja Agencije za nadzor ili ometa Agenciju za nadzor u vršenju nadzora. Član 157. (Odluka o posebnoj upravi) (1) Agencija za nadzor donijet će rješenje o posebnoj upravi u sljedećim slučajevima: a) ako su društvu za osiguranje nametnute dodatne mjere nadzora iz člana 156. st. (1) i (3) ovog zakona a društvo za osiguranje nije, u rokovima određenim za provođenje dodatnih mjera, provelo dodatne mjere, b) ako društvo za osiguranje unatoč provedenim dodatnim mjerama ne dostigne marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, c) ako bi daljnje poslovanje društva za osiguranje moglo ugroziti njegovu likvidnost ili solventnost, odnosno sigurnost osiguranika i drugih korisnika prava iz ugovora o osiguranju. (2) Odluka o uvođenju posebne uprave donosi se u obliku rješenja. U tom se rješenju određuje vrijeme trajanja posebne uprave koje ne može biti duže od jedne godine sa mogućnošću produženja najviše do šest mjeseci, imenuje jednog ili više posebnih upravitelja, određuje im vrstu i obim poslova i daje obavezujuća uputstva za vođenje poslovanja društva. (3) Na dan imenovanja posebne uprave potrebno je sačiniti bilans stanja. (4) Rješenje iz stava (1) ovog člana je konačno i upravni spor može pokrenuti član smijenjene uprave ili nadzornog odbora. Član 158. (Upis u sudski registar) (1) Rješenje o imenovanju posebne uprave koje je donijela Agencija za nadzor upisuje se u sudski registar. (2) Prijedlog za upis podataka iz stava (1) ovog člana posebna uprava mora uložiti u roku tri dana nakon primanja odluke. Prijedlogu mora biti priloženo rješenje Agencije za nadzor o imenovanju posebne uprave. Član 159. (Pravne posljedice posebne uprave) (1) Za vrijeme trajanja posebne uprave nadležnosti nadzornog odbora preuzima Agencija za nadzor. (2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, Agencija za nadzor ima pravo davati posebnom upravitelju obavezujuća uputstva za reorganizaciju i vođenje poslova društva za osiguranje. Agencija za nadzor opozvat će imenovanje posebnog upravitelja ako ne postupa u skladu sa navedenim uputstvima. (3) Posebna uprava preuzima obaveze uprave društva za osiguranje osim ako Agencija za nadzor uputstvima iz stava (2) ovog člana ne odredi drugačije. (4) Danom donošenja rješenja o imenovanju posebne uprave prestaju sve nadležnosti i ovlaštenja članova uprave i nadzornog odbora društva za osiguranje kao i nadležnosti skupštine, osim nadležnosti iz člana 162. i člana 163. stav (4) ovog zakona. (5) Rješenjem o imenovanju posebne uprave istovremeno se oduzima odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave licima koja su obavljala funkciju člana uprave društva za osiguranje do imenovanja posebne uprave. Član 160. (Ovlaštenja za vrijeme trajanja posebne uprave) (1) Lica koja su obavljala funkciju člana uprave društva za osiguranje do imenovanja posebne uprave dužna su posebnoj upravi, bez odgađanja, omogućiti pristup cjelokupnoj poslovnoj i drugoj dokumentaciji društva za osiguranje te pripremiti izvještaje o primopredaji poslova. (2) Lica iz stava (1) ovog člana dužna su na zahtjev posebne uprave, odnosno pojedinog posebnog upravitelja dati sva objašnjenja, odnosno dodatne izvještaje o poslovanju društva za osiguranje. (3) Posebni upravitelj ima pravo udaljiti lice koje ga ometa u radu, a s obzirom na okolnosti slučaja može zatražiti i pomoć nadležnog tijela unutrašnjih poslova. Član 161. (Izvještaj posebne uprave) (1) Posebna uprava dužna je najmanje svaka tri mjeseca sastaviti i predati Agenciji za nadzor izvještaj o finansijskom stanju i uvjetima poslovanja društva za osiguranje pod posebnom upravom. (2) Posebna uprava dužna je u roku devet mjeseci nakon imenovanja posebne uprave predati Agenciji za nadzor izvještaj o finansijskom stanju i uvjetima poslovanja društva za osiguranje pod posebnom upravom zajedno sa ocjenom stabilnosti društva za osiguranje i mogućnosti za daljnje poslovanje društva za osiguranje, koje obuhvata: a) ocjenu i posljedice preuzimanja gubitaka društva za osiguranje od dioničara društva za osiguranje, b) mogućnosti alokacije i disperzije ostalih gubitaka društva za osiguranje, c) nepredviđene rashode koji mogu utjecati na obaveze društva za osiguranje, d) ocjenu mogućih mjera za otklanjanje finansijskih poteškoća društva za osiguranje uključujući prijenos ugovora o osiguranju sa procjenom troškova provođenja tih mjera, e) procjenu uvjeta za početak prinudne likvidacije, odnosno stečaja društva za osiguranje, f) procjenu nastavka rada društva za osiguranje. Član 162. (Povećanje dioničkog kapitala radi osiguranja finansijske stabilnosti društva za osiguranje) (1) Ako Agencija za nadzor na osnovu izvještaja posebne uprave iz člana 161. ovog zakona procijeni da je radi osiguranja minimalnog garantnog fonda društva za osiguranje, odnosno radi otklanjanja uzroka nelikvidnosti ili nesolventnosti društva za osiguranje nužno povećati dionički kapital društva za osiguranje novim novčanim ulozima, odnosno osigurati adekvatan kapital, naložit će posebnoj upravi da sazove skupštinu društva za osiguranje i predloži joj prihvatanje odluke o takvom povećanju dioničkog kapitala. (2) Posebna uprava dužna je objaviti saziv skupštine radi odlučivanja o povećanju dioničkog kapitala iz stava (1) ovog člana najkasnije u roku osam dana nakon primanja naloga Agencije za nadzor iz stava (1) ovog člana. (3) U pozivu na skupštinu dioničari moraju biti upozoreni na pravne posljedice iz člana 180. stav (1) tačka b) ovog zakona. Član 163. (Ocjena rezultata posebne uprave) (1) Agencija za nadzor dužna je najmanje jednom u tri mjeseca ocijeniti rezultate posebne uprave. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 87 (2) Agencija za nadzor dužna je prihvatiti konačnu ocjenu rezultata posebne uprave najmanje tri mjeseca nakon primanja izvještaja iz člana 161. stav (2) ovog zakona. (3) Ako Agencija za nadzor procijeni da se za vrijeme trajanja posebne uprave finansijsko stanje društva za osiguranje poboljšalo do mjere da je društvo za osiguranje dostiglo marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, odnosno da je u stanju redovno izvršavati dospjele obaveze, Agencija za nadzor rješenjem će naložiti posebnoj upravi da u roku osam dana od dostavljanja rješenja sazove skupštinu društva za osiguranje koja se mora održati najkasnije u roku dva mjeseca od dostavljanja tog rješenja. (4) U slučaju iz stava (3) ovog člana skupština bira nadzorni odbor čime prestaju ovlaštenja Agencije za nadzor iz člana 159. stav (1) ovog zakona. Nadzorni odbor će nakon dobivanja odobrenja iz člana 37. stav (1) ovog zakona imenovati upravu društva za osiguranje. Danom imenovanja uprave društva za osiguranje prestaju ovlaštenja posebne uprave. (5) Ako Agencija za nadzor procijeni da se za vrijeme trajanja posebne uprave finansijsko stanje društva za osiguranje nije poboljšalo do mjere da društvo za osiguranje dostigne marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, odnosno da bi bilo u stanju izvršavati dospjele obaveze, može donijeti odluku o produženju rada posebne uprave na rok od najviše šest mjeseci ako ne postoje uvjeti za oduzimanje odobrenja za rad i ako Agencija za nadzor procijeni da će društvo za osiguranje u sljedećih šest mjeseci dostići marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona. Ako ne donese navedenu odluku, Agencija za nadzor donijet će odluku o oduzimanju odobrenja za obavljanje poslova osiguranja. GLAVA IX. NADZOR NAD GRUPOM OSIGURAVAČA Član 164. (Dodatni nadzor) (1) Nad društvima za osiguranje iz grupe osiguravača Agencija za nadzor vrši i dodatni nadzor u obimu određenom u ovoj glavi zakona. (2) Agencija za nadzor vrši dodatni nadzor nad poslovanjem društava i subjekata povezanih sa društvom za osiguranje, odnosno društvom za reosiguranje, društava koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje i društava koja su povezana sa društvom koje ima udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje u Federaciji, državi članici ili stranoj zemlji, a čije je sjedište u Federaciji. (3) Za provođenje dodatnog nadzora društava za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje koja su u vlasništvu istog finansijskog koncerna, koncerna osiguravača, osiguravajućeg holdinga, mješovitog osiguravajućeg holdinga, mješovitog finansijskog holdinga, društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje iz države koja nije članica, a obavljaju poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja u dvije ili više država članica, nadležna su nadzorna tijela država članica koja se mogu dogovoriti da će jedno od nadležnih nadzornih tijela, odnosno koordinator dodatnog nadzora provesti dodatni nadzor i dostaviti rezultate nadzora ostalim nadležnim nadzornim tijelima. (4) Nadležno nadzorno tijelo države članice može izvršiti dodatni nadzor društava i subjekata povezanih sa društvom za osiguranje, odnosno društvom za reosiguranje, društava koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje i društava koja su povezana sa društvom koje ima udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje u Federaciji a čije je sjedište u državi članici. (5) Agencija za nadzor može provoditi dodatni nadzor nad društvom za osiguranje iz strane zemlje, društvom za reosiguranje iz strane zemlje, koncernom osiguravača iz strane zemlje, osiguravajućim holdingom iz strane zemlje te mješovitim osiguravajućim holdingom iz strane zemlje. Član 165. (Grupa osiguravača) (1) Grupa osiguravača, u skladu sa ovim zakonom, postoji onda ako je društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje ili koncern osiguravača, odnosno finansijski koncern ili osiguravajući holding, odnosno mješoviti osiguravajući holding, odnosno mješoviti finansijski holding sa sjedištem u Federaciji vladajuće društvo nad jednim ili više društava za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje sa sjedištem u Federaciji, državi članici, odnosno stranoj državi. (2) Društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje ili koncern osiguravača, odnosno finansijski koncern ili osiguravajući holding, odnosno mješoviti osiguravajući holding, odnosno mješoviti finansijski holding smatra se vladajućim društvom nad društvom za osiguranje, odnosno društvom za reosiguranje u smislu stava (1) ovog člana ako: a) ima učestvovanje u skladu sa odredbama člana 30. stav (1) ovog zakona, ili b) ima većinu glasova u drugom društvu, ili c) ima pravo imenovati, odnosno opozvati većinu članova uprave ili nadzornog odbora drugog društva, ili d) ima pravo izvršavati vladajući utjecaj nad drugim društvom na osnovu poduzetničkog ugovora, odnosno na drugom pravnom osnovu, ili e) većina članova uprave ili nadzornog odbora tog društva, koji su tu funkciju obavljali u prošloj poslovnoj godini i još je obavljaju za potrebe izrade konsolidovanih izvještaja, jeste bila imenovana isključivo radi izvršavanja prava glasa vladajućeg društva, ili f) je dioničar, odnosno ortak u drugom društvu i ako na osnovu dogovora sa drugim dioničarima, odnosno ortacima tog društva nadzire većinu prava glasa u tom društvu. (3) Grupa osiguravača postoji i onda ako je koncern osiguravača ili finansijski koncern ili osiguravajući holding, odnosno mješoviti osiguravajući holding, odnosno mješoviti finansijski holding čije je sjedište u državi članici vladajuće društvo najmanje jednom društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje sa sjedištem u Federaciji na jedan od načina iz stava (2) ovog člana. (4) Vladajućim društvom za osiguranje, odnosno društvom za reosiguranje u grupi osiguravača se, izuzetno od stava (2) ovog člana, ne smatra društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje sa sjedištem u Federaciji koje je istovremeno podređeno drugom društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje sa sjedištem u Federaciji. Član 166. (Pojmovi vezani uz grupu osiguravača) (1) Finansijski koncern je pravno lice: a) koje nije društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, b) od kojeg zavisi najmanje jedno društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, c) čija je glavna djelatnost sticanje ili vlasništvo kvalifikovanih udjela, odnosno pružanje ostalih finansijskih usluga. Број 23 - Страна 88 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. (2) Koncern osiguravača je pravno lice: a) koje nije društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, b) od kojeg zavise isključivo, odnosno pretežno društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje pri čemu za procjenu pretežno zavisnih društava nije odlučujući njihov broj nego visina kapitala, knjigovodstvena vrijednost udjela i druga privredna mjerila. (3) Vezano društvo za reosiguranje je društvo za reosiguranje koje je u vlasništvu finansijske institucije koja nije društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje ili grupe osiguravača ili nefinansijskog pravnog lica. Svrha vezanog društva za reosiguranje je pružanje reosiguravajućeg pokrića za rizike jednog ili više pravnih lica u čijem je vlasništvu ili članova grupe čiji je ono član. (4) Osiguravajući holding je pravno lice koje je matično društvo čija je glavna poslovna djelatnost sticanje ili vlasništvo udjela u društvima kćerima, gdje su ta društva kćeri isključivo ili pretežno društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje ili je barem jedno od takvih društava kćeri društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje i nije mješoviti finansijski holding. (5) Mješoviti osiguravajući holding je pravno lice koje je matično društvo, koje nije društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, osiguravajući holding ili mješoviti finansijski holding, a koje među svojim društvima kćerima ima barem jedno društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje. (6) Mješoviti finansijski holding je pravno lice koje je matično društvo koje nije regulisani subjekt i koje zajedno sa svojim društvima kćerima, od kojih je najmanje jedno regulisani subjekt sa sjedištem u Federaciji i sa drugim subjektima čini finansijski konglomerat. (7) Mješoviti finansijski holding je i pravno lice koje je matično društvo koje nije regulisani subjekt i koje zajedno sa svojim društvima kćerima, od kojih je najmanje jedno regulisani subjekt sa sjedištem u Evropskoj uniji i Evropskom privrednom pojasu i sa drugim subjektima tvori finansijski konglomerat. Član 167. (Obaveze društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u grupi osiguravača) (1) Društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u grupi osiguravača moraju vladajućem društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje, koncernu osiguravača, odnosno finansijskom koncernu, osiguravajućem holdingu, odnosno mješovitom osiguravajućem holdingu, odnosno mješovitom finansijskom holdingu dostaviti sve podatke i informacije koje su mu potrebne radi ispunjavanja obaveza prema Agenciji za nadzor, odnosno drugom nadležnom nadzornom tijelu u vezi sa nadzorom nad grupom osiguravača. (2) Vladajuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača odgovorno je za ispunjavanje obaveza grupe osiguravača kao cjeline. (3) Agencija za nadzor će pri vršenju dodatnog nadzora imati pristup svim informacijama bitnim za vršenje nadzora društva za osiguranje ili društva za reosiguranje. Agencija za nadzor informacije potrebne za vršenje nadzora može tražiti od povezanih društava za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje, društava koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje i povezanih lica koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje u slučaju da je Agencija za nadzor te informacije zahtijevala od vladajućeg društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje, a ono ih nije dostavilo. (4) Društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u grupi osiguravača dužna su osigurati odgovarajuće postupke provjere tačnosti podataka i informacija iz stava (1) ovog člana. Član 168. (Izvještavanje o poslovima u grupi osiguravača) (1) Radi osiguravanja nadzora u vezi sa tim da li se poslovi u grupi osiguravača odvijaju pod normalnim tržišnim uvjetima društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača dužno je izvještavati Agenciju za nadzor o sklopljenim značajnijim poslovima u grupi, odnosno poslovima između društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje i sljedećih lica: a) povezanih lica sa društvom za osiguranje, odnosno društvom za reosiguranje; b) društava koja imaju udjele u društvima za osiguranje, odnosno društvima za reosiguranje; c) povezanih lica sa društvima koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje; d) fizičkih lica koja imaju udjele u: 1) društvima za osiguranje, odnosno društvima za reosiguranje, odnosno u bilo kojem njihovom povezanom licu, 2) društvima koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje, 3) povezanim licima sa društvima koja imaju udjele u društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje. (2) Značajnijim se poslovima iz stava (1) ovog člana smatraju posebno: a) zajmovi, b) garancije i drugi poslovi zbog kojih nastaju vanbilansne obaveze, c) stavke koje se koriste pri izračunu margine solventnosti, d) ulaganja, e) poslovi reosiguranja i retrocesije, f) sporazumi o dijeljenju troškova. (3) Agencija za nadzor može radi provjere tačnosti podataka o poslovima u grupi osiguravača obaviti i pregled poslovanja lica iz stava (1) ovog člana. (4) Ako postoje pravne prepreke za razmjenu traženih informacija u provođenju dodatnog nadzora grupe osiguravača, Agencija za nadzor neće uzeti u obzir pravna lica iz člana 164. ovog zakona sa sjedištem u stranoj zemlji. (5) Agencija za nadzor može samostalno ili putem posrednika imenovanog za tu svrhu provoditi direktni nadzor podataka navedenih u članu 167. stav (3) ovog zakona kod društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje koje je subjekt dodatnog nadzora, podružnice tog društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje, matičnog društva tog društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje te podružnice matičnog društva tog društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. (6) U posebnim slučajevima Agencija za nadzor zatražit će od nadležnog nadzornog tijela druge države članice provjeru važnih podataka vezanih uz društvo koje je subjekt dodatnog nadzora iz stava (5) ovog člana čije je sjedište u državi članici. Nadzorno tijelo može učestvovati u provjeri. Član 169. (Uprava koncerna osiguravača, odnosno holdinga osiguravača) (1) Lica koja upravljaju poslovanjem koncerna osiguravača, odnosno osiguravajućeg holdinga moraju imati dovoljno Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 89 dobar ugled i potrebno iskustvo za obavljanje svojih dužnosti. (2) Agencija za nadzor može propisati uvjete koje moraju ispunjavati lica navedena u stavu (1) ovog člana. Član 170. (Adekvatnost kapitala u grupi osiguravača) (1) Finansijski koncern, koncern osiguravača, osiguravajući holding, mješoviti osiguravajući holding, mješoviti finansijski holding, odnosno vladajuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača dužno je izračunavati adekvatnost kapitala u grupi osiguravača te sastavljati finansijske izvještaje o adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača. (2) Zavisno društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje dužno je finansijskom koncernu, koncernu osiguravača, osiguravajućem holdingu, mješovitom osiguravajućem holdingu, mješovitom finansijskom holdingu, odnosno vladajućem društvu za osiguranje, odnosno društvu za reosiguranje u grupi osiguravača dostavljati sve podatke potrebne za izračun adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača. (3) Finansijski koncern, koncern osiguravača, osiguravajući holding, mješoviti osiguravajući holding, mješoviti finansijski holding, odnosno vladajuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača dužno je Agenciju za nadzor izvještavati o adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača. (4) Odredbe Glave VI. ovog zakona o reviziji finansijskih izvještaja društva za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje na odgovarajući način se primjenjuju i na reviziju finansijskih izvještaja o adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača finansijskog koncerna, koncerna osiguravača, osiguravajućeg holdinga, mješovitog osiguravajućeg holdinga, mješovitog finansijskog holdinga, odnosno vladajućeg društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u grupi osiguravača. Član 171. (Izvještavanje Agencije za nadzor i dostavljanje podataka) (1) Društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje dužno je Agenciju za nadzor redovno izvještavati o svim činjenicama i okolnostima značajnim za procjenu radi li se o grupi osiguravača u skladu sa ovim zakonom. (2) Društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača dužno je u posebnom aneksu uz godišnji izvještaj dostaviti podatke o zavisnim, odnosno vladajućim društvima u grupi osiguravača. Član 172. (Propis o nadzoru nad grupom osiguravača) Agencija za nadzor propisuje: a) detaljniji sadržaj izvještaja iz člana 168. stav (1) ovog zakona te rokove i način izvještavanja, b) način izračunavanja adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača iz člana 170. stav (1) ovog zakona, te detaljniji sadržaj izvještaja iz člana 170. stav (3) ovog zakona, te člana 171. stav (1) ovog zakona te rokove i način izvještavanja. GLAVA X. PRESTANAK DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE I DRUŠTAVA ZA REOSIGURANJE Odjeljak A. Redovna likvidacija društva za osiguranje Član 173. (Odluka skupštine o prestanku društva) (1) Skupština može biti sazvana i na njoj donesena odluka o prestanku društva samo uz prethodnu saglasnost Agencije za nadzor. (2) Odluku o prestanku rada društva skupština može donijeti samo u slučaju kada društvo ima dovoljno finansijskih sredstava za pokriće svih svojih obaveza. (3) Nadzorni odbor društva za osiguranje donosi prijedlog odluke o prestanku društva za osiguranje i dužan je prije sazivanja skupštine zatražiti saglasnost Agencije za nadzor. (4) Društvo za osiguranje podnosi zahtjev Agenciji za nadzor za davanje prethodne saglasnosti iz stava (3) ovog člana koji sadrži: a) predloženi plan likvidacije, rok i faze pripreme društva za osiguranje za okončanje njenih aktivnosti, b) dokaz da je imovina društva za osiguranje dovoljna da društvo za osiguranje ispuni sve svoje obaveze, c) prijedlog lica za likvidatore i d) druge neophodne informacije i podatke u skladu sa aktima Agencije za nadzor. (5) Agencija za nadzor dužna je odlučiti o zahtjevu iz stava (1) ovog člana u roku 30 dana od dana prijema zahtjeva. (6) Ako Agencija za nadzor u roku iz stava (3) odbije dati saglasnost, na skupštini se ne može donijeti odluka o prestanku društva. (7) Ako Agencija za nadzor ne odluči o zahtjevu u roku iz stava (3) ovog člana, smatrat će se da je saglasnost data. Ako skupština donese odluku suprotno st. (1) i (5) ovog člana ta odluka je ništavna. Član 174. (Likvidator društva za osiguranje) (1) Nakon dobivanja saglasnosti Agencije za nadzor nadzorni odbor društva za osiguranje imenuje likvidatore i oni preuzimaju nadležnosti organa upravljanja društva za osiguranje. (2) Likvidatorom društva za osiguranje može biti imenovano samo fizičko lice koje ispunjava uvjete za imenovanje za člana uprave društva za osiguranje iz člana 36. ovog zakona. (3) Društvo za osiguranje mora imati najmanje dva likvidatora koji ga zajedno zastupaju. Član 175. (Ograničenje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja) (1) Likvidatori društva za osiguranje dužni su Agenciju za nadzor obavijestiti o odluci iz člana 173. stav (1) ovog zakona sljedećeg dana nakon donošenja odluke. (2) Agencija za nadzor na osnovu obavještenja iz stava (1) ovog člana donosi odluku kojom: a) ograničava važenje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja na poslove koji su potrebni radi provođenja likvidacije društva za osiguranje, b) određuje u kojem se obimu na društvo za osiguranje u likvidaciji primjenjuju pravila o ograničavanju rizika. Član 176. (Obaveze likvidatora društva za osiguranje) (1) Likvidatori društva za osiguranje u redovnoj likvidaciji dužni su okončati poslove koji su u toku, naplatiti potraživanja, unovčiti imovinu tog društva za osiguranje i podmiriti obaveze prema povjeriocima. (2) U mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, likvidatori mogu ulaziti u nove poslove. (3) Agencija za nadzor donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje postupak redovne likvidacije. (4) Ako likvidatori utvrde postojanje stečajnog razloga dužni su, bez odlaganja, podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i o tome odmah obavijestiti Agenciju za nadzor. Број 23 - Страна 90 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. Član 177. (Objava odluke o redovnoj likvidaciji) (1) Odluku o pokretanju postupka redovne likvidacije društvo za osiguranje objavit će u "Službenim novinama Federacije BiH" i najmanje dva dnevna lista koji izlaze u Federaciji i RS. (2) U objavi iz stava (1) ovog člana navodi se nadležno nadzorno tijelo, propisi koji se primjenjuju i likvidatori koji su imenovani. Član 178. (Obavještavanje poznatih povjerilaca o početku postupka redovne likvidacije i prijava potraživanja) (1) Kada je otvoren postupak redovne likvidacije, likvidator je dužan, bez odgađanja, pisanim putem o toj odluci pojedinačno obavijestiti svakog poznatog povjerioca koji ima poreznu rezidentnost, uobičajeno boravište ili sjedište u BiH. (2) Obavijest iz stava (1) ovog člana obavezno mora sadržavati: a) ime i naziv tijela koje će voditi postupak likvidacije i tijela kojem je potrebno poslati prijavu potraživanja, b) rok za prijavu potraživanja i pravne posljedice ako ih povjerilac ne prijavi, c) prava i dužnosti povjerilaca u postupku likvidacije, prije svega, jesu li povjerioci sa privilegovanim potraživanjima i povjerioci čija su potraživanja osigurana stvarnim pravima dužni podnijeti prijavu, d) opće efekte početka postupka redovne likvidacije na ugovore o osiguranju i poslove, posebno datum sa kojim će ugovori o osiguranju ili poslovi prestati imati efekte te prava i obaveze osiguranih imajući u vidu ugovor ili posao. (3) Povjerilac šalje likvidatorima kopije bilo kojih dodatnih dokumenata i naznačuje sljedeće: a) prirodu i iznos potraživanja, b) datum sa kojim je potraživanje nastalo, c) kada tvrdi da je privilegovan, stvarno-pravno sredstvo osiguranja ili pridržaj prava vlasništva, s obzirom na potraživanje, d) po potrebi navodi koja je imovina pokrivena njegovim osiguranjem. (4) Informacije i obavijesti iz st. (1) i (2) ovog člana dostavljaju se na jednom od službenih jezika u BiH. (5) U skladu sa odredbama ovog člana dužni su postupiti i likvidatori društva za osiguranje sa sjedištem u drugoj državi članici koja ima podružnicu u Federaciji. Član 179. (Redovno obavještavanje povjerilaca) (1) Likvidatori društva za osiguranje dužni su na primjeren način redovno obavještavati povjerioce i Agenciju za nadzor o postupku likvidacije. (2) Agencija za nadzor obavještava nadzorna tijela drugih država članica o razvoju postupka likvidacije na njihov zahtjev. Odjeljak B. Prinudna likvidacija društva za osiguranje Član 180. (Pokretanje postupka prinudne likvidacije) (1) Agencija za nadzor donijet će rješenje o oduzimanju odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društvu za osiguranje u sljedećim slučajevima: a) ako na osnovu izvještaja posebne uprave iz člana 161. stav (2) ovog zakona procijeni da se za vrijeme trajanja posebne uprave finansijsko stanje nije poboljšalo do mjere da društvo za osiguranje dostiže marginu solventnosti iz člana 71., odnosno člana 72. ovog zakona, te da ne postoje uvjeti za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka; b) ako skupština dioničara sazvana prema članu 162. ovog zakona odbije donijeti odluku o povećanju dioničkog kapitala društva za osiguranje ili je donese, ali prva prodaja dionica ne uspije; c) ako je društvu za osiguranje odobrenje za obavljanje poslova osiguranja prestalo važiti, a u roku tri mjeseca od prijema rješenja iz člana 21. stav (2) ovog zakona nije započet postupak za preoblikovanje ili prestanak društva ili ponovni postupak za dobivanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja; d) ako procijeni da bi provođenje redovne likvidacije moglo izazvati štetu za osiguranika i korisnike društva za osiguranje. (2) Agencija za nadzor donosi odluku o pokretanju prinudne likvidacije na dan oduzimanja odobrenja za rad. (3) Prinudna likvidacija podrazumijeva utvrđivanje i izmirivanje potraživanja povjerilaca iz ugovora o osiguranju. (4) Postupak prinudne likvidacije se okončava izmirenjem svih obaveza iz stava (3) ovog člana ili utvrđivanjem stanja da društvo za osiguranje nema imovinu za izmirivanje obaveza iz stava (3) ovog člana. (5) Postupak prinudne likvidacije prati Agencija za nadzor i ima pravo intervencije u sudskim predmetima. Član 181. (Pravno sredstvo protiv odluke o prinudnoj likvidaciji) Protiv odluke Agencije za nadzor o pokretanju prinudne likvidacije nad društvom za osiguranje, dosadašnja uprava i nadzorni odbor društva za osiguranje ovlašteni su podnijeti tužbu nadležnom sudu. Podnošenje tužbe ne odlaže izvršenje odluke. Član 182. (Pravne posljedice prinudne likvidacije) (1) Danom donošenja Rješenja o pokretanju prinudne likvidacije prestaju sve nadležnosti i ovlaštenja članova uprave i članova nadzornog odbora društva za osiguranje, te ovlaštenja skupštine, izuzev ovlaštenja podnošenja tužbe nadležnom sudu protiv rješenja Agencije za nadzor iz člana 180. ovog zakona. (2) U postupku prinudne likvidacije nadležnosti nadzornog odbora društva za osiguranje i nadležnosti skupštine, osim nadležnosti navedene u stavu (1) ovog člana, preuzima Agencija za nadzor. (3) Organ društva u postupku prinudne likvidacije je odbor povjerilaca koji čine samo povjerioci sa potraživanjima iz ugovora o osiguranju. Član 183. (Objava odluke o prinudnoj likvidaciji) (1) Odluku o pokretanju postupka prinudne likvidacije Agencija za nadzor objavit će u "Službenim novinama Federacije BiH" i najmanje dva dnevna lista koji izlaze u Federaciji i RS. (2) U roku 30 dana od dana objavljivanja iz stava (1) prestaje važenje ugovora o osiguranju. Član 184. (Prijedlog nadležnom sudu) (1) Najkasnije sedam dana od dana donošenja rješenja o pokretanju postupka prinudne likvidacije Agencija za nadzor podnijet će prijedlog za otvaranje likvidacionog postupka nadležnom sudu. (2) Ukoliko na osnovu podataka dobivenih tokom prinudne likvidacije bude opravdano očekivati da se neće moći ispuniti svrha likvidacionog postupka, Agencija za nadzor može odmah zatražiti od nadležnog suda otvaranje stečajnog postupka nad društvom za osiguranje. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 91 Član 185. (Zabrana sklapanja novih poslova) Za vrijeme postupka prinudne likvidacije društvo za osiguranje ne smije sklapati nove poslove osim onih koji su nužni radi unovčenja likvidacione mase i onih koji su potrebni za prijenos ugovora osiguranja na drugo društvo za osiguranje. Član 186. (Utvrđivanje imovine i obaveza) (1) Likvidator kojeg je imenovao sud u likvidacionom postupku dužan je odmah poduzeti sve mjere i radnje za utvrđivanje obima imovine društva za osiguranje kao i obaveza društva za osiguranje nad kojim je pokrenuta prinudna likvidacija. (2) U svrhu utvrđivanja obaveza društva za osiguranje koje se nalazi u postupku prinudne likvidacije likvidator će putem pisanih obavještenja u "Službenim novinama Federacije BiH" i najmanje dva dnevna lista koja izlaze u Federaciji i RS pozvati sve povjerioce društva za osiguranje da prijave svoja potraživanja. Član 187. (Zaštita osiguranika) (1) Likvidator imenovan od suda u likvidacionom postupku donijet će odluku o utvrđivanju potraživanja koja će biti kategorizirana na sljedeći način: a) potraživanja povjerilaca na osnovu ugovora o osiguranju života, b) potraživanja povjerilaca po polisama neživotnog osiguranja koji su prijavili ostvarenje osiguranog slučaja i čije su prijave uredno upisane u knjige društva, c) potraživanja razlučnih povjerilaca, d) potraživanja bilo kojih drugih lica koja su prijavila svoje zahtjeve. (2) Korisnici naknade osiguranja, kao i njihovi nasljednici imaju privilegovana potraživanja prema ulaganjima društva koje će imati prednost nad svim ostalim općim ili posebno privilegovanim potraživanjima, sa izuzetkom troškova postupka posebne likvidacije. (3) Kada društvo dođe u fazu prinudne likvidacije, korisnik naknade osiguranja ima privilegovana potraživanja iz svih njenih sredstava bilo da pripadaju ulaganjima društva ili ne. Ta privilegija dat će prednost nad svim ostalim povjeriocima, osim za potraživanja troškova iz stava (2) ovog člana. (4) Privilegija, u smislu ovog člana, sastoji se u izmirenju potraživanja osiguranika i njihovih nasljednika uključujući i treće strane koje od osiguravača imaju direktna potraživanja na osnovu ugovora o osiguranju. Ostali povjerioci mogu biti izmireni iz ulaganja sredstava društva samo ako su potraživanja osiguranika u cijelosti izmirena. (5) Korisnici naknada po neživotnom osiguranju prvo se izmiruju od ulaganja sredstava neživotnog osiguranja, a naročito od kategorije ulaganja sredstava osiguranja na koje se odnose njihova potraživanja u skladu sa članom 89. ovog zakona. (6) Na isti način korisnici naknada po životnom osiguranju prvo se izmiruju od ulaganja sredstava životnog osiguranja, a naročito od kategorije ulaganja na koje se odnose njihova potraživanja u skladu sa čl. 89. i 93. ovog zakona. (7) Zapljena imovine pokrivene ulaganjem društva koje se nalazi u vlasništvu društva ili treće strane je dopuštena samo u korist korisnika navedenih u ovom članu. Agenciji za nadzor društvo dostavlja primjerak sudske odluke o zapljeni, u suprotnom će se zapljena proglasiti ništavnom. Član 188. (Nedostatak pokrića za obaveze iz osnova osiguranja od odgovornosti za motorna vozila) (1) Po okončanju likvidacionog postupka kada se utvrdi da društvo za osiguranje nema dovoljno sredstava za pokriće obaveza iz osiguranja od odgovornosti za motorna vozila, likvidacioni sudija na prijedlog likvidatora donosi rješenje kojim se utvrđuje spisak povjerilaca iz osnova ugovora o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila. (2) Rješenje iz stava (1) ovog člana dostavlja se Zaštitnom fondu FBiH radi izmirivanja potraživanja iz istog. (3) Zaštitni fond FBiH dužan je izmiriti potraživanja iz stava (1) ovog člana u skladu sa odlukom o finansiranju Zaštitnog fonda FBiH, a najkasnije u roku tri godine od dana dostavljanja rješenja iz stava (1) ovog člana. Član 189. (Prinudna likvidacija podružnice stranog društva za osiguranje) (1) Agencija za nadzor dužna je prije donošenja rješenja o pokretanju prinudne likvidacije i rješenja o oduzimanju odobrenja podružnici stranog društva za osiguranje obavijestiti sva nadležna tijela država članica u kojima društvo za osiguranje, nad čijom podružnicom počinje postupak likvidacije, ima podružnice. (2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana mora sadržavati informacije o pravnim posljedicama i stvarnim efektima takvog postupka. (3) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, ako zbog zaštite osiguranika nije početak postupka prinudne likvidacije moguće odgađati, Agencija za nadzor obavijestit će nadležno nadzorno tijelo odmah nakon donošenja rješenja. (4) Agencija za nadzor dužna je u postupku prinudne likvidacije iz stava (1) ovog člana uzajamno sarađivati sa nadležnim nadzornim tijelima drugih država članica. (5) Likvidatori su dužni u postupku prinudne likvidacije iz stava (1) ovog člana međusobno sarađivati, a dužni su jedan drugome dati sva pravno dopuštena obavještenja koja mogu biti od značaja za provođenje likvidacijskog postupka. Član 190. (Postupak prinudne likvidacije) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na postupak prinudne likvidacije na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o likvidacionom postupku i Zakona o privrednim društvima. Član 191. (Nastupanje stečajnog razloga) Ako likvidatori utvrde postojanje stečajnog razloga dužni su, bez odlaganja, podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i o tome odmah obavijestiti Agenciju za nadzor. Odjeljak C. Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka Član 192. (Prijedlog i stečajni razlozi) (1) Prijedlog za otvaranje stečaja, kao mjeru nadzora, podnosi Agencija za nadzor u sljedećim slučajevima: a) ako na osnovu izvještaja iz člana 161. stav (2) ovog zakona procijeni da se tokom trajanja posebne uprave finansijsko stanje nije poboljšalo, te da društvo za osiguranje nije u stanju ispunjavati tekuće dospjele obaveze, b) ako prilikom vršenja nadzora nad društvom za osiguranje utvrdi postojanje nekog od zakonom propisanih stečajnih razloga. (2) Kada prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnosi Agencija za nadzor u prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka navest će se činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi Број 23 - Страна 92 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. postojanje nekog od stečajnih razloga iz stava (1) ovog člana. (3) U prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka Agencija za nadzor može predložiti postavljanje privremenog stečajnog upravitelja kao i druge mjere osiguranja koje smatra potrebnim kako bi se spriječilo da do donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka ne nastupe takve promjene imovinskog položaja društva za osiguranje koje bi za osiguranike, korisnike osiguranja i oštećena lica mogle biti nepovoljne. (4) Ako je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio drugi ovlašteni predlagač, a ne Agencija za nadzor, stečajni sudija će prijedlog dostaviti i Agenciji za nadzor. Član 193. (Imenovanje stečajnog upravitelja) Stečajni sudija će prije imenovanja stečajnog upravitelja društvu za osiguranje saslušati predstavnika Agencije za nadzor na okolnost lica koje će biti imenovano za stečajnog upravitelja. Član 194. (Potraživanja iz ugovora o obaveznim osiguranjima) Potraživanja koja imaju povjerioci prema društvu za osiguranje nad kojim je otvoren stečajni postupak, a na osnovu ugovora o obaveznim osiguranjima neće se rješavati u stečajnom postupku već ti povjerioci potražuju od Zaštitnog fonda FBiH radi osiguravanja potpune naknade prema ovim povjeriocima. Član 195. (Isplatni redovi stečajnih povjerioca) (1) Stečajni povjerioci se prema vrsti njihovih potraživanja svrstavaju u isplatne redove. Ovim članom utvrđuju se stečajni povjerioci viših isplatnih redova i to: a) potraživanja povjerilaca na osnovu ugovora o osiguranju života, b) potraživanja povjerilaca na osnovu ostalih vrsta osiguranja osim potraživanja iz osnove obaveznog osiguranja koja se namiruju na način iz člana 194. ovog zakona, c) potraživanja sa osnove subrogacionih zahtjeva Zaštitnog fonda FBiH za izvršene isplate na osnovu člana 194. ovog zakona. (2) Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda te stečajni povjerioci nižih isplatnih redova određuju se u skladu sa odredbama Zakona o stečajnom postupku. (3) Stečajni sud je dužan pored općeg računa stečajnog dužnika otvoriti i poseban račun za pokriće obaveza iz osnove ugovora o životnom osiguranju. Član 196. (Obavještenja Agencije za nadzor) Stečajni sudija rješenje o obustavi ili zaključenju stečajnog postupka nad društvom za osiguranje dostavlja i Agenciji za nadzor. GLAVA XI. ZAŠTITA POTROŠAČA Član 197. (Opća odredba) Pod pojmom potrošač u smislu odredbi ovog zakona podrazumijeva se svako fizičko lice koje ima prava i obaveze po ugovoru o osiguranju. Član 198. (Vansudsko rješavanje sporova) (1) Društva za osiguranje dužna su uspostaviti postupak vansudskog rješavanja sporova između osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja, odnosno potrošača i društava za osiguranje. (2) Društvo za osiguranje dužno je u uvjetima osiguranja objaviti informaciju o načinu postupka vansudskog rješavanja sporova. (3) Društva za osiguranje dužna su uspostaviti interni postupak za rješavanje pritužbi osiguranika. Član 199. (Reklamacije potrošača) (1) Ako potrošač smatra da se društvo za osiguranje ne pridržava uvjeta iz ugovora o osiguranju, svoj prigovor na postupke društva može uputiti: a) društvu za osiguranje, b) internoj reviziji društva za osiguranje, c) udruženju za zaštitu potrošača, d) ombudsmenu u osiguranju, e) drugim nadležnim tijelima. (2) Agencija za nadzor ovlaštena je, u okviru svojih nadzornih nadležnosti nad društvima za osiguranje, provjeravati pridržava li se društvo za osiguranje uopće dobrih poslovnih običaja i pravila struke. Član 200. (Informacije ugovarača osiguranja kod sklapanja ugovora o osiguranju) (1) Društvo za osiguranje dužno je prije sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovarača osiguranja o sljedećim podacima: a) firmi, pravno-organizacionom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i podružnice koja sklapa ugovor, b) općim uvjetima osiguranja te pravu koje vrijedi za ugovor o osiguranju, c) vremenu trajanja ugovora o osiguranju, d) roku u kojem ponuda obavezuje ponuđača, pravu na opoziv ponude za sklapanje ugovora za osiguranje i pravu na odustanak od sklopljenog ugovora o osiguranju, e) visini premije osiguranja, načinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa, poreza i drugih troškova koji se zaračunavaju pored premije osiguranja i ukupnom iznosu plaćanja, f) o vremenu trajanja ugovora o osiguranju, g) uvjetima za prestanak i raskid ugovora, h) načinu rješavanja sporova ugovornih strana, i) nadzornom tijelu koje je nadležno za nadzor nad društvom za osiguranje. (2) Društvo za osiguranje dužno je obavezno informirati ugovarača osiguranja pri sklapanju ugovora o osiguranju o namjeri zaključivanja ugovora sa suosiguravačem. (3) U slučaju životnog osiguranja obavještenje iz stava (1) ovog člana mora sadržavati i sljedeće podatke o: a) osnovici i mjerilima za učestvovanje u dobiti, b) tabelama otkupne vrijednosti, c) pravima na kapitalizaciju ugovora o životnom osiguranju i pravima iz takvog osiguranja, d) informaciji da ugovarač osiguranja može odustati od ugovora o životnom osiguranju najkasnije u roku 14 dana od dana prijema obavijesti osiguravača o sklapanju ugovora, pri čemu ugovarač osiguranja ne snosi obaveze koje proizlaze iz tog ugovora, e) poreznom sistemu koji se odnosi na navedenu vrstu osiguranja. (4) Kod ugovora o životnom osiguranju vezanih uz jedinice investicijskih fondova društvo za osiguranje dužno je prije sklapanja ugovora o osiguranju, uz podatke iz st. (1) i (2) ovog člana, ugovarača osiguranja pisano obavijestiti i o prospektu fonda, a naročito o strukturi ulaganja. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 93 (5) U slučaju osiguranja troškova pravne zaštite kod angažiranja advokata ili drugog lica koje je odgovarajuće kvalifikovano u skladu sa pravnim propisima radi odbrane, zastupanja ili služenja interesima osiguranog lica u istrazi ili postupku, osigurano lice slobodno će odabrati advokata ili drugo lice. Osigurano lice može odabrati advokata ili ako želi i ako je to dopušteno u skladu sa pravnim propisima neko drugo odgovarajuće kvalifikovano lice da služi njegovim interesima kad god nastupi sukob interesa. Član 201. (Informacije ugovarača osiguranja za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju) (1) Društvo za osiguranje dužno je za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovarača osiguranja o sljedećim podacima: a) promjeni firme, pravno-organizacionom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i podružnice koje sklapa ugovor, b) promjenama podataka iz člana 200. stav (1) tač. od b) do f) ovog zakona, odnosno podataka iz člana 200. st. (2) i (3) ovog zakona. (2) Za vrijeme trajanja ugovora o životnom osiguranju društvo za osiguranje dužno je jednom godišnje pisano obavijestiti osiguranika o stanju učestvovanja u dobiti. (3) Društvo za osiguranje dužno je obavezno informirati ugovarača osiguranja u toku trajanja ugovora o osiguranju o namjeri zaključivanja ugovora sa suosiguravačem. Član 202. (Sadržaj obavještenja) (1) Tekst i sadržaj obavještenja iz čl. 200. i 201. ovog zakona mora biti napisan na pregledan i razumljiv način ugovaraču osiguranja, odnosno osiguraniku, te sastavljen na jednom od službenih jezika u BiH. (2) Agencija za nadzor detaljnije će propisati način informiranja, kao i sadržaj obavještenja iz čl. 200. i 201. ovog zakona. Član 203. (Opća odredba o reklamiranju) Reklamne aktivnosti i informacije o društvima za osiguranje i proizvodima koje nude na tržištu moraju sadržavati jasne, istinite i potpune informacije koje su zasnovane na vjerodostojnim podacima. Član 204. (Reklamne informacije) (1) Društvo za osiguranje dužno je reklamne informacije koje sadrže podatke o finansijskom stanju, položaju na tržištu i rezultatima poslovanja tog društva za osiguranje najkasnije 30 dana prije objave dostaviti Agenciji za nadzor radi provjere je li sadržaj reklamne informacije u skladu sa odredbama ovog zakona. Ako Agencija za nadzor u roku 30 dana od dana prijema obavijesti o reklamnoj informaciji utvrdi da reklamna informacija nije izrađena u skladu sa odredbama ovog zakona, obavijestit će o tome društvo za osiguranje. (2) Ako Agencija za nadzor ne izvijesti društvo za osiguranje u roku iz stava (1) ovog člana, smatra se da Agencija za nadzor nema primjedbi na sadržaj reklamne informacije. (3) Društvo za osiguranje odgovorno je za jasnost, potpunost i istinitost informacija koje se objavljuju radi reklame društva za osiguranje i njegovih proizvoda. (4) U reklamne informacije spadaju sve informacije saopštene trećim licima i potencijalnim ugovaračima osiguranja i osiguranicima putem oglasa u štampi, radiju, televiziji, putem ličnih posjeta, telefonskih poziva, mrežnih stranica i elektronskih medija, putem interaktivne televizije, te na bilo koji drugi način iz kojeg proizlazi namjera reklame. Član 205. (Pravila reklamnih aktivnosti) (1) Prilikom pružanja reklamnih informacija o društvima za osiguranje i proizvodima koje nude na tržištu, društva za osiguranje: a) ne smiju prikrivati ili na zabludljiv način prikazivati reklamnu svrhu i cilj informacije, b) moraju navesti cjelovit, tačan, jasan i istinit opis proizvoda osiguravača, propisane obaveze, projekciju prinosa i mogućnost gubitka, te opis rizika koji iz takvog proizvoda proizlazi, c) činjenice koje se iznose u informacijama moraju biti potkrijepljene vjerodostojnim dokazima, d) ne smiju se navoditi lažni ili neprovjereni pokazatelji o društvu za osiguranje, njegovom položaju na tržištu i proizvodima koje nudi, e) sve informacije moraju po svom izgledu, sadržaju i obliku biti jednako i istoznačno zastupljene. (2) Uspjeh i finansijski pokazatelji grupe ili holdinga kojem pripada i društvo za osiguranje ne mogu biti razlog za reklamu društva za osiguranje i proizvoda koji nudi na tržištu. Član 206. (Ombudsmen u osiguranju) (1) U sastavu Agencije za nadzor uspostavlja se samostalna organizaciona jedinica unutar koje djeluje jedan ili više ombudsmena u osiguranju (u daljnjem tekstu: ombudsmen) radi promoviranja i zaštite prava i interesa korisnika usluga osiguranja, tj. fizičkih lica kao korisnika usluga osiguranja. (2) Ombudsmen kao jedan od nosilaca zaštite prava potrošača u Federaciji omogućava da se nastale nesuglasice i sporovi između društava i korisnika usluga osiguranja mogu pravično i brzo riješiti od strane nezavisnih lica, s minimumom formalnosti putem usaglašavanja, posredovanja ili na drugi miran način. (3) Ombudsmen je nezavisan u obavljanju svojih zadataka i odgovara za njihovo izvršavanje, a provođenjem svojih funkcija ne djeluje kao zastupnik Agencije za nadzor. (4) Ombudsmena imenuje i razrješava stručni savjet. Mandat ombudsmena je pet godina i može biti obnovljen. Član 207. (Zadaci ombudsmena) Ombudsmen obavlja sljedeće zadatke: a) pruža informacije o pravima i obavezama korisnika i davaoca usluga osiguranja, b) prati i predlaže aktivnosti za unapređenje odnosa između korisnika usluga osiguranja i davaoca usluga osiguranja, c) istražuje aktivnosti na tržištu osiguranja po službenoj dužnosti ili na osnovu prigovora radi zaštite prava korisnika usluga osiguranja, d) razmatra prigovore korisnika usluga osiguranja, daje odgovore, preporuke i mišljenja, te predlaže mjere za rješavanje prigovora, e) posreduje u mirnom rješavanju spornih odnosa između korisnika usluga osiguranja i davaoca usluga osiguranja, f) izdaje smjernice ili preporuke o posebnim standardnim uvjetima ili aktivnostima za primjenu dobrih poslovnih običaja u poslovanju davaoca usluga osiguranja, te predlaže Stručnom savjetu Agencije za nadzor donošenje akata iz njegove nadležnosti u oblasti zaštite prava korisnika usluga osiguranja, Број 23 - Страна 94 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. g) sarađuje sa nadležnim pravosudnim, upravnim i drugim organima i organizacijama, kao i sa nadzornim i kontrolnim institucijama u zemlji i inozemstvu u okviru svoje nadležnosti, h) sarađuje sa ostalim organima i subjektima nadležnim za zaštitu prava potrošača, i) poduzima druge radnje iz oblasti zaštite prava korisnika usluga osiguranja. Član 208. (Postupci po prigovoru) (1) Ombudsmen u postupanju po prigovorima korisnika usluga osiguranja osigurava zaštitu njihovih prava i interesa putem: a) postupka razmatranja prigovora korisnika usluga osiguranja, davanjem odgovora, preporuka i mišljenja, te predlaganjem mjera za rješavanje prigovora, b) postupka posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa kada ocijeni da iz predmeta prigovora može doći do sudskog spora. (2) U postupku posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa ombudsmen primjenjuje propise kojima se uređuje postupak medijacije u kojem slučaju može, po potrebi, angažirati druga ovlaštena lica sa specijalističkim znanjima ili medijatore. (3) Sporazum o nagodbi, koji učesnici u mirnom rješavanju spornog odnosa postignu uz posredovanje ombudsmena i sačine u pisanoj formi, ima snagu izvršne isprave. Član 209. (Principi rada ombudsmena) (1) U postupku razmatranja prigovora i posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa ombudsmen je dužan poštovati principe: zakonitosti, nepristrasnosti, stručnosti, jednakih prava i pravičnosti, efikasnosti i transparentnosti pravila i procedura postupanja ombudsmena. (2) Pored principa iz stava (1) ovog člana ombudsmen je dužan u postupku mirnog rješavanja spornih odnosa primjenjivati princip dobrovoljnosti i povjerljivosti. Član 210. (Saradnja sa ombudsmenom) (1) Davaoci usluga osiguranja dužni su sarađivati sa ombudsmenom. (2) Ombudsmen je dužan tokom postupka razmatranja po prigovorima korisnika usluga osiguranja omogućiti davaocima usluga osiguranja, na čije postupanje korisnik usluga osiguranja podnosi prigovore da se izjasne o činjenicama i okolnostima navedenim u prigovoru, odnosno da dostave dokaze u svoju korist. Član 211. (Izvještaj o radu ombudsmena) Izvještaj o radu ombudsmena je sastavni dio izvještaja Agencije za nadzor u skladu sa članom 136. ovog zakona. Član 212. (Propisi za rad) (1) Agencija za nadzor donijet će opće i podzakonske akte kojima se uređuju uvjeti i postupak za imenovanje i prestanak dužnosti ombudsmena, uvjeti i način postupanja po prigovorima korisnika usluga osiguranja i posredovanja u mirnom rješavanju spornih odnosa, finansiranje, izvještavanje i druga pitanja od značaja za rad ombudsmena. (2) Na pitanja iz oblasti zaštite korisnika usluga osiguranja i rad ombudsmena, koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se propisi koji uređuju oblast zaštite potrošača, postupak medijacije i obligacione odnose. Član 213. (Primjena posebnog zakona) Osim na osnovu odredaba čl. 197. i 199. ovog zakona zaštita prava klijenata društva za osiguranje (fizička lica) provodi se na osnovu propisa kojim se uređuje zaštita potrošača u BiH, pri čemu je potrebno postupati u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na obavezu čuvanja povjerljivih podataka. GLAVA XII. UDRUŽENJE OSIGURAVAČA Član 214. (Udruženje osiguravača) (1) Društva za osiguranje mogu se udružiti u udruženje osiguravača koje je osnovano kao privredno interesno udruženje ili kao neki drugi oblik udruživanja privrednih subjekata. (2) Društvo za osiguranje ne smije sklapati nikakve pisane ili usmene ugovore sa drugim društvom, odnosno društvima za osiguranje ili udruženjima osiguranja, odnosno reosiguranja kojima se može ograničiti princip slobodnog tržišnog takmičenja, odnosno konkurencije u djelatnosti osiguranja. (3) Radi provođenja stava (2) ovog člana udruženje osiguravača Agenciji za nadzor mora dostaviti svoj statut, sve sporazume i drugo. (4) Odredbe ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju na društva za posredovanje u osiguranju i reosiguranju. GLAVA XIII. PRAVO KOJE SE PRIMJENJUJE NA UGOVORE O OSIGURANJU Član 215. (Mjerodavno pravo za ugovore o osiguranju) (1) Mjerodavno pravo koje se primjenjuje na ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike koji se nalaze u Federaciji određuje se u skladu sa sljedećim odredbama: a) kada je prebivalište ili sjedište osiguranika u Federaciji, mjerodavno pravo za ugovore o osiguranju je pravo Federacije. Izuzetno, kada ovaj zakon to dopušta strane će moći izabrati pravo RS i druge zemlje; b) kada osiguranik nema prebivalište ili sjedište u Federaciji strane u ugovoru o osiguranju mogu izabrati da se primjenjuje pravo Federacije, pravo RS ili pravo zemlje u kojoj osiguranik ima prebivalište ili sjedište; c) kada se osiguranik bavi komercijalnom ili industrijskom djelatnošću ili samostalno obavlja profesionalnu djelatnost i kada ugovor pokriva dva ili više rizika koji se odnose na te djelatnosti i koji se nalaze u Federaciji i RS i drugim zemljama, sloboda izbora prava mjerodavnog za ugovor proširuje se i na prava tih zemalja ili RS, zavisno od toga gdje osiguranik ima prebivalište ili sjedište; d) bez obzira na tač. a), b) i c) iz stava (1) ovog člana kada je rizik koji je obuhvaćen ugovorom ograničen na događaje koji se dešavaju u RS, strane uvijek mogu odabrati pravo RS; e) činjenica da su u slučajevima opisanim u tač. a) ili c) iz stava (1) ovog člana strane odabrale pravo koje nije pravo Federacije, ne isključuje primjenu obaveznih pravnih propisa države ili entiteta kada su svi ostali faktori relevantni za situaciju u vrijeme izbora mjerodavnog prava povezani sa njima; f) izbor koji se spominje u prethodnim tačkama stava (1) ovog člana mora biti izražen ili prikazan sa sigurnošću u uvjetima ugovora ili okolnostima slučaja. Ukoliko to nije slučaj ili ako se ne izvrši nikakav izbor, na ugovor se primjenjuje pravo entiteta ili države sa kojom je taj ugovor najbliže povezan u skladu sa ovim članom. Izuzetno, na poseban dio ugovora koji je Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 95 bliže povezan sa nekom drugom zemljom ili entitetom kako je predviđeno u relevantnim tačkama iz stava (1) ovog člana, može se izuzetno primijeniti pravo te zemlje ili entiteta. Postoji oboriva pretpostavka da je ugovor najbliže povezan sa zemljom ili entitetom u kojem se nalazi rizik. (2) Nijedna odredba ovog člana ne ograničava primjenu obaveznih odredaba prava Federacije, bez obzira na pravo koje se primjenjuje na ugovor. (3) Prije zaključivanja ugovora o osiguranju društvo će obavijestiti osiguranika o mjerodavnom pravu koje je važeće za ugovor kada strane nemaju slobodan izbor ili o činjenici da strane imaju slobodu izbora mjerodavnog prava, te o pravu čiju primjenu osiguravač predlaže. (4) U slučaju zaključenja ugovora o osiguranju za obavezno osiguranje koje je predviđeno pravom Federacije, taj ugovor podliježe pravu Federacije. (5) U slučaju kada je obavezno osiguranje propisano samo pravom Federacije, ako se pojavi nesaglasnost između prava RS u kojoj se nalazi rizik i prava Federacije, primjenjivat će se pravo Federacije. (6) Ako ugovor o obaveznom osiguranju, propisan pravom Federacije, pokriva rizike u BiH pravila obaveznog prava Federacije isključivo se primjenjuju. GLAVA XIV. KAZNENE ODREDBE Član 216. (Prekršaji društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje) (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 KM do 200.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje koje: a) ne postupi u skladu sa čl. 10. i 11. ovog zakona, b) obavlja druge djelatnosti osim poslova osiguranja suprotno članu 12. stav (1) ovog zakona, odnosno društvo za reosiguranje koje obavlja druge djelatnosti osim poslova reosiguranja suprotno članu 12. st. (7) i (8) ovog zakona, c) vrši smanjenje, odnosno povećanje kapitala bez odobrenja Agencije za nadzor u skladu sa članom 17. stav (5) ovog zakona, d) ne postupa u skladu sa usvojenim aktima poslovne politike iz člana 18. stav (5) ovog zakona, e) obavlja poslove osiguranja u vrstama osiguranja za koje nije dobilo odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja u skladu sa odredbom člana 19. stav (1) ovog zakona, f) ne obavijesti Agenciju za nadzor o početku, odnosno prestanku obavljanja poslova u roku iz člana 23. ovog zakona, g) ne ishodi odobrenje Agencije za nadzor za sticanje kvalifikovanog udjela u skladu sa članom 28. stav (4) ovog zakona, h) prenese portfelj osiguranja suprotno članu 57. stav (2) ovog zakona, i) nema razrađene politike i procedure za identifikovanje, mjerenje i praćenje rizika kojima je izloženo u svom poslovanju u skladu sa odredbom člana 61. stav (1) ovog zakona, j) ne vodi statističke podatke o poslovima osiguranja, rizicima koje pokrivaju osiguranja, osiguranim slučajevima i evidencijama štetama u skladu sa članom 63. ovog zakona, k) ne formira tehničke rezerve u skladu sa preuzetim rizicima iz člana 80. ovog zakona, l) ne ulaže imovinu za pokriće tehničke rezerve u skladu sa odredbama čl. od 86. do 89. ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, m) ne oblikuje, odnosno ne raspolaže imovinom za pokriće matematičke rezerve u skladu sa odredbama čl. od 90. do 93. ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, n) reosiguranjem ne pokrije onaj dio preuzetih osiguranih rizika koji prema tablicama pokrića prelaze udjele u kompenzaciji rizika suprotno članu 99. ovog zakona, o) suosigura preuzete rizike u obimu suprotnom članu 101. stav (2) ovog zakona, p) postupa suprotno članu 103. ovog zakona, r) ne izvještava Agenciju za nadzor, ne vodi poslovne knjige, ne vrednuje knjigovodstvene stavke ili ne sastavlja knjigovodstvene dokumente i računovodstvene izvještaje u skladu sa odredbama čl. od 106. do 109. ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, s) ne uspostavi internu reviziju u skladu sa odredbama čl. od 110. do 115. ovog zakona, t) ne imenuje ovlaštenog aktuara u skladu sa odredbama člana 117. ovog zakona, u) angažira revizorsko društvo suprotno članu 120. ovog zakona, v) finansijskom koncernu, koncernu osiguravača, odnosno vladajućem društvu za osiguranje u grupi osiguravača ne dostavi sve podatke i informacije u skladu sa članom 167. stav (1) ovog zakona, z) ne izvještava Agenciju za nadzor o poslovima u grupi osiguravača u skladu sa odredbama člana 172. ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, aa) postupa suprotno članu 200. ovog zakona kod obavještavanja ugovarača osiguranja u postupku sklapanja ugovora o osiguranju, bb) postupa suprotno članu 201. ovog zakona kod obavještavanja ugovarača osiguranja za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, cc) postupa suprotno članu 202. ovog zakona u vezi sa tekstom i sadržajem obavještenja, dd) ne sarađuje sa ombudsmenom u skladu sa članom 210. ovog zakona, ee) ne utvrdi osnovanost zahtjeva za naknadu štete ili dugih vrsta zahtjeva u ovisnosti o vrsti osiguranja u roku 30 dana od dana kompletiranja zahtjeva i ne isplati utvrđenu naknadu u daljnjem roku od 14 dana. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. Član 217. (Prekršaji društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje) (1) Novčanom kaznom od 15.000,00 KM do 50.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje koje: a) ne izvještava Agenciju za nadzor u skladu sa odredbama člana 106. i čl. od 141. do 143. ovog zakona, odnosno na osnovu njega donesenih propisa, b) Agenciji za nadzor ne dostavi nerevidirani godišnji izvještaj u roku određenom članom 108. stav (3) ovog zakona, c) ne obavijesti Agenciju za nadzor o razrješenju imenovanog ovlaštenog aktuara u skladu sa odredbom člana 119. stav (4) ovog zakona, Број 23 - Страна 96 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 29. 3. 2017. d) ovlaštenom licu ne omogući vršenje nadzora i pregled poslovanja u skladu sa odredbom člana 140. i odredbama čl. od 145. do 151. ovog zakona, e) ne izvijesti Agenciju za nadzor o značajnim poslovima u grupi osiguravača u skladu sa odredbama člana 172. ovog zakona, f) ne izvijesti Agenciju za nadzor o svim činjenicama i okolnostima značajnim za procjenu da li se radi o grupi osiguravača u skladu sa odredbama člana 171. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. Član 218. (Prekršaji člana uprave, člana nadzornog odbora društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje) (1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000 KM bit će kažnjen za prekršaj član uprave društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje koji: a) ne izvršava obaveze člana uprave društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u skladu sa odredbama člana 40. ovog zakona, b) bez odgađanja ne obavijesti Agenciju za nadzor u skladu sa odredbom člana 141. stav (4) ovog zakona, c) ne osigurava dokumentaciju i/ili onemogućava pristup u skladu sa članom 160. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj član nadzornog odbora društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje koji, bez odgađanja, ne obavijesti Agenciju za nadzor u skladu sa odredbama člana 46. stav (2) ovog zakona. Član 219. (Prekršaji društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi) (1) Novčanom kaznom od 15.000,00 KM do 50.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj osiguravajući holding, mješoviti osiguravajući holding, mješoviti finansijski holding, finansijski koncern, koncern osiguravača, odnosno vladajuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje u grupi osiguravača koje ne sastavlja izvještaj o adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača, odnosno ne izvještava Agenciju za nadzor o adekvatnosti kapitala u grupi osiguravača u skladu sa odredbama člana 170. ovog zakona, odnosno u skladu sa odredbama propisa donesenih na osnovu člana 172. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice finansijskog koncerna, koncerna osiguravača osiguravajućeg holdinga, mješovitog osiguravajućeg holdinga, mješovitog finansijskog holdinga ili vladajućeg društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u grupi osiguravača. Član 220. (Prekršaji drugih lica) (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice koje: a) obavlja poslove osiguranja suprotno odredbi člana 5. ovog zakona, b) obavlja poslove reosiguranja suprotno odredbi člana 12. stav (7) ovog zakona, c) ne ishodi odobrenje Agencije za nadzor za sticanje kvalifikovanog udjela u skladu sa članom 28. stav (1) ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice pravnog lica. Član 221. (Prekršaji revizorskog društva i ovlaštenog revizora) (1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj revizorsko društvo koje: a) obavi reviziju suprotno članu 120. ovog zakona, b) bez odgađanja ne obavijesti Agenciju za nadzor u skladu sa odredbama člana 121. stav (3) ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjeno odgovorno lice revizorskog društva koji počini prekršaj iz stava (1) ovog člana. Član 222. (Prekršaji imenovanog ovlaštenog aktuara) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj imenovani ovlašteni aktuar koji: a) postupa suprotno pravilima aktuarske struke u obavljanju poslova iz člana 118. st. (2) i (3) ovog zakona, b) ne obavijesti upravu društva i nadzorni odbor društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje u skladu sa odredbama člana 118. st. (5) i (6) ovog zakona, c) ne obavijesti Agenciju za nadzor u skladu sa odredbama člana 118. stav (8) ovog zakona. Član 223. (Prekršaji posebnog upravitelja) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj posebni upravitelj koji: a) u roku tri mjeseca nakon imenovanja Agenciji za nadzor ne preda izvještaj o finansijskom stanju i uvjetima poslovanja društva za osiguranje pod posebnom upravom u skladu sa odredbom člana 161. stav (1) ovog zakona, b) u roku devet mjeseci nakon imenovanja Agenciji za nadzor ne preda izvještaj o finansijskom stanju i uvjetima poslovanja društva za osiguranje pod posebnom upravom u skladu sa odredbom člana 161. stav (2) ovog zakona, c) ne sazove skupštinu društva za osiguranje u skladu sa odredbom člana 162. stav (1) ovog zakona, odnosno ne objavi saziv skupštine radi odlučivanja o povećanju dioničkog kapitala najkasnije u roku osam dana nakon primanja naloga Agencije za nadzor u skladu sa odredbom člana 162. stav (2) ovog zakona. Član 224. (Prekršaji u vezi sa čuvanjem povjerljivih podataka) (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje koje ne poštuje obavezu čuvanja povjerljivih podataka u skladu sa članom 105. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje. (3) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj fizičko lice koje ne poštuje obavezu čuvanja povjerljivih podataka u skladu sa članom 107. ovog zakona. Сриједа, 29. 3. 2017. СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Број 23 - Страна 97 GLAVA XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 225. (Donošenje propisa) (1) Agencija za nadzor dužna je donijeti propise na osnovu ovlaštenja iz ovog zakona u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Do dana stupanja na snagu propisa iz stava (1) ovog člana primjenjuju se podzakonski propisi doneseni na osnovu Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 24/05 i 36/10), ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. (3) Odredbe iz člana 5. stav (1) tačka c), člana 57. stav (6) tačka c), te čl. 55., 56. i 189. ovog zakona primjenjuju se u roku pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 226. (Postupanje društava za osiguranje) (1) Društvo koje ima sjedište u Federaciji i koje u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona obavlja i neživotno i životno osiguranje istovremeno, može nastaviti takvo kombinirano poslovanje pod uvjetom da za svaku od ovih djelatnosti vodi odvojenu administraciju. (2) Ako društvo koje obavlja neživotno osiguranje ima finansijske, komercijalne ili administrativne veze sa društvom koje obavlja životno osiguranje, Agencija za nadzor će, u saradnji sa Agencijom za osiguranje RS, ako je potrebno, osigurati da rezultati ovih društava ne budu iskrivljeni sporazumima između njih ili bilo kojim dogovorom koji bi mogao utjecati na raspodjelu rashoda i prihoda. (3) U smislu ovog zakona, odvojeno administriranje je razdvajanje djelatnosti neživotnog osiguranja od djelatnosti životnog osiguranja kako: a) interesi osiguranika životnog osiguranja i osiguranika neživotnog osiguranja ne bi bili oštećeni istovremenim vođenjem djelatnosti neživotnog i životnog osiguranja, b) djelatnosti životnog osiguranja ne bi bile opterećene stvaranjem minimalnih finansijskih garancija, naročito margine solventnosti koja je potrebna za poslovanje neživotnog osiguranja i obrnuto, c) bi mješovito društvo, ako je pokrilo neophodne finansijske garancije kako je navedeno u odredbama ovog zakona, nakon obavještavanja Agencije za nadzor moglo koristiti određena sredstva margine solventnosti koja su još na raspolaganju i za djelatnosti neživotnog i za djelatnosti životnog osiguranja, d) bi Agencija za nadzor analizirala rezultate dviju djelatnosti i uvjerila se da se poštuju odredbe ovog stava. (4) Bilansi se moraju izrađivati na način da se prikažu izvori prihoda i rashoda za svaku od ove dvije djelatnosti posebno za neživotno osiguranje i posebno za životno osiguranje. Na taj način svi prihodi (naročito premije, plaćanja od reosiguravača, prihod od ulaganja) i rashodi (naročito naknade po osiguranju, dodavanja tehničkim rezervama, premije reosiguranja, troškovi poslovanja u vezi sa poslovima osiguranja) bit će raspodijeljeni u skladu sa njihovim porijeklom. (5) Stavke koje su zajedničke objema djelatnostima knjižit će se prema metodama raspodjele koje propiše Agencija za nadzor, a koji moraju biti u skladu sa računovodstvenim standardima. (6) Na osnovu bilansa društvo mora pripremiti izjavu koja jasno određuje stavke koje formiraju svaku marginu solventnosti usklađenu sa odredbama koje se odnose na stvaranje margine solventnosti iz čl. 71. i 72. ovog zakona i podzakonskog propisa o elementima i kontroli margine solventnosti koje donosi Agencija za nadzor. (7) Ako jedna od margina solventnosti nije dovoljna, mjere predviđene čl. 78. i 79. ovog zakona za konsolidaciju društva koje je u finansijskim teškoćama, koje se odnose na stvaranje odgovarajuće margine solventnosti i garantnog kapitala u skladu sa ovim zakonom, primjenjivat će se na djelatnost koja je manjkava. Izuzimanjem odredbi stava (3) tačka a) ovog člana mjere predviđene u članu 78. stav (1) ovog zakona mogu uključivati prijenos sredstava iz jedne djelatnosti u drugu, što podliježe odobrenju Agencije za nadzor. (8) Agencija za nadzor propisat će pravila za razdvajanje elemenata aktive i pasive društva, kao i sve ostale neophodne pojedinosti za ostvarenje odvojenog administriranja. Član 227. (Postupci) (1) Svi postupci za dobijanje odobrenja i saglasnosti koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ovog zakona i koji su u nadležnosti Agencije za nadzor dovršit će se u skladu sa odredbama ovog zakona. (2) Postupak stečaja i likvidacije u društvima za osiguranje, koji su pokrenuti prema odredbama Zakona o stečajnom postupku, Zakona o likvidacionom postupku, Zakona o privrednim društvima i Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 24/05 i 36/10), dovršit će se u skladu sa odredbama navedenih zakona. Član 228. (Usklađivanje poslovanja društava za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje) (1) Društva za osiguranje, odnosno društva za reosiguranje dužna su u roku pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti svoje poslovanje sa odredbama člana 25. stav (1) i člana 73. stav (3) ovog zakona. (2) U periodu od stupanja na snagu ovog zakona do usklađivanja u skladu sa stavom (1) ovog člana društva su dužna održavati minimalni dionički kapital kako sljedi: a) 2.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od j) do o) ovog zakona, b) 2.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. od a) do h) i tač. p) i s) ovog zakona, c) 1.000.000,00 KM ako društvo posluje sa jednom ili više vrsta osiguranja u skladu sa članom 9. stav (2) tač. i) i/ili r) ovog zakona, d) 3.000.000,00 KM ako društvo posluje sa životnim osiguranjem, e) 3.000.000,00 KM ako društvo obavlja poslove reosiguranja. Član 229. (Prestanak važenja propisa) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju
Zakon o energetskoj efikasnosti FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 22/17 24.03.2017 energetska efikasnost ZAKON O ENERGIJSKOJ UČINKOVITOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (Predmet) (1) Ovim se zakonom uređuju: energijska učinkovitost u krajnjoj potrošnji čije je povećanje djelatnost od općeg interesa, donošenje i provođenje planova za unaprjeđenje energijske učinkovitosti, mjere za poboljšanje energijske učinkovitosti uključujući energijske usluge i energijske audite, obveze javnog sektora, obveze velikih potrošača, prava i obveze krajnjih potrošača, uključujući javni, stambeni i komercijalni sektor u pogledu primjene mjera energijske učinkovitosti, način financiranja poboljšanja energijske učinkovitosti i druga pitanja od značaja za energijsku učinkovitost u Federaciji Bosne i Hercegovine. (2) Ovaj se zakon ne primjenjuje na energijsku učinkovitost u postrojenjima za proizvodnju, prijenos, distribuiranje i transformiranje energije. Članak 2. (Svrha) Svrha ovoga zakona je da se ostvare ciljevi održivog energetskog razvitka: smanjenje negativnih utjecaja na okoliš, povećanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba za energijom krajnjih potrošača i ispunjenje međunarodnih obve-za koje je preuzela Bosna i Hercegovina u pogledu smanjenja emisija plinova staklene bašte primjenom mjera energijske učinkovitosti u krajnjoj potrošnji. Članak 3. (Definicije) Za potrebe ovoga zakona primjenjuju se slijedeće definicije: 1) "Agencija za energijsku učinkovitost" je pravna osoba mjerodavna za obavljanje stručnih poslova radi unaprjeđenja uvjeta i mjera za racionalnu uporabu i štednju energije i energenata uključujući i povećanje učinkovitosti korištenja energije u svim sektorima potrošnje energije. 2) "Certifikat o energijskoj učinkovitosti" (Certifikat)znači potvrda kojom se označava energijska učinkovitost zgrade ili dijela zgrade. 3) "Daljinsko grijanje" ili "daljinsko hlađenje" je distribuiranje termalne energije u obliku pare, vruće vode ili ohlađene tekućine od centralnog proizvodnog izvora kroz mrežu do većeg broja zgrada ili mjesta, s ciljem grijanja ili hlađenja prostora ili za procesno grijanje ili hlađenje. 4) "Detaljna studija izvodljivosti" je pregled koji se obavlja radi utvrđivanja: a) analize potreba za energijom, odnosno analize potrošnje energije ugovorenog objekta (obje-kata) u početnom razdoblju; b) identificiranje predloženih mjera energijske učinkovitosti; c) potencijalne energijske i financijske uštede vred-novane za svaku mjeru energijske učinkovitosti i d) vrijednosti potrebne investicije za svaku mjeru energijske učinkovitosti čiji su rezultati sadržani u ugovoru o energijskom učinku. 5) "Izravan utjecaj" je utjecaj proizvoda koji stvarno troše energiju za vrijeme uporabe; Broj 22 - Stranica 2 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 24. 3. 2017. 6) "Distribuiranje" znači transport električne energije putem srednjonaponskog i niskonaponskog distribucijskog susta-va, transport prirodnog plina putem niskotlačnog distribu-cijskog sustava i transport toplotne energije putem toplo-vodnog distribucijskog sustava radi isporuke kupcima, ali ne uključuje opskrbu. 7) "Distributer energenata" je pravna ili fizička osoba čija je djelatnost distribuiranje energenata s ciljem isporuke energenata krajnjem korisniku i distribucijskim postajama koje energente transportiraju do krajnjeg korisnika. Ova definicija ne uključuje operatore distribucijskih sustava iz točke 35) ovoga članka. 8) "Distributer proizvoda koji koriste energiju" je trgovac na malo ili druga pravna ili fizička osoba koja prodaje, izdaje, nudi kupovinu na otplatu ili predstavlja proizvode koji koriste energiju krajnjim korisnicima. 9) "Društvo za energijske usluge" (u daljnjem tekstu: ESCO) je pravna osoba koja pruža energijske usluge na temelju ugovora o energijskom učinku, ili drugog odgovarajućeg ugovora prilikom vršenja energijskog audita, projektiranja, građenja, stručnog nadzora nad građenjem, rekonstruiranja, održavanja objekata, kao i upravljanja i nadzora nad potrošnjom energije te pri tomu prihvaća financijski rizik. 10) "Eko-dizajn" je skup uvjeta koji se odnose na sustavno integriranje ekoloških aspekata u dizajn proizvoda za vrijeme njihove uporabe, a s ciljem smanjivanja sveukupnog negativnog utjecaja proizvoda na okoliš. 11) "Energijska učinkovitost zgrada" znači izračunata ili izmjerena količina energije koja je potrebna za zadovolja-vanje potražnje za energijom povezanom s tipičnom uporabom zgrade koja, između ostaloga, uključuje i energiju koja se koristi za grijanje, hlađenje, ventilaciju, zagrijavanje tople vode i rasvjetu.12)"Energijska učinkovitost" je odnos između potrošene energije i ostvarenog učinka u uslugama, robi ili energiji. 13) "Energijska usluga" je fizička korist, prednost ili dobro dobijeno iz kombinacije energije s energijski učinkovitom tehnologijom i/ili djelovanjem, koja može uključivati rad, održavanje i kontrolu potrebne za pružanje te usluge, koja se isporučuje na temelju ugovora i za koju je dokazano da, u uobičajenim okolnostima, dovodi do poboljšanja energijske učinkovitosti koja se može verificirati i izmjeriti ili procijeniti, i/ili do ušteda primarne energije. 14) "Energijski audit" je dokumentirani postupak za stjecanje odgovarajućih saznanja o postojećoj potrošnji energije zgrade i energijskim značajkama zgrade, dijela zgrade ili skupine zgrada koje imaju zajedničke energetske sustave, tehnološkog procesa i/ili industrijskog postrojenja i ostalih objekata, privatnih ili javnih usluga, za utvrđivanje i određivanje isplativosti primjene mjera za poboljšanje energijske učinkovitosti te izradu izvješća s prikupljenim informacijama i predloženim mjerama. 15) "Energetski subjekt" je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost proizvodnje, prijenosa, distribuiranja ili opskrbe energijom. 16) "Energija" znači svi oblici komercijalno raspoložive energije (električna energija, prirodni plin, ukapljeni prirodni plin, ukapljeni naftni plin, sva goriva za grijanje i hlađenje, ugljen, treset, biomasa i goriva za prijevoz - isključujući zrakoplovna i brodska pogonska goriva). 17) "Financijski instrumenti ušteda energije" su financijski instrumenti kao što su fondovi, subvencije, porezne olakši-ce, zajmovi, financiranje od treće strane, ugovori o energij-skom učinku, ugovori o garantiranim uštedama energije, vanjska opskrba energijom i ostali srodni ugovori koje na tržištu nude javna ili privatna tijela kako bi djelomice ili potpuno pokrila početni trošak projekta primjene mjera za poboljšanje energijske učinkovitosti. 18) "Financiranje treće strane" je ugovorni sporazum koji obuhvaća treću stranu – osim opskrbljivača/dobavljača energijom i korisnika mjere poboljšanja energijske učinko-vitosti – koja osigurava kapital za tu mjeru i zaračunava ko-risniku naknadu jednaku dijelu ušteda energije postignutih kao rezultat mjere poboljšanja energijske učinkovitosti. Ta treća strana može, ali ne mora biti društvo za energijske usluge (ESCO). Ukoliko treća strana nije društvo za energijske usluge, ona ima mogućnost preuzimanja ugovora o energijskoj učinkovitosti, ili drugog odgovarajućeg ugovora, kojim je regulirano obavljanje energijskih usluga od društva za energijske usluge. 19) "Fond" je Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine utemeljen Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federa-cije BiH", broj: 33/03), koji financijski podržava projekte poboljšanja energijske učinkovitosti. 20) "Indikativni ciljevi za uštedu energije" su planirane uštede u finalnoj potrošnji energije u Federaciji BiH izražene kako u apsolutnom iznosu u GWh ili ekvivalent-nim jedinicama, tako i u postotku finalne prosječne potrošnje energije. 21) "Indikatori potrošnje energije" su iskazane ili izračunate vrijednosti koje pokazuju potrošnju energije ovisno o specifičnosti konstrukcije i predstavljaju mjeru energijske učinkovitosti. 22) "Neizravan utjecaj" je utjecaj proizvoda koji ne troše ene-rgiju, ali doprinose očuvanju energije za vrijeme uporabe. 23) "Investitor" je pravna ili fizička osoba koja svoja ili posuđena sredstva ulaže u izgradnju novog ili rekonstruiranje, popravak, odnosno dogradnju postojećeg: individualnog objekta stanovanja, kolektivnog objekta stanovanja ili njegovog samostalnog dijela, stambeno-poslovnog objekta, poslovnog objekta. 24) "Isporučitelj proizvoda koji koriste energiju" je proizvođač, njegov ovlašteni predstavnik, uvoznik ili druga pravna ili fizička osoba koja proizvode koji koriste energiju stavlja na tržište. 25) "Krajnji potrošač energije" je fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu potrošnju. 26) "Pravna osoba ovlaštena za obavljanje energijskog audita" je pravna osoba koja ispunjava uvjete navedene ovim zakonom i ovlaštena od Federalnog ministarstva prostornog uređenja za obavljanje energijskih audita. 27) "Mali operator distribucijskog sustava" ili "mali opskrbljivač" smatra se pravna osoba koja distribuira ili proda manju količinu energije od količine ekvivalentne energije od 75 GWh godišnje ili upošljava manje od 10 osoba ili čiji godišnji prihod ne prelazi 4.000.000,00 KM. 28) "Mehanizmi energijske učinkovitosti" su instrumenti koje koristi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada), vlada kantona ili tijelo uprave ili jedinice lokalne samouprave ili javne ustanove kako bi stvorili okvir potpore ili poticaja za sudionike na tržištu da naručuju i obavljaju energijske usluge i ostale mjere energijske učinkovitosti. 29) "Ministar" odnosi se na federalnog ministra energije, rudarstva i industrije. 30) "Ministarstvo" se odnosi na Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije. 31) "Mjere energijske učinkovitosti" su radnje i aktivnosti kojima se na provjerljiv, mjerljiv i procjenljiv način postiže poboljšanje energijske učinkovitosti. Petak, 24. 3. 2017. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 22 - Stranica 3 32) "Mjerodavna ministarstva" u smislu ovoga zakona su Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, Federalno ministarstvo prostornog uređenja, Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo prometa i komunikacija. 33) "Nedozovoljena uporaba naljepnice" predstavlja korište-nje naljepnice s podatcima o energijskoj učinkovitosti proizvoda na način koji nije predviđen ovim zakonom i podzakonskim aktima. 34) "Nositelj programa obuke" je pravna osoba koja je, sukladno uvjetima propisanim ovim zakonom i uredbom iz članka 27. stavak (4), dobila ovlast za provođenje programa obuke za osobe koje provode energijske audite. 35) "Operator distribucijskog sustava" je pravna osoba odgovorna za distribuiranje, pogon, upravljanje, održavanje, izgradnju i razvitak elektrodistribucijske mreže, ili distribucijske mreže prirodnog plina ili distribucijske mreže za prijenos toplotne energije za daljinsko grijanje i/ili hlađenje i priključenje novih potrošača energije i proizvođača. 36) "Temeljna potrošnja energije" je normalna potrošnja energije s normalnim troškovima energije, te se koristi kao temelj za poređenje pri određivanju budućih ušteda energije. 37) "Temeljne vrijednosti" su vrijednosti koje se koriste za određivanje temeljne potrošnje energije i služe kao polazni parametar za poređenje energijskih značajki zgrada, kao i za određivanje mogućnosti za smanjenje potrošnje energije. 38) "Poboljšanje energijske učinkovitosti" je povećanje učinkovitog korištenja energije u krajnjoj potrošnji, što je rezultat tehničko-tehnoloških promjena, promjena u upravljanju i/ili u ponašanju potrošača energije. 39) "Potrošač s obvezom upravljanja energijom" je obveznik u javnom sektoru zgrada, javna rasvjeta i drugi potrošači energije kada imaju status korisnika sredstava Fonda. 40) "Programi poboljšanja energijske učinkovitosti" su aktivnosti usmjerene na skupine krajnjih potrošača energije i koje uobičajeno dovode do poboljšanja energijske učinko-vitosti koje se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti. 41) "Proizvod koji koristi energiju" je proizvod koji za svoj predviđeni rad treba energiju, uključujući i dijelove proizvoda koji su ovisni o energiji, a koji se stavljaju na tržište i/ili uporabu kao individualni proizvodi. 42) "Sustav upravljanja energijom" je niz procesa koji omogućuju korištenje podatka i informacija za održanje i poboljšanje energijskih značajki, radi poboljšanja radne učinkovitosti, smanjenje intenziteta energije i smanjenje utjecaja na okoliš. Sustav se uspostavlja u okviru standarda BAS EN ISO 50001:2012. 43) "Opskrbljivač energijom" je energetski subjekt koji se bavi kupovinom i nabavom, isporukom i prodajom energije/energenata krajnjim korisnicima..44) "Ugovor o energijskom učinku" je ugovor o pružanju energijskih usluga zaključen između korisnika i uglavnom ESCO-a po kojem se provedba mjera plaća prema ugovorenom stupnju poboljšanja energijske učinkovitosti. 45) "Upravljanje energijom" je praćenje i analiziranje potrošnje energije, provođenje energijskih audita, energij-ska certifikacija zgrada, provedba mjera energijske učinko-vitosti, uspostava i vođenje informacijskog sustava za energijsku učinkovitost. 46) "Ušteda energije" je smanjenje potrošnje energije utvrđeno mjerenjem ili procjenom potrošnje prije i poslije primjene mjera za poboljšanje energijske učinkovitosti, uz usklađivanje sa vanjskim uvjetima koji utječu na potrošnju energije. 47) "Veliki potrošač energije" je krajnji potrošač energije čija ukupna godišnja potrošnja energije prelazi propisane granične vrijednosti potrošnje energije. 48) "Zgradarstvo" je disciplina koja proučava sve što se odnosi na građevinski dio objekta, odnosno proučava elemente, sklopove, tipove konstrukcija, proste i složene tehničke sustave u i na objektu, način građenja, primjenu materijala i potrebnu projektnu dokumentaciju za izgradnju objekta. 49) "Značajna obnova" znači rekonstruiranje, renoviranje ili adaptiranje zgrade kada su ukupni troškovi, koji se odnose na omotač zgrade ili tehničke sustave zgrade, veći od 25% vrijednosti zgrade, ne računajući vrijednost zemljišta na kojem se zgrada nalazi, odnosno kada se obnavlja više od 25% površine omotača zgrade. II. INDIKATIVNI CILJEVI Članak 4. (Indikativni ciljevi za uštedu energije) (1) Indikativni ciljevi Federacije Bosne i Hercegovine u ostva-rivanju ušteda u potrošnji energije utvrđuju se Akcijskim planom za energijsku učinkovitost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: EEAPF), a na temelju obveza utvrđenih Nacionalnim akcijskim planom energijske učinkovitosti Bosne i Hercegovine (NEEAP). (2) EEAPF je sastavni dio Nacionalnog akcijskog plana energijske učinkovitosti Bosne i Hercegovine. (3) Indikativni ciljevi izračunavaju se na temelju raspoloživih podataka za posljednjih pet godina. (4) Metodologiju za izračunavanje indikativnih ciljeva utvrđuje Ministarstvo. III. MJERODAVNOST ZA PROVEDBU POLITIKE ENERGIJSKE UČINKOVITOSTI Članak 5. (Agencija za energijsku učinkovitost) (1) Agencija za energijsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Agencija) je neprofitna organizacija sa svojstvom pravne osobe za obavljanje stručnih poslova na unaprjeđenju uvjeta i mjera za racionalnu uporabu i štednju energije i energenata, kao i poboljšanje energijske učinkovitosti u svim sektorima potrošnje energije. (2) Agencija se registrira sukladno ovom zakonu i drugim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji reguliraju ovu oblast. (3) S ciljem osiguranja najveće razine dostupnosti informacija Agencija uspostavlja, vodi i održava informacijski sustav energijske učinkovitosti. (4) Vlada će, na prijedlog mjerodavnih ministarstava, posebnim propisom uspostaviti i urediti pitanja vezana uz mjero-davnost, statusna pitanja i organizaciju Agencije. Članak 6. (Mjerodavnosti Agencije) Mjerodavnosti Agencije, između ostaloga, su: a) promoviranje energijske učinkovitosti i energijske uštede; b) promoviranje korištenja energije iz obnovljivih izvora s ciljem poboljšanja kvalitete okoliša i smanjenja emisije plinova sa stakleničkim učinkom; c) kreiranje i provođenje projekata koji demonstriraju energijsku učinkovitost i korištenje čistih - obnovljivih izvora energije; Broj 22 - Stranica 4 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 24. 3. 2017. d) analiziranje postojanja i predlaganje načina uklanjanja barijera koje sprječavaju mogućnost primjene mjera za poboljšanje energijske učinkovitosti; e) analiziranje mogućnosti primjene okolišnih kriterija i kriterija energijske učinkovitosti na urbani razvitak s posebnim naglaskom na urbani razvitak stanovanja, na način da se navedeni kriteriji uključe u proceduru za izdavanje dozvola za građenje, odnosno pokretanje inicijative za postizanje poreznih olakšica za projekte koje primjenjuju ove kriterije; f) sudjelovanje u izradi, koordiniranju i kontroli pro-vedbe kratkoročnih i dugoročnih planova za ostva-renje ciljeva poboljšanja energijske učinkovitosti; g) rukovođenje realiziranjem projekata i provedbom mjera iz oblasti energijske učinkovitosti sukladno programima poboljšanja energijske učinkovitosti; h) pripremanje godišnjih izvješća o rezultatima prove-denih mjera predviđenih programima poboljšanja energijske učinkovitosti; i) vođenje registra izdatih certifikata u zgradarstvu i registra obavljenih energijskih audita u industriji; j) organiziranje pravodobnog informiranja javnosti o rezultatima provedenih mjera u različitim sektorima; k) sudjelovanje u pripremi legislative u oblasti energijske učinkovitosti; l) sudjelovanje u realiziranju međunarodnih programa i projekata. Članak 7. (Osiguranje ispunjavanja ciljeva do uspostave Agencije) (1) Do uspostave Agencije poslove koji će osigurati postizanje indikativnih ciljeva obavljat će Ministarstvo. (2) S ciljem postizanja indikativnih ciljeva Ministarstvo poslove iz stavka (1) ovoga članka obavlja u suradnji i koordiniranju s Federalnim ministarstvom prostornog uređenja, Federalnim ministarstvom okoliša i turizma i Federalnim ministarstvom prometa i komunikacija, a sukladno njihovim mjerodavnostima. Članak 8. (Mjerodavnost Ministarstva) (1) Ministarstvo provodi politiku poboljšanja energijske učinkovitosti. (2) U suradnji s ministarstvima iz članka 7. stavak (2) ovoga zakona Ministarstvo priprema i Vladi dostavlja usuglašen prijedlog podzakonskih akata koje sukladno ovom zakonu donosi Vlada. (3) U pogledu provođenja politike poboljšanja energijske učinkovitosti Ministarstvo koordinira druga tijela uprave, ustanove, javna poduzeća i zainteresirane strane. (4) Ministarstvo sudjeluje u pripremi propisa neophodnih za usklađivanje zakonodavstva Federacije Bosne i Hercego-vine s propisima o energijskoj učinkovitosti koji su na snazi u Energetskoj zajednici. Članak 9. (Mjerodavnost kantona) Vlada kantona, ili od nje zaduženo tijelo uprave, u provođenju ovoga zakona zadužena je: a) donositi Plan energijske učinkovitosti na svome području, b) upravljati potrošnjom energije u zgradama koje tijela vlade, javne službe i poduzeća čiji je utemeljitelj kanton, koriste za obavljanje djelatnosti, c) utvrđivati poticajne mjere za poboljšanje energijske učinkovitosti, d) voditi informacijski sustav energijske učinkovitosti na razini kantona, sukladno propisu iz članka 48. ovoga zakona i e) pružati stručnu pomoć jedinicama lokalne samoupra-ve na izradi programa poboljšanja energijske učin-kovitosti radi njihovog usklađivanja s EEAPF-om. Članak 10. (Mjerodavnost jedinica lokalne samouprave) Jedinica lokalne samouprave: a) donosi općinski i/ili gradski program poboljšanja energijske učinkovitosti, b) upravlja energijom u zgradama i drugim izgrađenim objektima koje za obavljanje djelatnosti koriste tijela lokalne samouprave, javne službe i javna poduzeća čiji je utemeljitelj lokalna samouprava, c) informira građane o mogućnostima poboljšanja energijske učinkovitosti, značaju i učincima primjene mjera energijske učinkovitosti u stambenim objektima u vlasništvu građana, d) informira poslovne subjekte o mogućnostima pobolj-šanja energijske učinkovitosti, značaju i učincima primjene mjera energijske učinkovitosti u poslovnim objektima, e) utvrđuje poticajne mjere za poboljšanje energijske učinkovitosti i f) vodi informacijski sustav potrošnje energije u zgrada-ma navedenim u alineji b) ovoga članka sukladno propisu iz članka 48. ovoga zakona. IV. STRATEGIJSKI DOKUMENTI ENERGIJSKE UČINKOVITOSTI Članak 11. (Strategija energijske učinkovitosti) (1) Strategija energijske učinkovitosti (u daljnjem tekstu: Strategija) sastavni je dio Energetske strategije Federacije Bosne i Hercegovine. (2) Strategija se sastoji od: a) Politike za provođenje energijske učinkovitosti; b) Strategijskog plana za implementiranje ciljeva energijske učinkovitosti koji sadrži: 1) indikativne ciljeve za uštedu energije; 2) smjernice za postizanje indikativnih ciljeva; c) Akcijskog plana koji definira implementiranje strategijskog plana. (3) Ministarstvo izrađuje, Vlada predlaže, a Parlament Federa-cije Bosne i Hercegovine donosi Strategiju. (4) Strategija se usvaja za razdoblje od najmanje deset godina. (5) Politika i strategijski plan donose se za razdoblje od najmanje deset godina, razmatraju se najmanje svake dvije godine i ažururaju po potrebi, a njihove se izmjene i dopune vrše po proceduri iz stavka (3) ovoga članka. (6) Strategija utvrđuje razinu i način osiguranja financijskih sredstava potrebnih za ispunjenje indikativnih ciljeva za uštedu energije. (7) Do donošenja politike iz stavka (2) točka a) ovoga članka Ministarstvo priprema, a Vlada, u roku 60 dana od dana stu-panja na snagu ovoga zakona, odlukom utvrđuje privreme-ne smjernice politike za provođenje energijske učinko-vitosti. (8) Odluka iz stavka (7) ovoga članka počinje se primjenjivati nakon dobijanja suglasnosti od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Članak 12. (Akcijski plan energijske učinkovitosti) (1) Na prijedlog Ministarstva EEAPF, pripremljen u suradnji s mjerodavnim ministarstvima iz članka 7. stavak (2) ovoga Petak, 24. 3. 2017. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 22 - Stranica 5 zakona, donosi Vlada u roku 90 dana od donošenja privre-menih smjernica iz članka 11. stavak (7) ovoga zakona. (2) EEAPF sadrži: a) indikativne ciljeve za uštedu energije za razdoblje tri godine, b) mjere energijske učinkovitosti za ostvarivanje indikativnih ciljeva za uštedu energije, c) vremenski okvir i nositelje aktivnosti za provođenje mjera za postizanje indikativnih ciljeva, d) procjenu rezultata napretka u ostvarivanju ciljeva iz prethodnog EEAPF-a (osim za prvi EEAPF) neposredno prije donošenja novog i e) procjenu financijskih i drugih sredstava potrebnih za provođenje EEAPF-a, izvore i način njihovog osiguranja. (3) Ministarstvo će pratiti provođenje EEAPF-a i podnijeti izvešće o njegovom ostvarenju na usvajanje Vladi najkasnije do 30. travnja u tekućoj godini, za prethodnu godinu. (4) Izmjene i dopune EEAPF-a vrše se po proceduri iz stavka (1) ovoga članka. (5) Radi učinkovitog provođenja mjera i postizanja indikativnih ciljeva iz EEAPF-a zakonom se može utemeljiti fond putem kojeg će se ostvarivati potpora za javni i privatni sektor s ciljem ispunjenja obveza poboljšanja energijske učinko-vitosti. Članak 13. (Operativni plan za poboljšanje energijske učinkovitosti u federalnim institucijama) (1) Operativni plan za poboljšanje energijske učinkovitosti u federalnim institucijama uprave (u daljnjem tekstu: Operativni plan) obuhvaća: a) mjere koje treba provesti u institucijama javne uprave; b) dinamiku provođenja mjera; c) sredstva neophodna za realiziranje mjera, izvori i način njihovog osiguranja. (2) Operativni plan iz stavka (1) ovoga članka mora biti usklađen s EEAPF-om i donosi se za razdoblje tri godine. (3) Na temelju prijedloga operativnih planova javnih institucija dostavljenih od odgovornih osoba javnih institucija, Ministarstvo predlaže a Vlada donosi trogodišnji operativni plan iz stavka (1) ovoga članka u roku 90 dana od dana donošenja EEAPF-a. (4) Financiranje provođenja Operativnog plana vrši se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine, Fonda, javno-privatnih partnerstava i drugih izvora financiranja. (5) Odgovorna osoba institucije javne uprave Vladi i Ministarstvu dostavlja izvješće o provođenju Operativnog plana najmanje jednom godišnje. Članak 14. (Kantonalni planovi energijske učinkovitosti) (1) Svaki će kanton u roku šest mjeseci od dana donošenja EEAPF-a donijeti Plan energijske učinkovitosti na području kantona. (2) Plan iz stavka (1) ovoga članka mora biti usuglašen s EEAPF-om. (3) Trogodišnji plan iz stavka (1) ovoga članka, pripremljen u suradnji s tijelima lokalne samouprave, ekonomskim udru-gama i udrugama za zaštitu okoliša, te drugim zainte-resiranim osobama donosi vlada kantona. (4) Sastavni dio plana iz stavka (1) ovoga članka su planovi za unaprjeđenje energijske učinkovitosti javnih institucija ustanovljenih na razini kantona. (5) Plan iz stavka (1) ovoga članka, prije njegovog usvajanja, vlada kantona dostavlja Ministarstvu s ciljem procjene njegove usuglašenosti s EEAPF-om. Članak 15. (Programi poboljšanja energijske učinkovitosti jedinica lokalne samouprave) (1) Na temelju kantonalnih planova jedinice lokalne samoupra-ve donose općinske i/ili gradske programe poboljšanja energijske učinkovitosti u roku šest mjeseci od dana usvajanja kantonalnog plana. (2) Program iz stavka (1) ovoga članka donosi se za tri godine i obuhvaća: a) Prijedlog mjera za ostvarenje indikativnih ciljeva za uštedu energije u potrošnji na teritoriju jedinice lokalne samouprave, uključujući: 1) planove adaptiranja i održavanja zgrada i drugih izgrađenih objekata koje koristi jedinica lokalne samouprave, njezine administracijske službe, javna poduzeća čiji je utemeljivač jedinica lokalne samouprave; 2) planove za poboljšanje energijske učinkovitosti komunalnih usluga (javne rasvjete, opskrbe vodom, upravljanja otpadom i sl.) i transporta; 3) specifične mjere u zgradama zaštićenim kao kulturno naslijeđe i druge slične vrste objekata; 4) druge mjere koje treba provesti na teritoriju jedinice lokalne samouprave; b) vremenski okvir za provođenje mjera za postizanje indikativnih ciljeva; c) procjenu financijskih i drugih sredstava potrebnih za provođenje programa iz stavka (1) ovoga članka, izvore i način njihovog osiguravanja. (3) Financiranje provođenja programa iz stavka (1) ovoga članka vrši se iz proračuna jedinice lokalne samouprave, Fonda, javno-privatnih partnerstava i drugih izvora financiranja. (4) Jedinica lokalne samouprave Program iz stavka (1) ovoga članka prije usvajanja dostavlja vladi kantona s cijem procjene njegove usuglašenosti s Planom iz članka 14. ovoga zakona. Članak 16. (Program poboljšanja energijske učinkovitosti velikog potrošača) (1) Veliki potrošač uspostavlja sustav upravljanja energijom i donosi program poboljšanja energijske učinkovitosti za razdoblje tri godine. (2) Program iz stavka (1) ovoga članka sadrži detaljnu analizu velikog potrošača po strukturi potrošnje, značajkama po-trošnje, procjenu stanja energijske učinkovitosti, indikativne ciljeve za uštedu energije, mjere za unaprjeđenje energijske učinkovitosti, izvore sredstava i druge potrebne podatke. (3) Program iz stavka (1) ovoga članka veliki potrošač donosi u roku 90 dana od dana donošenja Plana energijske učinkovitosti kantona. (4) Veliki potrošač je dužan program iz stavka (1) ovoga članka dostaviti Ministarstvu radi provjere usklađenosti s planom usvojenim na kantonalnoj razini i EEAPF-om. (5) Veliki potrošač je dužan do 1. ožujka tekuće godine dostaviti Ministarstvu izvješće o provođenju programa iz stavka (1) ovoga članka koji, između ostaloga, sadrži analizu ciljeva postignutih u prethodnoj godini kao i buduće mjere. (6) Veliki potrošač je obvezan provoditi mjere poboljšanja energijske učinkovitosti i: Broj 22 - Stranica 6 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 24. 3. 2017. a) uspostaviti adekvatnu organizacijsku strukturu za upravljanje energijom i odrediti osobu odgovornu za upravljanje energijom; b) osigurati provođenje energijskih audita i primjenu ekonomski isplativih mjera energijske učinkovitosti; c) uspostaviti odgovarajući informacijski sustav kojim će osigurati evidenciju praćenja potrošnje energije. (7) Ministar donosi propis kojim se utvrđuje granična vrijednost energije za određivanje statusa velikog potrošača, sadržaj programa za poboljšanje energijske učinkovitosti iz stavka (2) ovoga članka i izvješće o provođenju programa iz stavka (4) ovoga članka. Članak 17. (Distributer energenata, operator distribucijskog sustava i opskrbljivač energijom) (1) Distributer energenata, operator distribucijskog sustava i opskrbljivač energijom Ministarstvu podnosi izvješće o radu jednom godišnje. (2) Izvješće iz stavka (1) ovoga članka obuhvaća: a) pregled isporučene energije i energenata prema strukturi krajnjih potrošača energije, kategoriji i vrsti potrošnje; b) zemljopisnu lokaciju njihovih krajnjih potrošača energije; c) procjenu stanja energijske učinkovitosti krajnjih potrošača energije; d) prijedloge za mjere poboljšanja energijske učinko-vitosti kod krajnjih potrošača energije; e) druge podatke, koji mogu biti relevantni za energijsku učinkovitost kod krajnjih potrošača energije. Obrazac izvješća iz stavka (1) ovoga članka donosi Ministarstvo. (3) Subjekti iz stavka (1) ovoga članka dužni su obavljati poslove iz svoje mjerodavnosti na način da ne ometaju isporuku energijskih usluga i drugih mjera poboljšanja energijske učinkovitosti, ili da ne ometaju razvitak tržišta energijskih usluga i drugih mjera poboljšanja energijske učinkovitosti. (4) Subjekti iz stavka (1) ovoga članka dužni su sami ili angažiranjem drugih subjekata omogućiti krajnjim potrošačima energije: a) energijske usluge po konkurencijskim cijenama; b) energijske audite provedene na neovisan način, po konkurencijskim cijenama; (5) Vlada na prijedlog Ministarstva i Federalnog ministarstva prostornog uređenja može donijeti poseban propis kojim će odrediti godišnju naknadu u visini procijenjenih troškova aktivnosti iz stavka (4) ovoga članka za subjekte iz stavka (1) ovoga članka, a koja se uplaćuje Fondu. (6) U slučaju donošenja propisa iz stavka (5) ovoga članka subjekti iz stavka (1) ovoga članka nisu dužni ispunjavati obveze iz stavka (4) ovoga članka. (7) Propisom iz stavka (5) ovoga članka Vlada može regulirati mogućnost sklapanja dragovoljnih sporazuma s vlasnicima industrijskih postrojenja na način da se definiraju elementi za supstituciju plaćanja naknade za emisiju stakleničkih plinova s investiranjem u poboljšanje energijske učinkovitosti. (8) Donošenje propisa iz stavka (5) ovoga članka ne oslobađa subjekte iz stavka (1) ovoga članka od suzdržavanja od svakog ponašanja koje će ometati ili ugroziti vršenje energijskih usluga, energijskih audita ili primjenu mjera poboljšanja energijske učinkovitosti. V. MJERE ENERGIJSKE UČINKOVITOSTI Članak 18. (Obveze javnog sektora) (1) Tijela javne uprave, organizacije, regulatorna tijela, javne ustanove, agencije, jedinice lokalne samouprave i javna poduzeća dužna su vršiti upravljanje energijom u prostorijama u kojima posluju i drugim sredstvima s kojima posluju. (2) Upravljanje energijom obuhvaća obuku i edukaciju svojih uposlenika, kao i uspostavu i provođenje kriterija energijske učinkovitosti u postupcima nabave dobara i usluga. (3) U svrhu ispunjenja svojih obveza subjekti u javnom sektoru će: a) periodično, a najmanje jednom godišnje analizirati potrošnju energije; b) provoditi energijski audit sukladno ovom zakonu i drugim propisima koji reguliraju ovu oblast i osigurati dobijanje Certifikata o energijskoj učinkovitosti objekata u funkciji javnog sektora; c) usvojiti program poboljšanja energijske učinkovitosti; d) implementirati mjere programa energijske učinko-vitosti; e) provoditi, održavati i razvijati sustav informacija o energijskoj učinkovitosti, a posebice sustav kontrole nad potrošnjom energije; f) dostavljati Agenciji i Ministarstvu podatke o ukupno utrošenoj energiji sukladno propisu iz članka 48. ovoga zakona. (4) Odredbe stavaka (1) i (2) primjenjivat će i veliki potrošači u obavljanju svojih djelatnosti, kao i svi potrošači energije kada koriste sredstva za energijsku učinkovitost dobijena od Fonda sukladno uvjetima propisanim od Fonda. Članak 19. (Dostava podataka o godišnjoj potrošnji energije) (1) Jedinice lokalne samouprave, kantoni i Služba za zajedničke poslove organa i tijela FBiH, sukladno propisu iz članka 48. ovoga zakona, izvješćem dostavljaju Agenciji podatke o godišnjoj potrošnji energije u zgradama i drugim izgrađenim objektima koje koriste, s opisom čimbenika koji utječu na razinu potrošnje, ne kasnije od 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. (2) Izvješće iz stavka (1) ovoga članka obuhvaća: a) ukupnu potrošnju energije po energentima; b) ukupnu potrošnju energije po tipu zgrade u okviru javnog sektora (zgrade tijela uprave, obrazovanje, kultura i dr.); c) korisne površine zgrade; d) broj uposlenika i broj korisnika; e) ukupne troškove za energiju, po energentima za svaki tip zgrade. (3) Agencija će podatke iz st. (1) i (2) ovoga članka uvrstiti u informacijski sustav iz članka 46. stavka (1) ovoga zakona. Članak 20. (Obnovljivi izvori energije) (1) Uporaba obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne ili toplotne energije smatra se mjerom energijske učinkovitosti u smislu ovoga zakona ako: a) je električna ili toplotna energija iz OIEiEK-a proizve-dena na zgradi, ili pomoćnim objektima zgrade, u kojoj se koristi; b) specifični obnovljivi izvor energije nije većobuhvaćen podsticajnim mjerama ili ako električna energija proizvedena iz tog obnovljivog izvora energije nije namijenjena za prodaju. Petak, 24. 3. 2017. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 22 - Stranica 7 (2) Fizičke i pravne osobe koje koriste obnovljive izvore energije iz stavka (1) ovoga članka mogu koristiti sredstva namijenjena za projekte energijske učinkovitosti. Članak 21. (Javne nabave dobara i usluga) (1) Sukladno propisima koji reguliraju oblast javnih nabava, korisnici sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine ili proračuna kantona ili jedinica lokalne samouprave će, pri odlučivanju o izboru dobavljača u postupku javne nabave, energijsku učinkovitost robe i usluga ocjenjivati zajedno s ostalim kriterijima i prioritet će biti dat, pod jednakim uvjetima, za nabavu opreme i usluga koje omogućuju veći stupanj energijske učinkovitosti. (2) Kod raspisivanja javne nabave za kupovinu ili zakup zgrade ili dijela zgrade, ili rekonstruiranje zgrade ili dijela zgrade, odnosno za uslugu projektiranja zgrade ili dijela zgrade, za potrebe subjekta javnog sektora, kriterij koji definira energijsku učinkovitost izgrađene ili projektirane zgrade ili dijela zgrade ne može biti bodovan ispod razine od 20% ukupnog broja bodova. (3) Pri kupovini ili zakupu zgrade ili dijela zgrade subjekt javnog sektora će u slučaju jednake razine ispunjenosti kriterija iz stavka (2) ovoga članka prednost dati zgradi ili dijelu zgrade koja ima višu razinu energijske učinkovitosti, dokumentiranu certifikatom iz članka 33. ovoga zakona. Članak 22. (Obveze vlasnika zgrade) (1) Pri prodaji ili iznajmljivanju zgrade ili dijelova zgrade u oglasu o prodaji ili iznajmljivanju mora biti naveden indikator energijske značajke zgrade ili dijela zgrade. (2) Odredba is stavka (1) ovoga članka stupa na snagu 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona. (3) Odredba iz stavka (1) ovoga članka ne odnosi se na zgrade i druge izgrađene objekte s liste iz članka 25. stavak (3) ovoga zakona. (4) Prije prijenosa prava vlasništva nad zgradom ili dijelom zgrade s prodavca na kupca, ili prije stupanja na snagu ugovora o zakupu zgrade ili dijela zgrade, prodavac, odnos-no zakupodavac dužan je kupcu, odnosno zakupoprimcu predočiti na uvid Certifikat iz članka 33. ovoga zakona. (5) Odredba iz stavka (4) ovoga članka stupa na snagu 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Članak 23. (Obveze investitora) Uz zahtjev za izdavanjem dozvole za uporabu nove građevine ili za promjenu namjene građevine investitor je dužan priložiti Certifikat iz članka 33. ovoga zakona. VI. ENERGIJSKI AUDIT I CERTIFICIRANJE Članak 24. (Energijske značajke zgrade) (1) Energijske značajke zgrade utvrđuju se na temelju stvarnog ili procijenjenog iznosa energije koja se troši ovisno o vrsti i namjeni zgrade, što uključuje grijanje, pripremu tople vode, hlađenje, ventilaciju, osvjetljenje i pogon uređaja, opreme i uređaja instaliranih u zgradi. (2) Količina energije iz stavka (1) ovoga članka mora biti izražena kroz indikatore koji se obračunavaju uzimajući u obzir zadanu unutarnju temperaturu zgrade, toplotnu izola-ciju ovojnice zgrade, performanse tehničkih sustava zgrade, dizajn i lokaciju zgrade, klimatske uvjete, utjecaj susjednih objekata, sopstvenu proizvodnju energije i sve ostale čimbenike koji utječu na potrošnju energije. (3) Pravilnik o minimalnim zahtjevima za energijskim značajkama zgrada donosi federalni ministar prostornog uređenja. (4) Pravilnik iz stavka (3) ovoga članka sadrži metodologiju utvrđivanja zahtjeva za energijskim značajkama zgrada ovisno o vrsti i namjeni zgrade, značajki toplotne izolacije zgrade, potrošnje energije za osiguranje tople vode i drugih zahtjeva u pogledu energijske učinkovitosti. (5) Revizija zahtjeva za energijskim značajkama zgrada vrši se najmanje jednom u razdoblju pet godina i mora uzeti u obzir tehnički progres u građevinskom sektoru. Članak 25. (Nove zgrade) (1) Projekt za izgradnju nove zgrade, značajna obnova postoje-će zgrade mora biti sukladna zahtjevima za energijskim značajkama zgrada, sukladno ovom zakonu. (2) Projekt iz stavka (1) ovoga članka mora predvidjeti indivi-dualna mjerila potrošnje električne ili toplotne energije, odnosno prirodnog plina za svaku individualnu jedinicu u objektu. (3) Federalni ministar prostornog uređenja, na prijedlog kantonalnih ministarstava mjerodavnih za prostorno uređenje, institucija mjerodavnih za kulturno-povijesno naslijeđe i vjerskih zajednica, utvrđuje listu zgrada i drugih izgrađenih objekata na koje se ne odnose obveze iz stavka (1) ovoga članka. (4) Prilikom utvrđivanja liste iz stavka (3) ovoga članka potrebno je uključiti objekte koji su: a) zgrade koje su službeno zaštićene kao dio kulturno-povijesnog naslijeđa ili zbog njihove posebne arhitektonske ili povijesne važnosti ukoliko bi usklađenost s određenim minimalnim zahtjevima za energijskim značajkama neprihvatljivo promijenila njihov izgled ili osobine, b) zgrade koje se koriste kao vjerski objekti ili mjesta za obavljanje vjerskih aktivnosti, c) privremeni objekti s rokom uporabe od dvije godine ili kraće, industrijski kompleksi, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s niskom potrošnjom energije, d) stambene zgrade koje se koriste ili koje su namijenjene za korištenje na razdoblje kraće od četiri mjeseca godišnje ili za ograničenu godišnju uporabu i s očekivanom potrošnjom energije koja je manja od 25% cjelogodišnje uporabe, e) samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50m2. (5) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje urbanističke suglasnosti za individualne objekte, zgrade ili skupine zgrada, investitor mora, u sklopu idejnog projekta, priložiti analizu uporabe alternativnih sustava opskrbe energijom. (6) Analiza iz stavka (5) ovoga članka uzima u obzir ekološku i ekonomsku izvodljivost visokodjelotvornih navedenih alternativnih sustava ako su takvi dostupni: a) decentralizirani sustav opskrbe temeljen na obnovlji-vim izvorima energije; b) kogeneraciju; c) daljinsko ili blok grijanje ili hlađenje, posebice gdje je to temeljeno na potpunom ili djelomičnom korištenju obnovljivih izvora energije; d) toplotne crpke. (7) Dokumentacija na kojoj je analiza iz stavka (5) ovoga članka utemeljena, s ciljem verifikacije mora biti dostupna tijelu mjerodavnom za izdavanje urbanističke suglasnosti. (8) Na temelju uvida u analizu i dokumentaciju iz st. (5) i (7) ovoga članka, tijelo mjerodavno za izdavanje urbanističke
Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 72/16 14.09.2016 poljoprivreda,proizvodnja Broj 72 - Stranica 32 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O POLJOPRIVREDNOJ ORGANSKOJ PROIZVODNJI Proglašava se Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 13.07.2016. godine i na sjednici Doma naroda od 02.06.2016. godine. Broj 01-02-489-02/16 07. septembra 2016. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O POLJOPRIVREDNOJ ORGANSKOJ PROIZVODNJI DIO PRVI - OSNOVNE ODREDBE Član 1. (Predmet) Ovim zakonom se propisuju ciljevi i načela organske proizvodnje, proizvodna pravila za organsku poljoprivrednu proizvodnju (u daljnjem tekstu: organska proizvodnja), označavanje organskih proizvoda, sistem kontrole u organskoj proizvodnji, registar subjekata u organskoj proizvodnji, upravni i inspekcijski nadzor, uvoz, izvoz i stavljanje na tržište organskih proizvoda, prekršaji i druga pitanja od značaja za organsku proizvodnju. Član 2. (Primjena Zakona) (1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na proizvode poljoprivrednog porijekla koji potiču iz svih faza organske biljne i stočarske proizvodnje, uključujući akvakulturu (u daljnjem tekstu: organski proizvod) kada su ti proizvodi stavljeni na tržište ili su namijenjeni stavljanju na tržište Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH) i to: a) sirovi ili neprerađeni poljoprivredni proizvodi; b) prerađeni poljoprivredni proizvodi namijenjeni da se koriste kao hrana; c) proizvodi akvakulture; d) hrana za životinje; e) vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj; f) kvasci koji se koriste kao hrana ili hrana za životinje. (2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sve subjekte registrirane za obavljanje neke od djelatnosti vezane uz organske proizvode navedene u stavu (1) ovog člana i koji učestvuju u aktivnostima u bilo kojoj fazi proizvodnje, pripreme i distribucije na području Federacije BiH. (3) Proizvodi dobijeni lovom divljih životinja i ribolovom u slobodnim vodama ne smatraju se proizvodima organske proizvodnje. (4) Priprema hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti u restoranima, bolnicama, menzama i drugim sličnim mjestima prodaje ili isporuke hrane krajnjem potrošaču ne podliježe odredbama ovog zakona. (5) Ovaj zakon primjenjuje se uz primjenu važećih propisa o proizvodima iz stava (1) ovog člana kojima se uređuje proizvodnja, prerada, distribucija, deklarisanje, označavanje i kontrola, uključujući propise o hrani i hrani za životinje. Član 3. (Definicije) (1) U smislu odredbi ovog zakona pojedini izrazi imaju sljedeća značenja: 1) "organska proizvodnja" je način proizvodnje poljoprivrednih i drugih proizvoda primjenom proizvodnih pravila za organsku proizvodnju u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; 2) "faze proizvodnje, pripreme i distribucije" znači svaka faza od, uključujući primarnu proizvodnju i uzgoj organskog proizvoda do, uključujući njegovo skladištenje, preradu, obradu, prijevoz, prodaju ili isporuku krajnjem potrošaču, kao i označavanje ili deklarisanje, reklamiranje, uvoz, izvoz i podugovaranje sa trećom stranom; 3) "organsko" znači da potiče od/ili se odnosi na organsku proizvodnju u skladu sa ovim zakonom; 4) "neorgansko" znači da ne potiče ili nije u vezi sa organskom proizvodnjom u skladu sa ovim zakonom; 5) "subjekt" je fizičko ili pravno lice u organskoj proizvodnji odgovorno da osigura provođenje odredbi ovog zakona unutar poslovanja za koje je registrirano i kojim upravlja; 6) "grupa subjekata" je grupa u kojoj je svaki subjekt poljoprivrednik i koja posjeduje gazdinstvo do pet hektara korištene poljoprivredne površine i koja se može, uz proizvodnju hrane i hrane za životinje, baviti i preradom hrane i hrane za životinje; 7) "biljna proizvodnja" je uzgoj biljnih vrsta i proizvodnja biljnih proizvoda na proizvodnim jedinicama, uključujući žetvu i ubiranje plodova, te sakupljanje plodova, biljaka, biljnih dijelova samoniklih biljnih vrsta i gljiva iz prirodnih staništa u komercijalne svrhe; 8) "proizvodna jedinica" je proizvodni pogon, proizvodna površina, pašnjak, prostor na otvorenom, objekt za životinje, prostor za skladištenje roba, biljnih i životinjskih proizvoda, sirovina i svih drugih repromaterijala potrebnih za organsku proizvodnju; 9) "stočarska proizvodnja" je uzgoj domaćih ili pripitomljenih kopnenih životinja na proizvodnim jedinicama, uključujući pčelarstvo, kao i sakupljanje životinjskih vrsta iz prirodnih staništa u komercijalne svrhe; 10) "akvakultura" je uzgoj i proizvodnja riba i drugih vodenih organizama korištenjem tehnika za povećanje njihove proizvodnje izvan prirodnih kapaciteta staništa, a uzgajane ribe i organizmi ostaju u vlasništvu subjekta u fazi uzgoja, proizvodnje i izlova; 11) "paralelna proizvodnja" znači istovremeno obavljanje djelatnosti i organske proizvodnje i proizvodnje u prijelaznom periodu i/ili organske proizvodnje i neorganske proizvodnje od subjekta; 12) "prijelazni period" je utvrđeni period koji je potreban za prelazak iz neorganske na organsku proizvodnju ili uzgoj u toku kojeg se na poljoprivrednom gazdinstvu i/ili proizvodnoj jedinici primjenjuju odredbe ovog zakona; 13) "priprema" su postupci konzervisanja i/ili prerade organskih proizvoda, uključujući klanje i rasijecanje kada su u pitanju proizvodi od životinja, kao i Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 33 pakovanje, označavanje i/ili izmjena oznaka koje se odnose na proizvodna pravila za organsku proizvodnju; 14) za izraze: "hrana", "hrana za životinje" i "stavljanje na tržište" važe definicije utvrđene u Zakonu o hrani ("Službeni glasnik BiH", br. 50/04); 15) "označavanje" je svaki izraz, riječ/i, podatak, trgovački naziv, naziv robne marke (brenda), slikovni prikaz ili simbol, žig ili oznaka koja se veže ili nalazi na bilo kojem pakovanju, ambalaži, dokumentu, obavijesti, etiketi, tabli, prstenu ili obruču koji prati organski proizvod ili se na njega odnosi; 16) za izraz "upakovana hrana" važi definicija utvrđena posebnim propisom o označavanju ili deklarisanju upakovane hrane; 17) "reklamiranje" je svako predstavljanje javnosti bilo kojim sredstvom osim oznakom, čija je svrha da ima ili je vjerovatnoća da će imati uticaj na formiranje stavova, uvjerenja i ponašanja kupaca i/ili potrošača sa direktnim ili indirektnim ciljem podsticanja prodaje organskih proizvoda; 18) "nadležni organ" je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u čijoj je nadležnosti provođenje ovog zakona i organizacija sistema kontrola u području organske proizvodnje u skladu sa odredbama ovog zakona, a prema potrebi izraz uključuje i odgovarajuće nadležne organe iz trećih zemalja; 19) "kontrolno tijelo" je pravno lice koje je registrirano za obavljanje djelatnosti kontrole i certifikacije, a kojem je nadležni organ dodijelilo ovlaštenje za provođenje kontrole i certifikacije u oblasti organske proizvodnje u skladu sa odredbama utvrđenim ovim zakonom, a prema potrebi izraz podrazumijeva odgovarajući kontrolni organ ili kontrolno tijelo iz trećih zemalja; 20) "službena kontrola" je svaki oblik kontrole koju vrši nadležni organ radi verifikovanja postupanja subjekta nadzora i usklađivanja poslovanja u skladu sa zakonima i drugim propisima; 21) "certifikacija" je postupak na osnovu kojeg ovlašteno kontrolno tijelo izdaje certifikat o usaglašenosti kojim potvrđuje da je predmetni organski proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega; 22) "oznaka usklađenosti" znači dokaz usklađenosti sa određenom grupom standarda ili drugih normativnih akata u obliku oznake; 23) "organski proizvod" je svaki proizvod proizveden i označen ovim izrazom i/ili oznakom na jednom od službenih jezika i pisama u Federaciji BiH, u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega; 24) "sastojak" je svaka supstanca, uključujući aditive, koja se koristi u proizvodnji ili pripremi hrane, a koja je prisutna u gotovom proizvodu čak i u promijenjenom obliku; 25) za izraz "sredstva za zaštitu bilja" važi definicija utvrđena Zakonom o zaštiti bilja od bolesti i štetočina koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) koji se u skladu sa članom IX5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje kao federalni zakon, odnosno značenje izraza "fitofarmaceutska sredstva" utvrđenog Zakonom o fitofarmaceutskim sredstvima ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04); 26) za izraz "genetički modificirani organizam" (u daljnjem tekstu: GMO) važi definicija utvrđena Zakonom o genetički modifikovanim organizmima ("Službeni glasnik BiH", br. 23/09); 27) "proizvedeno od GMO-a" znači djelomično ili u cijelosti dobiveno iz GMO-a, ali ne sadrži ili se ne sastoji od GMO-a; 28) "proizvedeno s pomoću GMO-a" znači dobiveno korištenjem GMO-a kao posljednjeg živog organizma u proizvodnom postupku, ali ne sadrži ili se ne sastoji od GMO-a, niti je proizveden od GMO-a; 29) za izraz "dodaci hrani" važi definicija utvrđena posebnim propisom o dodacima hrani za životinje; 30) "ekvivalentno" podrazumijeva u opisivanju različitih sistema ili mjera da ti sistemi ili mjere mogu osigurati isti nivo usklađenosti i udovoljiti ciljevima i načelima organske proizvodnje utvrđenim ovim zakonom; 31) "pomoćna supstanca u procesu proizvodnje" je svaka supstanca koja sama po sebi nije hrana, ali se koristi u preradi sirovine, prehrambenih proizvoda ili njihovih sastojaka u svrhu ispunjavanja određenih tehnoloških zahtjeva u postupku obrade ili prerade, što može dovesti do nenamjernog, ali tehnički neizbježnog prisustva ostataka (rezidua) tih supstanci i njenih derivata u gotovom proizvodu, pod uvjetom da ti ostaci ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje i da nemaju nikakav tehnološki učinak na gotov proizvod; 32) "jonizirajuće zračenje" je elektromagnetsko i čestično zračenje čijim prolazom u materiju direktno ili indirektno nastaju parovi pozitivno i negativno nabijenih električnih čestica-jona; 33) "priprema hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti" podrazumijeva pripremu organskih proizvoda u restoranima, bolnicama, menzama i drugim sličnim mjestima prodaje ili isporuke hrane krajnjem potrošaču; 34) "izdavanje potvrde" je postupak koji provodi ovlašteno kontrolno tijelo i izdaje potvrdu kojom potvrđuje da je organski proizvod iz uvoza i da potiče iz ekvivalentnog sistema uspostavljenog ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega; 35) "potvrda" je dokument kojim subjekt dokazuje da je organski proizvod iz uvoza ekvivalentan organskom proizvodu proizvedenom u skladu sa ovim zakonom. (2) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda podrazumijeva uključivanje oba roda. DIO DRUGI - CILJEVI I NAČELA ORGANSKE PROIZVODNЈE POGLAVLJE I. OPĆI CILJEVI I NAČELA Član 4. (Opći ciljevi organske proizvodnje) Opći ciljevi organske proizvodnje su: a) uspostaviti cjelovit i održiv sistem upravljanja poljoprivredom koji: 1) poštuje prirodne sisteme i cikluse, te održava i poboljšava očuvanje zdravlja tla, voda, biljaka i životinja i održava njihovu međusobnu ravnotežu, 2) doprinosi visokom nivou biološke raznovrsnosti, Broj 72 - Stranica 34 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. 3) odgovorno koristi energiju i prirodne resurse, kao što su voda, tlo, organske materije i zrak, 4) poštuje visoke standarde o dobrobiti životinja i ispunjava etološke potrebe životinje zavisno od vrste kojoj pripada; b) težiti proizvodnji proizvoda visokog kvaliteta; c) težiti proizvodnji širokog asortimana prehrambenih i drugih poljoprivrednih proizvoda koji su u skladu sa potražnjom potrošača za proizvodima proizvedenim primjenom pravila proizvodnje koji ne nanose štetu okolini, zdravlju ljudi, biljaka ili zdravlju i dobrobiti životinja. Član 5. (Opća načela organske proizvodnje) Organska proizvodnja se zasniva na sljedećim općim načelima: a) načelo odgovarajućeg planiranja i upravljanja prirodnim i biološkim procesima koji su zasnovani na ekološkim sistemima, uz iskorištavanje prirodnih resursa u okviru tih sistema primjenom pravila proizvodnje u okviru kojih se: 1) u proizvodnji koriste agrotehničke, mehaničke, fizičke, biološke i biotehničke mjere, 2) u proizvodnji poljoprivrednih kultura, uzgoju životinja ili proizvodnji u akvakulturi ispunjava načelo održivog korištenja prirodnih resursa, 3) poštuje zabrana upotrebe GMO-a i proizvoda proizvedenih od ili pomoću GMO-a, izuzev veterinarsko-medicinskih proizvoda, a 4) pravila proizvodnje zasnivaju na procjeni rizika i korištenju mjera predostrožnosti i prevencije u slučajevima kada je to potrebno; b) načelo ograničenja unošenja i korištenja repromaterijala dobijenog izvan organske proizvodne jedinice, odnosno poljoprivrednog gazdinstva, a izuzetno kada su potrebni vanjski unosi repromaterijala ili kada ne postoje odgovarajući postupci i metode u skladu sa stavom 1. tačka a) ovog člana, ograničeni su na unose: 1) repromaterijala koji potiču iz organske proizvodnje, 2) prirodnih sastojaka ili sastojaka dobijenih prirodnim putem i 3) prirodnih mineralnih đubriva niske topivosti; c) načelo strogog ograničenja korištenja hemijskih sintetizovanih repromaterijala, osim u vanrednim slučajevima kada: 1) odgovarajući sistemi organskog upravljanja ne daju zadovoljavajuće rezultate i 2) na tržištu nisu dostupni repromaterijali iz stava 1. tačka b) ovog člana ili 3) kada bi korištenje vanjskih unosa repromaterijala iz stava 1. tačka b) ovog člana imalo neprihvatljive posljedice na okolinu; d) načelo prilagođavanja proizvodnih pravila organske proizvodnje kada je to neophodno lokalnim i regionalnim klimatskim i agroekološkim uvjetima, sanitarnom stanju, dostignutom nivou razvoja i specifičnoj uzgojnoj praksi, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. POGLAVLJE II. SPECIFIČNA NAČELA Član 6. (Specifična načela za primarnu poljoprivrednu proizvodnju i akvakulturu) Uzgoj u biljnoj i stočarskoj proizvodnji i akvakulturi je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na općim načelima iz člana 5. ovog zakona i na sljedećim specifičnim načelima: a) održavanje i poboljšanje života u tlu i prirodne plodnosti tla, očuvanje stabilnosti i biološke raznovrsnosti tla koji sprečavaju i onemogućuju zbijanje i eroziju tla, te ishrana biljaka prvenstveno putem ekosistema tla; b) svođenje na minimum upotrebe neobnovljivih prirodnih resursa i repromaterijala koji ne potiču sa predmetnog poljoprivrednog gazdinstva; c) reciklaža otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog porijekla u svrhu njihovog daljnjeg korištenja kao repromaterijala u proizvodnji biljaka i životinja; d) kod donošenja odluka vezanih uz organsku proizvodnju obavezno se u obzir uzima ekološka ravnoteža na lokalnom i regionalnom nivou; e) održavanje zdravlja životinja vrši podsticanjem prirodne imunološke zaštite životinja, kao i odabirom u odnosu na vrstu odgovarajućih pasmina i/ili sojeva i uzgojne prakse životinja; f) održavanje zdravlja bilja primjenom preventivnih mjera, kao što su odabir odgovarajućih vrsta, sorti ili hibrida otpornih na štetne organizme, te primjenom odgovarajućeg plodoreda, mehaničkih i fizičkih metoda i mjera zaštite korištenjem prirodnih neprijatelja štetnih organizama; g) primjena prakse uzgoja životinja koje su prilagođene lokalitetu uzgoja i raspoloživim zemljišnim površinama kojima raspolaže subjekt; h) primjena prakse uzgoja životinja kojom se osigurava visok nivo dobrobiti životinja i ispunjava prirodna potreba životinja u odnosu na uzgajanu vrstu; i) proizvodnja organskih proizvoda animalnog porijekla od životinja koje su od rođenja i/ili od kada su se izlegle i tokom cijelog života uzgajane na organskom poljoprivrednom gazdinstvu, odnosno proizvodnoj jedinici; j) izbor pasmina i/ili sojeva životinja s obzirom na njihovu sposobnost prilagođavanja uvjetima lokaliteta, njihovu vitalnost, otpornost prema bolestima ili zdravstvenim poteškoćama; k) ishrana životinja organskom hranom za životinje koja se sastoji od sastojaka poljoprivrednog porijekla iz organskog uzgoja i od prirodnih sastojaka koji nisu poljoprivrednog porijekla; l) primjena uzgojne prakse životinja koja poboljšava njihov imunološki sistem i jača prirodnu otpornost na bolesti, te osiguranje uvjeta za redovno kretanje životinja i slobodnog pristupa otvorenim prostorima i pašnjacima gdje je to odgovarajuće; m) isključivanje iz uzgoja životinja kod kojih je došlo do pojave vještački izazvane poliploidije; n) održavanje biološke raznovrsnosti prirodnih vodnih ekosistema, trajno očuvanje vodnog okoliša i kvaliteta lokalnih vodnih i kopnenih ekosistema u proizvodnji u akvakulturi i Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 35 o) ishrana uzgojnih riba i ostalih organizama u akvakulturi hranom za životinje dobijenom održivim iskorištavanjem ribolovnih resursa ili organskom hranom za životinje koja sadrži sastojke poljoprivrednog porijekla iz organskog uzgoja i prirodne sastojke koji nisu poljoprivrednog porijekla. Član 7. (Specifična načela u proizvodnji prerađene organske hrane) Proizvodnja prerađene hrane je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na osnovnim načelima iz člana 5. ovog zakona i na sljedećim specifičnim načelima: a) proizvodnja organske hrane od organskih sastojaka poljoprivrednog porijekla, a izuzetno je dozvoljeno i korištenje neorganskih sastojaka u slučaju kada na tržištu nema sastojka u organskom obliku, a koji ima bitnu tehnološku ulogu u procesu proizvodnje i pod uvjetom da se koristi u minimalnoj količini; b) ograničena upotreba prehrambenih aditiva, neorganskih sastojaka sa pretežno tehnološkom i senzornom ulogom, te mikronutritijenata i pomoćnih supstanci u procesu proizvodnje, tako da se koriste minimalno i samo u slučaju kada je to neophodno iz tehnoloških razloga ili služi za određene prehrambene namjene; c) isključivanja iz procesa prerade supstanci i metoda prerade koje mogu dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda i d) da se proces prerade hrane po mogućnosti vrši primjenom bioloških, mehaničkih i fizičkih postupaka. Član 8. (Specifična načela u proizvodnji prerađene organske hrane za životinje) Proizvodnja prerađene organske hrane za životinje je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na osnovnim načelima iz člana 5. ovog zakona i sljedećim specifičnim načelima: a) proizvodnja organske hrane za životinje od organskih sastojaka poljoprivrednog porijekla, a izuzetno je dozvoljeno i korištenje neorganskih sastojaka u slučaju kada neka od sirovina nije dostupna na tržištu; b) ograničena upotreba dodataka hrani za životinje i pomoćnih supstanci u procesu proizvodnje, tako da se koriste minimalno i samo kada je to potrebno zbog tehnoloških ili zootehničkih razloga ili u posebnu svrhu ishrane; c) isključivanja iz procesa prerade supstanci i metoda prerade koje bi mogle dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda i d) da se proces prerade hrane za životinje vrši po mogućnosti primjenom bioloških, mehaničkih i fizičkih postupaka. DIO TREĆI - PROIZVODNA PRAVILA U ORGANSKOJ PROIZVODNJI POGLAVLJE I. OPĆA PRAVILA ORGANSKE PROIZVODNJE Član 9. (Opći zahtjev) Subjekt ili grupa subjekata (u daljnjem tekstu: subjekt) koji obavljaju djelatnost organske proizvodnje obavezni su poštovati i primjenjivati proizvodna pravila utvrđena ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Član 10. (Zabrana korištenja GMO-a) (1) GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a zabranjeni su za korištenje kao hrana, hrana za životinje, pomoćna supstanca u procesu proizvodnje, sredstvo za zaštitu bilja, đubrivo, poboljšivač tla, vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj, mikroorganizam i životinja u organskoj proizvodnji. (2) U svrhu dokazivanja poštovanja zabrane iz stava (1) ovog člana subjekt je obavezan poštovati i može se pouzdati u oznake na proizvodu ili bilo kojem drugom propratnom dokumentu koji su pričvršćeni ili priloženi u skladu sa posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje na tržište GMO-a i/ili kojima se uređuje GMO hrana i hrana za životinje. (3) Subjekt može smatrati da GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a nisu korišteni u proizvodnji nabavljene hrane i hrane za životinje kada nisu označeni kao takvi, izuzev u slučaju dobivanja informacije koja ukazuje da označavanje takvih proizvoda nije urađeno u skladu sa propisima iz stava (2) ovog člana. (4) Subjekt koji koristi neorganske proizvode koji nisu hrana ili hrana za životinje prilikom kupovine takvih proizvoda obavezan je od dobavljača tražiti potvrdu da dostavljeni proizvodi nisu GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a. Član 11. (Zabrana primjene jonizirajućeg zračenja) Zabranjena je primjena jonizirajućeg zračenja u obradi organske hrane, hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u organskoj proizvodnji hrane ili hrane za životinje. POGLAVLJE II. PROIZVODNJA NA POLJOPRIVREDNOM GAZDINSTVU Član 12. (Opća proizvodna pravila na poljoprivrednom gazdinstvu) (1) Cjelokupnim poljoprivrednim gazdinstvom upravlja se u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na organsku proizvodnju u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, poljoprivredno gazdinstvo može obavljati djelatnost paralelne proizvodnje uz uvjet da su jasno odvojene organske proizvodne jedinice ili uzgajališta u akvakulturi od proizvodnih jedinica na kojima se u cijelosti ne upravlja u skladu sa zahtjevima organske proizvodnje i pod uvjetom da: a) kod paralelnog uzgoja životinja obavezno se uzgajaju različite vrste životinja; b) u akvakulturi je dozvoljeno uzgajati iste vrste organizama ukoliko su lokacije tih proizvodnih jedinica odvojene i c) u biljnoj proizvodnji je dozvoljeno paralelno uzgajati iste biljne vrste različitih sorti koje je lahko razlikovati. (3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana subjekt mora jasno odvojiti proizvodne jedinice, životinje i proizvode koji se koriste u/ili su proizvedeni na proizvodnim jedinicama za organsku proizvodnju od onih koji se koriste u/ili su proizvedeni na neorganskim proizvodnim jedinicama i uspostaviti i voditi odgovarajuću evidenciju koja služi kao pisani dokaz da je izvršena odvojenost. Broj 72 - Stranica 36 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. Član 13. (Proizvodna pravila za biljnu proizvodnju) (1) Biljna proizvodnja smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona u organskoj proizvodnji biljaka primjenjuju i sljedeća pravila: a) primjena postupaka pripreme i obrada tla i uzgoja kultura kojima se održava postojeći ili doprinosi povećanju nivoa organske materije u tlu, povećava stabilnost i biološka raznovrsnost tla i sprečava zbijanje i erozija tla; b) plodnost i biološka aktivnost tla održava se i povećava višegodišnjim plodoredom, uključujući leguminoze i druge kulture za zeleno đubrenje, te upotrebom stajskog đubriva ili materijala organskog porijekla po mogućnosti kompostiranih, a koji potiču iz organske proizvodnje; c) dozvoljena je upotreba biodinamičkih pripravaka; d) koriste se đubriva i poboljšivači tla koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona; e) zabranjeno je korištenje mineralnih azotnih đubriva; f) svi primijenjeni postupci, odnosno tehnike uzgoja biljaka trebaju spriječiti ili smanjiti onečišćenje okoline na najmanju moguću mjeru; g) za sprečavanje štete koju uzrokuju štetni organizmi, bolesti i korovi prvenstveno se zaštita vrši korištenjem prirodnih neprijatelja, odgovarajućim odabirom vrsta i sorti, plodoredom, tehnikama obrade tla i termičkim postupcima; h) kada se utvrdi ugroženost neke od uzgojnih kultura, dozvoljena je primjena sredstva za zaštitu bilja odobrenog za primjenu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona; i) za proizvodnju proizvoda, izuzev reprodukcionog materijala, koristi se organski proizvedeno sjeme, presadnica i sadni materijal; izuzetno, dozvoljeno je korištenje i neorganskog sjemena, presadnica i sadnog materijala u slučaju kada taj materijal nije tretiran sredstvima za zaštitu bilja koja nisu odobrena za primjenu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona i kada na tržištu nema reprodukcionog materijala proizvedenog po pravilima organske proizvodnje ili je korištenje tog materijala opravdano za provođenje naučnih ili naučno-istraživačkih ispitivanja ili kada se radi o autohtonoj sorti i j) proizvodi i sredstva za čišćenje i dezinfekciju u proizvodnji bilja upotrebljavaju se samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) Sakupljanje plodova, biljaka ili dijelova biljaka samoniklih vrsta bilja i gljiva koje rastu u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da: a) ta područja sakupljanja u periodu od najmanje tri godine prije početka sakupljanja nisu bila tretirana sredstvima osim sredstava koja su odobrena za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona i b) da sakupljanje ne utiče na stabilnost prirodnog staništa ili na održanje vrsta u području sakupljanja. (3) Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) donijet će propis kojim će propisati minimalne zahtjeve za organsku biljnu proizvodnju u uzgoju bilja koji obuhvata postupke i određene norme uzgoja biljaka, uvjete prijelaznog perioda, paralelnu proizvodnju, održavanje plodnosti, plodored, odobrene liste đubriva, liste sredstva za zaštitu bilja i liste sredstava za poboljšanje tla. Član 14. (Proizvodna pravila za stočarsku proizvodnju) (1) Stočarska proizvodnja smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona primjenjuju i sljedeća pravila i to: a) u odnosu na porijeklo životinja: 1) životinja iz organskog uzgoja rađa se i uzgaja na organskom poljoprivrednom gazdinstvu, 2) životinje koje nisu organski uzgojene mogu se dopremiti na organsko poljoprivredno gazdinstvo pod posebnim uvjetima i za potrebe razmnožavanja; ove životinje i njihovi proizvodi smatraju se organskim nakon isteka roka i ispunjavanja uvjeta prijelaznog perioda iz člana 18. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, 3) životinje i njihovi proizvodi koji se na početku prijelaznog perioda već nalaze na poljoprivrednom gazdinstvu smatraju se organskim nakon isteka roka i ispunjavanja uvjeta prijelaznog perioda iz člana 18. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona; b) u odnosu na uzgojnu praksu i uvjete držanja: 1) lice zaposleno kod subjekta i/ili subjekt koji se brine o životinjama mora posjedovati potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravlje i dobrobit životinja, 2) uzgojna praksa, uključujući broj životinja po jedinici površine, te uvjeti smještaja moraju osigurati zadovoljavanje razvojnih, fizioloških i etoloških potreba životinja, 3) životinja mora imati stalni pristup otvorenom prostoru, po mogućnosti pašnjacima, kad god to vremenski uvjeti i stanje tla dozvoljavaju, izuzev kada posebnim propisima nisu određena zakonska ograničenja i obaveze koje se odnose na zaštitu zdravlja ljudi i životinja, 4) broj životinja mora biti ograničen da ne bi došlo do prekomjerne ispaše, izrovanosti tla kopitima, erozije ili onečišćenja/zagađenja tla koje uzrokuju životinje ili njihov izmet, 5) životinje iz organskog uzgoja moraju se držati odvojeno od životinja iz neorganskog uzgoja, 6) ispaša organskih životinja na neorganskoj otvorenoj površini i ispaša neorganskih životinja na organskim površinama dozvoljena je pod određenim propisanim ograničavajućim uvjetima, 7) zabranjeno je vezivanje ili izolacija životinja, a izuzetno to je dozvoljeno za pojedinačnu životinju i na ograničeni period i kada je to potrebno Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 37 radi sigurnosti ili veterinarskih razloga ili dobrobiti životinja, 8) trajanje prijevoza životinja mora biti svedeno na minimum, 9) tokom cijelog životnog vijeka životinje bilo kakva patnja mora se svesti na minimum, uključujući odstranjivanje dijelova tijela, kao i vrijeme klanja, 10) pčelinjaci se postavljaju na područja koja osiguravaju izvore nektara i polena koji se sastoje najvećim dijelom od organskih uzgojenih usjeva ili prirodne vegetacije šuma ili usjevi koji se tretiraju samo metodama sa niskim uticajem na okolinu, 11) pčelinjak se drži na dovoljnoj udaljenosti od izvora koji mogu dovesti do onečišćenja pčelinjih proizvoda ili loše uticati na zdravlje pčela, 12) košnice i materijali koji se koriste u pčelarstvu trebaju biti izrađeni od prirodnih materijala, 13) zabranjeno je uništavanje pčela na saću kao metoda vezana uz sakupljanje pčelinjih proizvoda; c) u odnosu na razmnožavanje i/ili rasplod: 1) dozvoljene su samo prirodne metode razmnožavanja, a izuzetno je dozvoljeno i vještačko osjemenjivanje, 2) zabranjeno je razmnožavanje podstaknuto hormonskom terapijom ili sličnim supstancama, izuzev u slučaju kada to predstavlja oblik veterinarskog liječenja pojedinačne životinje, 3) zabranjeni su drugi oblici vještačke oplodnje poput kloniranja i prijenosa embrija, 4) obavezno se vrši odabir odgovarajuće pasmine i/ili soja za uzgoj, jer se na taj način doprinosi prevenciji patnje životinja i sprečava potreba za djelomičnom ili potpunom amputacijom ili uklanjanjem pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela; d) u odnosu na hranu za životinje: 1) hrana za životinje prvenstveno se osigurava sa organske proizvodne jedinice unutar poljoprivrednog gazdinstva na kojem se životinje drže ili sa drugog organskog poljoprivrednog gazdinstva iz istog područja i/ili regije, 2) životinje se hrane organskom hranom za životinje koja zadovoljava zahtjeve ishrane u raznim fazama njihovog razvoja, a dio obroka može sadržavati hranu sa proizvodnih jedinica poljoprivrednog gazdinstva koja su u prijelaznom periodu, 3) uz izuzetak pčela, životinje trebaju imati stalni pristup pašnjacima ili kabastoj krmi, 4) neorganski sastojci hrane za životinje biljnog porijekla, sirovine životinjskog i mineralnog porijekla, aditivi u hrani za životinje, određeni proizvodi koji se koriste u ishrani životinja i pomoćne supstance u procesu prerade dozvoljeno je koristiti ako su odobreni za korištenje u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, 5) zabranjeno je korištenje sredstva za podsticanje rasta i sintetičkih aminokiselina, 6) sisavci koji doje mogu se hraniti samo prirodnim, po mogućnosti majčinim mlijekom; e) u odnosu na sprečavanje bolesti i veterinarsko liječenje: 1) sprečavanje bolesti zasniva se na odabiru pasmine i/ili soja, uzgojnoj praksi, visokokvalitetnoj hrani za životinje i tjelesnoj aktivnosti životinja, odgovarajućem broju životinja po jedinici površine te smještaju sa odgovarajućim higijenskim uvjetima, 2) bolest se liječi odmah da se izbjegne patnja životinje, izuzetno je dozvoljena primjena hemijski sintetizovanih alopatskih veterinarsko-medicinskih proizvoda, uključujući antibiotike, kada je to neophodno i pod strogim uvjetima i u slučaju kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije odgovarajuća, a obavezno se utvrđuju ograničenja u pogledu toka liječenja i perioda karence, 3) dozvoljena je primjena imunoloških veterinarskih lijekova, 4) dozvoljeni su tretmani koji se odnose na zaštitu zdravlja ljudi i životinja koji se primjenjuju u skladu sa važećim zakonodavstvom i 5) čišćenje i dezinfekcija objekata u kojima se drže životinje, infrastrukture tih objekata i opreme dozvoljeno je samo proizvodima za čišćenje i dezinfekciju koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati za organsku stočarsku proizvodnju minimalne zahtjeve za uzgoj životinja, uvjete prijelaznog perioda, način držanja životinja, ishranu, njegu i liječenje životinja. Član 15. (Proizvodna pravila za uzgoj životinja akvakulture) (1) Akvakultura se smatra organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona primjenjuju i sljedeća pravila u proizvodnji u odnosu na: a) porijeklo životinja akvakulture: 1) organska akvakultura zasniva se na uzgoju mlađi koja potiče od organski uzgojenog matičnog jata i iz organskih uzgajališta, 2) izuzetno, kada se ne može nabaviti mlađ iz organskih matičnih jata ili iz organskih uzgajališta, u uzgajalište pod posebnim uvjetima se mogu dopremiti neorganski uzgojene životinje; b) uzgojnu praksu: 1) lice zaposleno kod subjekta i/ili subjekt koji brine o uzgojnim životinjama mora posjedovati potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravstvene potrebe i dobrobit uzgojnih životinja, 2) uzgojna praksa, uključujući hranjenje, uređenje infrastrukture i opreme, gustoću populacije i kvalitet vode, treba osigurati zadovoljavanje razvojne, fiziološke i etološke potrebe svake životinje, Broj 72 - Stranica 38 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. 3) uzgojna praksa treba biti uspostavljena na način da je minimalan negativni uticaj uzgoja na okolinu, uključujući i onemogućavanje bijega uzgojnih životinja u prirodu, 4) organski uzgojene životinje držati odvojeno od ostalih neorganskih uzgojnih životinja akvakulture, 5) pri prijevozu osigurava se poštovanje dobrobiti životinja, 6) patnju uzgojnih životinja akvakulture treba svesti na minimum, uključujući i vrijeme klanja; c) razmnožavanje: 1) zabranjena je primjena vještački izazvane poliploidije, vještačke hibridizacijе, kloniranja i proizvodnja jednospolnih sojeva, osim ručnim sortiranjem, 2) obavezno se vrši odabir odgovarajućih uzgojnih sojeva, 3) uspostavljaju se posebni uvjeti upravljanja za svaku vrstu u uzgoju i za upravljanje matičnim jatom, mrijestom i proizvodnjom mlađi; d) hranu za ribe i rakove: 1) ribe i rakovi hrane se hranom koja zadovoljava zahtijeve ishrane u različitim fazama njihovog razvoja, 2) udio hrane biljnog porijekla treba poticati iz organske proizvodnje, a udio hrane od vodenih životinja iz ribolova koji poštuje princip održivog korištenja ribarskih resursa, 3) neorganski sastojci biljnog porijekla za ishranu riba i rakova, sastojci životinjskog ili mineralnog porijekla za ishranu riba i rakova, aditivi u gotovoj hrani za ribe i rakove, određeni proizvodi koji se koriste u ishrani riba i rakova i pomoćne supstance u procesu prerade koriste se samo ako su odobreni za korištenje u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, 4) nije dozvoljeno korištenje sredstava za podsticanje rasta i sintetičke aminokiseline; e) školjkaše iz grupe mekušaca i druge vrste koje ne hrani čovjek, već se same hrane prirodnim planktonom: 1) organizmi koji se hrane filtracijom hranе iz vode sve svoje potrebe za hranom zadovoljavaju iz prirode, osim mlađi koja se uzgaja u mrjestilištima i rastilištima, 2) organizmi se uzgajaju u vodi, odnosno proizvodnim područjima u skladu sa odredbama Zakona o vodama ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/06), odnosno zakona o vodama kantona i ispunjavaju odredbe propisa i kriterije o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu vode za uzgoj, te u vodi visokog ekološkog kvaliteta; f) prevenciju bolesti i veterinarsko liječenje: 1) sprečavanje bolesti zasniva se na držanju životinja u optimalnim uvjetima, što se postiže odabirom odgovarajućeg mjesta uzgoja, optimalnom konstrukcijom uzgajališta, primjenom dobre uzgojne i upravljačke prakse, uključujući redovno čišćenje i dezinfekciju objekata i prostora, visokokvalitetnu hranu, odgovarajuću gustoću populacije, te odabir odgovarajućih uzgojnih vrsta i sojeva, 2) bolest se liječi odmah kako bi se izbjegla patnja životinje, a hemijski sintetizovani alopatski veterinarski lijekovi, uključujući antibiotike mogu se primijeniti u izuzetnim slučajevima kada je to neophodno i pod strogim uvjetima i kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije dala odgovarajuće rezultate, a tada se utvrđuju ograničenja u pogledu toka liječenja i perioda karence, 3) dozvoljena je primjena imunoloških veterinarskih lijekova, 4) dozvoljeni su tretmani vezani uz zaštitu zdravlja ljudi i životinja u skladu sa odgovarajućim propisima za zaštitu zdravlja ljudi i životinja, 5) čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, objekata i opreme u akvakulturi i njihove infrastrukture i opreme vrši se samo proizvodima koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati minimalne zahtjeve za organsku proizvodnju životinja u akvakulturi, uzgojnu praksu, uvjete prijelaznog perioda, način držanja, ishranu, njegu i liječenje. Član 16. (Proizvodna pravila za morske alge) (1) Sakupljanje divljih morskih algi i njihovih dijelova koje samoniklo rastu u moru smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se primjenjuju sljedeća pravila proizvodnje: a) da su proizvodna područja na kojima rastu alge ekološki vrlo dobrog stanja u skladu sa odredbama Zakona o vodama ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/06) i propisa donesenih na osnovu tog zakona, da su u skladu sa odredbama propisa o kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti za proizvodnju proizvoda animalnog porijekla namijenjenih ishrani ljudi i b) da sakupljanje ne utiče na dugoročnu stabilnost prirodnog staništa ili održavanja vrste u području sakupljanja. (2) Uzgoj morskih algi smatra se organskim ako se obavlja u obalnim područjima gdje su okolišna i zdravstvena obilježja ekvivalentna kao i obilježja navedena u stavu (1) ovog člana i pod uvjetom: a) da se u svim fazama proizvodnje obavezno primjenjuje pravilo održivog korištenja prirodnih resursa od sakupljanja mladih samoniklih algi do berbe i b) da se u svrhu osiguranja očuvanja raznovrsnosti genskih zaliha redovno sakupljaju mlade samonikle morske alge kako bi se dopunile zalihe koje potiču iz uzgoja u zatvorenim prostorima. (3) Primjena đubriva nije dozvoljena, izuzev u zatvorenim uzgojnim objektima i to samo đubrivima koja su odobrena za takvu upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. Član 17. (Proizvodi i supstance za upotrebu u organskom uzgoju, kriteriji i postupci odobravanja) (1) Federalni ministar donosi odluke o uvrštavanju proizvoda i/ili supstanci na listu odobrenih proizvoda i supstanci koje je dozvoljeno koristiti u organskom uzgoju za sljedeće namjene: a) kao sredstva za zaštitu bilja; Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 39 b) kao đubriva i sredstva koji se koriste kao poboljšivači tla; c) kao neorganske sirovine za hranu za životinje biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla, te određene supstance koje se koriste u ishrani životinja; d) kao dodaci hrani za životinje i pomoćna sredstva u procesu proizvodnje; e) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, objekata, opreme i uređaja koji se koriste u proizvodnji životinja i f) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju objekata, opreme i uređaja koji se upotrebljavaju u proizvodnji bilja, uključujući skladišta na poljoprivrednom gazdinstvu. (2) Proizvodi i supstance iz stava (1) ovog člana uvrštavaju se na liste odobrenih proizvoda i supstanci za upotrebu u organskoj proizvodnji pod uvjetom da su ispunjeni ciljevi i načela organske proizvodnje, te i opći i posebni zahtjevi utvrđeni za organsku proizvodnju u skladu sa ovim zakonom i kada su ispunjeni sljedeći opći i posebni kriteriji koji se procjenjuju kao cjelina: a) da je njihovo korištenje neophodno za održivu i nesmetanu proizvodnju i da su neophodni za upotrebu kojoj su namijenjeni; b) da su svi proizvodi i supstance biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog porijekla, a izuzetno u slučajevima kada proizvodi ili supstance takvog porijekla nisu dostupni u dovoljnim količinama i/ili kvalitetu ili ako nisu dostupne druge mogućnosti; c) u slučaju odobravanja proizvoda iz stava (1) tačka a) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir sljedeće: 1) njihova je upotreba neophodna za kontrolu štetnog organizma i/ili određene bolesti za koju nisu dostupna druga biološka, fizička ili uzgojna rješenja ili druge efektivne prakse upravljanja i 2) ako proizvodi nisu biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog porijekla i nisu u svom prirodnom obliku, mogu se odobriti samo pod uvjetom da njihova upotreba isključuje bilo kakav direktan dodir sa jestivim dijelom usjeva; d) u slučaju odobravanja proizvoda i supstanci iz stava (1) tačka b) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir da je njihova upotreba neophodna za postizanje ili održavanje plodnosti tla za ispunjenje posebnih zahtjeva u ishrani bilja ili za poboljšanje tla; e) u slučaju odobravanja proizvoda iz stava (1) tač. c) i d) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir sljedeće: 1) neophodni su za održavanje zdravlja životinja, dobrobiti i vitalnosti životinja te doprinose odgovarajućoj ishrani koja zadovoljava fiziološke i etološke potrebe date vrste ili bi bez pristupa takvim supstancama bilo nemoguće proizvesti ili očuvati hranu za životinje i 2) hrana za životinje mineralnog porijekla, elementi u tragovima, vitamini ili provitamini prirodnog su porijekla, a izuzetno u slučaju da su te supstance nedostupne, za upotrebu u organskoj proizvodnji mogu se odobriti odgovarajuće hemijski izvedene supstance sa istim učinkom. (3) U slučaju kada se smatra da proizvod i/ili supstanca treba biti uvrštena ili dodata na listu odobrenih ili povučena sa liste iz stava (1) ovog člana ili da uvjeti za upotrebu trebaju biti izmijenjeni i/ili dopunjeni, potrebno je da ovlašteno kontrolno tijelo dostavi Federalnom ministarstvu zahtjev i dokumentaciju u kojoj će biti navedeni i obrazloženi razlozi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje tih proizvoda ili supstanci, a na osnovu koje se donosi odluka. (4) Podneseni zahtjevi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje iz stava (3) ovog člana objavljuju se na službenoj internet stranici Federalnog ministarstva, a odluka sa obrazloženjem za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje i liste iz stava (1) ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH". (5) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete i ograničenja s obzirom na poljoprivredne proizvode na koje se proizvodi i supstance iz stava (1) ovog člana mogu primijeniti, način primjene, doziranje, vremensko ograničenje za upotrebu i kontakt sa poljoprivrednim proizvodima, te uvjete za donošenje odluke o ukidanju odobrenja i povlačenju tih proizvoda i supstanci. (6) Proizvodi i supstance koje se nalaze na odobrenim listama iz stava (1) ovog člana mogu se koristiti samo ako je njihova upotreba dozvoljena u konvencionalnoj poljoprivredi u skladu sa odgovarajućim propisima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. Član 18. (Prijelazni period) Na poljoprivrednom gazdinstvu na kojem se započinje sa djelatnošću organske proizvodnje primjenjuju se sljedeća pravila: a) prijelazni period započinje kada subjekt prijavi svoju djelatnost nadležnom organu i cjelokupno poljoprivredno gazdinstvo ili određene proizvodne jedince tog gazdinstva uključi u sistem kontrole u skladu sa članom 29. stav (1) ovog zakona; b) tokom prijelaznog perioda primjenjuju se pravila proizvodnje utvrđena ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona; c) za uzgoj bilja i proizvodnju biljnih proizvoda, te uzgoj životinja poštuje se rok utvrđen za prijelazni period koji se određuje zavisno od vrste proizvodnje biljne kulture ili životinje; d) na poljoprivrednom gazdinstvu koje ima proizvodne jedinice koje su pod organskom proizvodnjom i proizvodne jedinice koje su u prijelaznom periodu i/ili neorganske proizvodne jedinice, subjekt je obavezan odvojeno čuvati organske proizvode od proizvoda proizvedenih u prijelaznom periodu i/ili neorganskih proizvoda, a životinje držati odvojeno ili na način da ih je lahko razdvojiti i dužan je o svemu voditi odgovarajuću evidenciju kojom će dokazati da je izvršena odvojenost; e) za određivanje datuma početka prijelaznog perioda u obzir se može uzeti period koji neposredno prethodi datumu početka prijelaznog perioda ako su ispunjeni određeni uvjeti i f) životinje i proizvodi animalnog porijekla proizvedeni u toku trajanja prijelaznog perioda iz stava 1. tačka c) ovog člana ne smiju se stavljati na tržište i prodavati sa oznakama koje su određene pravilima o označavanju i reklamiranju organskih proizvoda u skladu sa odredbama čl. 24., 25. i 26. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. Broj 72 - Stranica 40 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. POGLAVLJE III. PROIZVODNJA PRERAĐENE HRANE, HRANE ZA ŽIVOTINJE I KVASCA Član 19. (Opća pravila proizvodnje prerađene organske hrane za životinje) (1) Proizvodnja prerađene organske hrane za životinje provodi se odvojeno vremenski i prostorno od proizvodnje neorganski prerađene hrane za životinje. (2) Organske sirovine za hranu za životinje i sirovine proizvedene tokom prijelaznog perioda nije dozvoljeno istovremeno koristiti kao sastojak organske hrane za životinje. (3) Zabranjeno je da se bilo koji sastojci koji se koriste ili sirovine koje se prerađuju u tehnološkom postupku proizvodnje prerađene organske hrane za životinje prerađuju uz pomoć hemijski sintetizovanih otapala. (4) Zabranjeno je koristiti materijale i tehnološke postupke koji ponovo uspostavljaju svojstva izgubljena u preradi i skladištenju organske hrane za životinje, uzrokovanih propustima u preradi tih proizvoda ili na drugi način ili postupaka koji mogu dovesti u zabludu u pogledu organske prirode proizvoda. Član 20. (Opća pravila proizvodnje prerađene organske hrane) (1) Proizvodnja prerađene organske hrane mora biti vremenski ili prostorno odvojena od procesa proizvodnje neorganske hrane. (2) U odnosu na sastav organski prerađene hrane moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: a) proizvod mora biti proizveden većinskim udjelom od sastojaka poljoprivrednog porijekla, a udio dodane vode ili kuhinjske soli ne uzima se u obzir pri utvrđivanju tog udjela; b) aditivi, pomoćne supstance u procesu proizvodnje, arome, voda, so, pripravci od mikroorganizama i enzima, minerali, elementi u tragovima, vitamini, aminokiseline i ostali mikronutrijenti u hrani za posebne prehrambene potrebe dozvoljeno je koristiti samo ako su odobreni za organsku proizvodnju u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona; c) neorganske sastojke poljoprivrednog porijekla dozvoljeno je koristiti samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona; d) organski sastojak ne može biti prisutan zajedno sa neorganskim sastojkom ili sastojkom dobijenim u prijelaznom periodu koji je iste vrijednosti i e) hrana proizvedena od biljaka uzgojenih u prijelaznom periodu može da sadrži samo jedan biljni sastojak poljoprivrednog porijekla. (3) Zabranjeno je koristiti supstance i tehnološke postupke kojima se ponovo uspostavljaju svojstva koja su izgubljena u preradi i/ili u toku skladištenja organske hrane, kojima se ispravljaju posljedice uzrokovane tim propustima, a koji mogu dovesti u zabludu vezano uz organsku prirodu proizvoda. (4) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete i pravila za preradu, pakovanje, prijevoz i skladištenje organskih proizvoda. Član 21. (Opća pravila proizvodnje organskog kvasca) (1) Za proizvodnju organskih kvasaca dozvoljeno je korištenje samo organski proizvedenih supstrata. Ostali proizvodi i supstance mogu se upotrijebiti samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (2) U organskoj hrani ili hrani za životinje organski kvasac ne smije biti prisutan zajedno sa neorganskim kvascem. Član 22. (Proizvodi i supstance za upotrebu u preradi, kriteriji i postupci odobravanja) (1) Federalni ministar donosi odluke o uvrštavanju proizvoda i/ili supstanci na listu odobrenih proizvoda i supstanci uz uvjet da su ispunjene odredbe iz člana 20. stav (2) tač. b) i c) i Poglavlja III. - Proizvodnja prerađene hrane, hrane za životinje i kvasca, ovog zakona i sljedeći kriteriji koji se procjenjuju kao jedna cjelina: a) da na tržištu nema proizvoda i supstanci odobrenih u skladu sa odredbama ovog zakona i b) da bez njihove primjene ne bi bilo moguće proizvesti ili konzervirati hranu, odnosno ispuniti određene prehrambene zahtjeve u skladu sa važećim propisima. (2) Pored uvjeta iz stava (1) ovog člana proizvodi i supstance iz člana 20. stav (2) tačka b) prisutni u prirodi i prethodno mogu biti podvrgnuti samo mehaničkim, fizičkim, biološkim, enzimskim ili mikrobiološkim postupcima, izuzev u slučajevima kada takvih proizvoda i supstanci nema na tržištu u dovoljnoj količini ili odgovarajućeg kvaliteta. (3) Federalni ministar donosi odluku o odobravanju proizvoda i supstanci i uključivanju na listu iz stava (1) ovog člana, propisuje posebne uvjete i ograničenja u pogledu njihove upotrebe, te kada je to potrebno i dokazano, donosi i odluku o povlačenju odobrenih proizvoda i supstanci sa liste. (4) U slučaju kada se smatra da proizvod i/ili supstanca treba biti uvrštena ili dodata na listu odobrenih ili povučena sa liste iz stava (1) ovog člana ili da uvjeti za upotrebu trebaju biti izmijenjeni i/ili dopunjeni, potrebno je da ovlašteno kontrolno tijelo dostavi Federalnom ministarstvu zahtjev i dokumentaciju u kojoj će biti navedeni i obrazloženi razlozi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje tih proizvoda ili supstanci, a na osnovu koje se donosi odluka. (5) Podneseni zahtjevi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje iz stava (4) ovog člana objavljuju se na službenoj internet stranici Federalnog ministarstva, a odluka sa obrazloženjem za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili Federacije povlačenje i lista iz stava (1) ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama BiH". Član 23. (Prilagođavanje proizvodnih pravila u izuzetnim slučajevima) (1) Federalno ministarstvo odobrava minimalna i vremenski ograničena izuzeća od pravila proizvodnje utvrđenih odredbama ovog zakona kada je to odgovarajuće i u sljedećim slučajevima: a) kada je to neophodno da bi se osiguralo započinjanje ili održavanje organske proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima izloženim klimatskim, geografskim ili strukturalnim ograničenjima; b) kada je neophodno radi osiguranja hrane za životinje, sjemena za uzgoj i vegetativnog reprodukcionog materijala, živih životinja i drugih unosa repromaSrijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 41 terijala na gazdinstvo, u slučaju kada takvih unosa nema na tržištu u organskom obliku; c) kada je neophodno radi osiguranja sastojaka poljoprivrednog porijekla, u slučajevima kada takvih sastojaka nema na tržištu u organskom obliku; d) kada su neophodna radi primjene za rješavanje posebnih teškoća koje se odnose na upravljanje u organskom uzgoju životinja; e) kada su neophodna u vezi sa korištenjem posebnih proizvoda i supstanci u preradi iz člana 20. stav (2) tačka b) ovog zakona kako bi se osigurala proizvodnja hrane u organskom obliku; f) kada su privremene mjere potrebne u svrhu omogućavanja nastavka organske proizvodnje ili ponovnog pokretanja u slučaju prirodnih katastrofa; g) kada je neophodno koristiti prehrambene aditive za hranu i ostale supstance iz člana 20. stav (2) tačka b) ovog zakona ili u hrani za životinje i ostale supstance u skladu sa odredbama člana 17. stav (1) tačka d) ovog zakona, a tih proizvoda i supstanci nema na tržištu, isključujući one koje su proizvedene od GMOa i h) kada se zahtijeva korištenje aditiva za hranu i ostalih supstanci iz člana 20. stav (2) tačka b) ili aditiva i dodataka hrani za životinje iz člana 17. stav (1) tačka d) ovog zakona u cilju ispunjavanja odredbi posebnih propisa. (2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete za prilagođavanje proizvodnih pravila u izuzetnim slučajevima iz stava (1) ovog člana. DIO ČETVRTI – OZNAČAVANJE Član 24. (Upotreba izraza koji se odnose na organsku proizvodnju) (1) Izraz "organski proizvod" može biti naznačen na proizvodu i može se koristiti pri označavanju u promotivnim materijalima ili komercijalnim dokumentima samo ako su proizvod i njegovi sastojci ili sirovine dobiveni u skladu sa pravilima utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Izraz "organski proizvod" može se koristiti i pri označavanju i prezentiranju sirovih i neprerađenih poljoprivrednih proizvoda ako su oni proizvedeni u skladu sa pravilima utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. (2) Zabranjeno je korištenje izraza iz stava (1) ovog člana na teritoriji Federacije BiH na bilo kojem od službenih pisama i jezika u Federaciji BiH za označavanje, prezentiranje i reklamiranje i u komercijalnim dokumentima proizvoda koji nisu proizvedeni u skladu sa ovim zakonom, osim ako se ne odnose na poljoprivredne proizvode sadržane u hrani ili hrani za životinje ili je jasno vidljivo da su povezani sa organskom proizvodnjom. Zabranjeno je korištenje bilo kakvih izraza, uključujući izraz korišten u zaštitnim znakovima ili način označavanja ili reklamiranja koji mogu dovesti u zabludu potrošača ili korisnika, upućujući ga da proizvod ili njegovi sastojci ili sirovine ispunjavaju zahtjeve propisane ovim zakonom. (3) Za proizvod koji se mora označiti kao proizvod koji sadrži, sastoji se ili je proizveden od GMO-a zabranjeno je korištenje izraza iz stava (1) ovog člana. (4) Za prerađenu organsku hranu izraz iz stava (1) ovog člana može se koristiti: a) u prodajnim nazivima hrane pod uvjetom da: 1) prerađena hrana ispunjava uvjete iz člana 20. ovog zakona i 2) najmanje 95% težinskog udjela sastojaka čine organski sastojci poljoprivrednog porijekla; b) samo u popisu sastojaka pod uvjetom da je hrana u skladu sa odredbama iz člana 20. st. (1) i (2) tač. a), b) i d) ovog zakona; c) samo u popisu sastojaka i to u istom vidnom polju kao i prodajni naziv hrane pod uvjetom: 1) da je glavni sastojak proizvod lova ili ribolova, 2) da sadrži druge sastojke poljoprivrednog porijekla koji su svi organski, 3) da ta hrana ispunjava uvjete iz člana 20. stav (1) i stava (2) tač. a), b) i d) ovog zakona. (5) U popisu sastojaka treba biti naznačeno koji su sastojci organski proizvedeni, a u slučajevima iz stava (4) tač. b) i c) ovog člana na popisu sastojaka naznačava se i procentualni udio organskih sastojaka u odnosu na ukupnu količinu sastojaka poljoprivrednog porijekla. (6) Izraz i naznake iz ovog člana označavaju se istom bojom, veličinom i oblikom slova kao i ostali podaci sadržani u popisu sastojaka. Član 25. (Obavezni navodi) (1) Kada se naznači izraz iz člana 24. stav (1) ovog zakona: a) pri označavanju se mora navesti i kodni broj kontrolnog tijela čijoj kontroli podliježe subjekt kod kojeg je obavljena završna faza proizvodnje ili prerade, a b) kada se koristi logotip Federacije BiH iz člana 26. ovog zakona, na ambalaži upakovane hrane u istom vidnom polju uz logotip Federacije BiH navodi se i mjesto uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji u jednom od sljedećih oblika: 1) "uzgojeno u FBiH" kada je poljoprivredna sirovina uzgojena na teritoriji Federacije BiH, 2) "uzgojeno izvan FBiH" kada poljoprivredna sirovina nije uzgojena na teritoriji Federacije BiH i 3) "uzgojeno u/izvan FBiH" kada je dio poljoprivrednih sirovina uzgojen na teritoriji Federacije BiH, a dio izvan teritorije Federacije BiH. (2) Kod korištenja navoda iz stava (1) tačka b) podtač. 1) i 2) ovog člana mali težinski udio sastojaka se može zanemariti pod uvjetom da količina tih sastojaka nije veća od 2% od ukupnog težinskog udjela sastojaka poljoprivrednog porijekla. (3) Upotreba logotipa Federacije BiH iz člana 26. ovog zakona i navoda iz stava (1) tačka b) ovog člana nije obavezna za proizvode uvezene iz trećih zemalja. (4) Navodi iz stava (1) ovog člana označavaju se na vidnom mjestu tako da budu lahko uočljivi, čitljivi i neizbrisivi. Član 26. (Logotip Federacije BiH) (1) Kada se koristi izraz iz člana 24. stav (1), uz obavezne navode iz člana 25. obavezna je i upotreba federalnog logotipa za označavanje, prezentaciju i reklamiranje organskih proizvoda u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu njega. (2) Zabranjeno je korištenje logotipa Federacije BiH za proizvode koji su nastali u prijelaznom periodu i za hranu iz člana 24. stav (4) tač. b) i c) ovog zakona. Broj 72 - Stranica 42 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. (3) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati sadržaj, veličinu i izgled (dizajn) logotipa Federacije BiH iz stava (1) ovog člana za označavanje organskih proizvoda proizvedenih u Federaciji BiH. Član 27. (Posebni zahtjevi za označavanje) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati pravila za označavanje i sastav organske hrane za životinje, proizvode biljnog porijekla proizvedene u prijelaznom periodu i poljoprivredni reprodukcioni materijal. Član 28. (Privatni logotip) Dozvoljeno je i korištenje privatnih logotipa u označavanju, prezentiranju i reklamiranju proizvoda koji ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom. DIO PETI - KONTROLE Član 29. (Sistem kontrola) (1) Organska proizvodnja podliježe stručnoj kontroli čija se priroda i učestalost određuju na osnovu procjene rizika, pojava nepravilnosti i utvrđivanja usklađenosti sa odredbama ovog zakona. Subjekti podliježu stručnoj kontroli najmanje jednom godišnje, izuzev subjekata koji se bave trgovinom naveliko upakovanom hranom i subjekata koji prodaju direktno krajnjem potrošaču ili korisniku u skladu sa odredbom iz člana 30. stav (4) ovog zakona. (2) Uz obaveznu stručnu kontrolu organska proizvodnja podliježe i službenim kontrolama u skladu sa odredbama utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Službene kontrole nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona provode se i u skladu sa odredbama posebnih propisa kojim je uređena oblast poljoprivrede i hrane. (3) Federalno ministarstvo može ovlastiti jedno ili više kontrolnih tijela za obavljanje stručne kontrole. U svrhu ovlaštenja kontrolnog tijela pravno lice podnosi zahtjev koji treba sadržavati opis i obim poslova i uvjeta pod kojima te poslove obavlja, uz koji prilaže dokaze da: a) je pravno lice registrirano za obavljanje poslova stručne kontrole u organskoj proizvodnji ili je u sastavu pravnog lica u skladu sa odredbama važećih propisa o registraciji djelatnosti na teritoriji Federacije BiH; b) posjeduje odgovarajuću opremu potrebnu za obavljanje stručne kontrole: kompjutersku opremu, opremu za uzimanje uzoraka i drugu potrebnu opremu koja je odgovarajuća prema broju zaposlenih, obimu poslova i specifičnim potrebama, te da ima ugovor sa ovlaštenom laboratorijom, kao i da posjeduje infrastrukturu potrebnu za provođenje dodijeljenih poslova; c) ima dovoljan broj stručno kvalifikovanih zaposlenika odgovornih za stručnu kontrolu u organskoj proizvodnji koji imaju dokaz o završenom studiju iz oblasti biotehničkih nauka i da ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog zaposlenika sa najmanje tri godine iskustva u struci; d) je nepristrasno i da nije u sukobu interesa u obavljanju dodijeljenih poslova; e) posjeduje akt o akreditaciji izdat od Instituta za akreditaciju Bosne i Hercegovine prema uvjetima BAS EN ISO/IEC 17065 - Opći zahtjevi za ocjenjivanje usklađenosti tijela koja certifikuju proizvode, procese i usluge; f) posjeduje standardni postupak za stručnu kontrolu koji treba slijediti, a koji sadrži detaljan opis postupka stručne kontrole i mjera predostrožnosti prema subjektima koji su pod njegovom kontrolom i g) posjeduje mjere koje primjenjuje u slučaju nepravilnosti i/ili kršenja odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona. (4) Federalno ministarstvo ne može dodijeliti kontrolnim tijelima sljedeće poslove: a) kontrolu i reviziju drugih kontrolnih tijela i b) ovlaštenja za odobravanje izuzeća iz člana 23. ovog zakona, izuzev u slučaju kada je to predviđeno propisom donesenim na osnovu ovog zakona. (5) Na osnovu podnesenog pisanog zahtjeva i dostavljenih dokaza Federalno ministarstvo utvrđuje ispunjenost uvjeta i, ako su oni ispunjeni, donosi rješenje o ovlašćivanju pravnog lica kao kontrolnog tijela za provođenje stručne kontrole i dodjeljuje mu kodni broj. (6) Kontrolno tijelo dužno je u roku 30 dana od dana završetka stručne kontrole dostaviti izvještaj o provedenoj kontroli Federalnom ministarstvu. Kada rezultati stručne kontrole dokazuju da nisu ispunjeni uvjeti ili vjerovatnoću da nisu ispunjeni uvjeti u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kontrolno tijelo mora odmah i bez odgađanja o tome izvijestiti Federalno ministarstvo i Federalnu upravu za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava). (7) Kada se upravnim nadzorom utvrdi da kontrolno tijelo ne provodi pravilno poslove za koje je ovlašteno, Federalno ministarstvo će rješenjem staviti van snage dato ovlaštenje. (8) Federalno ministarstvo u vršenju upravnog nadzora, pored zadatka iz stava (7) ovog člana, i Federalna uprava u vršenju inspekcijskog nadzora obavezni su i: a) osigurati da je kontrola koju provodi kontrolno tijelo objektivna i neovisna; b) potvrditi efikasnost kontrola koja su izvršila kontrolna tijela; c) zaprimiti obavijesti o utvrđenim nepravilnostima ili kršenjima odredbi ovog zakona i provedenim korektivnim mjerama; d) oduzimati ovlaštenje kontrolnom tijelu koje prestane ispunjavati zahtjeve iz tač. a) i b) ovog stava ili više ne ispunjava zahtjeve iz stava (3) ovog člana ili propusti ispunjavati zahtjeve iz st. (9), (10) i (12) ovog člana. (9) Kontrolna tijela moraju omogućiti Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi pristup njihovim kancelarijama i objektima, te uvid u sve podatke, kao i pružiti pomoć koja im je neophodna za provođenje nadzora. (10) Kontrolna tijela osiguravaju da se na subjekte pod njihovom kontrolom primjenjuju i pravila o stručnoj kontroli u skladu sa stavom (13) ovog člana. (11) Svaki subjekt je dužan osigurati sljedivost svakog proizvoda u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije radi pružanja garancije potrošačima da su organski proizvodi proizvedeni u skladu sa ovim zakonom. (12) Kontrolna tijela najkasnije do 31. januara tekuće godine dostavljaju Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi listu subjekata koji su do 31. decembra prethodne godine bili pod njihovom stručnom kontrolom. Do 31. marta tekuće godine svake godine kontrolno tijelo dostavlja Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 43 Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi zbirni izvještaj o provedenim kontrolama tokom prethodne godine. (13) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati način i metodologiju po kojoj će se provoditi stručna kontrola u sistemu organske proizvodnje. Član 30. (Primjena sistema kontrola) (1) Subjekt koji proizvodi, priprema, skladišti ili uvozi proizvode iz člana 2. stav (1) ovog zakona ili subjekt koji takve proizvode stavlja na tržište, prije stavljanja proizvoda na tržište, označenog kao organski proizvod ili proizvod iz prijelaznog perioda, mora: a) podvrgnuti svoju djelatnost sistemu stručne kontrole iz člana 29. ovog zakona; b) upisati se u Registar subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona i c) voditi evidenciju o različitim aktivnostima kojima se bavi u skladu sa odredbama ovog zakona. (2) Odredbe stava (1) ovog člana odnose se i na izvoznike koji izvoze proizvode proizvedene u skladu sa proizvodnim pravilima propisanim ovim zakonom. (3) Kada subjekt bilo koju od djelatnosti podugovori sa trećom stranom, ta strana će biti podvrgnuta zahtjevima iz stava (1) ovog člana, a podugovorene djelatnosti se moraju uključiti u sistem stručne kontrole. (4) Federalno ministarstvo subjekte koji proizvode prodaju krajnjem potrošaču ili korisniku može izuzeti od primjene odredbi ovog člana, pod uvjetom da oni te proizvode ne proizvode, prerađuju ili skladište, odnosno da ne uvoze takve proizvode iz trećih zemalja i da te aktivnosti nisu podugovorili sa trećom stranom. (5) Federalno ministarstvo dužno je osigurati svakom subjektu koji ispunjava odredbe ovog zakona i izvrši plaćanje troškova stručne kontrole da bude uključen u sistem stručne kontrole. (6) Kontrolna tijela dužna su voditi ažuriranu evidenciju koja sadrži nazive i adrese subjekata koji podliježu njihovoj kontroli. Ova evidencija mora biti dostupna zainteresiranim strankama. Član 31. (Pisani dokazi) (1) Ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona na osnovu izvještaja o izvršenim kontrolama izdaje certifikat subjektu koji je uključen u sistem stručne kontrole i koji u okviru svoje djelatnosti ispunjava zahtjeve propisane ovim zakonom. Certifikat mora sadržavati najmanje naziv subjekta, količinu, vrstu i/ili listu proizvoda obuhvaćenih certifikatom i rok važenja certifikata. (2) Ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona za organske proizvode koji se uvoze, na osnovu podnesenog zahtjeva od registriranog uvoznika i na osnovu izvršene kontrole dokumentacije i certifikata izdatog od nadležnog organa zemlje porijekla, izdaje potvrdu da taj proizvod potiče iz sistema koji je ekvivalentan sistemu utvrđenom ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. (3) U postupku izdavanja potvrde iz stava (2) ovog člana subjekt koji uvozi organske proizvode dužan je ovlaštenom kontrolnom tijelu podnijeti zahtjev i potrebnu dokumentaciju na osnovu koje se može utvrditi da je taj proizvod proizveden u ekvivalentnom sistemu uspostavljenom ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega i da je za njega izdat certifikat od nadležnog organa u zemlji porijekla. (4) Poslove iz st. (2) i (3) ovog člana ovlašteno kontrolno tijelo vrši kao povjerene poslove, a na pitanja koja nisu posebno uređena ovim zakonom, a odnose se na postupak izdavanja potvrda, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak. (5) Federalni ministar propisuje dokumentaciju koja se dostavlja uz zahtjev za izdavanje potvrde iz stava (2) ovog člana. (6) Subjekti su obavezni provjeravati certifikate i potvrde svojih dobavljača. (7) Original potvrda iz stava (2) ovog člana prati robu do prvog primaoca, a nakon toga se mora čuvati najmanje dvije godine i biti dostupna na uvid na zahtjev nadležnog organa ili kontrolnog tijela. Član 32. (Mjere u slučaju nepravilnosti) (1) U slučaju kada se utvrde nepravilnosti u pogledu ispunjavanja zahtjeva propisanih ovim zakonom ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona neće izdati certifikat subjektu kod kojeg je ta nepravilnost utvrđena. Subjekt kojem nije izdat certifikat ne može vršiti označavanje, reklamiranje i prezentaciju te cjelokupne serije proizvodnje, odnosno ne može naznačiti na proizvodu izraze i oznake organske proizvodnje. (2) Kada se ustanovi nepravilnost ispunjavanja zahtjeva propisanih ovim zakonom, Federalno ministarstvo, na prijedlog ovlaštenog kontrolnog tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona, subjektu će zabraniti stavljanje na tržište proizvoda koji se odnose na postupak organske proizvodnje u označavanju, reklamiranju i prezentaciji na određeni period. (3) Obavijest sa podacima o slučajevima utvrđenih nepravilnosti ili kršenja odredbi ovog zakona, a koji utiču na status organskog proizvoda, bez odgađanja mora biti dostavljena Federalnom ministarstvu i nadležnoj inspekciji. Član 33. (Razmjena informacija) Federalno ministarstvo i ovlaštena kontrolna tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona, na dostavljeni pisani zahtjev, daju relevantne informacije o rezultatima svojih kontrola drugim nadležnim organima i kontrolnim tijelima u slučajevima kada se zatraži garancija da je neki proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom, a ove informacije se mogu razmjenjivati i na vlastitu inicijativu. Član 34. (Uspostava i vođenje registara) (1) Organskom proizvodnjom, uvozom organskih proizvoda, stručnom kontrolom nad organskom proizvodnjom mogu se baviti subjekti upisani u Registar. (2) U obavljanju poslova iz stava (1) ovog člana Federalno ministarstvo vodi sljedeće registre: a) Registar subjekata u organskoj proizvodnji (u daljnjem tekstu: Registar subjekata) i b) Registar ovlaštenih kontrolnih tijela. (3) Uvjete koje moraju ispunjavati subjekti za upis u registre iz stava (2) ovog člana, sadržaj, oblik i način vođenja registra propisuje federalni ministar. Broj 72 - Stranica 44 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. Član 35. (Upis u Registar) (1) Federalno ministarstvo donosi rješenje o upisu u Registre iz člana 34. stav (2) ovog zakona na osnovu zahtjeva subjekta i kada utvrdi da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete iz člana 34. stav (3) ovog zakona uz pisanu saglasnost nadležnog kantonalnog ministarstva za poslove poljoprivrede. (2) Federalno ministarstvo će subjekta upisanog u registre iz člana 34. stav (2) ovog zakona brisati iz Registra rješenjem na njegov zahtjev, odnosno kada se utvrdi da je prestao ispunjavati uvjete propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona. (3) Federalno ministarstvo obavezno je izraditi listu subjekata koji su na osnovu pravomoćnog rješenja upisani i/ili brisani iz Registra iz člana 34. stav (2) ovog zakona. (4) Liste iz stava (3) ovog člana Federalno ministarstvo objavljuje na svojoj službenoj internet stranici i redovno ih ažurira. Član 36. (Brisanje iz Registra) (1) Federalno ministarstvo donosi rješenje o brisanju subjekta iz Registra subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona i u slučaju kada ponovi prekršaj za koji je u prekršajnom postupku izrečena kazna iz člana 47. i/ili člana 48. i/ili člana 49. i/ili člana 50. ovog zakona. (2) Subjekt koji je rješenjem iz stava (1) ovog člana brisan iz Registra subjekata može podnijeti zahtjev za ponovni upis tek nakon isteka perioda propisanog za odgovarajuće trajanje prijelaznog perioda u organskoj proizvodnji. (3) Federalno ministarstvo po službenoj dužnosti donosi rješenje o brisanju kontrolnog tijela iz Registra ovlaštenih kontrolnih tijela iz člana 34. stav (2) tačka b) kada se utvrdi da ne obavlja poslove u skladu sa odredbama ovog zakona. (4) Rješenje iz člana 35. st. (1), (2) i (3) ovog člana je konačno i protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. (5) Pravno lice koje je rješenjem iz stava (3) ovog člana brisano iz Registra ovlaštenih kontrolnih tijela može podnijeti zahtjev za ponovni upis u Registar tek nakon isteka dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja. DIO ŠESTI - UVOZ I IZVOZ Član 37. (Uvoz organskih proizvoda) (1) Subjektu koji je upisan u Registar subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona dozvoljen je uvoz i stavljanje organskih proizvoda na tržište Federacije BiH ako su ti proizvodi upakovani i zatvoreni na način koji sprečava zamjenu njihovog sadržaja i ako subjekt za njih posjeduje certifikat izdat od nadležnog organa i/ili kontrolnog tijela iz zemlje porijekla kojim se potvrđuje organski status tog proizvoda. (2) Subjekt iz stava (1) ovog člana obavezan je na dokumentima za carinjenje naznačiti da se radi o organskom proizvodu i proći postupak potvrđivanja u svrhu dobivanja potvrde od ovlaštenog kontrolnog tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona prije stavljanja proizvoda na tržište Federacije BiH. Član 38. (Stavljanje na tržište organskih proizvoda iz uvoza) Subjekt može staviti na tržište Federacije BiH organski proizvod uvezen iz treće zemlje ako ispunjava uvjete iz člana 37. ovog zakona. Član 39. (Izvoz organskog proizvoda) Subjekt koji izvozi organski proizvod dužan je u priloženim dokumentima uz carinsku deklaraciju vidno naznačiti da se radi o organskom proizvodu i navesti broj certifikata koji prilaže uz tu carinsku deklaraciju. Član 40. (Slobodno kretanje organskih proizvoda) (1) Ne može se zabraniti ili ograničiti stavljanje na tržište organskih proizvoda od nadležnog organa i kontrolnog tijela ako su ti proizvodi na tržište stavljeni u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. (2) Za biljnu i stočarsku proizvodnju, uključujući ribarstvo na području kantona u Federaciji BiH, mogu se primijeniti stroža pravila ako su ta pravila primjenjiva i na neorgansku proizvodnju i pod uvjetom da su u skladu sa ovim zakonom i ne sprečavaju ili ograničavaju stavljanje na tržište organskih proizvoda proizvedenih izvan područja dotičnog kantona. Član 41. (Dostavljanje podataka Federalnom ministarstvu) (1) Ovlaštena kontrolna tijela za izdavanje potvrda za organske proizvode iz uvoza redovno dostavljaju sljedeće podatke Federalnom ministarstvu: a) nazive i adrese, brojeve kodova i oznake nadležnih organa i b) nazive i adrese, brojeve kodova i oznake kontrolnih tijela. (2) Federalno ministarstvo je obavezno na svojoj službenoj stranici objavljivati i ažurirati podatke iz stava (1) ovog člana. Član 42. (Statistički podaci) Federalno ministarstvo dostavlja Federalnom zavodu za statistiku statističke podatke definirane Statističkim programom. DIO SEDMI - NADZOR Član 43. (Upravni i inspekcijski nadzor) (1) Upravni nadzor nad provedbom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega i radom kontrolnih tijela vrši Federalno ministarstvo. (2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrše poljoprivredni inspektori nadležnih federalnih i kantonalnih inspekcijskih organa uprave. (3) Federalna uprava za inspekcijske poslove vrši inspekcijski nadzor nad radom ovlaštenih kontrolnih tijela upisanih u Registar iz člana 34. stav (2) tačka b) ovog zakona, a nadležne kantonalne uprave za inspekcijske poslove vrše inspekcijski nadzor nad subjektom upisanim u Registar iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona na administrativnom području za koje su nadležni. (4) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog člana, inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, a koji se odnose na reklamiranje, kvalitet, označavanje, pakovanje i skladištenje organskih proizvoda u prometu, vrše tržišni inspektori inspektorata i inspekcije drugih organa uprave u okviru svoje nadležnosti i u skladu sa posebnim propisima. (5) Poslovi upravnog i inspekcijskog nadzora vrše se u skladu sa odredbama ovog zakona, Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 45 BiH", br. 35/05) i Zakona o inspekcijama u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 73/14). Član 44. (Ovlaštenja inspektora) (1) U vršenju inspekcijskog nadzora kantonalni poljoprivredni inspektor ima sljedeća prava, dužnosti i ovlasti: a) nadzirati rad i ispunjavanje uvjeta subjekata upisanih u Registar; b) nadzirati provođenje pravila proizvodnje u organskoj proizvodnji; c) nadzirati način sakupljanja samoniklog bilja i gljiva; d) nadzirati preradu organske hrane i hrane za životinje; e) uzimati uzorke organskih proizvoda, tla, đubriva, poboljšivača tla, sredstava za zaštitu bilja i drugih proizvoda i sastojaka koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi organskih proizvoda u skladu sa propisima iz nadležnosti inspekcije; f) nadzirati označavanje, pakovanje, skladištenje i prijevoz proizvoda iz organske proizvodnje; g) provjeravati način vođenja i tačnost podataka u evidencijama koje je subjekt dužan voditi na osnovu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; h) privremeno zabraniti proizvodnju, korištenje izraza i stavljanje u promet proizvoda označenog sa navodima i oznakama koje upućuju na organsku proizvodnju, a za koji utvrdi da je proizveden na način koji je u suprotnosti sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; i) postupiti u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 63/14) ako utvrdi da je došlo do povrede odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; j) obavijestiti drugi organ ako u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis iz djelokruga drugog nadležnog organa i k) narediti i druge mjere i radnje potrebne za provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega. (2) U vršenju inspekcijskog nadzora federalni poljoprivredni inspektor ima sljedeća prava, dužnosti i ovlasti: a) nadzirati rad kontrolnih tijela u provođenju odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; b) rješenjem privremeno zabraniti rad kontrolnom tijelu kada se utvrdi da ono ne ispunjava uvjete iz člana 29. stav (3) ovog zakona do konačne odluke Federalnog ministarstva i donošenja rješenja o oduzimanju ovlaštenja; c) postupiti u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 63/14) ako utvrdi da je došlo do povrede odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega; d) obavijestiti drugi organ ako u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis iz djelokruga nadležnosti drugog organa i e) narediti i druge mjere i radnje potrebne za provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega. (3) Kada se utvrdi da uzeti uzorci ne odgovaraju propisanim zahtjevima troškove analize uzoraka snosi subjekt, a kada uzorak odgovara propisanim zahtjevima troškove snosi organ koji vrši inspekcijski nadzor. Član 45. (Najava inspekcijskog nadzora) (1) Inspektor može vršiti inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora bez prethodne najave u bilo koje doba dana i noći u toku njegovog radnog vremena, na mjestu koje je podložno inspekcijskom nadzoru, a izuzetno i izvan radnog vremena ukoliko postoji opravdana potreba za vršenjem inspekcijskog nadzora kako je to navedeno u nalogu za inspekcijski nadzor. (2) Ako se inspekcijski nadzor vrši u poslovnim prostorijama subjekta nadzora, a ne može se završiti u toku njegovog radnog vremena, inspektor može izvršiti privremeno pečaćenje poslovnog prostora ili dijela poslovnog prostora ili samo opreme u tom prostoru u kojem se nalaze stvari ili dokumentacija na koje se odnose radnje inspekcijskog nadzora, a radi dovršenja započetog inspekcijskog nadzora koji se ima nastaviti narednog radnog dana. (3) O privremenom pečaćenju poslovnog prostora ili opreme iz stava (2) ovog člana donosi se zaključak protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba. Član 46. (Inspekcijski nadzor) (1) Inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora vodi postupak i sastavlja zapisnik o utvrđenom stanju, kao i o podacima i obavijestima dobijenim u toku vršenja nadzora. (2) Ako inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da su povrijeđene odredbe ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, naredit će rješenjem da se utvrđene nepravilnosti, odnosno nedostaci otklone u određenom roku. (3) Inspektor će donijeti rješenje iz stava (2) ovog člana bez odgađanja, a najkasnije u roku 15 dana od dana završetka nadzora. (4) Na rješenje inspektora o naloženim upravnim mjerama može se izjaviti žalba u roku osam dana od dana prijema rješenja. (5) Žalba na rješenje inspektora o upravnim mjerama ne odgađa izvršenje rješenja ako ovim ili posebnim federalnim zakonom nije drukčije određeno. (6) Odredbe st. (4) i (5) ovog člana odnose se i na zaključak inspektora protiv kojeg je dopuštena žalba. (7) O žalbi na rješenje i zaključak federalnog inspektora rješava nadležno federalno ministarstvo iz upravne oblasti na koju se odnosi inspekcijski nadzor ako ovim ili posebnim federalnim zakonom nije drukčije određeno. (8) O žalbi na rješenje i zaključak kantonalnog inspektora koje je doneseno prema federalnim ili propisima Bosne i Hercegovine rješava rukovodilac Federalne uprave. (9) Žalba iz stava (8) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije propisano. (10) Rješenje Federalnog ministarstva doneseno po žalbi na rješenje i zaključak federalnog inspektora i rješenje Federalne uprave doneseno po žalbi na rješenje i zaključak kantonalnog inspektora konačni su upravni akti i protiv njih se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. (11) Na postupak inspekcije koji nije uređen odredbama ovog zakona primijenit će se odredbe Zakona o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 73/14). Broj 72 - Stranica 46 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 14. 9. 2016. DIO OSMI - PREKRŠAJNE ODREDBE Član 47. (Prekršaji subjekata) (1) Novčanom kaznom od 12.000,00 KM do 25.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako: a) u organskoj proizvodnji koristi GMO (član 10. ovog zakona); b) upotrebljava jonizirajuće zračenje (član 11. ovog zakona). (2) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 1.250,00 KM do 2.500,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu. Član 48. (1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako: a) organsku proizvodnju ne podvrgne sistemu stručne kontrole u skladu sa članom 29. stav (1) ovog zakona; b) organske proizvode stavlja na tržište, a da za njih nije izdat certifikat i/ili potvrda u skladu sa članom 31. st. (1) i (2) ovog zakona; c) proizvode stavlja na tržište kao organske, a nije upisan u Registar iz člana 34. stav (2) ovog zakona; d) uvozi i stavlja na tržište organske proizvode u suprotnosti sa odredbom iz člana 37. ovog zakona; e) u označavanju, prezentaciji i komercijalnim dokumentima koristi izraz koji se odnosi na organsku proizvodnju u suprotnosti sa odredbom iz člana 24. ovog zakona; f) koristi đubriva u suprotnosti sa odredbama utvrđenim u članu 13. stav (1) tač. d) i e) i članu 17. ovog zakona; g) koristi sredstva za zaštitu bilja u suprotnosti sa odredbama člana 13. stav (1) tačka h) i člana 17. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 1.250,00 KM do 3.750,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu. Član 49. (1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako: a) koristi proizvode i supstance u uzgoju koje nije odobrio nadležni organ u skladu sa članom 17. ovog zakona; b) koristi vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj u suprotnosti sa odredbom iz člana 13. stav (1) tačka i) ovog zakona; c) sakupljanje samoniklog bilja i gljiva obavlja u suprotnosti sa odredbom člana 13. stav (2) ovog zakona; d) ne primjenjuje odredbe pravila proizvodnje u stočarstvu u skladu sa članom 14. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) ovog zakona; e) ne primjenjuje pravila proizvodnje za uzgojne životinje i ostale organizme u akvakulturi u skladu sa članom 15. stav (1) ovog zakona; f) ne primjenjuje pravila proizvodnje za morske alge u skladu sa članom 16. ovog zakona; g) proizvodnju prerađene hrane za životinje, organske hrane i kvasca obavlja u suprotnosti sa odredbom čl. 19., 20., 21. i 22. ovog zakona; h) proizvodnju obavlja u suprotnosti sa odredbama člana 23. ovog zakona; i) organski proizvod nije označio u skladu sa odredbama iz čl. 24., 25., 26., 27. i 28. ovog zakona; j) inspektoru ne omogući nesmetano vršenje inspekcijskog nadzora u skladu sa odredbom iz člana 43. st. (3) i (4) ovog zakona i k) ne postupi po rješenju inspektora iz člana 46. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja učini prekršaj iz stava (1) ovog člana. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 250,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu. Član 50. (1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako: a) ne primjenjuje odredbe iz člana 12. ovog zakona; b) postupa u suprotnosti sa odredbama propisa iz člana 13. stav (3); člana 14. stav (2); člana 15. stav (2) i člana 34. stav (3) ovog zakona; c) ne primjenjuje odredbe člana 13. stav (1) tač. a), b) i j) ovog zakona; d) ne primjenjuje odredbe člana 14. stav (1) tačka e) ovog zakona i e) ne primjenjuje odredbe iz člana 18. ovog zakona. (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 250,00 KM do 750,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu. Član 51. (Prekršaj kontrolnog tijela) (1) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 12.500,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj kontrolno tijelo ako: a) ne ispunjava uvjete iz člana 29. stav (3) i člana 29. stav (12) ovog zakona; b) ne postupi u skladu sa odredbom člana 29. st. (4), (6), (9) i (10) ovog zakona; c) izda potvrdu ili certifikat za proizvode koji ne ispunjavaju zahtjeve propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega u skladu sa članom 31. ovog zakona; d) ne poduzme mjere u slučaju kršenja odredbi zakona u skladu sa članom 32. ovog zakona i e) postupa u suprotnosti sa odredbama propisa iz člana 29. stav (13) ovog zakona. (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice kontrolnog tijela. DIO DEVETI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 52. (Donošenje propisa) Propise za čije je donošenje ovlašten na osnovu odredbi ovog zakona federalni ministar će donijeti u roku godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Srijeda, 14. 9. 2016. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 72 - Stranica 47 Član 53. Proizvodi koji su označeni izrazima iz člana 24. stav (1) ovog zakona, a nisu proizvedeni u skladu sa odredbama ovog zakona mogu se nalaziti na tržištu Federacije BiH najduže dvije godine od dana početka primjene ovog zakona. Član 54. (Stupanje na snagu i početak primjene) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a primjenjivat će se istekom godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1734 Na temelju članka 19. stavak (2) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u svezi s člankom 9. Uredbe o vršenju ovlasti u gospodarskim društvima sa sudjelovanjem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 68. sjednici, održanoj 09.09.2016. godine, donosi ODLUKU O DAVANJU PRETHODNE SUGLASNOSTI NA PRIJEDLOG ZA IMENOVANJE ČLANOVA NADZORNOG ODBORA GOSPODARSKOG DRUŠTVA "BH-GAS" D.O.O. SARAJEVO I. Daje se prethodna suglasnost na prijedlog za imenovanje članova Nadzornog odbora gospodarskog društva "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo ispred državnog kapitala, na vremensko razdoblje od četiri godine, i to: 1. Amra Salihović, 2. Armin Zulkić, 3. Ferid Bučo, 4. Edin Dilberović, 5. Nermina Đugum. II. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 1689/2016 09. rujna 2016. godine Sarajevo Premijer Fadil Novalić, v. r. На основу члана 19. став (2) Закона о Влади Федерације Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", бр. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 и 8/06), а у вези са чланом 9. Уредбе о вршењу овлаштења у привредним друштвима са учешћем државног капитала из надлежности Федерације Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", број 20/16), Влада Федерације Босне и Херцеговине, на 68. сједници, одржаној 09.09.2016. године, доноси ОДЛУКУ О ДАВАЊУ ПРЕТХОДНЕ САГЛАСНОСТИ НА ПРИЈЕДЛОГ ЗА ИМЕНОВАЊЕ ЧЛАНОВА НАДЗОРНОГ ОДБОРА ПРИВРЕДНОГ ДРУШТВА "БХ-ГАС" Д.О.О. САРАЈЕВО I Даје се претходна сагласност на приједлог за имено- вање чланова Надзорног одбора привредног друштва "БХ- Гас" д.о.о. Сарајево, на временски период од четири године, и то: 1. Амра Салиховић, 2. Армин Зулкић, 3. Ферид Бучо, 4. Един Дилберовић, 5. Нермина Ђугум. II Ова одлука ступа на снагу даном доношења и објавиће се у "Службеним новинама Федерације БиХ". В. број 1689/2016 09. септембра 2016. године Сарајево Премијер Фадил Новалић, с. р. Na osnovu člana 19. stav (2) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a u vezi sa članom 9. Uredbe o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 68. sjednici, održanoj 09.09.2016. godine, donosi ODLUKU O DAVANJU PRETHODNE SAGLASNOSTI NA PRIJEDLOG ZA IMENOVANJE ČLANOVA NADZORNOG ODBORA PRIVREDNOG DRUŠTVA "BH-GAS" D.O.O. SARAJEVO I. Daje se prethodna saglasnost na prijedlog za imenovanje članova Nadzornog odbora privrednog društva "BH-Gas" d.o.o. Sarajevo, na vremenski period od četiri godine, i to: 1. Amra Salihović, 2. Armin Zulkić, 3. Ferid Bučo, 4. Edin Dilberović, 5. Nermina Đugum. II. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 1689/2016 09. septembra 2016. godine Sarajevo Premijer Fadil Novalić, s. r. 1735 Na temelju članka 19. stavak (2) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i članka 7. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/03, 34/03 i 65/13), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 67. sjednici, održanoj 01.09.2016. godine, donosi
Zakon o privrednim društvima FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 81/15 21.10.2015 SN FBiH 75/21 zakon o privrednim društvima,privredna društva,zakon Srijeda, 21. 10. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 81 - Stranica 73 извијестиКомисијуостицањуурокупротивноодредбамачл. 213., 214., 215., 216. и 217. овогзакона; cc) несмањиосновникапиталилинедонесеодлукуопродајисопственихдионицасупротноодредбамачлана 219. овогзакона; dd) дајеилигарантујеавансе, зајмовеикредитепротивноодредбичлана 225. овогзакона; ee) несазовескупштинуурокупротивноодредбамаизчл. 230., 231., 232. и 233. овогзакона; ff) нечуваисправеускладусодредбомчлана 242. став (1) овогзакона; gg) иманадзорниодборсастављенпротивноодредбамачлана 248. овогзакона; hh) неводикњигуудјелаускладусодредбамачл. 318. и 319. овогзакона; ii) неманадзорниодборуслучајевимаизчлана 340. став (2) овогзакона; jj) неодржискупштинупоналогусудауслучајуизчлана 345. овогзакона; kk) повећаосновникапиталпротивноодредбамачлана 348. овогзакона; ll) одлукуосмањењуосновногкапиталанедоставирегиструдруштаваилинеобјави, ускладусодредбамачлана 350. овогзакона; mm) необезбиједиодвојеноуправљањеимовиномспојеногилиприпојеногдруштваускладусодредбомчлана 356. овогзакона. Члан 368. (Казненеодредбезаодговорнолице) Запрекршајизчлана 367. овогзаконаказнићесеиодговорнолицеудруштвуновчаномказномуизносуод50,00 КМдо 20.000,00 КМ. Члан 369. (Казненеодредбезапредсједникаичлановенадзорногодбораисекретарадруштва) (1) Запрекршајказнићесеновчаномказномуизносуод50,00 КМдо 20.000,00 КМпредсједникичлановинадзорногодборадруштвакоји: a) несазовескупштинууслучајуизчлана 185. став(1) овогзакона; b) непријавинадзорномодборукуповинудионицановеемисијеуслучајуизчлана 202. овогзакона; c) необавијестидионичареостицањусопственихдионица, ускладусодредбамачл. 215. и 221. овогзакона; d) необјавиобавјештењеоприједлозимадионичараускладусодредбамачлана 231. овогзакона; e) необјавиобавјештењеопоновномсазивањускупштинеускладусодредбамачлана 233. овогзакона; f) несазовескупштинурадиразматрањагодишњегфинансијскогизвјештаја, урокуизчлана 236. став(2) овогзакона; g) несазовескупштинурадипоновногодлучивањаускладусачланом 240. овогзакона; h) поступипротивноодредбамачл. 252. и 258. овогзакона. (2) Запрекршајказнићесеновчаномказномуизносуод50,00 КМдо 20.000,00 КМсекретардруштвакоји: a) непоступипремазадужењуизчлана 232. став (5) овогзакона; b) несазовеконституирајућусједницунадзорногодбораускладусачланом 250. став (4) овогзакона. Члан 370. (Казненеодредбезадиректораичлановеуправе) Запрекршајказнићесеновчаномказномуизносуод50,00 КМдо 20.000,00 КМдиректоричлануправедруштвакоји: a) непријавинадзорномодборукуповинудионицановеемисијеуслучајуизчлана 202. овогзакона; b) непријавинадзорномодборуфинансијскиинтересилиучествујеупословномодносу, противноодредбамачлана 267. овогзакона; c) урокунепоступипоодредбамачлана 372. овогзакона. Члан 371. (Казненеодредбезаодређеналица) Запрекршајказнићесеновчаномказномуизносуод50,00 КМдо 20.000,00 КМлицекоје: a) удруштвуоснујеилиорганизујеоснивањеорганизација, илипроводиактивностипротивноодредбамачлана 43. овогзакона; b) необразложинепотписивањезаписникаилинеоснованоодбијепотписатизаписниксупротноодредбамачлана 241. овогзакона. ДИОСЕДМИ - (ПРЕЛАЗНЕИЗАВРШНЕОДРЕДБЕ)Члан 372. (Усклађивање) Свапривреднадруштва, укључујућиионасаучешћемдржавногкапиталаувласничкојструктури, дужнасуоблик, фирму, основникапиталистатутдруштваускладитисовимзаконом. Члан 373. (ПрестанакважењаЗаконаопривреднимдруштвима) Даномпочеткапримјенеовогзакона, престаједаважиЗаконопривреднимдруштвима ("СлужбененовинеФедера-цијеБиХ", бр. 23/99, 45/00, 2/02, исп. 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, исп. 88/08, исп. 7/09, 63/10 и 75/13). Члан 374. (Ступањенаснагу) Овајзаконступанаснагунаредногданаодданаобјављивањау "СлужбенимновинамаФедерацијеБиХ", апочећесепримјењиватинаконистека 60 данаодданаступањанаснагу. ПредсједавајућаДомаНародаПарламентаФедерацијеБиХЛидијаБрадара, с. р.ПредсједавајућиПредставничкогДомаПарламентаФедерацијеБиХЕдинМушић, с. р.Na osnovu člana IV.B.7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA Proglašava se Zakon o privrednim društvima, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 9.10.2015. godine i na sjednici Doma naroda od 8.10.2015. godine. Broj 01-02-766-02/15 13. oktobra 2015. godine SarajevoPredsjednik Marinko Čavara, s. r. Broj 81 - Stranica 74 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 21. 10. 2015. ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA DIO PRVI - (ZAJEDNIČKE ODREDBE)POGLAVLJE I. (OPĆE ODREDBE)Član 1. (Opće odredbe) Ovim zakonom uređuje se osnivanje, poslovanje, upravljanje i prestanak privrednih društava (u daljnjem tekstu: društvo) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). Član 2. (Društvo) (1) Društvo je pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i pružanja usluga na tržištu radi sticanja dobiti. (2) Društvo mogu osnovati i domaća i strana fizička i pravna lica ako zakonom nije drugačije određeno. Član 3. (Oblici društva) (1) Društvo može biti organizirano u jednom od sljedećih oblika: a) društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću; b) komanditno društvo; c) dioničko društvo; d) društvo sa ograničenom odgovornošću. (2) Odredbe ovog zakona u kojima je upotrijebljena riječ"društvo" bez punog naziva jednog od oblika iz stava (1) ovog člana odnose se na sva društva. Član 4. (Pravna sposobnost) (1) Svojstvo pravnog lica društvo stiče danom upisa u registar koji vodi sud određen Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: registar društava). (2) Društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom. (3) Prije upisa u registar društava niko ne može nastupati u ime društva. (4) Lice koje postupi suprotno odredbi stava (3) ovog člana odgovara za stvorene obaveze cjelokupnom svojom imovinom, a kada tako nastupa više lica za obaveze odgovaraju neograničeno solidarno. Član 5. (Odgovornost za obaveze) (1) Svaki član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. (2) Komanditor u komanditnom društvu, dioničar u dioničkom društvu i vlasnik udjela društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovara za obaveze društva, osim kada: a) koristi društvo za postizanje ličnog cilja koji nije saglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini; b) upravlja imovinom društva kao svojom imovinom; c) koristi društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca; d) utiče na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih lica, ili utiče da društvo preuzme obaveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili neće biti sposobno da izvrši svoje obaveze. Član 6. (Djelatnost) (1) Društvo počinje obavljati svoju djelatnost nakon upisa u registar društava i objavljivanja registracije u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih društava. (2) Djelatnosti za koje je zakonom utvrđeno da se mogu obavljati samo na osnovu saglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog organa mogu se obavljati nakon dobijanja dozvole, saglasnosti ili drugog akta nadležnog organa. (3) Ukoliko zakonom ili drugim propisom nisu utvrđeni uvjeti za dobijanje saglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog organa iz stava (2) ovog člana, federalna ministarstva će u skladu s ovim zakonom, svako u okviru svoje nadležnosti, utvrditi te uvjete. (4) Djelatnosti za koje je posebnim zakonom propisano da se obavljaju u određenom obliku privrednog društva, ne mogu se obavljati u drugom obliku privrednog društva. Član 7. (Mogućnost obavljanja i drugih djelatnosti društva) (1) Društvo može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u registar društava. (2) Društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnosti upisane u registar društava u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti. Član 8. (Valjanost poslova) Poslovi koje zaključi lice koje je svojim položajem ili na drugi način ovlašteno za zastupanje i predstavljanje društva, valjani su za treće lice i u slučaju da su zaključeni poslovi izvan djelatnosti upisane u registar društava, osim ako je treće lice znalo ili moralo znati da su takvi poslovi izvan djelatnosti društva. Član 9. (Sjedište) (1) Sjedište društva je mjesto koje je kao sjedište upisano u registar društava. (2) Sjedište se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom društva. Član 10. (Podružnice) (1) Društvo, domaće ili strano, može izvan mjesta sjedišta osnovati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti. (2) Podružnica nastaje odlukom o osnivanju koju donosi ovlašteni organ društva u skladu s osnivačkim aktom ili statutom društva. (3) Podružnice nemaju svojstvo pravnog lica. (4) Podružnica ima mjesto poslovanja i zastupnika, a poslove sa trećim licima obavlja u ime i za račun društva. (5) Podružnice domaćeg društva se upisuju u registar društava u registarskom sudu u kojem je društvo upisano. (6) Podružnice stranog društva se upisuju u registar društava u registarskom sudu na čijem području je sjedište podružnice. POGLAVLJE II. (FIRMA)Član 11. (Pojam) (1) Firma je ime pod kojim društvo posluje. (2) Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva. Srijeda, 21. 10. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 81 - Stranica 75 Član 12. (Elementi) (1) Firma društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću mora sadržavati prezime najmanje jednog člana, uz oznaku da ih ima više i oznaku "d.n.o.". (2) Firma komanditnog društva mora sadržavati prezime najmanje jednog komplementara i oznaku "k.d.", a ne smije sadržavati imena komanditora. (3) Firma društva sa ograničenom odgovornošću mora sadržavati oznaku "d.o.o.". (4) Firma dioničkog društva mora sadržavati oznaku "d.d.". (5) Firma iz st. (1) i (2) ovog člana obavezno sadrži firmu drugog društva koje je član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komplementar komanditnog društva. Član 13. (Jezik) (1) Firma mora biti napisana na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji, a prijevod na strani jezik može se upotrebljavati samo zajedno sa firmom na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji. (2) Firma može sadržavati strane riječi koje su uobičajene ili za njih nema odgovarajuće riječi u jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji. Član 14. (Dodatni elementi) (1) Firma može sadržavati dodatne elemente koji bliže označavaju društvo i sjedište društva. (2) Društvo može koristiti skraćenu firmu koja mora sadržavati oznake po kojima se razlikuje od drugih firmi i oznaku oblika društva. (3) Firma podružnice mora sadržavati punu firmu društva, oznaku da je podružnica i sjedište podružnice. Član 15. (Zabranjeni elementi) Firma ne smije sadržavati: a) riječi i oznake koji su protivni zakonu; b) zaštićene robne ili pomoćne znakove drugih pravnih i fizičkih lica; c) službene simbole i znakove; d) nazive ili znakove stranih država ili međunarodnih organizacija; e) riječi i oznake koje bi mogle stvoriti zabunu u pogledu vrste i obima poslovanja ili dovesti do zamjene sa firmom ili znakom drugog društva ili povrijediti prava drugih lica. Član 16. (Mogući elementi) (1) Firma može sadržavati riječi: "Bosna i Hercegovina" i njene izvedenice i skraćenice na osnovu odobrenja nadležnog organa određenog posebnim zakonom. (2) Firma može sadržavati riječ "Federacija" i njene izvedenice i skraćenice samo na osnovu odobrenja nadležnog organa određenog posebnim zakonom. (3) Firma može sadržavati naziv kantona, grada i općine i njihove izvedenice i skraćenice samo na osnovu odobrenja nadležnog kantonalnog, gradskog, odnosno općinskog organa određenog posebnim zakonom na području na kojem društvo ima sjedište. (4) Firma može sadržavati ime i prezime lica koje nije osnivačdruštva samo uz odobrenje tog lica ili njegovih zakonskih nasljednika. (5) Na zahtjev organa i lica iz st. (1), (2), (3) i (4) ovog člana registarski sud izbrisat će iz registra riječi i imena unesena kao dodatni elementi firme. Član 17. (Ime člana društva kao element firme) (1) Ukoliko firma društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komanditnog društva sadrži prezime koje je već sadržano u ranije registriranoj firmi, u firmu se mora unijeti ime ili drugi dodatni element po kojem će se razlikovati od već registrirane firme. (2) Ako je prezime lica ostalo u firmi i nakon prestanka njegovog članstva u društvu, na zahtjev tog lica ili njegovih nasljednika sud će brisati njegovo prezime iz firme u registru društava. Član 18. (Princip isključivosti firme) (1) Firma društva mora se jasno razlikovati od firme drugih društava. (2) Registarski sud odbit će upis u registar društava firmu koja je protivna odredbama ovog zakona ili se jasno ne razlikuje od već registriranih firmi u Federaciji. (3) Društvo ima pravo zahtijevati prestanak upotrebe i brisanje iz registra društava firmu drugog društva i naknadu pretrpljene štete tužbom kod suda u roku tri godine od dana upisa osporavane firme u registar društava, ako smatra da firma drugog društva nije jasno različita od njegove ranije registrirane firme. Član 19. (Princip prvenstva) (1) Ako se sudu radi upisa u registar prijave iste firme ili firme koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu firmu koja je ranije prijavljena. (2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, upisat će se kasnije prijavljena firma, ako podnosilac kasnije podnesene prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije podnesene prijave, tu firmu, odnosno njene bitne elemente upotrebljavao na tržištu kao oznaku svog društva ili kao robni ili pomoćni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga, te da je to činio prije podnosioca ranije podnesene prijave. Član 20. (Obaveza upisa u registar društava) (1) Firma i skraćena firma upisuje se u registar društava. (2) Društvo je dužno u poslovanju koristiti punu ili skraćenu firmu kakva je upisana u registar društava. Član 21. (Poslovna korespondencija) Sva poslovna pisma i narudžbe društva moraju sadržavati: a) punu firmu i adresu sjedišta društva; b) punu firmu i adresu sjedišta podružnica društva; c) naziv i sjedište institucije kod koje i broj pod kojim je društvo upisano; d) broj računa sa nazivom i sjedištem finansijske organizacije kod koje društvo drži račun, ukoliko društvo ima više računa za svaki od njih; e) porezni identifikacioni broj društva. Član 22. (Prijenos firme) Firma se može prenijeti samo ukoliko se vrši prijenos društva. POGLAVLJE III. (ZASTUPANJE)Član 23. (Zastupanje) (1) Društvo zastupa uprava. (2) Uprava organizira rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja društvo i odgovara za zakonitost poslovanja društva.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o električnoj energiji u FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 94/15 12.09.2015 SN FBiH 54/19, SN FBiH 66/13 električna energija,trgovina,kupac,distribucija,energija AKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ELEKTRIČNOJ ENERGIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Zakonu o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 66/13) u članu 4. iza stava (7) dodaje se novi stav (8) koji glasi: "(8) Elektroenergetska strategija Federacije izrađuje se u skladu sa međunarodnim normama i standardima Evropske unije, uključujući i ekološke standarde i principe očuvanja životne sredine." Dosadašnji stav (8) postaje stav (9). Član 2. U članu 110. u stavu (1) ispred riječi: "lice" dodaje se riječ: "fizičko". Član 3. U članu 112. u stavu (1) broj: "3.000,00" zamjenjuje se brojem: "7.000 00", a broj: "15.000,00" zamjenjuje se brojem: "35.000,00". Član 4. U članu 116. stav (9) se briše. Dosadašnji st. (10), (11), (12) i (13) postaju st. (9), (10), (11) i (12).
Zakon o igrama na sreću FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 48/15 24.06.2015 igre na sreću Broj 48 - Stranica 60 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 6. 2015. Члaн 135. Прoвeдбeни прoписи Прoвeдбeнe прoписe прeдвиђeнe oвим зaкoнoм дoниjeт ћe Mинистaр нajдaљe у рoку oд дeвeт мjeсeци oд дaнa ступaњa нa снaгу oвoг зaкoнa. Зa изрaду прoвeдбeних прoписa кojимa ћe сe измeђу oстaлoг прoписaти oдрeђeни тeхнички, инфoрмaтички oднoснo сoфтвeрски услoви кoje oпрeмa и прoстoри прирeђивaчa мoрajу испуњaвaти, министaр ћe имeнoвaти стручну кoмисиjу у кojoj мoгу бити aнгaжoвaни и вaњски сaрaдници. Члaн 136. Прeстaнaк примjeнe вaжeћих прoписa Дaнoм ступaњa нa снaгу oвoг зaкoнa прeстaje дa вaжи Зaкoн o игрaмa нa срeћу ("Службeнe нoвинe Фeдeрaциje БиХ", бр. 01/02 и 40/10). Члaн 137. Oвaj зaкoн ступa нa снaгу oсмoг дaнa oд дaнa oбjaвљивaњa у "Службeним нoвинaмa Фeдeрaциje БиХ". Предсједавајућа Дома народа Парламента Федерације БиХ Лидија Брадара, с. р. Предсједавајући Представничког дома Парламента Федерације БиХ Един Мушић, с. р. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IGRAMA NA SREĆU Proglašava se Zakon o igrama na sreću koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 04.06.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 08.06.2015. godine. Broj 01-02-539-02/15 18. juna 2015. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O IGRAMA NA SREĆU I. OPĆE ODREDBE Član 1. Predmet zakona Ovim zakonom uređuju se: uslovi, način i subjekti priređivanja igara na sreću, vrste igara na sreću, osnovna načela, postupak za izdavanje i oduzimanje odobrenja za priređivanje posebnih igara na sreću, pravila i raspoređivanja prihoda od igara na sreću, osnivanje, oblik organizovanja, organi upravljanja i rukovođenje Lutrijom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Lutrija BiH), naknada za priređivanje igara na sreću i naknade od uplata za učestvovanje u igrama na sreću, priređivanje igara na sreću putem interneta, nadzor, kazne za prekršaje i druga pitanja od značaja za igre na sreću u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Priređivanje igara na sreću na teritoriji Federacije realizuje se putem Lutrije BiH i pravnih lica registrovanih za priređivanje igara na sreću. Član 2. Igrom na sreću, u smislu ovog Zakona, smatra se igra u kojoj se za uplatu određenog iznosa učesnicima pruža mogućnost sticanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima pri čemu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umješnosti učesnika igre, već od slučaja ili nekog neizvjesnog događaja. Član 3. Značenje pojedinih pojmova U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1) Pravo priređivanja igara na sreću je pravo kojim se na osnovu ovog Zakona i odobrenja Federalnog ministarstva finansija – Federalnog ministarstva financija (u daljem tekstu: Ministarstvo), igre na sreću iz člana 4. ovog zakona mogu priređivati u obimu, na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom; 2) Priređivač je pravno lice koje na osnovu ovog zakona i odobrenja Ministarstva, ima pravo priređivanja igara na sreću; 3) Odobrenje je upravni akt koji donosi federalni ministar finansija (u daljem tekstu: Ministar), a kojim se odobrava priređivanje igara na sreću uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova za obavljanje djelatnosti priređivanja igre na sreću za koju se odobrenje daje; 4) Naknada za priređivanje je naknada koju priređivači plaćaju na osnovu ovog zakona, a smatra se javnim prihodom Federacije; 5) Igre na sreću u kasinu su posebne igre na sreću koje igrači igraju protiv casina ili jedan protiv drugoga na stolovima za igru s kuglicama, kockicama ili kartama, u skladu sa odobrenim pravilima, a koje se priređuju isključivo u prostorima casina; 6) Igre klađenja na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje (kladioničke igre), su posebne igre na sreću u kojima učesnici (igrači) pogađaju ishode sportskih događaja i drugih neizvjesnih događaja predloženih od priređivača klađenja i odobrenih od strane Ministarstva, gdje okolnost koja odlučuje o dobitku ili gubitku ne smije biti nikome unaprijed poznata i mora biti takve naravi da na nju ne mogu utjecati ni priređivač ni igrači, a iznos dobitka ovisi o visini uloga po kombinaciji i o koeficijentu pojedinog događaja; 7) Igre na sreću na automatima jesu igre koje se igraju na mehaničkim, elektronskim ili sličnim uređajima na kojima igrači uplatom određenog iznosa (žetona, kovanica ili neposrednom uplatom na blagajni, odnosno na automatu) imaju mogućnost dobitka koji ovisi o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Ako se igraju na automatima sa više igračkih mjesta (elektronski rulet) pod uslovom da ih opslužuje jedna centralna jedinica, koja je sastavni dio takvog automata i koja istovremeno generira igru na tim igračkim mjestima, također se smatraju jednim automatom za igre na sreću. 8) Klasične igre na sreću su igre u kojima učestvuje veći broj učesnika sa namjerom da budu jedini ili djelimični dobitnici unaprijed definiranog fonda dobitaka. 9) Posebne igre na sreću su igre gdje se pojedinac sam suprotstavlja priređivaču i očekuje dobitak ovisno o visini vlastitog uloga i pravila igre odobrenih od strane Ministarstva. 10) Kasino je namjenski prostor za priređivanje posebnih igara na sreću odobrenih od strane Ministarstva, koje se priređuju na stolovima za igru s kuglicama, kockicama ili kartama (rulet, boule, chemin der fer, black-jack, trrente qurante, baccarat, carps, texas holden poker, carriben poker, punto banco i sl.); 11) Automat klub je posebno uređen prostor za obavljanje djelatnosti priređivanja igara na sreću na Srijeda, 24. 6. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 48 - Stranica 61 automatima prema pravilima igre odobrenim od strane Ministarstva; 12) Uplatna mjesta za klađenje su posebno uređeni prostori u kojima se na osnovu odobrenja Ministarstva i odobrenih pravila igre, primaju uplate za klađenje i vrše isplate dobitaka; 13) Sumnjiva transakcija u smislu ovog zakona je svaka transakcija za koju nadležno tijelo procijeni da u vezi s njom ili s licem koje obavlja transakciju postoje razlozi za sumnju na pranje novca, finansiranje terorizma ili drugih protivzakonitih aktivnosti, odnosno da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti. 14) Turnir u igrama na sreću je takmičenje u kojem se učesnici takmiču u odigravanju određenih igara na sreću, pri čemu na osnovu uplaćene naknade za učestvovanje (kotizacije) stječu mogućnost uključenja u takmičenje i jednaku početnu poziciju, a na osnovu ostvarenih rezultata u igri mogućnost osvajanja dobitaka u unaprijed utvrđenim iznosima, koje osigurava priređivač turnira iz sredstava prikupljenih uplatom učesnika turnira ili iz vlastitih sredstava. 15) Uplata putem SMS-a je način uplate za učestvovanje u pojedinim klasičnim igrama na sreću i posebnoj igri klađenja gdje se cijena SMS usluga ne smatra uplatom za učestvovanje, tj. cijena SMS usluge ne prelazi iznos važeće cijene koja je utvrđena od strane operatera u redovnom telekomunikacijskom saobraćaju. 16) Generator slučajnih brojeva jest certificirani uređaj koji na osnovu slučajnih uzoraka generira slučajne, potpuno nezavisne i nepredvidive nizove brojeva ili simbola koji su raspoređeni unutar definiranih granica. 17) Uplata u igrama na sreću klađenja je novčani iznos koji učesnici (igrači) uplaćuju kod priređivača sa ciljem pogađanja ishoda jednog ili više sportskih i drugih neizvjesnih događaja predloženih od strane priređivača klađenja prema pravilima odobrenim od strane Ministarstva. 18) Naknada za priređivanje igara na sreću klađenja je iznos u visini 5% od uplate učesnika (igrača) koji je priređivač dužan na teret igrača obustaviti prilikom svake uplate. 19) Ulog u igrama na sreću klađenja je iznos koji se dobije kada se na teret učesnika (igrača) od uplate oduzme iznos od 5% na ime naknade za priređivanje igara na sreću klađenja. (ULOG = UPLATA – NAKNADA 5% NA TERET IGRAČA) 20) Dobitak u igrama na sreću klađenja je iznos koji se dobije kada se ulog pomnoži sa ukupnim koeficijentom svih događaja na jednom tiketu na čiji je ishod učesnik (igrač) pogađao (DOBITAK = ULOG X UKUPNI KOEFICIJENT). U slučajevima kada zbog nastanka okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti ukupan koeficijent iznosi 1 (jedan) ili igrač prema pravilima igre odluči povući svoju ponudu (storniranje uplate), naknada iz tačke 18. ovog člana se stornira tj. ne obračunava se. Član 4. Vrste igara na sreću Igre na sreću dijele se na: klasične (lutrijske) i posebne igre na sreću. Klasične igre na sreću su igre u kojima se unaprijed utvrđuje visina fonda dobitaka i to: 1) srećka: robna, novčana, robno-novčana, ekspres srećka, instant srećka, 2) loto, keno i druge varijante ove igre i dodatne igre koje se priređuju uz osnovnu igru i koriste isti listić, 3) sportska prognoza – toto i dodatne igre koje se priređuju uz osnovnu igru i koriste isti listić, 4) tv tombola – Bingo i dodatne igre koje se priređuju uz osnovnu igru i koriste istu karticu, 5) tombola - Bingo u zatvorenom prostoru. Posebne igre na sreću su igre u kojima se unaprijed ne utvrđuje fond dobitka i to: 1) Igre u kasinu, 2) Igre na automatima u posebnim klubovima, 3) Igre klađenja na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje. Član 5. Učesnik u igri na sreću Učesnik igre na sreću je lice koje ispunjava uslove učestvovanja u pojedinim igrama na sreću, što dokazuje pojedinačnim listićem odnosno drugom potvrdom o uplati, zavisno od vrste igre u kojoj učestvuje i pravilima pojedine igre. Licima mlađim od 18 godina zabranjeno je zaprimanje uplata i učestvovanje u svim igrama na sreću u kazinima, kladionicama i automat klubovima, kao i igrama na sreću koje se priređuju putem interneta. Član 6. Naknade Lutrija BiH plaća mjesečnu naknadu u iznosu od 10% od ukupnog prometa ostvarenog priređivanjem klasičnih igara na sreću iz člana 4. stav 2. ovog zakona. Osnovicu za uplatu naknade iz stava 1. ovog člana kod svih oblika srećki čini ukupna vrijednost prodanih srećaka, odnosno ukupna vrijednost primljenih uplata za pojedinu igru. Mjesečnu naknadu iz stava 1. ovog člana, Lutrija BiH uplaćuje u korist budžeta Federacije najkasnije desetog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a dokaz o uplati mjesečne naknade Lutrija BiH je dužna dostaviti nadležnom uredu Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Porezna uprava) najkasnije do dvadesetog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Član 7. Raspodjela dijela prihoda po osnovu naknada od igara na sreću Prihodi ostvareni po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću prihod su Federacije. Dio prihoda ostvarenih po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću, raspodijelit će se za finansiranje programa i projekata udruženja građana i humanitarnih organizacija koji se odnose na: 1) liječenje i rehabilitaciju teško oboljele djece i mladih koje je jedino moguće da se provodi van Bosne i Hercegovine i to na osnovu propisa iz oblasti zdravstvenog osiguranja kojima se uređuje ova oblast, kao i liječenje i rehabilitacija teško oboljele djece i mladih čije se liječenje finansira iz Fonda solidarnosti; 2) zaštitu prava djeteta koja su žrtve zlostavljanja, pedofilije, prosjačenja, 3) zadovoljavanje potreba lica sa invaliditetom u smislu poboljšanja životnih uslova i rada njihovih organizacija, 4) učestvovanje u liječenju, prevenciji i borbi protiv ovisnosti o drogi, alkoholu, igrama na sreću i kocki, 5) smještaj i utočište žrtvama torture i nasilja (sigurne kuće), 6) promoviranje kulture, Broj 48 - Stranica 62 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 6. 2015. 7) promicanje razvoja profesionalnog i amaterskog sporta u cilju povećanja sredstava fonda za nagrađivanje za istaknute sportske rezultate, 8) promoviranje tehničke kulture i udruženja koja se bave inovacijama za nagradni fond za nagrađivanje inovatora za inovacije od međunarodnog značaja, 9) rad javnih kuhinja, 10) organizovanje akcija dobrovoljnog darivanja krvi, odnosno promociju dobrovoljnog davalaštva krvi. Za finansiranje namjena iz stava 2. ovog člana izdvaja se: 1) 50% mjesečne naknade za priređivanja klasičnih lutrijskih igara na sreću (član 6. stav 1. i 120. stav 1.), 2) 50% od naknada za priređivanja igara na sreću u casinima (član 73. st. 1. i 2. i član 74. stav 1.), 3) 50% od naknada za priređivanje igara klađenja (član 92. stav 1. tač. 1. i 2.), 4) 50% od naknade za priređivanje igara na sreću na automatima (član 107. st. 1. i 2.), 5) 50% od naknade za priređivanje igara na sreću putem interneta (član 118. st. 1. i 2.), 6) 5% od ukupnog iznosa sredstava po osnovu mjesečne naknade uplaćene od strane priređivača u skladu sa čl. 52.; 74. stav 3.; 93. stav 3.; 108. stav 2. i 120. stav 2.), Ministarstvo će sredstva uplaćena od strane priređivača u skladu sa stavom 3. ovog člana, voditi na posebnom transakcijskom računu za prikupljanje prihoda od igara na sreću. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) će na prijedlog Ministarstva donijeti Uredbu kojom će se propisati kriteriji za utvrđivanje korisnika i način raspodjele sredstava. Prije upućivanja na razmatranje Vladi Federacije, Ministarstvo je dužno Prijedlog Uredbe iz stava 5. ovog člana radi davanja primjedbi, prijedloga ili sugestija dostaviti radnim tijelima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, i to: Odboru za rad i socijalnu zaštitu, Odboru za boračka i invalidska pitanja, Odboru za obrazovanje, nauku, kulturu i sport i Odboru za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, zatim i Odboru za boračka i invalidska pitanja, rad, zdravstvenu i socijalnu zaštitu i Odboru za obrazovanje, nauku, kulturu, sport i pitanja mladih Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Član 8. Priređivanje igara Priređivanje igara na sreću je isključivo pravo Federacije, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Pravo priređivanja igara na sreću iz člana 4. ovog zakona Federacija prenosi na Lutriju BiH, kojoj za priređivanje nije potrebno posebno odobrenje Ministarstva. Druga pravna lica, registrovana za priređivanje igara na sreću na teritoriji Federacije, mogu pod uslovima predviđenim ovim zakonom, na osnovu odobrenja Ministarstva, priređivati igre iz člana 4. stav 3. ovog zakona. Član 9. Igre na sreću iz člana 4. ovog zakona priređuju se na osnovu ovog zakona i odobrenja Ministarstva. Član 10. Postupak izdavanja odobrenja Posebne igre na sreću mogu priređivati: 1) Lutrija BiH u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona, 2) privredna društva sa sjedištem u Federaciji koja su registrovana za priređivanje posebnih igara na sreću predviđenih ovim zakonom, na osnovu odobrenja Ministarstva. Rješenje o davanju odobrenja za priređivanje posebnih igara na sreću donosi Ministarstvo na zahtjev pravnih lica iz člana 8. stav 3. ovog zakona. Rješenje iz stava 2. ovog člana, pored elemenata propisanih Zakonom o upravnom postupku, obavezno sadrži: 1) naziv i sjedište pravnog lica, 2) vrstu igara na sreću koje se mogu priređivati, 3) datum počinjanja priređivanja igara na sreću, 4) period trajanja odobrenja, 5) visinu i način plaćanja naknada za izdavanje odobrenja. Član 11. Pravno lice koje je na osnovu odobrenja iz člana 10. ovog zakona steklo pravo na priređivanje igara na sreću iz člana 4. stav 3. ovog zakona, ne može to pravo prenositi na druga pravna lica. U slučaju bilo kakve promjene vlasničke strukture priređivača, Ministarstvo će na zahtjev priređivača provesti postupak odlučivanja o davanju prethodne saglasnosti za upis promjene podataka u registru privrednih društava. Uz zahtjev iz stava 2. ovog člana, privredno društvo je obavezno priložiti: 1) potvrdu banke o izvršenoj provjeri porijekla sredstava za kupovinu vlasničkog udjela, 2) dokaz o izmirenim poreznim obavezama novog osnivača/suosnivača, 3) ovjerenu izjavu novog osnivača/suosnivača da mu ranije nije bilo oduzeto odobrenje u zemlji ili u inostranstvu, 4) dokaz da osnivač/suosnivač nije osuđivan za krivična djela, osim za krivična djela iz oblasti saobraćaja, 5) drugu dokumentaciju na zahtjev Ministarstva. Član 12. Odobrenje za priređivanje igara na sreću, izdato u skladu sa ovim zakonom, oduzet će se priređivaču ako: 1) se dokaže da je odobrenje dodijeljeno na osnovu netačnih ili neistinitih podataka, 2) priređivač nije počeo sa priređivanjem igara u roku određenom u odobrenju, 3) se utvrdi da priređivač ne ispunjava propisane tehničke, informatičke i ostale uslove, 4) priređivač krši pravila igara na sreću odobrenih od strane Ministarstva, 5) priređivač ne plaća obaveze po osnovu javnih prihoda propisane ovim ili drugim zakonom, ili igračima ne isplaćuje dobitke, 6) priređivač ne dopušta ili na drugi način sprečava nadzor, propisan ovim zakonom ili otežava sprovođenje nadzora, 7) netačno prikazuje ili prikriva ostvareni promet, 8) pozajmljuje novac igračima, 9) krši odredbe iz odobrenja za priređivanje igara na sreću, 10) nadležni organ naknadno utvrdi da su u vrijeme prije izdavanja odobrenja postojale činjenice i okolnosti, koje prema odredbama ovog zakona predstavljaju prepreku za izdavanje odobrenja, 11) ako priređivač igara ne održava vrijednost osnovnog kapitala propisanu ovim zakonom, 12) bez saglasnosti Ministarstva iz člana 11. stav 2. ovog zakona izvrši upis promjene podataka o osnivačima/ suosnivačima u registru privrednih društava Srijeda, 24. 6. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 48 - Stranica 63 Član 13. Rješenje o oduzimanju odobrenja za priređivanje igara na sreću izdatog u skladu sa ovim zakonom, donosi Ministar po službenoj dužnosti ili na prijedlog Porezne uprave. Rješenje o oduzimanju odobrenja pored elemenata propisanih Zakonom o upravnom postupku ("Službene novine Federacije", br. 2/98 i 48/99), obavezno sadrži: 1) naziv i sjedište priređivača kojem se oduzima odobrenje, 2) vrstu igara na sreću za koje se odobrenje oduzima, 3) datum stupanja na snagu zabrane priređivanja igara na sreću, 4) odredbe o drugim obavezama priređivača u vezi sa oduzimanjem odobrenja, 5) razloge zbog kojih se odobrenje oduzima. Na sva pitanja koja nisu propisana odredbama ovog zakona, a koja se odnose na postupak koji provodi Ministarstvo, primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku. Član 14. Klasične (lutrijske) igre priređuju se isključivo putem Lutrije BiH pod uslovima predviđenim ovim zakonom, izuzev igre na sreću tombola bingo u zatvorenom prostoru koju mogu priređivati sportska društva i sportski savezi na osnovu odobrenja Porezne uprave, isključivo u zatvorenim prostorima i ista se ne može javno prenositi. Član 15. Isplata dobitaka Za isplatu dobitaka u klasičnim (lutrijskim) igrama koje priređuje Lutrija BiH jamči Federacija. Za isplatu dobitaka u posebnim igrama na sreću jamče priređivači cjelokupnom svojom imovinom. Član 16. Zabavne igre Zabavne igre (pod kojima se smatraju igre na računarima, igraćim konzolama, simulatorima, automatima za video igre, fliperima, bilijarima i drugim sličnim automatima koji se stavljaju u pogon pomoću kovanog novca, žetona ili uz naplatu, a u kojima igrač ne može ostvariti dobitak u novcu, stvarima ili pravima) nisu igre na sreću u smislu ovog zakona. Član 17. Nagradne igre Nagradni konkurs i nagradne igre koje priređuju pravna lica s ciljem propagande nisu igre na sreću u smislu ovog zakona i iste se mogu organizovati pod uslovom da se učestvovanje u igri ne naplaćuje posebno, da se nagrade isplaćuju u proizvodima ili uslugama, da se unaprijed uplati 6% od ukupne vrijednosti nagradnog fonda i to: ravnomjerno po 1,5% Crvenom križu, "Caritasu", "Merhamet MDD" i "Dobrotvoru" i da se pravila igre, uz prethodno odobrenje Ministarstva, objave u dnevnoj štampi. Ukupna vrijednost nagradnog fonda kojeg sačinjavaju proizvodi i usluge čija se vrijednost utvrđuje po tržišnim cijenama, ne može prelaziti iznos od 200.000,00 KM. Prijavljivanje učesnika u nagradnim igrama putem poziva u svim oblicima elektronskih komunikacijskih mreža te putem SMS usluga ne smatra se posebnom uplatom za učestvovanje, pod uslovom da cijena po pozivu odnosno SMS usluzi ne prelazi iznos važeće cijene koja je utvrđena od strane operatera u redovnom telekomunikacijskom saobraćaju. Prijavljivanje učesnika u raznim vrstama igara koje se priređuju putem poziva u svim oblicima elektronskih komunikacijskih mreža, te putem SMS usluga, obavlja se u skladu sa stavom 3. ovog člana. Nagradna igra ne može biti priređena po pravilima igara na sreću, a priređivač nagradne igre ne može formirati fond dobitaka uplatama učesnika nagradne igre. Nagradnom igrom ne smatraju se društvene igre znanja (kvizovi). Društvena igra znanja (kviz), u smislu ovog zakona, jest igra koja se odvija pred javnošću, a u kojoj se u vještini, spretnosti i znanju iz različitih područja takmiče jedan ili više unaprijed kvalifikovanih učesnika prema pravilima priređivača uz obavezno prisustvovanje učesnika mjestu priređivanja kviza, pri čemu pobjeda zavisi isključivo o postignutim rezultatima u zadanoj tematici. U društvenu igru znanja jedan ili više unaprijed kvalifikovanih igrača uključuje se isključivo na temelju iskazane vještine i spretnosti, odnosno znanja. Uslove, sadržaj pravila igre i način priređivanja nagradnih igara, propisat će Ministar posebnim propisom. Član 18. Zabranjene aktivnosti U smislu odredbi ovog zakona, zabranjeno je: 1) zaprimanje uplata i priređivanje putem interneta svih igara na sreću čije priređivanje putem interneta nije dozvoljeno u skladu sa ovim zakonom, 2) oglašavanje i reklamiranje svih priređivača koji priređuju igre na sreću putem interneta bez odobrenja Ministarstva, 3) organizovano priređivanje igara na sreću putem interneta na javnim mjestima (ugostiteljski objekti, svi prostori u kojima se priređuju igre na sreću, poslovni prostori bez obzira na namjenu i slični objekti), 4) priređivanje tzv. dopisnih igara koje se zasnivaju na geometrijskoj progresiji, dopisivanju i uplaćivanju određenog iznosa, i svih drugih tzv. piramidalnih igara, koje nisu igre na sreću u smislu ovog zakona, 5) učestvovanje u inostranim igrama na sreću ili igrama drugog entiteta odnosno distrikta, na način da se uplate vrše na teritoriji Federacije, 6) prikupljanje uplata na teritoriji Federacije BiH za učestvovanje u igrama na sreću koje se priređuju u inostranstvu, drugom entitetu odnosno distriktu, 7) prodaja, držanje, ustupanje, izdavanje, oglašavanje i svako drugo predstavljanje inostranih srećki i tiketa (listića) za igre na sreću na teritoriji Federacije, osim u slučaju priređivanja igara na način propisan članom 27. ovog zakona, 8) priređivanje igara na sreću u slobodnim zonama. Izuzetno od odredbe stava 1. tač. 5. i 6. ovog člana, dozvoljeno je da pojedinac posjeduje srećke i tikete (listiće) inostranih igara na sreću radi ličnog učestvovanja u igri na sreću, ako su ulozi uplaćeni u inostranstvu. II. LUTRIJA BiH Član 19. Registracija i djelatnost Lutrija BiH je društvo s ograničenom odgovornošću registrovano kod nadležnog suda, u kome Vlada Federacija Bosne i Hercegovine vrši sva prava i dužnosti Federacije Bosne i Hercegovine kao osnivača društva. Sjedište Lutrije BiH je u Sarajevu. Djelatnost Lutrije BiH je priređivanje svih vrsta igara na sreću i igara za zabavu u skladu sa ovim zakonom i za priređivanje istih Lutriji BiH nije potrebno odobrenje Ministarstva. Lutrija BiH u registraciju može upisati i ostale prateće djelatnosti koje su u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti u skladu sa odlukom Nadzornog odbora. Na pitanja koja nisu obuhvaćena ovim zakonom, a koja se odnose na poslovanje Lutrije BiH, primjenjuju se odredbe Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10). Broj 48 - Stranica 64 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 6. 2015. U slučaju sukoba pojedinih odredaba ovog zakona i Zakona o privrednim društvima, primjenjivat će se odredbe ovog zakona. Član 20. Upravljanje Organi upravljanja Lutrije BiH su: 1) Skupština, 2) Nadzorni odbor, 3) Uprava. U Lutriji BiH formira se Odbor za reviziju. Član 21. Skupština Vlada Federacije u okviru vršenja prava i dužnosti osnivača Lutrije BiH ima ovlaštenja skupštine društva, pri čemu između ostalog: 1) odlučuje o usvajanju izvještaja o poslovanju za prethodnu godinu uz davanje saglasnosti na plan poslovanja, odnosno na revidirani plan poslovanja za narednu godinu, 2) donosi odluku o raspodjeli dobiti društva, 3) odlučuje o načinu pokrića eventualnog gubitka, 4) donosi statut i njegove izmjene i dopune koje predloži nadzorni odbor, 5) odlučuje o povećanju i smanjenju osnovnog kapitala, 6) odlučuje o promjenama oblika organizovanja i statusnim promjenama, 7) daje upute i smjernice nadzornom odboru, 8) imenuje i razrješava nadzorni odbor, 9) na prijedlog nadzornog odbora imenuje i razrješava Odbor za reviziju, 10) odlučuje o drugim pitanjima u skladu sa zakonom i drugim propisima. Član 22. Nadzorni odbor Nadzorni odbor je sastavljen od pet članova. Članove nadzornog odbora na osnovu provedenog postupka po javnom konkursu u skladu sa zakonom i drugim propisima, imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog federalnog ministra finansija/financija. Nadzorni odbor Lutrije BiH u okviru svojih nadležnosti između ostalog: 1) razmatra i donosi plan poslovanja za narednu godinu, i razmatra izvještaj o poslovanju za prethodnu godinu, i isti zajedno sa prijedlogom za raspodjelu dobiti najkasnije do kraja prvog kvartala tekuće godine dostavlja Ministarstvu na mišljenje i Vladi na usvajanje, 2) donosi pravila igara na sreću, 3) imenuje upravu, 4) daje inicijativu za izmjene propisa u oblasti igara na sreću, 5) predlaže Ministarstvu davanje saglasnosti i verifikaciju ugovora o priređivanju zajedničkih igara na sreću s lutrijama drugih država, drugog entiteta i drugim specijaliziranim organizacijama, 6) provodi postupak izbora kandidata za članove Odbora za reviziju i podnosi Vladi prijedlog za njihovo imenovanje, 7) putem Ministarstva Vladi Federacije BiH predlaže donošenje statuta i njegovih izmjena i dopuna, 8) obavlja i druge poslove iz svoje nadležnosti propisane zakonom i drugim propisom. Član 23. Uprava Lutrijom BiH rukovodi direktor, koji čini upravu društva. Upravu Lutrije BiH nakon provedenog postupka po javnom konkursu imenuje i razrješava Nadzorni odbor Lutrije BiH uz saglasnost Ministarstva, na period od četiri godine uz mogućnost ponovnog izbora. Član 24. Odbor za reviziju Predsjednika i članove Odbora za reviziju Lutrije BiH imenuje Vlada, na prijedlog nadzornog odbora dostavljen Vladi, nakon odabira kandidata izvršenog na osnovu provedenog postupka po javnom konkursu. Nadzorni odbor je dužan da nakon provedenog postupka iz stava 1. ovog člana, u svojstvu kandidata predloži lica koja su najkvalifikovanija za tu funkciju. Član 25. Predsjednik i član odbora za reviziju ne može biti član nadzornog odbora ili uprave, zaposlen niti imati direktni ili indirektni finansijski interes u Lutriji BiH, izuzev plaće po osnovu te funkcije. Naknada i druga prava članova odbora za reviziju uređuju se odlukom direktora, uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva finansija/financija. Član 26. Statut Lutrija BiH ima Statut kojim se uređuje naročito: 1) firma i sjedište, 2) djelatnost, 3) iznos osnovnog kapitala, 4) vođenje poslovanja i zastupanje društva, 5) podjela dobiti, snošenje rizika i način pokrića gubitaka, 6) upravljanje, postavljanje, razrješenje, ovlaštenje, odgovornost, nagrađivanje i ostalo, 7) unutrašnja organizacija, 8) statusne promjene, 9) trajanje i prestanak djelatnosti, 10) postupak izmjene i dopune Statuta, 11) druga pitanja od značaja za poslovanje. Član 27. Igre na sreću predviđene ovim zakonom Lutrija BiH može priređivati i u saradnji s lutrijama drugih država, drugog entiteta kao i sa drugim specijalizovanim organizacijama. Ministarstvo daje saglasnost za priređivanje igara na sreću iz stava 1. ovog člana. Član 28. Igre na sreću predviđene ovim zakonom Lutrija BiH može realizirati u poslovnoj saradnji s drugim pravnim licima, trgovinskim, zanatskim i ugostiteljskim radnjama registrovanim, pored ostalog, i za promet roba i usluga. Član 29. Lutrija BiH može biti član međunarodnih i domaćih strukovnih udruženja. III. KLASIČNE (LUTRIJSKE) IGRE NA SREĆU Član 30. Pravila klasičnih lutrijskih igara na sreću Pravila klasičnih igara na sreću su akt koji donosi priređivač igre na sreću kojim se regulišu prava i obaveze Lutrije BiH kao isključivog ovlaštenog priređivača sa jedne strane i učesnika igre na sreću, sa druge strane. Pravila igre na sreću tombola - Bingo u zatvorenom prostoru, koji priređuju sportska društva i sportski savezi odobrava Porezna uprava. Srijeda, 24. 6. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 48 - Stranica 65 Član 31. Uslovi za priređivanje pojedine klasične igre na sreću propisuju se pravilima igre koja za svaku vrstu igre donosi Lutrija BiH. Član 32. Pravila igre za priređivanje klasične igre na sreću obavezno moraju sadržavati sljedeće: 1) naziv i sjedište priređivača, 2) naziv, opis i vrijeme trajanja igre na sreću, 3) uslovi učestvovanja u igri na sreću, 4) mjesto u kojem se igra priređuje, odnosno teritoriji na kojoj se obavlja prodaja srećki i uplatnih listića, 5) pojedinačnu cijenu srećke (kombinacije), 6) krajnji rok učestvovanja u igri, 7) količinu i novčanu vrijednost emisije srećaka, 8) visinu fonda i vrstu dobitaka, 9) opis srećke i uplatnog listića, 10) način, postupak i nadzor izvlačenja, odnosno način utvrđivanja dobitaka, 11) način objavljivanja iznosa fonda dobitaka i rezultata igre, 12) način i rok isplate novčanih dobitaka, 13) način upoznavanja učesnika igre s pravilima igre, 14) postupak u slučaju otkazivanja izvlačenja. Član 33. Pravila klasičnih igara na sreću ne mogu se mijenjati nakon što je počela prodaja srećaka odnosno uplata određenog kola. Lutrija BiH je obavezna pravila klasičnih igara na sreću javno objaviti u dnevnoj štampi prije početka igre na sreću, i na prodajnim mjestima licima zainteresovanim za učestvovanje u igri omogućiti upoznavanje s pravilima učestvovanja u igri. Član 34. Izvlačenje dobitaka U klasičnim igrama na sreću u kojima se dobitne kombinacije utvrđuju izvlačenjem, izvlačenje se obavlja pred komisijom od najmanje tri člana koje imenuje priređivač, pri čemu se za jednog od članova komisije imenuje ovlašteni službenik Ministarstva. Ako se klasične igre na sreću organizuju na način utvrđen u članu 27. ovog zakona, a izvlačenje dobitaka se obavlja na teritoriji druge države ili entiteta sastav komisije i način izvlačenja će se obaviti prema propisima koji se primjenjuju na teritoriji na kojoj se vrši izvlačenje dobitaka. Prije početka izvlačenja klasične lutrije priređivač mora utvrditi broj prodanih srećki, te neprodane srećke zapečatiti pred komisijom i ovlaštenim licem iz stava 1. ovog člana. Član 35. Ministarstvo može, iz opravdanih razloga na zahtjev Lutrije BiH, odobriti promjenu mjesta izvlačenja dobitaka ili dana izvlačenja, ali najduže za petnaest dana. Lutrija BiH mora promjenu mjesta ili odgodu dana izvlačenja dobitaka objaviti na isti način na koji su objavljena pravila o priređivanju klasičnih igara na sreću. Ako se prema st. 1. i 2. ovog člana odgodi dan izvlačenja dobitaka priređivač može nastaviti prodavati srećke i primati uplate do dana određenog za izvlačenje. Član 36. O toku izvlačenja članovi komisije vode zapisnik, kojeg svi potpisuju, a koji mora sadržavati: mjesto i vrijeme, način izvlačenja dobitaka, broj prodatih srećki, odnosno ukupnu uplatu u tom kolu ili seriji, izvučene dobitne kombinacije te moguće primjedbe članova komisije. Zapisnik o toku izvlačenja priređivač dostavlja Ministarstvu najkasnije u roku od sedam dana od dana obavljenog izvlačenja. Član 37. Konačni izvještaj o rezultatima izvlačenja ili utvrđivanja dobitaka priređivač mora javno objaviti u dnevnoj štampi i na prodajnim mjestima, najkasnije sedam dana od dana izvlačenja. Član 38. Fond dobitaka Fond dobitaka u klasičnim igrama na sreću utvrđuje se od osnovice koju čini ukupna vrijednost emisije srećaka, ili ukupna vrijednost uplate za učestvovanje u igri, umanjena za naknade iz člana 6. ovog zakona. Iznos fonda dobitaka u pojedinoj igri na sreću iz stava 1. ovog člana po pojedinom kolu ili seriji igre na sreću mora biti objavljen prije izvlačenja dobitaka. Fond dobitaka u pojedinoj klasičnoj (lutrijskoj) igri na sreću, odnosno u pojedinom kolu ili seriji igre na sreću, mora iznositi najmanje 50% osnovice iz stava 1. ovog člana i isplaćuje se u skladu sa pravilima igre na sreću. Član 39. Isplata dobitaka Isplata novčanog dobitka, odnosno preuzimanje dobitaka druge vrste u klasičnim igrama na sreću, obavlja se u roku određenom pravilima igre na sreću, koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja izvještaja o rezultatu igre na sreću. Identitet dobitnika je moguće objaviti isključivo uz njegovu pismenu saglasnost. Po isteku roka iz stava 1. ovog člana, nadležna služba kontrole Lutrije BiH i komisija koju odredi priređivač precizno evidentira broj i ukupnu sumu neisplaćenih dobitaka po svakoj pojedinačnoj igri na sreću. Sredstva iz stava 3. ovog člana se moraju vratiti igračima kroz uvećanje fonda dobitaka iz konkretne ili bilo koje druge igre na sreću. O dinamici isplate ovih sredstava odlučuje direktor Lutrije BiH o čemu obavještava Ministarstvo. Član 40. Štampanje srećaka, listića Srećke (robne, novčane, robno-novčane), tombolske listiće i druge potvrde za učestvovanje u igri iz člana 4. ovog zakona, mogu štampati odabrani proizvođači koji ugovorom o konkretnom poslu, garantuju najmanje sljedeće: tačnost fonda dobitaka, dogovoreni broj dobitnih i nedobitnih srećki i njihov raspored, kvalitetu proizvoda kroz sigurnost kvalitete emulzije, garantuje tajnost podataka. Srećke ekspres, instant lutrije, mogu štampati štamparije koje ispunjavaju sljedeće uslove: 1) da se radi o eminentnom proizvođaču koji radi, odnosno štampa za veći broj lutrijskih organizacija, 2) da odabrani proizvođač ugovorom o konkretnom poslu, garantuje najmanje: tačnost fonda dobitaka, dogovoreni broj dobitnih i nedobitnih srećki i njihov raspored, kvalitetu proizvoda kroz sigurnost kvalitete emulzije, garantuje tajnost podataka. Odluku o odabiru štamparije iz stava 1. ovog člana donosi direktor Lutrije BiH. Član 41. Srećka Srećka može biti prema strukturi fonda dobitaka: 1) robna, 2) novčana, 3) robno-novčana. Prema načinu izvlačenja dobitaka, srećka može biti: 1) klasična s tačno utvrđenim datumom izvlačenja, 2) ekspres i instant kod kojih je dobitak odštampan na srećki. Broj 48 - Stranica 66 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 6. 2015. Član 42. Loto, keno i druge varijante ove igre Loto je klasična igra na sreću u kojoj se izvlačenje brojeva dobitne kombinacije u skladu sa pravilima igre vrši lopticama sa brojevima putem elektroničkog uređaja. Član 43. Javno izvlačenje dobitaka lota i TV Tombole - Bingo vrši se direktno u TV prijenosu, putem Javnog emitera. Član 44. Loptice na loto, keno i druge varijante ove igre trebaju imati odgovarajući atest od proizvođača loptica u skladu sa pravilima igre na sreću. Član 45. Sportska prognoza - Toto Sportska prognoza - Toto je igra na sreću zasnovana na prognoziranju rezultata nogometnih takmičenja domaćih ili stranih liga jedanput ili više puta sedmično. Član 46. Priređivači igara na sreću, njegovi članovi, partneri, zaposleni kao i druga lica koja rade za priređivača, obavezni su čuvati tajnu o igračima i njihovim uplatama i dobicima u klasičnim igrama na sreću. Ako radnici nadležnih tijela uprave u obavljanju svojih poslova saznaju za činjenice koje podliježu tajnosti iz stava 1. ovog člana, obavezni su ih čuvati kao službenu tajnu. Član 47. TV tombola - Bingo TV tombola - Bingo je igra na sreću u kojoj se javno izvlače brojevi i to u direktnom TV prijenosu. Priređivanje TV tombole - Bingo je isključivo pravo Lutrije BiH. Član 48. Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru je igra na sreću koju priređuju sportska društva i sportski savezi na osnovu odobrenja Porezne uprave. Odobrenje iz stava 1. ovog člana izdaje se na godinu dana pod uslovom da je podnosilac zahtjeva: 1) registrovan za priređivanje ove vrste igre na sreću, 2) vlasnik neophodne opreme za priređivanje ove igre na sreću, 3) dostavio dokaz o vlasništvu ili pravu korištenja prostora u kome će se priređivati Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru, da se isti ne nalazi u na udaljenosti manjoj od 100 m od vjerskih objekata, te osnovnih i srednjih škola, 4) dostavio ovjerenu izjavu o ispunjenosti prostornih i tehničkih uslova za prostor u kome će se priređivati Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru, datu pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, 5) donio pravila igre s ugrađenim instrumentima kontrole. Član 49. Priređivači tombole - Bingo u zatvorenom prostoru ne mogu se udruživati radi zajedničkog priređivanja ove igre na području dvije ili više općina. Član 50. Priređivač tombole - Bingo u zatvorenom prostoru može stavljati u promet samo tombolske kartice koje je izdala Porezna uprava. Tombolske kartice se mogu isključivo prodavati - distribuirati u prostoru u kojem se igra priređuje. Cijena tombolske kartice je jedinstvena na teritoriji Federacije i utvrđuje je Porezna uprava. Porezna uprava može izdati tombolske kartice samo priređivaču koji ima odobrenje za priređivanje tombole - Bingo u zatvorenom prostoru. Porezna uprava je dužna za svakoga priređivača tombole - Bingo u zatvorenom prostoru voditi evidenciju o količinama i serijama izdatih tombolskih kartica. Član 51. Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru se može priređivati jednom ili više puta sedmično, u skladu sa pravilima igre. Član 52. Naknade Sportska društva i sportski savezi koji na osnovu odobrenja Porezne uprave priređuju igru Tombola - Bingo u zatvorenom prostoru, plaćaju mjesečnu naknadu u iznosu od 5% od ukupnog prometa ostvarenog prodajom tombolskih kartica za učestvovanje u igri. Osnovicu za uplatu naknade iz stava 1. ovog člana čini ukupna vrijednost prodatih tombolskih kartica. Mjesečnu naknadu iz stava 1. ovog člana, Sportska društva i sportski savezi uplaćuju u korist budžeta Federacije najkasnije desetog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a dokaz o uplati mjesečne naknade dužni su dostaviti nadležnom uredu Porezne uprave najkasnije do dvadesetog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Za izdavanje odobrenja sportska društva i sportski savezi plaćaju sljedeće naknade: 1) za izdavanje odobrenja za rad - 5.000,00 KM; 2) za produženje važenja odobrenja iznosi - 1.000,00 KM; 3) za odobravanje pravila igre - 500,00 KM Dokaz o uplati naknade iz stava 1. tač. 1. do 3. ovog člana, dostavlja se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odnosno produženje odobrenja. Član 53. Detaljnije uslove za priređivanje klasičnih (lutrijskih) igara na sreću i tombole bingo u zatvorenom prostoru propisat će Ministar. IV. POSEBNE IGRE NA SREĆU 1. Igre u kasinima Član 54. Pravo priređivanja Posebne igre na sreću u kasinima može priređivati: 1) Lutrija BiH pod uslovima predviđenim ovim zakonom, 2) Privredna društva registrirana za posebne igre na sreću sa sjedištem na teritoriji Federacije, koja se upisuju u sudski registar za obavljanje djelatnosti posebnih igara na sreću u kasinima, na osnovu ovog zakona i odobrenja Ministarstva. Na privredna društva iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe Zakona o privrednim društvima ako ovim zakonom nije drugačije uređeno. Član 55. Ministarstvo izdaje prethodno odobrenje za registraciju privrednih društava iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona. Uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz stava 1. ovog člana, privredno društvo je obavezno da: 1) podnese dokaze da je izvršilo polog novčanog dijela osnivačkog kapitala, 2) dostavi osnivački akt sa podacima o osnivačima, visini pojedinačnih uloga, ime i naziv osnivača, 3) osigura licitacijsku garanciju banke sa klauzulom "bez prigovora" u visini 1.000.000,00 KM sa periodom Srijeda, 24. 6. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 48 - Stranica 67 važenja 12 mjeseci, izdatu od banke sa sjedištem u Federaciji, 4) dostavi elaborat o osnivanju i poslovanju kasina, 5) dostavi pravila o radu kasina, 6) dostavi pravila za svaku vrstu igre na sreću koja će se priređivati u kasinu. Član 56. Igre na sreću u kasinima pod uslovima propisanim ovim zakonom mogu se priređivati i sezonski u neprekidnom periodu od najmanje četiri do najviše šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini, i to najviše u dva kasina. Član 57. Vrsta i obim igara Osim igara na sreću u kasinima, koje se priređuju na stolovima za igru s kuglicama, kockicama ili kartama (rulet, boule, chemin der fer, black-jack, trente qurante, baccarat, carps, texas hold,em poker, carriben poker, punto banco i sl.), mogu se u posebno uređenim i fizički odvojenim prostorima priređivati i igre na sreću na automatima, te razne vrste turnira. Ako se u kasinu priređuju igre na sreću na automatima, priređivač je dužan imati Centralni računarski sistem (Server) za on-line nadzor koji mora biti povezan sa računarskim sistemom Porezne uprave i koji mora posebno osigurati centralno umrežavanje svih automata jednog priređivača koje omogućava kontrolu podataka za sve priključene automate. Kasino mora imati odgovarajući softver koji zadovoljava sve tehničke uslove u vezi sa priređivanjem igara i arhiviranjem podataka u bazi podataka koji osigurava najveću moguću sigurnost za sprečavanje promjene podataka. Vrste i obim posebnih igara na sreću iz stava 2. ovog člana, kao i promjenu istih, odobrava Ministarstvo. Broj stolova za igre u kasinima mora biti najmanje pet. Član 58. Za priređivanje raznih vrsta turnira, priređivač iz člana 54. stav 1. tačka 2. mora dobiti odobrenje Ministarstva. Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za priređivanje turnira, priređivač je dužan priložiti podatke o iznosima uplata učesnika. Član 59. Prostorni, tehnički i drugi uslovi za casino Kasino je namjenski prostor kojeg čini zasebna građevinska cjelina površine najmanje 500m² u kojem se priređuju igre na sreću propisane članom 57. ovog zakona. Prostor iz stava 1. ovog člana ne smije se nalaziti na udaljenosti manjoj od 100 m od vjerskih objekata, te osnovnih i srednjih škola. Prostor kasina se sastoji od dijela za igru posebnih igara na sreću, ugostiteljskog dijela, pomoćnih prostorija kao i posebno uređen i odvojen prostor za priređivanje igara na sreću na automatima. Izuzetno, priređivanje posebnih igara na sreću u kasinima može biti u hotelskim objektima kategorije četiri i više zvjezdica, u skladu sa uslovima propisanim u stavu 2. ovog člana. Član 60. Kasino mora imati deviznu blagajnu i odvojen zaštićen prostor za čuvanje novca i drugih vrijednosti. Uplate i isplate kod igara na sreću u kasinima određuju se u konvertibilnim markama ili u stranoj valuti ako je to u skladu sa važećim propisima o deviznom poslovanju. Priređivač mora osigurati neprekidni audio-video nadzor u kasinu sa snimanjem, tako da se osigura neprekidan i neposredan nadzor. Video nadzor, te snimanje i čuvanje podataka video nadzora, kao i način postavljanja i ugradnje tehničkih sredstava i uređaja priređivač je dužan provoditi u skladu sa važećim zakonima i podzakonskim aktima koji uređuju pitanje tehničke zaštite ljudi i imovine. Podaci iz dokumentacije iz stava 4. ovog člana predstavljaju poslovnu tajnu, a priređivač ih može saopćiti drugim licima u skladu sa zakonom. Priređivač mora nadzirati igrače i posjetioce da bi se igra mogla odvijati u skladu sa odredbama ovog zakona. Ostale prostorne, tehničke i druge uslove za priređivanje igara na sreću u kasinima, propisat će Ministar. Član 61. Pravila kasina i igara na sreću u kasinima Priređivač je dužan donijeti pravila kasina koja se moraju staviti na uvid posjetiocima i istaći na oglasnoj ploči, te biti u saglasnosti sa dobrim poslovnim običajima. Pravila kasina sadrže: 1) vrste posebnih igara na sreću koje se priređuju u kasinu, 2) uslove za ulazak u kasino (kontrola posjetilaca), 3) uslove kada je pojedinim igračima zabranjen pristup u kasino ili učešće u igrama na sreću, 4) radno vrijeme kasina. Član 62. Posjeta kasinu i učestvovanje u igri dopušteno je samo punoljetnim osobama koje svoj identitet dokazuju identifikacijskom ispravom, te koje se registruju prilikom ulaska u objekt na za to predviđenom mjestu. U kasinu nije dopušteno unošenje tehničkih pomagala prikladnih za pribavljanje prednosti u igri. Uprava kasina može određenim licima ili grupama, zabraniti ili ograničiti učestvovanje u igrama na sreću u kasinu ako postoji utemeljena pretpostavka da učestalost i intenzitet njihovih učestvovanja u igri dovode u opasnost njihov egzistencijalni minimum, te ako to zatraže njihovi članovi porodice, njihov zakonski staratelj ili ustanove koje se bave zaštitom porodica u slučajevima kad igrač zbog nekontroliranog igranja nanosi štetu sebi ili porodici koju uzdržava, a da za to ne mora navesti razloge za takvu odluku. Uprava kasina može trajno ili privremeno zabraniti učestvovanje u igrama na sreću u kasinu licima koji na bilo koji način narušavaju red i mir u prostorima kasina. Član 63. Zaposleni u kasinu moraju ispunjavati sljedeće uslove: 1) zaposleni u kasinu koji neposredno sudjeluju u priređivanju igara na sreću moraju biti stručno osposobljeni za rad u kasinu, te biti u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, 2) zaposleni u kasinima ne smiju učestvovati u ulozi igrača u kasinu u kojem rade, 3) zaposleni u kasinu moraju da kao poslovnu tajnu čuvaju podatke o igračima do kojih su došli pri obavljanju svog posla, 4) zaposlenima u kasinu zabranjeno je da od igrača uzimaju proviziju, poklone ili usluge bilo koje vrste i nije im dozvoljeno da novčano pomažu igrače. Dopušteno je da igrači daju napojnicu za osoblje kasina, koja se stavlja u posebne kutije predviđene za tu namjenu. Sa napojnicama se postupa u skladu sa pravilima kasina koja donosi priređivač. Od podjele napojnica izuzeti su članovi uprave kasina i rukovodeće osoblje. Član 64. Pravila za svaku vrstu posebnih igara na sreću, pravila priređivanja turnira u kasinu, propisuje priređivač. Broj 48 - Stranica 68 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 24. 6. 2015. Pravila koja donosi priređivač iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona, primjenjuju se nakon dobivene saglasnosti Ministarstva. Pravila igara na sreću moraju biti sastavljena na jednom od službenih jezika u Federaciji, te prevedena na engleski jezik i dostupna igračima. Pravila igre ne mogu se mijenjati u toku trajanja igre na sreću koju su igrači počeli nakon uplate iznosa za učestvovanje u jednoj igri na sreću, te se igra do svršetka odvija po istim pravilima. Pravila koja donosi priređivač iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona, na koja Ministarstvo nije dalo saglasnost u postupku izdavanja odobrenja, ne mogu se primjenjivati. Član 65. Igračima koji u toku igre na sreću prekrše pravila igre, igračima koji unesu tehnička pomagala za pribavljanje prednosti u igri, priređivač može zabraniti dalje učestvovanje u igrama i prisustvo u kasinu. Član 66. Preseljenje kasina na novu lokaciju Ministarstvo može odobriti preseljenje kasina na novu lokaciju uz prethodno podnošenje zahtjeva za preseljenje od strane priređivača. Zahtjev mora sadržavati: 1) posebno obrazloženje razloga preseljenja, 2) dokaz o vlasništvu ili pravu korištenja prostora (po osnovu zakupa, lizinga, itd.) u koji se preseljava, 3) dokaz o ispunjavanju uslova iz čl. 57., 59. i 60. ovog zakona. Priređivač je dužan da na novoj lokaciji počne raditi u roku od šezdeset dana od dana dobivanja odobrenja za preseljenje. Član 67. Odobrenje za priređivanje igara na sreću u casinu Igre na sreću u kasinu priređuju se na osnovu odobrenja Ministarstva koje se izdaje na period od pet godina, sa mogućnošću ponovnog produženja. Odobrenje se može i oduzeti pod uslovima propisanim ovim zakonom. Za dodjelu i oduzimanje odobrenja za priređivanje igara na sreću u kasinu primjenjuju se odredbe čl. 9. do 13. ovog zakona. Član 68. Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za priređivanje igara na sreću u kasinima prilažu se: 1) podaci o nazivu firme i sjedištu pravnog lica, 2) dokaz o uplati naknade za priređivanje igara na sreću u kasinu, 3) rješenje o registraciji pravnog lica, 4) potvrdu banke o izvršenoj provjeri porijekla sredstava uplaćenih za kupovinu vlasničkog udjela, za polog sredstava namjenskog depozita iz člana 71. ovog zakona i sredstava uplaćenih po osnovu naknade iz člana 73. ovog zakona, 5) osnivački akt pravnog lica, 6) dokaz o uplati osnivačkog kapitala, 7) poslovni plan pravnog lica, 8) garanciju banke ili potvrdu o pologu namjenskog depozita u skladu sa članom 71. ovog zakona, 9) dokaz o vlasništvu ili pravu korištenja prostora u kome će se priređivati igre na sreću u kasinu, 10) saglasnost nadležne općinske službe ukoliko se prostor nalazi u objektu kolektivnog stanovanja, 11) ovjerenu izjavu o ispunjenosti prostornih i tehničkih uslova propisanih u čl. 59. i 60. ovog zakona, datu pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, 12) pravila kasina, 13) podaci o vrsti i broju kao i detaljni podaci za identifikaciju svih stolova za igru, automata za igre kao i ostalih uređaja za igre na sreću koji su predviđeni za postavljanje u kasino, te dokaz za iste da je priređivač vlasnik, 14) uvjerenje o tehničkom pregledu automata iz člana 101. stav 3. ovog zakona, 15) podaci o licima koja neposredno sudjeluju u priređivanju igara na sreću, dokaz o njihovom stručnom obrazovanju i osposobljenosti za obavljanje poslova u kasinu, 16) navođenje vrste i obima igara, 17) pravila za svaku vrstu posebnih igara koja će se priređivati kao i pravila za priređivanja turnira u kasinu, 18) dokaz da osnivači i ovlaštena lica nisu osuđivana za krivična djela, osim za krivična djela iz oblasti saobraćaja, 19) dokaz o izmirenim poreznim obavezama (uvjerenje/potvrda izdata od strane Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine), 20) odnosno dokaz o ranijem iskustvu, preporuke i odobrenja koja je posjedovao (ako postoji), 21) izjavu osnivača i odgovornog lica priređivača da mu ranije nije bilo oduzeto odobrenje u zemlji ili u inostranstvu, i da nije osuđen za krivično djelo utaje poreza 22) dokaz o izmirenim poreznim obavezama osnivača. Na zahtjev priređivača, odobrenje za priređivanje igara na sreću u kasinima može se produžiti. Zahtjev za produženje odobrenja podnosi se Ministarstvu najkasnije u roku 30 dana prije isteka važećeg odobrenja. Uz zahtjev se prilažu dokazi iz stava 1. tač. 2., 4., 8., 11., 12., 13., 14., 18. i 19. ovog člana. Ukoliko priređivač u roku koji odredi Ministarstvo ne dostavi dokaze o ispunjavanju uslova za produženje odobrenja, zahtjev iz stava 2. ovog člana će biti odbijen i priređivač gubi pravo na ponovno podnošenja zahtjeva za produženje odobrenja. Član 69. Priređivač iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona je dužan u roku od sedam dana obavijestiti Ministarstvo o promjeni svakog podatka ili okolnosti koje se odnose na: 1) članove uprave priređivača, 2) druga lica ovlaštena za zastupanje i vođenje poslova priređivača, 3) identitet lica koje sudjeluje u osnovnom kapitalu u pravnom licu, 4) druge okolnosti bitne za poslovanje i rad priređivača. Član 70. Osnivački kapital, novčana osiguranja i naknade Pored uslova propisanih čl. 57, 59. i 60. ovog zakona, za dobivanje odobrenja za priređivanje igara na sreću u kasinima, priređivači iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona moraju imati osnivački kapital koji ne može biti manji od 2.000.000,00 KM. Član 71. Radi osiguranja isplate dobitaka igračima i podmirenja obaveza po osnovu uplate javnih prihoda, za cijeli period važenja odobrenja iz člana 67. stav 1., priređivači iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona moraju imati činidbenu garanciju banke sa klauzulom "bez prigovora naplativa na prvi poziv" u visini 1.000.000,00 KM izdatu od banke sa sjedištem u Federaciji ili namjenski depozit u istom iznosu. Nakon što priređivači Ministarstvu u postupku izdavanja odobrenja dostave činidbenu garanciju iz stava 1. ovog člana, Ministarstvo je dužno vratiti priređivaču licitacionu garanciju dostavljenu u skladu sa članom 55. stav 2. tačka 3) ovog zakona. Srijeda, 24. 6. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 48 - Stranica 69 Sredstva osiguranja iz garancije i namjenskog depozita iz stava 1. ovog člana imaju karakter osiguranja isplate dobitaka i obaveza po osnovu uplate javnih prihoda, a koriste se kad su iscrpljena sva ostala sredstva kojima raspolaže priređivač. Ako se iznos ovih sredstava smanji priređivač prestaje s radom. Ako priređivač u roku od 30 dana od dana kada su sredstva garancije i depozita smanjena, ista ne popuni do punog iznosa sredstava, ukida se odobrenje za priređivanje igre na sreću u casinima, uz prethodno namirenje svih obaveza prema Federaciji kroz pljenidbu sredstava ili realizaciju bankarske garancije. U slučaju smanjenja iznosa sredstava namjenskog depozita iz stava 1. ovog člana banka koja je izdala garanciju odnosno kod koje je položen namjenski depozit priređivača, dužna je o tome bez odlaganja obavijestiti Ministarstvo. Član 72. Priređivači iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona dužni su dnevno u blagajni kasina imati riziko depozit od najmanje 100.000,00 KM za kasino igre i najmanje 500,00 KM po svakom automatu za igre na sreću. Porezna uprava je dužna svakih trideset dana počev od dana izdavanja odobrenja vršiti kontrolu iznosa sredstava iz stava 1. ovog člana. Član 73. Priređivači iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona plaćaju jednokratnu naknadu za izdavanje odobrenja za priređivanje igara na sreću u kasinu u iznosu od 500.000,00 KM. Naknada za produženje važenja odobrenja iznosi 200.000,00 KM. Dokaz o uplati naknade iz st. 1. i 2. ovog člana dostavlja se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odnosno produženje odobrenja. Član 74. Priređivači iz člana 54. stav 1. tačka 2. ovog zakona plaćaju godišnju naknadu po jednom kasinu u iznosu od 100.000,00 KM. Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se najkasnije do kraja godine za koju se ista plaća. Svi priređivači igara na sreću u kasinima dužni su plaćati mjesečnu naknadu od prihoda igara na sreću koje priređuju. Mjesečna naknada za priređivanje igara u casinima iznosi 5% od osnovice za obračun naknade iz stava 4. ovog člana, a uplaćuje se u korist budžeta Federacije, najkasnije desetog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Osnovicu za obračun mjesečne naknade čini zbir dnevnih obračuna svih stolova i zbir dnevnih obračuna svih automata. Osnovicu za obračun mjesečne naknade kod igara koje igrači igraju jedan protiv drugoga (chemin de feer, texas holdem poker i slično) čini postotak uplate koji priređivač zadržava od svih igrača. Priređivač sačinjava mjesečni obračun odvojeno za stolove i automate. Mjesečni obračun je konačan. Dnevni obračun po pojedinom stolu za igre na sreću u kasinu obavlja se način da se završno stanje vrijednosti žetona na stolu uvećava za svotu novca zamijenjenog za žetone na stolu, koji se spreme u posebne kutije (drop) i za iznos visine kredita, te umanji za dopunu u žetonima (dotaciju) za vrijeme rada stola i za vrijednost početnog stanja žetona na stolu (završno stanje+drop+ kredit-dotacija-početno stanje = dnevni obračun stola). Dnevni obračun pojedinog automata za igre na sreću utvrđuje se tako da se iznos svih uplata umanji za iznos isplaćenih dobitaka igračima, a razlika predstavlja dnevni obračun za pojedini automat za igre na sreću. Automati s više sjedećih mjesta smatraju se jednim automatom i za njih se vodi poseban dnevni obračun. Za priređivanje turnira u kasinima priređivač plaća naknadu u visini 25% od osnovice (reik), koju čini postotak uplate koji priređivač zadržava od svih uplata učesnika turnira, a uplaćuje se u korist budžeta Federacije BiH najkasnije petnaestog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Priređivač Poreznoj upravi mjesečno podnosi izvještaje o ostvarenim prihodima po vrstama igara. Ukupna vrijednost promotivnih žetona ne može biti veća od 2% od mjesečnog prihoda kasina. Promotivne nagradne igre u kasinu su robne i vrijednost nagradnog fonda ne može biti veća od 5% prihoda kasina za period u kome se nagradna igra organizuje. Priređivač je dužan da na propisanim obrascima vodi podatke o dnevnim obračunima po pojedinom stolu za igre na sreću pomoću kojih je izrađena mjesečna osnovica za obračun i plaćanje naknade. Naknada iz stava 3. ovog člana plaća se za prethodni mjesec, najkasnije do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec. 2. Kladioničke igre Član 75. Vrsta i obim kladioničkih igara Kladioničke igre su posebne igre na sreću u kojima učesnici (igrači) u skladu sa pravilima igre pogađaju ishode različitih sportskih i drugih događaja sa neizvjesnim rezultatom kao što su: 1) klađenje na rezultate pojedinačnih ili grupnih sportskih takmičenja, 2) klađenje na uspjeh plesnih, pjevačkih, muzičkih i sličnih takmičenja, 3) ostale neizvjesne događaje prema ponudi priređivača uz odobrenje Ministarstva. Vrste i obim posebnih igara na sreću klađenja, kao i promjenu istih, odobrava Ministarstvo. Član 76. Pravo priređivanja Kladioničke igre mogu priređivati: 1) Lutrija BiH pod uslovima utvrđenim ovim zakonom, 2) Privredna društva sa sjedištem na teritoriji Federacije, koja se upisuju u sudski registar za obavljanje djelatnosti kladioničkih igara, na osnovu ovog zakona i odobrenja Ministarstva. Član 77. Primanje uplata za klađenje Uplate za igre klađenja primaju se: 1) putem terminala na uplatnim mjestima u zasebnom prostoru (u daljem tekstu: uplatna mjesta), 2) putem SMS poruke. Broj uplatnih mjesta na kojima se priređuju klađenja propisana članom 75. stav 1. ovog zakona nije ograničen. Promjenu lokacije uplatnog mjesta sa jedne adrese na drugu odobrava Ministarstvo na zahtjev priređivača. Član 78. Priređivači iz člana 76. stav 1. tačka 2. ovog zakona na uplatnom mjestu na osnovu odobrenja Ministarstva mogu priređivati klađenja zasnovana na snimljenim događajima (snimci utrka konja, utrka pasa i sličnih utrka) i kompjuterski generisanih događaja sa dodatkom TV monitora u kojima se za izbor događaja koristi generator slučajnih brojeva (RNG Random Number Generator). U svrhu izdavanja odobrenja za priređivanje igara na sreću iz stava 1. ovog člana, priređivač iz člana 76. stav 1. tačka 2. ovog zakona je dužan Ministarstvu podnijeti zahtjev za odobrenje pravila igara, te dostaviti certifikat o usklađenosti generatora iz stava